** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

30.06.2015., utorak

Budi vječnost

30. lipnja 2015.

Odbaciti put i dozvoliti životu da samo prolazi uvreda je samo imenu vrste! Umjesto da postanete robovi prolaznog i lažnog, i izgubite dragocjeno vrijeme u potrazi za njima, posvetite svaku minutu otkrivanju istine i razmišljanju o vječnom i uvijek istinitom Gospodu. Takva posvećenost istinska je funkcija duše. S druge strane, provoditi vrijeme s lažnim željama kočnica je svijeta. Osoba ne bi trebala postati žrtvom otrovnih atrakcija svjetovne raskoši ili lukavstava zavodljive ljepote. Jednog dana sve ove fascinantne slike nestati će kao san! Osobina duhovnog poklonika je spoznaja istine, a ne potraga za ovim prolaznim svijetom. U ovom lažnom svijetu, ne može biti istinskog života (sathyacara). Jedino može biti nezbiljski život (mithyacara). Iskreni život sastoji se u spoznaji Gospoda. To mora biti u umu svakoga u svakom trenutku njihova života.
( Prema Vahini 58.poglavlje )

Jedino nesebična ljubav može rastjerati tamu neznanja. ( Baba )










Oznake: Obrazovanje


- 08:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.06.2015., ponedjeljak

Zanimljivosti sa magicusa


Dragi prijatelji!

29. lipnja 2015.

Utjelovljenja ljubavi! Tamo gdje je prisutno šest osobina usrdnost, odlučnost, hrabrost, inteligencija, sposobnost i herojstvo Božanska pomoć će se manifestirati. Na svakom polju, u svakom trenutku, osobi obdarenoj sa svih šest dragocjenih osobina uspjeh je osiguran. Oni vam pomažu da se s vremena na vrijeme suočite s različitim teškoćama i doprinose vašoj sveopćoj dobrobiti. Baš kao što student mora proći razne testove i ispite, ove su osobine također podložne iskušenjima. Ta iskušenja su vaši testovi na putu do viših ostvarenja. Pojavljuju se u obliku gubitaka, nevolja, boli, patnje i klevete. Nažalost mnogi su studenti, kao i stariji, uslijed nedostatka samopouzdanja postali plijen nemira, zbog svoje uključenosti u senzualna zadovoljstva. Mladi, studenti i svi moraju razviti samopouzdanje. U stvari samopouzdanje bi trebalo biti životni dah svake osobe. Razvijte samopouzdanje i krenite na putovanje života s vjerom u Boga.
(Božanski govor, 23. siječnja 1997.)

Moralna čvrstina obdaruje vas samopouzdanjem. Samopouzdanje stvara ogromnu unutarnju snagu.
( Baba )




Zanimljivosti sa magicusa
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=118027

-----------

Lp, Borivoj
http://budan.blog.hr/


Oznake: Osobno


- 08:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.06.2015., subota

NDH lažna država

PIŠE BORIS DEŽULOVIĆ Umjesto državnosti dobivene pobjedom u najvećem ratu u povijesti, Hrvati slave lažnu državu koju su dobili telefonski

Autor: Boris Dežulović

Objavljeno: 11.05.2015

Nisu mnogo puta u svojoj slavnoj povijesti Hrvati bili važan dio svjetske priče.


Kad se sve zbroji i podvuče crta, u svih svojih hiljadu i pol godina mali su Hrvati samo dva puta bili na naslovnicama: jednom prije pet stotina godina, kad su stali na europske bedeme pred otomanskim osvajačima, pa od pape Lava X dobili nadimak Antemurale Christianitatis, i drugi put kao ključni ljudi jugoslavenskog antifašističkog ustanka, najvećeg i zapravo jedinog ozbiljnog unutrašnjeg otpora Hitleru na teritoriju Europe, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju .

I od te dvije jedine svoje svjetski važne priče, pobijedili su - nota bene - samo u onoj drugoj. Nisu, eto, mnogo puta Hrvati bili ozbiljni svjetski igrači i prvaci svijeta, i kad se sve zbroji i podvuče crta, u svih svojih hiljadu i pol godina bili su Pobjednici samo jednom.

Jedanput, ali vrijedanput: ni manje ni više nego u Drugom svjetskom ratu, u najvećem dakle i najkrvavijem ratu u cjelokupnoj historiji ljudskog roda. U tih svjetski prijelomnih desetak ratnih i poratnih godina, recimo, jugoslavenski je maršal Josip Broz Tito četiri puta bio na naslovnici amerikocentričnog magazina Time, a to se u medijskoj eri uzima za prilično kredibilan pokazatelj rejtinga.

I to je, sve u svemu, do dana današnjeg jedini zabilježeni slučaj - pardon, jedina četiri - da je neki Hrvat bio na Timeovoj naslovnici.

Dobro, pet, računamo li po novome u Hrvate i Nikolu Teslu. Što bi rekao Franjo Tuđman - koji ni Nobelovu nagradu nije mogao dobiti zato što je bio Hrvat - to je hrvatski usud: da bi mali, nevažni Hrvat završio na naslovnici Timea, mora se, eto, dogoditi kakav strašni globalni rat, da u njemu - uz Amerikanca, Rusa i Britanca kao četvrti u pokeru asova - pobijedi najveću vojnu silu koju je živ čovjek ikad vidio, i završi kao lider kojega se pita kad se dijeli svijet. Ili barem, računamo li po novome, izmisliti izmjeničnu struju.
Hrvatska priča

Znam mnogo veće europske nacije koje bi dupe dale da im je u udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole hrvatska priča. Da Francuzi, metnimo, danas mogu reći kako su prvi ustali protiv nacističkog okupatora, da su Poljaci imali onoliko oslobođenog teritorija, a Nizozemci nadigli onoliko ljudi protiv Hitlera, da su Mađari navukli na sebe pola milijuna njemačkih vojnika, pa se poslije kurčili kako su rasteretili istočni front i upisali asistenciju za odlučujući gol, ili da je Grčka, recimo, imala zajebanog ratnog vođu koji će 1945. stati na pobjedničko postolje: tih par godina, četrdesetih prošlog vijeka, Hrvati su jedan jedini put u povijesti bili veći i od samog velikog njemačkog naroda. I što danas, na sedamdesetu godišnjicu te veličanstvene pobjede, Hrvati imaju reći o tome?

„Naravno da ni na koji način ne bih obilježavao Dan pobjede nad fašizmom", sažeo je u par riječi u Večernjem listu povjesničar Josip Jurčević raspoloženje Hrvata, u oštroj konkurenciji - jer budale se srame čime se pametni ponose - možda i najbudalastijeg naroda koji se ispilio na kugli zemaljskoj.

Danas - sedamdeset godina kasnije - najveću pobjedu u svojoj povijesti Hrvati, naime, slave poluilegalno, da ih netko slučajno ne vidi, pa da se moraju pravdati zašto su se onako masovno borili protiv Hitlera.

Jedina je to država na svijetu, ali jedina, čije predsjednice nema na proslavi Dana pobjede nad fašizmom, nota bene Dana kad je zapravo, u historijskom smislu - na temeljima ZAVNOH-a i u njegovim granicama - uopće utemeljena. Čak i oni među Hrvatima kojima nije posve mrsko što je njihov mali narod nekad bio veliki i pobjednički - poput premijera Milanovića - ne mogu tako spomenuti tu pobjedu a da ne uguraju nekako u nju i Franju Tuđmana, kao osigurač i opravdanje zašto uopće tu pobjedu obilježavaju.

Umjesto toga, Hrvati i njihova predsjednica pripremaju se tjedan dana kasnije na Bleiburgu obilježiti Dan poraza nad antifašizmom, pokloniti se križevima duž pretenciozno nazvanog Križnog puta, ali ne spomenom na krive i nevine žrtve krvave partizanske osvete - jer da im je do spomena mrtvih, poklonili bi se valjda Hrvati i na Sutjesci - već slavljenjem gubitničke, nacističke vojske.
Bleiburg

Umjesto da tu vojsku tek nevoljko spominju, i to samo kad ih netko zlonamjeran i zavidan pita što su radili u Hitlerovoj vojsci dok je Europa ginula, umjesto da onda svisoka odgovore da je većina Hrvata ipak ratovala protiv Hitlera dok je Europa pred njim skidala gaće, mali Hrvati - veličina naroda ne mjeri se, naime, popisom stanovništva - nepogrešivim refleksom malih stide se i odriču svoje najveće povijesne pobjede, pa slave autentične hrvatske fašiste, najveće luzerske pičke u svih svojih hiljadu i pol godina.

Umjesto da slave pobjedu kojom su makar nakratko upisani u velike svjetske narode, i kojom su, uzgred, utemeljili svoju današnju državu, Hrvati tako sedamdeset godina kasnije premještaju temelje na Bleiburg i slave državu historijski važnu samo po broju ubijenih Srba, Židova i Roma, i baš ni po čemu drugom.

I koju su, uzgred, dobili tako da je jednog proljetnog dana 1941. u Pistoiji kraj Firenze ustravljenog Antu Pavelića strogim glasom dozvala supruga Mara, rekavši mu da su upravo telefonom zvali iz njemačkog ministarstva vanjskih poslova, da se hitno javi na mjesto poglavnika njihove satelit-državice.

Hrvati, ukratko, umjesto državnosti dobivene pobjedom u najvećem ratu u povijesti čovječanstva, slave lažnu državu koju su dobili telefonski, otprilike kao jeftini kineski komplet lonaca u nagradnoj igri sumnjive neke tvrtke bez adrese i telefona.

Bilo je, ne kažem, budala što su se u naciste gurali i četrdeset četvrte, bilo ih je što su se u nacističke gubitnike samoubilački upisivali još u proljeće četrdeset pete, par dana pred kapitulaciju, ali da se netko u poražene upiše sedamdeset godina nakon poraza, i da se to sedamdeset godina kasnije u poražene guraju pobjednici - e, to svijet još nije vidio, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju .

Sretan vam stoga Dan pobjede, luzeri.

Jutarnji List

Oznake: Vijesti


- 09:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.06.2015., petak

Osvrt na turiste u Hrvatskoj


Nema koga nije nasmijalo: Osvrt na turiste u Hrvatskoj postao i svjetski hit
'Ako je Švabo reka da će doć u subotu u 10.00 more bit autocesta zatvorena zbog bure, more mu umrit mater, ali njega eto u 10:00:00', napisala je između ostalog u duhovitom tonu Dada Batinić, prenosi Dnevnik
FOTO: arhiva
PIŠE: Šibenik IN • IZVOR: Dnevnik.hr

Književnica Dada Batinić iz Makarske, čiji je duhoviti osvrt na turiste u Hrvatskoj tijekom vikenda postao apsolutni hit na Facebooku, sada je i međunarodna zvijezda zahvaljujući društvenim mrežama, odnosno jednom članu Reddita koji si je dao truda i preveo na engleski što je napisala.

Prijevod tog teksta u nedjelju je nasmijao tisuće od od Aljaske do Australije, te su brojni priznali da im je izmamio i poneku suzu.

Ukoliko do sada niste imali priliku, ostavite na pet minuta sve što radite i pročitajte što je to Batinić napisala 18. lipnja na svom profili na Facebooku. Sjajno je!

TALIJANI

Talijani te uvik pitaju govoriš li engleski, ali tvoj odgovor, ma kakav bio, ne razume jer engleski ne pričaju. Rečenica "Spik ingliš?" u njih se prenosi s koljena na koljeno i za nju su svi čuli. Vuču se po kući ka slina po maramici i uvik in svašta triba, obično ono što u sebe doma nemaju. Svi sve pitaju uglas i isprid tebe se posvade prije negoli odgovoriš. Kad odu, taj apartman više ne moreš nikome iznajmit jer ga triba piturat, deratizirat, a najbolje-spalit! Fale ti cijevi od vode, fali ti pepeljara...fali ti i živaca da o Talijanima uopće pišeš.

BOSANCI

Bosanci, meni najmiliji gosti, uvik u autu dovedu makar osobu više negoli auto more primit. Kako priđu granicu, nije jasno. Čin parkiraju, ispadaju vanka s osmijehon, ko da nisu putovali 5, 6, 7, 8 sati po najvećoj vrućini. Puten, kažu, stali u Jablanicu, donili ti malo pečenoga, pa u Blagaj, donili ti urmašicu, a u Metkoviću kupili marmeladu od nektarina, mislili ponit kući, ali in se sviđaš pa ti dali i to. Grle te i ljube iako se prvi put vidite. Rezervirali su apartman na sedan dana, a lovu potrošili drugi dan ujutro. Nesritni i nikakvi spremaju se kući, povest će i rođaka nazad, trevili ga jutros na plaži, doša samo na dan. Kako su ti se uvukli pod kožu, daš in pet dana gratis. Rođaku također. Oni plaču od sriće, ti jecaš. Pitaju te šta ti je, ne znaš ni sam. Otad ste najboji prijateji pa zimi, dakako, ideš u njih. Više spize izideš u tih sedan dana negoli u sebe cilu godinu. Kad se vratiš doma oni te svako malo pitaju kako si, a ti njih samo kad in misliš doć u goste. Kad o njima pričaš svome društvu, spominješ ih ka čimavice koje ti liti navrnu pa ne moš zaradit, a kad oni svojima govore o tebi, svaki njiov prijatej misli kako si super pa te zafrendava na fejsbuku. Zaključiš da si ograničen dalmatinskin mentaliteton i gadiš se sam sebi u periodu od 1.10. do 1.6.

NIJEMCI

Ako je Švabo reka da će doć u subotu u 10.00 more bit autocesta zatvorena zbog bure, more mu umrit mater, ali njega eto u 10:00:00. Prema njima se ophodiš ka i oni prema tebi, službeno, ko da si doša u općinu sređivat papire. Gledate se malo ladno, malo s nerazumijevanjen, ti strepiš jel ti išta fali, a njima smeta i da ih pitaš kako su. Nakon toga ih više ne vidiš i ne čuješ. Pari da ih nema, ne troše ni vodu ni struju, jedino što svaki dan na konop obise novi šugaman. Ti poštuješ kućni red zbog njih, televiziju slušaš na 20, a ćaći zapritiš da ćeš ga ostavit u staračkome pojača li na 30. Mobitel ti ne zvoni nego drće, a taman i da si dobijo na lotu, prošapćeš jupi. Kad odu, daješ stan samo Amerikancima da se izbalansiraju energije.

AMERIKANCI

Amerikanci non-stop laprdaju i zvizneš na živce još na kolodvoru. Nijedne rečenice u njih nema bez najmanje dvi podštapalice i jasno ti je zašto naš čovik uspije u stranome svitu. Za Hrvatsku su prvi put čuli igrajući društvenu igru. Skupilo se njih šest pa jedan nabojo na zemljopisnoj karti di će društvo ove godine prije fakulteta. Prst mu zavatijo i susjedne zemlje no, za razliku od BiH i Srbije, Krejša je na moru. Za Neum isto nikad nisu čuli. U avionu su izguglali sve o našoj povijesti od stoljeća sedmog naovamo, vidili pošto su nan kurve i spiza i čude se da znamo šta je wi-fi. Potraš ih prije negoli ste došli do apartmana.

POLJACI

Poljaci nisu sigurni je li Makarska grad u koji su naumili ić, niti znaju kako su do tebe došli. Pitaju te svašta, ne čuju ništa. Pitaju more li se na planinu i kad je najboje ić. Rečeš da je najboje prije sunca, nikako u podne, odu u podne. Rečeš da je dućan pedeset metara livo, odu desno do izlaza iz grada. Pitaju te di je nudistička plaža, neće se tamo kupat nego da ne bi zabunon na nju nabasali. Uputiš ih nistrmo, javna plaža in je 5 minuta od kuće. Kad se vrate, pokazuju ti slike koza i pripoznaš među kozama Andriju Bakujina koji živi u Velikome brdu, deset kilometara odavde. Svaki put kad ih pogledaš glupavo se smješkaju i u sebi misliš da su tribali odsjest u kakvome centru za skrb. Porazbijaju ti pola inventara, optuže te da in prpaš po stvarima jer ne mogu nać svoj otvarač za konzerve. Zaštopaju perilicu za suđe jer teču skupa sa manistron gurnu unutra. Kad odu, malo razmišljaš o Hitleru.

ENGLESKA

Englezima je sve ekselent, osin šta prezirno komentiraju ono što vide i dotaknu. Srdela je odlična, ali zar nemate fish and chips? S mladima je lakše, čuli su za Dubrovnik i Zrće pa in objasniš da si ti između. Odma će sutra tamo ili vamo, zavisno od autobusnih linija. Moraš in sve naplatit unaprid jer loču, padnu s balkona istu večer i naredne dane provedu u bolnici. Odeš jednon u posjet, poneseš kilo limuna i litar soka, Englez je još u komi, vratiš sve doma. Potrošio si, ali nije ti žaj.
Australci ti plate deset dana, ali kako prvu večer svrate u pivnicu tako ih narednih devet dana više ne vidiš. Dođu doma tek deseti dan, u istoj majci i istin gaćama u kojima su ih vidio i prvi dan. Panično traže pasoš, kasne na avion. Ljube ti i grle mater, itaju se na susidu s kojon ne govoriš, vidili je da zaliva isprid kuće. Dovikuju se sa prolaznicima, mašu svima. Mašeš skupa sa susjedon (profesionalci ste), a kad zamaknu za prvu okuku, njoj jebeš mater i popiješ malo vode s cukron da te ne kolpa. Za Australce se ne triba sekirat da neće stić na avion jer se još nije dogodilo da oni nemaju sriće. Uvik se potrefi da je gužva oko ukrcaja pa kasnili tri sata ili tri dana uvik stignu na vrime.

FRANCUZI

Francuzi, čin su došli, zapisuju na šta će se žalit ne bi li dobili povrat novca. Odma se pogodiš da in vratiš 100 eura samo da te ne gnjave za svaku sitnicu. Za njiove pare iznajmiš apartman u tete i vratiš se kad oni odu.

ČESI

Česi ubace stvari u stan, nameče ceradu na auto i nema šanse da će sist za volan do kraja odmora, iako obilaze cilu Rivijeru. Znaju svaku samoposlugu u gradu, upoznati su sa besplatnin zbivanjima, kulturnin znamenitostima, bauljaju po plaži i planini....Tek kad su sve izvižitali sidnu popit kriglu pive. Ko što Čehinja voli pokazat sise, tako Čeh voli pokazat drob. Ko što se Čehinja, koristeći razvedenost obale, kriomice kresne s našin spasiocen na plaži, tako Čeh kriomice loče pivu, izgovarajući se da mora u kafić na zahod. U muškaraca i dalje dobro kotira "fudbalerka", a ženske se strižu nakratko i to tako da ne znaš jel je ostriglo ili počupalo. Da se ne misle oće li izgorit ili neće, sprže se odma prvi dan pa se među svojima fale ko je crveniji. Žaj ti je kad odu jer su razdragani i nema u njima zla. Njiova ćer ti se ionako oženi za rođaka, viđat ćete se.

HERCEGOVCI

Hercegovac ne rezrvira ništa jer je još za vrime rata kupijo stan u Makarskoj. Kako nije od vele odanja, gleda kako bi dotra prva dva kola od mercedesa u plićak. Kad izađe iz auta sidne u najbliži kafić i pije tri deca dok žena iskrcava sve iz gepeka. Ona ita peraje, maske, dicu, suncobrane, rukavice... Polak toga dica odma meću na sebe. Kad su dica u moru, mater in sidi pod suncobranon i motri na njih ka bejvoć iako ne zna plivat. Dica deranjen nadjačavaju jet-ski egzibicije i cila plaža gleda šta ta dicu mogu. A mogu slijedeće: začepit nos rukon i stisnit usta da poplave, pa taknit glavon more. Tako nekih stotinjak puta, ali s istin žaron i povicima. Jedini način da se njih riješiš je da zovneš "pauka".

AUSTRIJANCI I SLOVENCI

Austrijanac, ka i Slovenac, ako i dođe, dođe na bicikli ili makar s auton koje vuče pet šest bicikli na krovu. Ne iđe na more nego ga vidiš na po staze kad odeš na planinu kopat kunpire. Voziš golfa tricu TDI i do vrha "Sv. Jure" je mrtva trka. Pokušavaš ga izgurat sa staze ali digne biciklu na zadnje kolo i ruvinaš auto o kamen. Dođe na vrh prvi, a od polak litra vode koje ima sa sobon, ostalo mu četiri deca. Daje tebi jer ti u autu ne radi klima.
P.S. Svaka sličnost sa stvarnin osobama je slučajna. Moguće je npr. da Hercegovac nema stan nego kuću...itd.

Dodajmo da su na Redditu na osvrt ponajviše "požalili" Nijemci, koji su autorici proučili sljedeće:

"Ovo nije baš potpuno točno. U stvarnosti mi Nijemci uvijek dođemo pet minuta ranije pa šetamo okolo dok kazaljka ne udari točnio u zakazani termin", poručio je jedan od njih i priznao da se nije mogao prestati smijati dok je čitao tekst.


-------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 08:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.06.2015., srijeda

Uzgoj životinja radi krzna i njihovo ubijanje


Dragi prijatelji,

molimo vas da nam se pridružite u spašavanju tisuća životinja uzgajanih zbog njihova krzna.

Nakon višegodišnjeg rada i truda, kao udruga uspjeli smo 2007. godine postići, zajedno sa svima vama, zabranu uzgoja životinja radi krzna u Hrvatskoj. Tada je na snagu stupio Zakon o zaštiti životinja u sklopu kojeg je donesena zabrana, a s prijelaznim razdobljem od deset godina.

Zabrana bi na punu snagu trebala stupiti za dvije godine, odnosno 2017. godine, no sada se pojavila prijetnja te imamo informaciju da ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, nakon prijedloga uvođenja lova lukom i strijelom, razmatra i mogućnost da se ponovno odobri uzgoj životinja radi krzna.

Time bi se omogućila okrutna i potpuno nepotrebna smrt brojnih činčila koje bi radi krzna dalje uzgajali u Hrvatskoj. Nakon patnje u kavezima za uzgoj, prijeti im smrt gušenjem, elektrokucijom ili lomljenjem vratova.

Radi se o pokušaju unazađivanja postojećeg Zakona i omalovažavanju volje većine građana, svih većih parlamentarnih stranaka, tadašnje i ove Vlade i ostalih koji su svi poduprijeli donošenje zabrane.

Pomozite da se suprotstavimo ubijanju životinja i degradaciji postojećeg Zakona! Uključite se aktivno tako da pišete Ministarstvu poljoprivrede, jasno dajući do znanja o tome što mislite o njihovu prijedlogu da dopuste uzgoj činčila zbog deranja njihova krzna. Pišite izravno i pristojno svojim riječima, izrazite svoj stav o ubijanju životinja na e-mailove: office@mps.hr, upiti.gradjana@mps.hr ili poštom na adresu: Ministarstvo poljoprivrede, (n/r Tihomir Jakovina), Ulica grada Vukovara 78, 10000 Zagreb.

Molimo vas da svakako pišete i Vladi RH sa zamolbom da ne dopusti unazađivanje zakona i okrutnost te mučenje životinja, već da stane iza svojih riječi, postojećih zakona, svojih građana i zaštite životinja. Pišite im izravno na e-mailove: gradjani@vlada.hr, press@vlada.hr ili im šaljite poštom na adresu: Vlada Republike Hrvatske, (n/r Zoran Milanović), Trg svetog Marka 2, 10000 Zagreb.

Pišite medijima, poznatima, svima koji mogu pomoći da se naš i vaš glas za životinje čuje. Preko 70 posto hrvatskih građana podržalo je zabranu uzgoja i ubijanja životinja radi krzna. Nemojmo dopustiti da se Zakon, koji je već osam godina na snazi, sada degradira!

Podijelite vijest o ovoj nepravdi, pozovite sve oko sebe da se upoznaju s problematikom i djeluju.

Kao udruga radimo maksimalno koliko možemo da spriječimo ukidanje zabrane uzgoja životinja radi krzna, kao i uvođenje odredbe Zakona o lovstvu koja bi omogućila lov lukom i strijelom. Ipak, da bismo u tome uspjeli, potrebna nam je vaša pomoć kako bi bilo jasno da se gotovo čitava javnost protivi povratku nazadnim praksama i unazađivanju zakona i zaštite životinja.

Molimo vas neka se čuje glas razuma i suosjećanja - svaka vaša aktivnost je dragocjena i izravno spašava živote.

Unaprijed vam hvala uime nedužnih stvorenja koja plaćaju cijenu ljudske svireposti i pohlepe,

vaši Prijatelji životinja
U sljedećim tekstovima saznajte više o ovom velikom problemu i važnosti vašeg uključivanja:

Žele ubijati činčile radi krzna!

Zašto ne dopustiti uzgoj činčila radi krzna u Hrvatskoj

Dopis ministra Jakovine Hrvatskom saboru od 13. veljače 2015.

Podrška stranaka zabrani uzgoja životinja radi krzna

Video o stvarnosti industrije krzna
Facebook
Facebook
Twitter
Twitter
Website
Website
YouTube
YouTube
Životinje trebaju vašu pomoć!
Vašom donacijom pomažete nam da spašavamo njihove živote. Svake minute svakoga dana životinje pate i mole za našu pomoć. Molimo vas da pomognete tim nedužnim bićima. Zajedno možemo stvoriti svijet koji će poštivati svaki život. Vi nam omogućujete da se borimo za njih.
IBAN: HR2023600001101531137

Copyright © 2015 Prijatelji zivotinja, All rights reserved.
Prijatelji zivotinja · Jurisiceva 25 · Zagreb 10000 · Croatia


-----------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 08:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.06.2015., utorak

Glas za zaštitu prirode u Hrvatskoj

Poštovani ljubitelji planina i prirode,



Molimo vas da date svoj glas za zaštitu prirode u Hrvatskoj i Europi. Potpišite online peticiju putem koje ćete pružiti podršku sadašnjem sustavu. Iako nije idealno i ima mjesta za napredak, Europska komisija pod krinkom "bolje investicijske" klime želi oslabiti europsko zakonodavstvo zaštite prirode čemu se protive krovne europske udruge za zaštitu prirode.



Zato se trenutno provodi proces procjene prikladnosti direktiva o prirodi (Direktiva o pticama i Direktiva o divljim vrstama i staništima), temeljnog europskog zakonodavstva koje je prepoznato kao jedno od najjačih u svijetu u zaštiti životinja, biljaka i staništa od izumiranja. Zahvaljujući tom zakonodavstvu, Europa danas ima najveću svjetsku mrežu zaštićenih područja, Natura 2000, koja obuhvaća petinu europskog kopna i 4% mora. Unatoč svemu tome, Europa nije uspjela zaustaviti proces smanjivanja broja vrsta i jedinki te niz izvještaja i dalje svjedoči o negativnim trendovima u prirodi.



Europska komisija odlučila je provesti dubinsku evaluaciju obje direktive i tako utvrditi jesu li djelotvorne u zaštiti naše prirode. Postoji mnoštvo znanstvene literature dokazuje djelotvornost Direktiva, no proces evaluacije se odvija u, za prirodu, neprijateljskom okruženju.



Udruga BIOM sudjeluje s još stotinjak udruga diljem Europe u zajedničkoj online akciji “Krik za prirodu” putem koje će građani 28 zemalja članica EU moći sudjelovati u javnim konzultacijama Europske komisije i sačuvati zakonodavstvo koje štiti prirodu u Europi. Ova e-akcija obilježava početak zajedničke, paneuropske, višegodišnje kampanje koja će nastojati zaustaviti sve prijetnje zaštiti prirode u Europi te poticati bolju implementaciju i primjenjivanje zakonodavstva o prirodi.



U javnim konzultacijama možete sudjelovati do 24. srpnja 2015. i to je jedina prilika da izrazite svoje mišljenje dok traje proces evaluacije ovih zakona.



Pomozite nam zaštiti zakone kako bismo zaštitili prirodu koju volimo!



Vrijeme za djelovanje je sada!



Svoj glas za spas prirode možete dati ovdje.



Lijep pozdrav,



Paula Počanić Vovk, mag.biol.exp.

Associate for education and volunteering
Udruga BIOM - BirdLife partner in Croatia
Preradovićeva 34
10 000 Zagreb
Tel: 01/4100018
Mob: 095/8118831
Fax: 01/4100018
Skype: pv_paula



--------
PD Kamenjak - Rijeka
Korzo 40/I
51000 Rijeka

pdkamenjak@gmail.com
www.pd-kamenjak.hr

-------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/



Oznake: Zdravlje


- 14:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Bolesni um




21. lipnja 2015.


Ako je osoba bolesna ili njen um zaokupljen necim drugim, nece dozivjeti okus hrane. Takodjer, ako je srce puno neznanja (tamas) ili je razuzdano, osoba ne moze iskusiti radost niti na trenutak, pa cak niti ako je ukljucena u prisjecanje na Gospoda. poklonstveno pjevanje, ponavljanje imena ili meditaciju. Jezik ce biti sladak dok na njemu ima secera. Isto tako, ako u hodniku srca neprekidno gori stup svjetla zvan predanost u njemu nece biti tame. Od gorkog okusa cijeli jezik postaje gorak. Slicno kad u srce udju pohlepa i ljutnja svjetlost nestaje, scenom zavlada tama i svi postaju zrtve velike tuge i gubitaka. Dakle, oni koji teze postici svetu prisutnost Gospoda moraju steci odredjene navike, discipline i osobine. Uobicajeni nacini zivota nece odvesti do Boga. Oni moraju biti pomocu duhovne discipline ponesto promijenjeni.

Bozanski govor, 3 veljace 1964.

Ispunite svoje srce sa svjetlom ljubav kako u njemu lose osobine mrznja, pohlepa i zavist ne bi pronasle mjesta. ( Baba )

Oznake: Obrazovanje


- 08:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.06.2015., subota

Glupost



Glupost

/ mane koje treba izbjeći /







Savjet dat budali kao da je bačen u vjetar.

- Ankh-Šešonk


Budala kad pali vatru približi joj se previše i opeče se.

- Ankh-Šešonk


Druženje s budalom priziva nevolje.

- Papirus Insinger


Bolje je u kući imati zmiju nego budalu.

- Ankh-Šešonk


Zlodjela budale nanose štetu njegovoj vlastitoj braći.

- Ankh-Šešonk


- Magarca se može dotući ako ga se pretovari opekama.

- Ankh-Šešonk





Napomena: Preuzeto iz knjige ŽIVA MUDROST DREVNOG EGIPTA,
Christian Jacq, Nova Akropola, Zagreb, 2014.

Oznake: Obrazovanje


- 08:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.06.2015., petak

Intervju Mome Kapora


U ekskluzivnom intervjuu za srpski magazin Playboy, koji je objavljen u januaru 2010. godine, jedan od najčitanijih srpskih pisaca i najprodavanijih srpskih slikara svih vremena, govori o tome kako je sa smrti na ti, iako je s Mihizom oduvek bio na vi, kao i da je od toga da budeš pisac ipak gore kada si bivša lepotica. Intervju prenosimo sa portala B92.net.

Razgovarao: Marko Vidojković

Izvor: magazin “Playboy”


Ego umetnika se hrani utiscima drugih ljudi, ma kako se skromno ili cinično umetnik postavio. Rekao bih da nema veće nagrade za piscaod toga da njegovi savremenici vole njegovu umetnost.
Koliko to opterećuje?

Ja nemam pojačan ego, to jest, toliko sam lukav da umem da ga sakrijem (smeh). Tako uvek pišem o drugima, a ne o sebi. Ne kao glupi pesnici, odmah o sebi. Mi, prozni pisci, to zakamufliramo. Nemoguće je, realno gledano, da ovoliko knjiga koliko sam ja napisao budu sve dobre. Mora da tu da ima svega, ali ja to ne znam, jer nijednom nisam pročitao nijednu svoju knjigu. Ni dva reda. Jedino jesam priče, i to onda kad od sebe kradem kad treba da pišem za novine (smeh).

> Kako se nositi s ovacijama koje kao
> umetnik doživite
> za života?
>
>
> Velika lekcija koju sam dobio u životu je lekcija iz Hilandara. Kad
> odeš na Hilandar
> i ostaneš neko vreme, vratiš se potpuno oslobođen sujete.
> Jednostavno shvatiš
> da nisi niko i ništa i da je to fantastično i da sve te gluposti
> kojima si
> robovao, uspeh, novac, slava, da to sve ne vredi ništa.
> To je takvo mesto gde
> se za vreme noćnog bdenja pojavljuju svi mrtvi i svi živi i ti se
> oslobađaš
> tereta ovog sveta, približavaš se najvišem stepenu duhovnosti i
> izgleda ti
> besmislena rečenica koju si dotad upotrebljavao: „Idemo na to i to
> mesto,
> tamo se dobro jede“. To je najveća glupost, koju sam izgovarao često
> u
> životu. Što kaže Končalovski, na poljskom ve-ceu kod njegove majke
> gosti su
> pisali: „Ovde se završava kulinarska umetnost gospođe Končalovski“.
> Ne pada
> ti više na pamet da se nerviraš što nisi dobio neku nagradu,
> izgledaš samom
> sebi bedan kada se setiš da si se nervirao što nisi zastupljen u
> nekoj
> antologiji, što te nisu negde pozvali, a ja nikud ni ne idem
> uglavnom.
>
> A šta je s intimnim ovacijama, koje
> pisac dobija od
> svog čitaoca?
>
> Postoje samo jedna ili dve
> osobe zbog kojih pisac piše. To je uvek njegova prva i neostvarena
> ljubav. I
> sve što pišeš, pišeš za nju, da ona to pročita. Ona to, naravno, ne
> zaslužuje, verovatno i ne čita, a i ako čita, kad dođeš u moje
> godine,
> shvatiš da je ona baba od 72 godine i užasneš se toga (smeh). Te
> prve
> neostvarene ljubavi pune tvoje stvaralačke motore. One su gorivo. S
> tim što
> se toliko zanesemo, pa ostarimo i ne primetimo da su i one ostarile.
> Najgore
> su te bivše lepotice. One ostare, pa je onoj koja je imala lepu i
> raskošnu
> kosu ostala ta kosa i ona je neprekidno zabacuje, a već je baba.
> Druga, koja
> je imala dugačke noge, stalno ih prekršta, ostalo joj je to. I sve
> je u redu
> dok se ne okrene (smeh). A čemu mi pisc služimo? Mi služimo da
> sačuvamo
> njihovu lepotu. U našim knjigama one su i dalje lepe.
> Kaže Stendal, bacite
> crnu suvu granu u rudnik soli kod Grenobla, izvucite je kroz mesec
> dana i ona
> je sva u kristalima. On to zove kristalizacija ljubavi. Mi se
> zaljubljujemo u
> neke devojke koje su zabunom dobile
> svoja lica i onda kad ti kristali spadnu s te grane, pokažu se u
> pravom svetlu.
> Međutim, nije ni njima, nesretnicama, lako. Vode decu u zabavište,
> kuvaju,
> muž odmara bradu i u Gloriji čitaju gde je bio Marko Vidojković i
> zamišljaju taj život fenomenalnim. A on u stvari – sranje.
>
> Da li Momo Kapor pouzdano zna šta
> se čoveku dešava
> kad umre?
>
>
> Slučajno znam. Imao sam poslednjih godina nekoliko vrlo teških
> operacija, po
> sedam sati, po tri sata i morao sam da budem uspavan.
> Poslednja rečenica koju
> sam jednom prilikom izgovorio doktorki koja me je uspavljivala bila
> je:
> „Gospođo doktor, jeste li naručili buđenje?“(smeh) I ona ti kaže
> diši, diši,
> diši i ti dišeš i uđeš u nešto crno, iza čega nema ničeg. Crno.
> Ništa. Ne
> postojiš. To je smrt. Nekoliko puta sam doživeo osećanje smrti, baš
> prave
> smrti. Tako smrt izgleda, tako mora da izgleda. Jedino je jebeno da
> se ne
> mučiš pre nje, ali to
>
> ne ulazi u ovu priču. Oni koji veruju
> u reinkarnaciju pitaju me šta bih voleo da budem u sledećem životu,
> a ja im
> odgovaram „ponedeljak“. Volim ponedeljak, stvarno.
> Tada počinje sve. Možda
> neko kupi sliku, možda neko plati tekst… (smeh).Šta sam ono hteo…
> Znaš
> kako počinje senilija? Rečenicom: „Šta sam ono hteo da kažem“.
> (smeh)Puštam
> sebe da se malo odmorim od činjenice da mi je Momo Kapor upravo
> potvrdio da
> je smrt ništavilo. Ništa. Mrak. Nije baš sasvim hrišćanski, ali
> jednom
> je jedan čovek rekao da je naš život u stvari pakao, što nije
> nezanimljivo.
> Neki su u raju, neki su u čistilištu, a mi smo danas u paklu. Ovaj
> naš život
> je pakao, istina, ponekad prijatan, ali pakao. Ta varijanta mi se
> dopada.
>
> Kako toliki individualac sve vreme
> jaše na
> srpstvu?
>
>
> Patriotizam nije ideologija, to je stvar kućnog vaspitanja. To te
> nauči baba.
>
> Kakav vam je odnos s mladim
> Beograđanima?
>
> Ja ne volim onu vrstu
> druženja kad majka kaže da je drugarica sa ćerkom. Ja nisam
> drugarica s
> mladom generacijom, ali sticajem okolnosti sedimo za istim stolovima
> ovde u
> konobi, šetamo kerove… Mislim da su oni tragična generacija. To je
> generacija
> bez pasoša. Svet i odrasli, u koje i ja verovatno spadam, oduzeli su
> im
> mogućnost da vide svet. To je užasno važno baš zbog ovog pitanja o
> nacionalizmu. Oni žive u virtuelnom svetu, oni nisu videli
> Dubrovnik, nisu
> videli Zagreb, Ljubljanu, Sarajevo, Trst! Oni nisu videli ništa. Ali
> oni
> govore savršeno engleski, za razliku od nas, koji još to nismo
> naučili kako
> treba. Oni su na kompjuterima, oni znaju svaki pab u Njujorku, svaki
> ćošak u
> Grinič Vilidžu, ali to ne vredi, to je virtuelni svet, koji nisi
> dotakao stopalima.
> Oni tek sad dobijaju pasoše. To je tragedija, zato što ne može da se
> oseti
> vrednost Beograda ako živiš stalno u Beogradu. Rečenica čoveka iz
> kioska kad
> zaboraviš lovu: „Dobro, komšija, donećeš sutra“, ili kad na Kalenića
> pijaci
> kupuješ kilo graška, on ti izvaže kilo i još baci šaku graška na to;
> to je
> nemoguće u Njujorku, to je nemoguće bilo gde na svetu.
> Nemoguće je pitanje:
> „Zdravo, kud si krenuo“, šta te briga kud sam krenuo, to je moja
> privatnost,
> ne možeš da pitaš čoveka u Briselu: „Zdravo, kuda ste pošli“. Ne
> možeš ti,
> kao u nekadašnjoj kafani Zora, a sad u nekoj drugoj kafani, kad neko
> naruči škembiće, da uzmeš sredinu od hleba i umočiš mu u tanjir,
> jebote! Pa
> to je smak sveta (smeh). Te dragocenosti zbog kojih život ovde ima
> prednost,
> pre svega količina slobodnog vremena, koje možemo da posvetimo sebi
> i
> drugima, svojim bližnjima, ta bliskost koja može da te nervira, da
> ti smeta,
> sve to dobija puno svetlo, ako ga gledaš odnekud sa zapada.
>
> Da li mislite da je Beograd u
> opasnosti da to u
> narednom periodu izgubi?
>
>
> Ne može da izgubi. To je stvar mentaliteta, a mentalitet se strašno
> sporo
> menja. Taj spoljnji namaz kafića, prejake muzike, da se ne bi
> razgovaralo,
> ispijanja kafa u jednom srku, mesinga, mahagonija i stakla – to je
> sve samo
> namaz. Sve te sprave koje pokušavaju da zatrpaju unutrašnju
> prazninu, sva ta
> količina muzike… U moje vreme muzika je bila samo s bandera i
> zvučnika. K'o
> drukčije kaže, kleveće i laže, osetit našu će pest (smeh). Pa su se
> onda
> pojavili prvi gramofoni, češki surpafon, I onaj ko je imao taj
> gramofon
> i tri-četiri ploče, bio je glavni na žurevima jer je puštao muziku.
> Dobijao
> je najlepšu devojku i piće.Kod di-džejeva je uvek isto, izgleda. Pa
> da. I
> onda mu ti pokažeš ovako prstom, što je nemoguće s ovom spravom
> (muzički
> stub, koji svira u pozadini, prim. ur.), to znači “nešto lagano” i
> on onda
> pusti lagano, da bi ti ribu mogao da odguraš prema kupatilu i da se
> ljubiš na
> ivici kade, koja čini samo klonk, klonk jer je tučena i nikada nije
> bila
> stabilna.
>
> Znači, vi odgovorno tvrdite
> Beograđanima da je
> njihov grad najbolje mesto za život na planeti?
>
>
> Apsolutno. I u ovom trenutku je najbolji. Dođi da vidiš
> (izlazimo na terasu,
> prim. ur.). Evo, klasično beogradsko neimarsko ili
> čubursko dvorište. Imaš
> lipu, imaš česmu, s majmunom, kojeg je komšija doneo iz
> Amerike, a imaš i
> šupu. A iz ove zgrade te gledaju kao arheološku
> iskopinu. Još moja kuća malo iskače
> jer, kad se direktno iz dvorišta ulazi u sobu, to je
> idealno. Tako se
> prebacuje gibanica, evo ovaj ovde pored, zidar u penziji,
> ima kiseo kupus, pa
> mi daje glavicu, za sarmu.
>
> U kakvim ste odnosima sa svojim
> porocima?
>
>
> Što bi rekao pokojni Ljubiša Jocić, bio sam sve, samo
> nisam bio lezbejka (smeh).
>
> Šta to tačno znači, u vašem
> slučaju?
>
>
> To znači da imam sve poroke, osim kockanja. To mi je
> izuzetno dosadno. Često
> me vode u razna kasina po svetu i domaćini mi daju gomilu
> žetona da igram. Ja
> odmah sve izgubim, sednem, naručim crno vino i gledam taj
> svet. Naročito je
> lepo u Visbadenu, gde gledam fotografiju Dostojevskog za
> kockarskim stolom, a
> ispod njega je taj kockarski sto za kojim je sve
> izgubio.Svakog od poznatih
> poročnih ljudi bije glas da je ovo ili ono.
>
> Vas bije glas da ste alkoholičar.
> Kako se nosite s
> tim?
>
>
> Pre svega, šta je alkoholičar? To je čovek koji pije
> više od svog lekara (smeh).
> U vreme neizdrživog terora laži, osetljivije prirode
> umetnika, koje nisu to
> mogle da podnesu, a pod izrekom da pijanca i bog čuva,
> bili svi pijanci.
> Neverovatna plejada genijalnih ljudi koji su svi pili. Od
> Zuke Džumhura, slikara
> Slave Bogojevića, mačiste Branka Radičevića, Libera
> Markonija, da ne nabrajam
> dalje.To je plejada pijanaca. Jednog dana, kad je Brana
> Crnčević došao kod
> Branka Pešića, koji je bio član CK, ovaj ga je ponudio
> viskijem, a Brana mu
> kaže da više ne pije. Onda mu je Branko viknuo: „Ima
> da ga popiješ, kako ću
> te treznog vaditi iz zatvora!“
>
> Da li alkohol doživljavate kao
> vaš drug of choice ili
> kao nešto što vam se nakačilo usput?
>
>
> Meni je alkohol deo rituala. On je neka divna vrsta
> bekstva u nirvanu. Tako
> da, kad me ljudi pitaju da li sam čitao neku knjigu, ja
> kažem možda, jer
> sedim u kujni, pijem i čitam i na kraju ne znam da li sam
> je uopšte pročitao.
> Najbolje je piti u kujni, to je moje iskustvo. Krevet je
> blizu, niko te ne
> vidi, nema nikakve frke. Jedino što je opasno je što se
> posle izvesne
> količine alkohola u meni razbudi strašna nežnost prema
> prijateljima po svetu
> i onda pijan okrećem telefone i budim ih u po noći i
> verovatno nešto
> bulaznim, a oni zapanjeno slušaju. Tako da bi trebalo
> isključiti telefon pre
> pića. A sada su mi lekari zabranili i piće. To jest,
> nisu – lekari su
> neverovatni. Kažu ti onu čuvenu rečenicu: “Možete po
> jednu čašu posle ručka”.
> Jedna čaša mi apsolutno ništa ne znači. Meni je prva
> čaša neprijatna. Od prve
> se namrštim, od poslednje se napijem, ima ta čuvena
> rečenica. A onda je jedan
> lekar koji me poznaje, pokojni Paolo Valenti, napisao
> jedna čaša posle ručka,
> a dole je napisao: “Ne sme se uštedeti za litar”. Ne
> piješ nedelju dana, a
> onda popiješ litar jer si uštedeo (smeh). Inače,
> Arapima religija zabranjuje
> piće, a meni žena. Došao sam do ideje da se osnuju
> sigurne kuće za muškarce.
> Ima mnog muškaraca koje biju žene. Žene ti zabranjuju
> da piješ i pušiš, žene
> ti zabranjuju druge žene, mešaju ti se u ljudska prava.
> Sigurna kuća za
> muškarce, u stvari, već postoji – to je
> kafana.
>
> Ako je već alkohol legalan, da li
> bi marihuana
> trebalo da bude legalizovana?
>
>
> Ja mislim da. Pazi, probao sam sve vrste droga, pisao sam
> neku knjigu u
> Njujorku i onda sam morao da se upoznam s raznim stvarima.
> Marihuana je
> sasvim bezazlena, ona je ništa manje štetna ili korisna
> od duvana. Jedino što
> otvara put do kokaina, koji takođe nije preterano
> štetan, ali se iz kokaina,
> kad prestane da deluje u normalnim količinama, ide pravo
> u heroin, a onda je
> gotovo. Inače, maihuana je baš lep, sanjalački
> duvan.Odlično. Jedne
> godine, bili Zuko Džumhur i ja u Dubrovniku, zimi. Tamo
> je bio atelje Milovana
> Stanića, čuvenog slikara. On
>
> je slikao u zidinama i atelje mu je bio pun gostiju,
> pogotovu kada je zima,
> kad nema kuda da se ide. I došla su dva Amera s ruksacima
> i dugim kosicama. I
> sedimo mi tako i smotaju oni tako neku cigaru od nečega i
> daju Zuki i meni.
> Zuko zapali i povuče – ništa. Da meni, ja povučem
> –
>
> ništa. On pita: “Je l’ tebi djeluje ovo?”, a bio je
> hašiš; ja kažem: “Ne, a
> tebi?” “Ni meni”, kaže
>
> on, ajmo još jednom. Ponovo mi duvamo i ništa. I Zuko
> kaže Milovanu:
> “Milovane, daj ti nama dvije loze, ovo je za oficirsku
> djecu” (smeh).
>
> S obzirom na to da ste dokazani
> poznavalac ženske
> duše, hteo sam da vas pitam nešto o
>
> muškoj. Koliko je seksualna iživljenost bitna za
> pravilan razvoj muškarca?
>
> Mora da je doživi u
> izvesnom periodu života sigurno, da bi bio normalan, a to
> je strašno teško. I
> strašno komplikovano. Najpre, komplikovano je reći
> devojci ili mladoj ženi s
> kojom si u krevetu da nikad nisi imao ženu. A onda, taj
> prvi neuspeh može da
> te odvede u osećanje da si impotentan, koje može da se
> završi ili kobno ili
> genijalno, da postaneš neki genijalac, dok te ne uhvati
> neka iskusna riba i
> kaže ti: samo se ti opusti i pusti me da
> radim.
>
> Da li postoji trenutak koji je
> potpuna suprotnost,
> da muškarca bude sramota da kaže s koliko je žena
> spavao? Da li postoji
> gornja crta?
>
>
> Ne, ne. To je uvek afirmativna stvar i to čak privlači
> žene, koliko ja znam.
>
> Na koji to nivo dovodi ljude u
> odnosu na naše
> životinjske prijatelje?
>
>
> Gledaj na to kao da je najlepša stvar na svetu, nikako ne
> može biti
> životinjska. To je nešto najlepše što može da ti se
> desi u životu. Šta je
> umetnost nego stalni vapaj za neuzvraćenom ljubavlju.
> Stalno vičeš: vidite
> kako divno pišem, volite me, volite me, volite me kako
> slikam,
>
> volite me kako pevam, ja sam najbolji, volite me! I stalno
> čezneš za
> ljubavlju. A šta je krunisanje ljubavi? To je krevet. E,
> onda nailaze razne
> druge stvari, tupost, dosada, uobičajene navike i
> rečenica: “Opet si sinoć
> pravio budalu od sebe”.
>
> Rečenica samom sebi u
> ogledalu?
>
>
> Ne, nego rečenica koju ti kaže žena. Tvoja prva ljubav,
> koja je igrala bosa
> po kiši, na Savi, na splavu. Ona koja je pila s tobom
> zajedno, ponekad čak i
> više. Ona odjedanput počinje da mrzi Savu, ne voli te
> što piješ, kaže: ti si
> me navukao, bitango. Jer, odjedanput, Sava se postavlja
> kao suparnica kojom
> može da doplovi neka nova devojka koja će igrati bosa na
> kiši.
>
> Da li su žene nesigurnije od
> muškaraca kad je reč o
> muško-ženkim odnosima?
>
>
> Ne, one su superiorne. Ja nisam osvojio nijednu ženu,
> nikada u životu. Uvek
> su one mene.
>
> Bez obzira na to, trebalo bi sebe da
> smatrate alfa
> mužjakom ljudske vrste. Na teritoriji bivše
>
> Jugoslavije.
>
>
> Ma kakav alfa mužjak. Bednik. Koliko sam se samo
> ponižavao i šta sam sve radio
> da me primete (smeh).I šta se desi kad vas
> primete? Vidi, oni lepi, oni
> se ujutru probude, stanu pred ogledalo, rašire nozdrvu i
> kažu: “Što bih ja
> delio ovu lepotu s nekim”. On se gleda s oduševljenjem,
> obuče se divno i ide
> kao spomenik lepoti. A mi ružni moramo da budemo
> duhoviti, da se
> proslavljamo, da gutamo vatru, da klečimo i da molimo da
> nam daju. Moramo da
> idemo i u ratove, čak! I opet je neizvesno!
> (smeh)
>
> Žene umeju da kažu da ta lepota
> koja je njima bitna
> dolazi iznutra.
>
>
> Auu, slušaj, da ti kažem, može muškarac da bude Lav
> Tolstoj i da ima
> sedamdeset godina i da leži u ligeštulu pored lepotice
> od osamnaest, koja
> obožava njegovu pamet. Ali, kad iz plićaka izađe
> banjino koji nosi
> suncobrane, posut kratkim dlačicama, nabreklih mišića,
> nema te mudrosti, te
> pameti, te slave Vudija Alena koja će nju sprečiti da
> poželi takvog tipa.
> Zamisli Vudija Alena u ligeštulu, ta nakaza –
> intelektualac (smeh).
>
> Kako je bilo izlaziti na kraj sa
> armijom
> obožavateljki u analognom
> Beogradu?
>
>
> Ma nisam primećivao, čoveče, da me neko voli. Ima
> slučajeva kada u nekom društvu
> vidim neku od tih lepotica iz davnih vremena koja ni
> kaže: kako sam ja bila
> zaljubljena u vas šezdeset prve, nosili ste beli
> džemper, kao Dilan, Tomas.
> Ja joj kažem: gospođo što mi onda niste
> rekli, bio sam najnesrećniji,
> najusamljeniji
> momak na svetu.


----------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: umjetnost


- 08:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.06.2015., četvrtak

Bosanske piramide


AMERIČKI SENATOR ENZI: “BOSANSKE PIRAMIDE MIJENJAJU HISTORIJU”
SADRŽAJ:

•Ugledni američki senator Michael Enzi u posjeti bosanskim piramidama
•Imotska Krajina: Šta je sve “ispustila” zvanična arheologija?
•Početak “Avantura na bosanske piramide s volontiranjem”
•Promocija bosanskih piramida u Nizozemskoj i Singapuru


AMERIČKI SENATOR MICHAEL ENZI U POSJETI PIRAMIDAMA: “OVO JE FASCINANTNO I MIJENJA HISTORIJU!

Arheološke lokalitete u Visokom na kojima radi Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” posjetili su 25. maja 2015. visoki zvaničnici Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država ambasadorica BiH u Briselu Bisera Turković i američki senator Michael B. Enzi. Enzi u Senatu predstavlja državu Wyoming od 1997. godine do danas. Tri puta za redom izabran je za predstavnika države Wyoming u Predstavnički dom SAD te, u konačnici 1997., izabran senatorom za Wyoming. Vrlo je utjecajan i poznat po međustranačkoj saradnji. Senator Enzi je zapisao u Knjigu utisaka da je bio fasciniran informacijama koje je čuo tokom obilaska lokacija.

•Ovo je fascinantno, misteriozno, edukativno, nešto što mijenja historiju. Fantastična tura i objašnjenje. – kazao je te dodao da odavno već zna za bosanske piramide.
Više: http://piramidasunca.ba/bs/offline-page/aktuelnosti/item/10031-ameri%C4%8Dki-senator-michael-enzi-u-posjeti-piramidama-%E2%80%9Covo-je-fascinantno-i-mijenja-historiju%E2%80%9D.html


--------------------------------------------------------------------------------


IMOTSKA KRAJINA: ŠTA JE SVE ”ISPUSTILA” ZVANIČNA ARHEOLOGIJA?

Da li je Imotska krajina jedan od ključnih regiona juga Europe za čitanje daleke prošlosti i dešifriranje impresivnih građevinskih uzleta?
Dr. Semir Osmanagić (www.semirosmanagic.com) u autorskom članku pod nazivom “Čuda Imotske krajine” obilazi manje poznate megalitne građevine koje su potpuno zapostavljene od zvanične arheologije jer se ne uklapaju u njihove teorije o presudnom grčkom i rimskom utjecaju na našim prostorima. http://piramidasunca.ba/bs/offline-page/aktuelnosti/item/9952-%C4%8Duda-imotske-krajine.html
Domagoj Nikolić (http://udruga-kameleon.hr/tekst/5684/) tvrdi da “nasuprot lažnom konsenzusu na kojem se inzistira, ključ i spasenje nalazi se u spoznaji, odnosno samospoznaji da su Balkan i slavenstvo korijen tzv. grčko-rimske civilizacije na kojima počiva Europa”. http://piramidasunca.ba/bs/google-zanimljivosti/item/9910-domagoj-nikoli%C4%87-ekskluzivno-za-4dportal-slaveni-su-oduvijek-na-balkanu-za-to-postoje-arheolo%C5%A1ki-dokazi.html
Mate Puljić u tekstu “Delmion in situ” tvrdi da je čuveni Delmion bio zapravo u Imotskom:http://piramidasunca.ba/bs/iz-mog-ugla/item/9957-delmion-in-situ.html






--------------------------------------------------------------------------------


POČETAK “AVANTURA NA BOSANSKE PIRAMIDE S VOLONIRANJEM"

Od 2. juna započinju ovogodišnje jedanaestodnevne “Avanture na bosanske piramide s volontiranjem”. Učesnicima će biit ponudjeno da četiri dana volontiraju u Podzemnom labirintu Ravne te na piramidama Sunca i Mjeseca pod stručnim nadzorom, a ostalih sedam dana da obilaze misteriozne i atraktivne lokacije u BiH: megalitne zidine Daorsona kod Stoca, dervišku tekiju u Blagaju, vodopad Kravice, kamene kugle u Zavidovićima, srednjevjekovne utvrde u Travniku i Vranduku, te gradove Sarajevo i Mostar. Ovim programom Fondacija nastavlja s konkretnim doprinosom razvoju arheološkog turizma.

Više: http://piramidasunca.ba/bs/bosnian-pyramids-expeditions-with-volunteering-1


--------------------------------------------------------------------------------

PROMOCIJA BOSANSKIH PIRAMIDA U NIZOZEMSKOJ I SINGAPURU:

Pronalazač bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić promovirati će ovo otkriće 6. juna na međunarodnoj konferenciji u Utrechtu, 7. juna u nizozemskom Aalsmeeru, te s tri predavanja u Singapuru: 11. juna u Australijskoj školi, 13. juna na Međunarodnoj konferenciji i 14. juna u Medicinskom centru. (http://piramidasunca.ba/bs/predavanja-i-intervjui.html)

Oznake: Vijesti


- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.06.2015., srijeda

ZLOBA

ZLOBA

/ mane koje treba izbjeći /

---------------------

Dobrota mudrog čovjeka gubi se ako se on oda zloći.

- Papirus Insinger

Drži se podalje od onih u čijem srcu ima mržnje.

- Ankh-Šešonk

Ne druži se s pokvarenim čovjekom jer ga bije loš glas.

- Papirus Insinger

Smrt zlog čovjeka je za slavlje

onima koji ostaju iza njega.

- Ankh-Šešonk

-----------

Napomena: Preuzeto iz knjige ŽIVA MUDROST DREVNOG EGIPTA,

Christian Jacq, Nova Akropola, Zagreb, 2014.

Oznake: Kultura


- 08:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.06.2015., utorak

Buđenje

Budjenje ... Buđenje ... CR5Z5 ...22 h · Tajna sudova i “suđenja” – iznuda vašeg pristanka
Bradley Loves:

Ako ste ikada čitali bilo koji spis suca Dale, umirovljenog suca Federalnog suda, on sasvim jasno tvrdi da su svi suci dobili svoj autoritet od Vatikana, a ne od korporativne Vlade SAD.
Ovdje je link na njegovu knjigu, The Great American Adventure:
www.stopthecrime.net/docs/THE-GREAT-AMERICAN-ADVENTURE.pdf
Sudac Dale također navodi da je Vatikan, kroz ugovor s Britanijom, negdje u dalekoj prošlosti, zauvijek stekao svu imovinu Britanaca i sva buduća imanja, što je razlog zašto SAD korporacija spada izravno pod vatikansku kontrolu.
Ova kontrola nije, naravno, javna, ali je vrlo tajna i prikrivena!
Dakle, Vatikan tvrdi da posjeduje cijelu Zemlju i posjeduje sve ljude koji žive na njoj, što uključuje i vaša tijela i vaše umove, što oni vide kao opipljivo.
Jedina ljepljiva uloga u njihovom glavnom planu ljudskog porobljavanja, je kako da im poklonite svoju dušu, što bez vašeg pristanka oni ne mogu dobiti.
Na najvišoj razini, prema sucu Dale, svi suci znaju da je njihova moć magična, i da, ako samo malo prekorače graničnu liniju čak i ako vam naprave nešto bez da su od vas dobili pristanak, Prvobitni Stvoritelj će im odmah slomiti vrat.
Dalje, sudac Dale kaže u svojim spisima da nitko ne odlazi u zatvor bez prethodno dobivenog pristanka.
Kako da je taj pristanak dobiven od vas, je kukavički trik i čarolija!
Kada idete u sudnicu, ulazite u magični šou.
Sudac, (koji namjerno nosi crno) vam tako pokazuje da on ili ona prakticira crnu magiju.
To je simbol koji zahtijeva kozmički zakon, ili bi oni bili u dubokoj nevolji!
Svećenici također nose crno da vam pokažu da prakticiraju crnu magiju … to je neophodno.
I tako, oni nose crno ispod čak i pod njihovim šarenim haljinama na misi.
Suci (po) sucu Dale, su zapravo veliki svećenici.
Oni dobivaju Čarobni autoritet od ugovora i uroka.
Ako ne znate točno – riječ po riječ, što ćete im reći, sami ćete sebe staviti pod njihovu vlast vlastitim pristankom, nehotičnim “ugovaranjem” nečega što ne želite.
To što vi to ne znate, ili vam nikada nije rečeno je namjerno.
Nije predviđeno da znate što trebate reći na sudu, tako da vas oni mogu “prevariti” da im date svoj pristanak za njihov autoritet (koji zapravo ne postoji).
Cijeli izgled suda nije ništa više od predstave psa i ponija dizajnirane da dobiju samo jednu stvar od vas dok ste tamo.
Vaš potpis (pečat), i vaš pristanak.
Da, i možete očekivati da će se oni koristiti zastrašivanjem dok ste tamo – ali mnogi koji su završili na sudu su proveli svoje živote gledajući sportske događaje na TV-u, i nisu sebe educirali o tome što se događa u svijetu oko njih, tako da su oni vlastitim izborom sada u nevolji!
Dakle, vrlo lukavo, oni su stvorili pravnu fikciju, koja vas predstavlja, i koja može pristati za vas, ako vi to ne učinite.
Ova pravna fikcija se naziva: Slamnati Čovjek ili pravno ime ili ime i prezime sa velikim slovima, ili ono što nazivam – lažno ime.
Pratite me sada vrlo pažljivo, jer je to vrlo važno.
Budući da je Slamnati Čovjek “od vlade stvoren izmišljeni entitet” – vaše stvarno ime koji je napisano svim velikim slovima – onda vlada zakonski posjeduje taj novi subjekt koji su stvorili.
Vi ga ne posjedujete i ne kontrolirate …, to nije vaše, i nikada neće biti, jer to niste VI!
Kozmički zakon propisuje da je sve što ste vi stvorili – vaše!
Crni Okultni Čarobnjaci koji pokreću stvari to znaju jako dobro!
Magični trik, ili čarolija, koju oni bacaju ovdje (svaki dan) je da vas natjeraju da povjerujete da je lažno ime koje su stvorili, i koje oni posjeduju, da ste to VI!
To je drevna prevara (CON)!
Također je to poznato kao mamac i šiba!
Vašim “pristajanjem” da koristite izmišljeno ime koji je stvorila vlada (ime koje nije vaše) iako je slično (SVE velika slova), vi ste se tada složili da budete to ime!
Međutim, to ime je fikcija!
Pa, onda – morate biti suglasni (korištenjem tog imena svaki dan) da postanete fikcija vlastitim pristankom.
Pomorski sudovi su korporativni sudovi (to je u osnovi svaki sud u cijelom svijetu).
Oni se samo nose s korporacijama i “fikcijama”.
Kako je onda uopće moguće da vas (stvarnog čovjeka koji živi i diše) čak i oni mogu legalno imati u sudnici?
Istina koju vam oni nikada ne će reći je: oni to ne mogu.
SVE DOK IM NE KAŽETE – da niste lažno ime, i dok im ne kažete da ste pravo živo ljudsko biće, te da oni nemaju nikakvu vlast nad vama, oni vas neće pustiti.
No, znajte da prije nego što uopće progovorite ili kažete riječ na sudu, oni “zamišljaju”, i “pretpostavljaju” da vi niste stvarni.
Dakle, kada konačno progovorite, nemojte se iznenaditi ako se oni koriste svim sredstvima zastrašivanja da bi ste popustili.
Ovi suci (a mnogi od njih to znaju) nisu u ovom poslu da vas samo tako puste da odete.
Nažalost, i ovdje, oni su se prodali za novac, i oni rade na agendi globalnog porobljavanja.
Jedina stvar koju možete učiniti je da “poreknete” da ste to ime sa svim velikim slovima vi!
To je kraj priče, ili ste u strašnoj nevolji.
Ako dišete i najmanju mogućnost da ste ime sa svim velikim slovima vi (koji to niste), onda ćete biti smatrani odgovornima za svaki pravni statut, državni, gradski i savezni zakon koji je ikada napisan.
Većina ljudi ne zna da se ti zakoni primjenjuju samo na fiktivna imena koja je stvorila vlada.
Trik ili magična vradžbina, počinjena cijeloj populaciji na planetu, je da dobiju da svako živo biće “tvrdi” (svojom slobodnom voljom) da je ono to lažno ime koje je u vlasništvu svjetskih korporativnih vlada.
Ako to učinite, oni vas mogu kazniti – s vašim pristankom!
Kako su mogli postići da ljudi žele biti lažno ime, i da onda pristanu na to svakodnevno.
Odgovor: spojite ih na novčani sustav!
Stoga, ako želite bilo koju vrstu bankarstva ili kupnje i prodaje, morali ste ga koristiti.
Čak i sudski postupci su jednostavno Bankarski Postupci!
Suci rade za banke!
Međutim, ako naglašeno tvrdite u sudnici da niste ime sa velikim slovima, (i znate o čemu govorite) oni vas moraju pustiti!
Niti jedan sud nikada ne može imati pravo živo ljudsko biće koje diše da stoji u njemu.
Samo fikcije su dopuštene u sudskim prostorijama.
Tako prirodno, oni moraju “pretpostaviti” da svaka osoba unutar suda nije stvarna.
Naš cijeli pravni sustav je totalna prijevara, totalna laž!
Vaš pravi problem je u tome što niste obrazovani – i ne znate ovo.
Počnite razmišljati o svima – policiji, sucima, svećenicima i političarima, u smislu Crne Magije!
Oni doslovno nisu ništa više od magičnih provoditelja.
Oni su: izvršitelji “Ugovora”.
Oni su iznuđivači “pristanka”.
To je ono što su oni i ništa više od toga.
Cilj tih magičara je uvijek ograničiti, vezati i privezati vašu SLOBODNU VOLJU pomoću ova dva neprimjetna mračna čarobna uroka koji se zovu ugovor i suglasnost.
Možete, međutim uhititi magičare na fizičkoj razini za njihove zločine protiv čovječanstva!

June 14, 2015.

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 16:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.06.2015., ponedjeljak

Buđenje Osvijetljenog Srca

Rado podržavam sve ono što smatram dobrim i kreativnim, što doprinosi našem razvoju i kvaliteti življenja na svim područjima. Možda na prvi pogled ove dvije teme nisu vezane ali u dubljem pogledu sve se međusobno prožima i podržava, a zbog kratkoće vremana koristim priliku ujedinjeno poslati informaciju.



1. Zahvaljujući Kseniji, njenom iskustvu i oduševljenju, stiže nam u Rijeku jedna lijepa radionica "Buđenje Osvijetljenog Srca". Cijenim Drunvalov rad i njegov doprinos buđenju svijesti, zato ovim mailom rado dajem podršku ovoj radionici. Ja sam u to vrijeme na planinama Poljske pa se neću moći pridružiti. Koga privuče neka se javi Kseniji brzo jer to je slijedeći vikend od 25.06. - 28.06. Više informacija niže u mailu i plakat u attacu.



2. Prijatelji znaju moju ljubav prema Prirodi. Ove godine redovito planinarim i zahvaljujem planinarskim društvima za njihov doprinos buđenju ekološke svijesti i aktivnosti kojima ljude potiču na boravak u prirodi i zato rado podržavam akciju PD Kamenjak za uređenje planinarke kuće u Frbežarima te pozivam sve ljude dobre volje da se pridruže u skladu sa svojim mogućnostima. Čudni su putevi Gospodnji pa možda i mi ili neko nama drag nađe utočište u njoj. Kako ja nemam građu zamolila sam ih da mi pošalju podatke za novčanu donaciju, pa tko želi može doprinijeti i novčanim sredstvima. U attacu popis građe, a niže dolje mail Društva sa podacima za uplatu.





1. Radionica - "Buđenje Osvijetljenog Srca"





From: la mamma [mailto:ksenijamarinicmazor@gmail.com]
Sent: Tuesday, June 02, 2015 11:44 PM
To: Eli Jaska; ivana radovčić; AquaSource d.o.o.; Anastasia Paoletić; kata.stupalo6@gmail.com; Zlata Jaška
Subject: Aheart - radionica buđenje osvijetljenog srca 25. -28.06.2015.



Što: RADIONICA OSVIJETLJENOG SRCA

Teme: - vraćanje točke svjesnosti iz mozga u Srce

- stvaranje iz srca

- ozdravljenje emocionalnih i mentalnih trauma koje smo akumulirali tokom

života i koje nam blokiraju pristup u Srce
Kada: od 25.06. - 28.06.2015. od 9:00 - 19:00h
Gdje: RIJEKA Demetrin Zeleni Kutak, Milana Butkovića 2/I ( blizu željezničkog kolodvora)
Tko vodi: Luka Klančnik certificirani učitelj School of Remembering SLO
Cijena radionice: 1680kn ili 222Eura + KNJIGA CVIJET ŽIVOTA VOL.1 ILI VOL.2.od Drunvala Melchizedeka gratis. Za studente i nezaposlene 1450kn ili 192 Eura

Prilikom prijave uplata 380kn ili 50Eura.

Broj mjesta je ograničen



Cijena uključuje meditacijsku masku(www.mindfoldcom , članstvo školi Prisjećanja) , neograničene količine voća, grickalica, čaja, kave i energizirane vode

Linkovi:

http://www.awakening-heart.org/hr_HR/dogadanja/4-dnevna-radionica-budjenje-osvijetljenog-srca-rijeka



Dragi prijatelji,
Duboko vjerujem da je smisao života živjeti sada i u srcu i da je pravo bogatstvo imati prijatelje.
Prošle godine u prosincu bila sam na četverodnevnoj radionici Osvijetljenog Srca i sve što sam poželjela bilo je da moja djeca i svi koji volim imaju priliku doživjeti isto. Dati sebi vrijeme i prostora za biti u srcu .Prisjetiti se ....

Imamo sreću da učitelj dolazi ispred našeg kućnog praga u Rijeku, Demetrin zeleni kutak, Milana Butkovića 2, od 25.06. - 28.06.

Ukoliko odlučite doći, vidite je li moguće uzeti nekoliko slobodnih dana i iza radionice da što duže ostanete u visokoj frekvenciji srca i da primite u svijest sve poklone koji će doći... Za one koji nisu iz Ri - mjesta ima kod mene. Dobro došli na predivno putovanje , Ksenija Proslijeđujem vam Lukin poziv na radionicu:
Davno smo se već dogovorili, da ćemo se sastati na ovom mjestu u ovo vrijeme.

Draga dušo
Hvala na tvom interesu za radionicu "Buđenje Osvijetljenog Srca".
Zajedno možemo teći kroz divne i suptilne valove srca i prisjetiti se kako je lako živjeti iz Sca i kako aktivirati svojesvjetlosno tijelo na prirodan način.
Možda je došlo vrijeme da se ponovno sretnemo na našem putu Prisijećanja tko uistinu jesmo.
Iz dubine mojeg Srca, zahvalan sam što kao Učitelj Škole Prisjećanja,
( http://www.drunvalo.net/sor.html ) koju je osnovao Drunvalo Melchizedek, mogu zajedno s tobom podijeliti ovu radionicu.
Ovo nije moja radionica već Drunvalova., no osijećaji koje prenosimo su isti.
Zahvalan sam što ti mogu donijeti ovo predivno prastaro znanje , predstavljeno na način koji svi možemo razumijeti.

Šaljem ti Ljubav i Svijetlost. Luka

Oznake: umjetnost


- 08:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.06.2015., petak

PREDdadaRI


Rijeka, 06/06/2015
Festival performansa za manje od 2000 kn!
11/06/2015



Splitska udruga DADAnti uspjela je napraviti festival performansa u Rijeci s manje od 2000 kuna budžeta!!!

Događaj 3. Projekt: „ŠIRENJE ORGANIZACIJE“

RIJEKA: „PREDdadaRI“ festival, 6.6.2015. u beach baru Morski Prasac (Pulska ulica) na gradskoj plaži Kantrida u Rijeci s početkom u 18,30.

Umjetnici iz Splita, Pule i Rijeke izvodili su društveno-angažirane skupne i pojedinačne performanse, plesnu monodramu, rad koji je kombinacija gestualne poezije i fizičkog teatra, predstavili su tri albuma eksperimentalne glazbe, teatralno kazivali senryu poeziju…

10506718_911439088916584_3892332347605595726_o

Izvedeni program:

Pjesničko sučeljavanje 1. dio (performans izveli Mario Krajinović i Velimir Foretić – Delonov)
Pjesničko sučeljavanje 2. dio (performans izveli Franko Bušić i Željko Barišić)
Željko Barišić (slam)
Aleksandra Mandić (blok poezije)
Borivoj Bukva (senryu poezija)
BAUK DADANTIZMA ŠIRI SE/ SA SVEMIROM (performans izveo Branko Cerovac)
Aleksandra Mandić (blok poezije)
Oprost duga (performans izveli Mario Krajinović, Željko Barišić i Franko Bušić)
On i ja (plesnu monodramu izveo Velimir Foretić – Delonov)
Bez naslova (kombinacija gestualne poezije i fizičkog teatra u izvedbi Franka Bušića, Željka Barišića i Maria Krajinovića)
PENTEKOSTAL (performans KARMA BUS BITCH aka Marija A. Štrajh uz najavu Branka Cerovca)
Tombola (performans izvela Neda Šimić Božinović)
Hulk in Venice (performans izveo Krešo Kovačićek i dva asistenta)
Promovirana su i tri albuma s eksperimentalnom glazbom Zvonimira Grozdića

Iste večeri odlukom Predsjedništva udruge DADAnti u pridružene članove primljen je Marko Gavranović iz Pule

Događaj je poslužio i kao pilot projekt za „dadaRI“ festival (Dani DADE u Rijeci) kojeg je udruga DADAnti namjeravala organizirati svake godine tijekom kolovoza na gradskoj plaži Kantrida u suradnji s Multimedijalnim centrom Rijeka. Od te ideje se odustalo.

Dizajn plakata, letaka i majica: Ivan Klepac (Zagreb).

Događaj se održao u suradnji sa Savezom udruga Klubtura a omogućen je donacijama Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.

11289432_911439468916546_6645934051196848111_o

Viši kustos Branko Cerovac o događaju:

BAUK DADANTIZMA ŠIRI SE /SA/ SVEMIROM
/ U čast 100-njak godina READY – MADEs / Duchamp 1913 / NEPREDMETNOG SVIJETA / Malevitsch 1913 / OPĆE TEORIJE RELATIVITETA / Einstein 1915 / & BALL-oa CABARETA VOLTAIRE / Ball, Zuerich 1916 /
OVA VEČER NA BEACH BAR – CABARETU MORSKI PRASAC
JE NEŠTO POPUT TRENUTNE PRIVREMENE AUTONOMNE ZONE / Hakim Bey /
DADANTIZMA
KOJI SE ZAJEDNO SA SVEMIROM
ŠIRI U BEZBROJ SMJEROVA
GLEDANO IZ OVE TOČKE KAO SREDIŠTA MJERNOG SUSTAVA.

———————————————————————————————

U MANIFESTU GOSPODINAAA
ANTIFILOZOFA
TRISTAN TZARA NAPOMINJE DA ĆE “OSNOVATI INTERNAT ZA PJESNIČKE FANOVE” I DA SMO SVI SKUPA S NJIM – IDIOTI.

———————————————————————————————

U PREDAVANJU “DVA DADA MANIFESTA” ANDRE BRETON REČE DA SU POVIJESNE ANEGDOTE OD DRUGORAZREDNE VAŽNOSTI. “NEMOGUĆE JE SAZNATI GDJE I KADA
JE ROĐENA DADA”.
TO IME KOJE JE JEDAN OD NAS IMAO ČAST DATI
IMA PREDNOST DA BUDE SAVRŠENO DVOSMISLENO.
KUBIZAM JE BIO SLIKARSKA ŠKOLA, FUTURIZAM POLITIČKI POKRET:
DADA JE STANJE DUHA.
USPOREĐIVANJE JEDNOG S DRUGIM PREDSTAVLJA NEZNANJE ILI SLABU VJERU.
SLOBODOUMLJE U RELIGIJI NEMA VEZE SA CRKVOM DADA JE UMJETNIČKO SLOBODOUMLJE.
STOTINJAK GODINA NAKON BALL-ova CABARETA VOLTAIRE /Zuerich, veljače 1916./ PRIREDILI SMO DADANTISTIČKU VEČER U BEACH BAR – CABARETU MORSKI PRASAC / 1916 – 2015 /. U GRADU KOJI JE PRED NEŠTO MANJE OD STOTINJAK GODINA BIO POSLIJEDNJOM PIRATSKOM UTOPIJOM I PRVOM MODERNOM PRIVREMENOM AUTONOMNOM ZONOM /Hakim Bey/, SA SVIM PARADOKSIMA, KONFLIKTIMA I KONTRADIKCIJAMA KOJE SU OBILJEŽJE POVIJESNIH AVANGARDI.

——————————————————————————————-

OD DADA – KLUBA PO TRISTANU TZARI DO BAUKA DADANTIZMA KOJI SE UBRZANO ŠIRI SVEMIROM TIJEKOM BURNE 2015-e :
EVO ŠTO JE REKAO TZARA, NAKON ALSO SPRACH ZARATHUSTRA /Nietzsche/:
DADA JE KLUB OSNOVAN U BERLINU U KOJI SVATKO MOŽE UĆI BEZ IKAKVIH OBVEZA.TU JE SVATKO PREDSJEDNIK, I SVATKO MOŽE IZREĆI MIŠLJENJE O UMJETNIČKIM PROBLEMIMA. DADA NIJE ISPRIKA ZA AMBICIJU NEKOLIKO BELETRISTA ( U ŠTO BI VAS NAŠI NEPRIJATELJI HTJELI UVJERITI ),
DADA JE OBLIK INTELEKTA KOJI SE OTKRIVA U SVAKOM RAZGOVORU
TAKO DA SE MOŽE REĆI: OVAJ JE DADAIST, A OVAJ NIJE;
DADA CLUB IMA ČLANOVE U SVAKOM KUTKU SVIJETA,
U HONOLULUU KAO I U NEW ORLEANSU ILI MESERITZU.
/ – – – /
Da preskočimo pasus i još samo citiramo slijedeće riječi velikog Tristana Tzare:
BITI DADAISTOM ZNAČI BITI ODBAČEN OD SVEGA, BITI PROTIV SVIH SEDIMENTACIJA,
ZA TRENUTAK SJESTI NA STOLAC ZNAČI RISKIRATI ŽIVOT
( GOSPODIN WENGS JE VEĆ IZVUKAO REVOLVER IZ DŽEPA ).

————————————————————————————————-

DADA JE SVJESNA VLASTITIH EKSTREMA, VLASTITOG RADIKALIZMA I POTREBE ZA PARADOKSALNOŠĆU, POLEMIKOM, AGONALNOŠĆU ŽIVOTA I UMJETNIČKOG ŽIVOTA; TAKO DA VEĆ IME “DADAnti” UPRAVO NAGLAŠEVA TU DRAMATIČNU HERAKLITOVSKO – NIETZSCHEANSKO – TZARAOVSKU CIK – CAK CRTU MIŠLJENJA I
DJELOVANJA. ONDA, ŠTO JE DADAnti i KAKO se ŠIRI? WAS IST DADANTI KUNST??? Eto pitanja.



Oznake: Kultura


- 08:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DADAdadaRI u Morskom Prascu, Rijeka


Rijeka, 06/06/2015
Festival performansa za manje od 2000 kn!
11/06/2015



Splitska udruga DADAnti uspjela je napraviti festival performansa u Rijeci s manje od 2000 kuna budžeta!!!

Događaj 3. Projekt: „ŠIRENJE ORGANIZACIJE“

RIJEKA: „PREDdadaRI“ festival, 6.6.2015. u beach baru Morski Prasac (Pulska ulica) na gradskoj plaži Kantrida u Rijeci s početkom u 18,30.

Umjetnici iz Splita, Pule i Rijeke izvodili su društveno-angažirane skupne i pojedinačne performanse, plesnu monodramu, rad koji je kombinacija gestualne poezije i fizičkog teatra, predstavili su tri albuma eksperimentalne glazbe, teatralno kazivali senryu poeziju…



Izvedeni program:

Pjesničko sučeljavanje 1. dio (performans izveli Mario Krajinović i Velimir Foretić – Delonov)
Pjesničko sučeljavanje 2. dio (performans izveli Franko Bušić i Željko Barišić)
Željko Barišić (slam)
Aleksandra Mandić (blok poezije)
Borivoj Bukva (senryu poezija)
BAUK DADANTIZMA ŠIRI SE/ SA SVEMIROM (performans izveo Branko Cerovac)
Aleksandra Mandić (blok poezije)
Oprost duga (performans izveli Mario Krajinović, Željko Barišić i Franko Bušić)
On i ja (plesnu monodramu izveo Velimir Foretić – Delonov)
Bez naslova (kombinacija gestualne poezije i fizičkog teatra u izvedbi Franka Bušića, Željka Barišića i Maria Krajinovića)
PENTEKOSTAL (performans KARMA BUS BITCH aka Marija A. Štrajh uz najavu Branka Cerovca)
Tombola (performans izvela Neda Šimić Božinović)
Hulk in Venice (performans izveo Krešo Kovačićek i dva asistenta)
Promovirana su i tri albuma s eksperimentalnom glazbom Zvonimira Grozdića

Iste večeri odlukom Predsjedništva udruge DADAnti u pridružene članove primljen je Marko Gavranović iz Pule

Događaj je poslužio i kao pilot projekt za „dadaRI“ festival (Dani DADE u Rijeci) kojeg je udruga DADAnti namjeravala organizirati svake godine tijekom kolovoza na gradskoj plaži Kantrida u suradnji s Multimedijalnim centrom Rijeka. Od te ideje se odustalo.

Dizajn plakata, letaka i majica: Ivan Klepac (Zagreb).

Događaj se održao u suradnji sa Savezom udruga Klubtura a omogućen je donacijama Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.


Viši kustos Branko Cerovac o događaju:

BAUK DADANTIZMA ŠIRI SE /SA/ SVEMIROM
/ U čast 100-njak godina READY – MADEs / Duchamp 1913 / NEPREDMETNOG SVIJETA / Malevitsch 1913 / OPĆE TEORIJE RELATIVITETA / Einstein 1915 / & BALL-oa CABARETA VOLTAIRE / Ball, Zuerich 1916 /
OVA VEČER NA BEACH BAR – CABARETU MORSKI PRASAC
JE NEŠTO POPUT TRENUTNE PRIVREMENE AUTONOMNE ZONE / Hakim Bey /
DADANTIZMA
KOJI SE ZAJEDNO SA SVEMIROM
ŠIRI U BEZBROJ SMJEROVA
GLEDANO IZ OVE TOČKE KAO SREDIŠTA MJERNOG SUSTAVA.

———————————————————————————————

U MANIFESTU GOSPODINAAA
ANTIFILOZOFA
TRISTAN TZARA NAPOMINJE DA ĆE “OSNOVATI INTERNAT ZA PJESNIČKE FANOVE” I DA SMO SVI SKUPA S NJIM – IDIOTI.

———————————————————————————————

U PREDAVANJU “DVA DADA MANIFESTA” ANDRE BRETON REČE DA SU POVIJESNE ANEGDOTE OD DRUGORAZREDNE VAŽNOSTI. “NEMOGUĆE JE SAZNATI GDJE I KADA
JE ROĐENA DADA”.
TO IME KOJE JE JEDAN OD NAS IMAO ČAST DATI
IMA PREDNOST DA BUDE SAVRŠENO DVOSMISLENO.
KUBIZAM JE BIO SLIKARSKA ŠKOLA, FUTURIZAM POLITIČKI POKRET:
DADA JE STANJE DUHA.
USPOREĐIVANJE JEDNOG S DRUGIM PREDSTAVLJA NEZNANJE ILI SLABU VJERU.
SLOBODOUMLJE U RELIGIJI NEMA VEZE SA CRKVOM DADA JE UMJETNIČKO SLOBODOUMLJE.
STOTINJAK GODINA NAKON BALL-ova CABARETA VOLTAIRE /Zuerich, veljače 1916./ PRIREDILI SMO DADANTISTIČKU VEČER U BEACH BAR – CABARETU MORSKI PRASAC / 1916 – 2015 /. U GRADU KOJI JE PRED NEŠTO MANJE OD STOTINJAK GODINA BIO POSLIJEDNJOM PIRATSKOM UTOPIJOM I PRVOM MODERNOM PRIVREMENOM AUTONOMNOM ZONOM /Hakim Bey/, SA SVIM PARADOKSIMA, KONFLIKTIMA I KONTRADIKCIJAMA KOJE SU OBILJEŽJE POVIJESNIH AVANGARDI.

——————————————————————————————-

OD DADA – KLUBA PO TRISTANU TZARI DO BAUKA DADANTIZMA KOJI SE UBRZANO ŠIRI SVEMIROM TIJEKOM BURNE 2015-e :
EVO ŠTO JE REKAO TZARA, NAKON ALSO SPRACH ZARATHUSTRA /Nietzsche/:
DADA JE KLUB OSNOVAN U BERLINU U KOJI SVATKO MOŽE UĆI BEZ IKAKVIH OBVEZA.TU JE SVATKO PREDSJEDNIK, I SVATKO MOŽE IZREĆI MIŠLJENJE O UMJETNIČKIM PROBLEMIMA. DADA NIJE ISPRIKA ZA AMBICIJU NEKOLIKO BELETRISTA ( U ŠTO BI VAS NAŠI NEPRIJATELJI HTJELI UVJERITI ),
DADA JE OBLIK INTELEKTA KOJI SE OTKRIVA U SVAKOM RAZGOVORU
TAKO DA SE MOŽE REĆI: OVAJ JE DADAIST, A OVAJ NIJE;
DADA CLUB IMA ČLANOVE U SVAKOM KUTKU SVIJETA,
U HONOLULUU KAO I U NEW ORLEANSU ILI MESERITZU.
/ – – – /
Da preskočimo pasus i još samo citiramo slijedeće riječi velikog Tristana Tzare:
BITI DADAISTOM ZNAČI BITI ODBAČEN OD SVEGA, BITI PROTIV SVIH SEDIMENTACIJA,
ZA TRENUTAK SJESTI NA STOLAC ZNAČI RISKIRATI ŽIVOT
( GOSPODIN WENGS JE VEĆ IZVUKAO REVOLVER IZ DŽEPA ).

———

DADA JE SVJESNA VLASTITIH EKSTREMA, VLASTITOG RADIKALIZMA I POTREBE ZA PARADOKSALNOŠĆU, POLEMIKOM, AGONALNOŠĆU ŽIVOTA I UMJETNIČKOG ŽIVOTA; TAKO DA VEĆ IME “DADAnti” UPRAVO NAGLAŠEVA TU DRAMATIČNU HERAKLITOVSKO – NIETZSCHEANSKO – TZARAOVSKU CIK – CAK CRTU MIŠLJENJA I
DJELOVANJA. ONDA, ŠTO JE DADAnti i KAKO se ŠIRI? WAS IST DADANTI KUNST??? Eto pitanja.


-----------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/



Oznake: Kultura


- 08:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.06.2015., četvrtak

Ono što bi trebali znati

"Dragi sine,

Kad budem ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljade razloga, da bi ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene…jednog dana ćeš razumjeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine

Tvoj tata...

Oznake: Obrazovanje


- 17:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ono što bi trebali znati

"Dragi sine,

Kad budem ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljade razloga, da bi ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene…jednog dana ćeš razumjeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine

Tvoj tata...

-------------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 17:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.06.2015., srijeda

Obrazovanje, razbor i poniznost...


10. lipnja 2015.

Ako nosi svežanj sandalovine, može li magarac postati slon? Magarac će osjetiti promjenu u težini, ali ne i miris! Slon, pak, ne obraća pozornost na težinu i udiše slatki miris. Također, duhovni aspirant ili poklonik držat će se samo čiste istine, čiste esencije dobrih djela, dobrote i svetih spisa. S druge strane, onaj tko se upušta u raspravu radi obične stipendije, učenja i rasprave, razvit će logiku, ali neće upoznati miris istine! Ljubav (prema) je najuspješniji instrument za stalno prisjećanje na Gospoda. Da biste taj instrument očuvali sigurnim i jakim, potrebna je moć razlikovanja (viveka). Mnogi u svijetu iskorištavaju svoje bogato znanje tijekom rasprava kako bi
dokazali da su superiorniji; to je velika pogreška. Ako su uistinu toliko učeni, trebali bi u tišini iskusiti esenciju istinskoga Boga.

( Prema Vahini, 44. poglavlje )

Obrazovanje (edukacija) trebalo bi poticati razbor i poniznost. (Baba)


------------

Oznake: Obrazovanje


- 08:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.06.2015., utorak

Ovako će nas čipovati


USKORO!!!!

OVAKO ĆE NAS ČIPOVATI: 10 implantanata koji će nas pretvoriti u superljude!

TECH20:58, 01.06.2015.

Autor: Večernji list

Na mestu gde danas nosimo ručni sat, ispod kože ćemo ugrađivati pametne telefone, a njegovi zvučnici će nam biti ugrađeni u kosti

Danac Nil Harbison prvi je službeno priznati kiborg na svetu. Rođen je kao daltonista i već godinama živi s malom kamerom fiksiranom na glavu koja mu, direktno povezana s mozgom, pomaže u raspoznavanju boja. Harbisona je danska vlada, na njegov zahtev, službeno priznala kao kiborga pa mu je ovaj naziv uveden u lična dokumenta.
Na drugom kraju sveta, u SAD-u, američka vojska već godinama eksperimentiše s HULC-om – Human Universal Load Carier – sistemom egzokostura koji vojnici mogu da postave na sebe. Oni im omogućavaju ogromnu snagu i izdržljivost. Ovi sistemi su već toliko razvijeni da ulaze u redovnu upotrebu ne samo američkih vojnika već i partnerskih vojski poput one iz Južne Koreje.
Ipak, ljudi kojima je tehnologija ugrađena u telo olakšava ili omogućava život zapravo se nalaze svuda oko nas. Koliko ljudi danas ima ugrađen pejsmeker koji omogućava stabilan rad srca? Ili veštački implantanat koja im omogućava da čuju? Veštački kuk? Svima njima bez savremene tehnologije život bi bio puno teži, možda čak i nemoguć.
No prava revolucija tek dolazi. U sledećih nekoliko godina dogodiće se veliki tehnološki iskorak pa će veliki broj ljudi imati u svojim telima ugrađene raznorazne naprave. Mnoge od njih neće biti egzistencijalno bitne za čovek: reč je više o tehnološkim umecima ili implantatima koje ćemo nositi ispod kože, a koji će naše živote učiniti prijatnijim i lakšim. Zapravo, svet ubrzanim koracima ide prema tome da uz pomoć implantata postanemo pravi superljudi.
Jedna od prvih takvih naprava koja bi mogla da bude dostupna bogatijem delu sveta mobilni su telefoni ugrađeni u podlakticu vlasnika. Eksperimenti s ovom vrstom tehnologije već su obavljeni, a prošle godine umetnik Entoni Antonelis je već ugradio RFID komunikacijski čip koji mu omogućava punu upotrebu smartfona koji mu se sada nalazi pod kožom. Doduše, još uvek nisu razrađeni svi detalji koji bi omogućavali laganu i nesmetanu upotrebu “potkožnog telefona”, ali već se eksperimentiše i kakve bi slike projektovao iz unutrašnjosti ruke na umetnutu ljudsku kožu, koja bi pak bila ugrađena na podlakticu leve ruke. Na mestu gde ljudi danas najčešće nose ručni sat. Naravno, ovi telefoni morali bi imati i zvuk, pa se upravo eksperimentiše zvučnicima ugrađenima u kosti. Njihove vibracije ljudi ne bi osećali, ali bi zato zvuk koji dopire iz unutrašnjosti bio kristalno čist.
Čuvaće nas od bolesti
Ipak, koliko god ugrađeni telefoni bili (ne)praktični, većina uređaja koje ćemo uskoro imati u telu pratiti zdravstveno stanje vlasnika. Tako bi druga vrsta implantata za koje se veruje da će prilično brzo ući u upotrebu mogli biti veštački organi.
Danas na hiljade ljudi čekaju da im se nađe prikladan donor za transplantaciju srca, bubrega, pluća ili celog niza drugog organa. Uskoro takvih lista čekanja neće biti, a proizvodnja veštačkih organa zapravo se zasniva na prilično jednostavnom konceptu. Od pacijenta se uzima nekoliko stanica koje se u posebnim laboratorijima umnožavaju više desetina hiljada puta stvarajući pri tome “materijal” za izradu organa. Potom se ove stanice unose u bioprinter koji “ispisuje” potreban organ. Kako je organ načinjen od stanica samog pacijenta, ne postoji opasnost od njegovog odbacivanja i nema potrebe za posebnim lekovima koji smanjuju imunitet pacijenta. Ova tehnologija zapravo je već u upotrebi jer je do sada izvedeno nekoliko transplantacija kože u kojima je ona “proizvedena” na ovaj način.
Implantati će, zanimljivo, pomagati i u planiranju porodice. Umesto sadašnjih kontraceptivnih metoda, pilule ili kondoma, u skoroj budućnosti koristiće se mikročip koji će otpuštati male količine kontracepcijskog hormona. Iako će biti ugrađen u telo, ovim će se mikročipom upravljati posebnim daljinskim upravljačem koji će vlasnik imati kod sebe. Jednostavno, onog trenutka kada odluče da im kontracepcija ne treba, vlasnici će ga daljinskim upravljačem ugasiti. Kada budu ponovno hteli kontracepcijsku zaštitu, vlasnici ga isto tako pritiskom na tipku daljinskog upravljača usmerenog prema telu upaliti. Mikročip, koji će biti pogodan za ugradnju i muškarcima i ženama, već je uveliko u razvoju, ovih ga meseci završava američki MIT, a celokupan razvoj finansira kompanija Melinde i Bila Gejtsa.

Tetovaže otključavaju vrata

Četvrta tehnologija za koju futurolozi smatraju da je “pred vratima” čipovi su koji nadgledaju zdravstveno stanje vlasnika. Reč je o svojevrsnim sajber implantatima koji su povezani s telefonima njihovih vlasnika i koji neprestano nadziru promene u telu, ali i leče određene bolesti ili pomažu u održavanju tretmana pri hroničnim bolestima. Tako se već danas na Univerzitetu u Bostonu testira bionički čip koji, komunicirajući s pametnim telefonom vlasnika, nadzire neprestano količinu šećera u krvi kod dijabetičara signalizirajući kada je vreme za insulinsku injekciju. Ovakva vrsta mikročipova primenjiva je za ceo niz hroničnih ili akutnih bolesti.

U razvoju je, među ostalim, i revolucionarna tehnologija koja povezuje misli s akcijama. Konkretno, reč je o implantatu koji bi nepokretnim ljudima i ljudima s telesnim oštećenjima omogućio pretvaranje misli u dela. Tetraplegičari će moći mislima da upravljaju robotskim rukama, hvatati objekte, samostalno se hraniti, listati novine... U krajnjem slučaju, moći će mislima da surfuju internetom, čak i bez potrebe za kompjuterom jer će im slika i zvuk dolaziti u receptore ovog implantata koji je povezan s njihovim mozgom.
foto: Profimediafoto: Profimedia

Ova zapanjujuća tehnologija i nije tako daleko koliko se čini. Prema tvrdnjama Intela, najvećeg svetskog proizvođača čipova, njihov implantat koji se već razvija pod imenom BrainGate predviđa da će ovi uređaji biti dostupni pacijentima već 2020., odnosno već za pet godina.

Implantati koji će biti ugrađeni u telo ipak nisu vezani isključivo za zdravstvo i lečenje. Dobar deo njih usmeren je i na praktičnost i olakšavanje života. Jedan od njih je pametna tetovaža. Naime, ukrašavanje tela mastilom poslednjih je desetak godina doživeo procvat, a šare na telu sve su značajniji modni detalj. Naučnici su uočili potencijal tetovaža pa je gotovo sigurno da će one uskoro biti ključevi koje nećemo moći izgubiti i šifre koje će nemoguće biti zaboraviti. Drugim rečima, tetovažama će se moći otključavati brave na automobilima, otvarati ulazna vrata stanova, zahvaljujući njima ulaziće se u sisteme ličnih kompjutera ili pametnih telefona. Naravno, ovde je reč o posebnim, digitalnim tetovažama koje se iglom unose pod kožu, a koje se temelje na nano optodima, posebnim sistemima koji ne samo da mogu da komuniciraju s drugim uređajima već i menjaju boju kada njihovom vlasniku padne ili naraste količina šećera u krvi. Razvija se čak i mogućnost da digitalne tetovaže proizvode struju iz znoja, čime bi se punile baterije prenosnih telefona, iPada ili ostalih elektroničkih naprava koje tog trenutka vlasnik tetovaže drži u ruci.
Sedma zanimljiva tehnologija koja će za koju godinu ući u rutinsku upotrebu je sajber pilula. Doduše, reč je o napravici koja se ne ugrađuje u telo, već se proguta, ali je vrlo korisna. Ova tableta povezana je s vašim pametnim telefonom, ali i s kompjuterom doktora. Kada je progutate, ona obavi pregled celog tela i unutrašnjih organa. Zaboravite na gastroskopiju, rendgenska snimanja, rektalne preglede i preglede prostate, sve će to obaviti mala bela tabletica tokom samo jednog potpuno bezbolnog prolaza.
Doduše, sajber pilula ne može da otkrije ono što užasava najveći broj pacijenata, a to je razvoj tumor stanica. No, i za to postoji odgovor, doduše ne u obliku tablete, već pametne prašine. Reč je o sistemu izuzetno malih elektronskih naprava ne većih od zrna peska koje se ugrađuju po celom telu. Radeći zajedno, stvaraju posebnu odbrambenu mrežu koja nadzire telo i alarmira pri pojavi tumorskih stanica. Pametna prašina imaće mogućnost lokalnog ubrizgavanja lekova za uništavanje tumorskih stanica u njihovom ranom stadijumu, ali i ubrizgavanje lekova za suzbijanje boli.
foto: Profimediafoto: Profimedia

Identifikacija pod kožom

Naravno, sve ove električne uređaje smeštene unutar tela trebaće pogoniti određenom vrstom energije. Upravo zbog toga u razvoju je posebna, biorazgradiva baterija koja bi osiguravala potrebnu struju za sve ove naprave koje ćemo uskoro ugrađivati u telo. Biorazgradivu bateriju ovoga trenutka razvija Univerzitet Kembridž, a ovaj će se uređaj, nakon što bude potrošen, jednostavno rastopiti u telu i otići u krvotok. Naravno, pre toga će signalizirati da je potrebno da se ugradi dodatni izvor energije u nositelja, a tek potom će se prepustiti biorazgradnji. Jedna od mogućnosti koja se takođe razmatra jeste izrada biorazgradivih baterija koje neće biti punjene pre ugradnje, već će se struju stvarati iz glukoze njihovog nosioca. Prema procenama, i jedna i druga varijanta imaju podjednako dobre šanse za uspeh.
foto profimediafoto profimedia
Deseta, ali u javnosti najčešće spominjana tehnologija koja bi uskoro mogla da zažive u našim telima identifikacijski su čipovi. Umesto ličnih dokumenata ili pasoša nosićemo pod kožom ugrađene čipove na kojima će biti smešteni svi podaci o identitetu, državljanstvu i socijalnom stanju. Hoće li to biti dobra stvar?
Praktično će sigurno biti, ali koliko će biti dobro, tek ostaje da vidimo. Iako sve ovo izgleda kao da ćemo ispod svoje kože nositi gomilu metala, reč je ipak o sićušnim čipovima koje nakon ugradnje uopšte nećemo osećati. Svet budućnosti je pred nama, čovek punom brzinom razvija prevozna sredstva, kompjutere i robote. Red je da se posveti i sebi i da uz pomoć implantata postanemo zdraviji, brži, srećniji, s puno većim mogućnostima.
Da postanemo superljudi.

(Večernji.hr)

----------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 08:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.06.2015., ponedjeljak

Put Boginje


Put Boginje


ŽIVOTNA PRIČA

Svaka je Boginja pomalo ognjištarka. Mnoge od nas vide sebe u dubokoj starosti, kako lijepe i mudre, iz omiljene stolice za ljuljanje, sa šalicom cvjetnog čaja u ruci, uz pucketavu vatricu, svojim/nečijim unucima i praunucima, pričamo priču svog života. Htjele bismo da to bude priča o hrabrosti i ljubavi. Htjele bismo da ih opčini. I zato se SADA trebamo pobrinuti da stvorimo zanimljivu priču; da živimo punim srcem; da smo heroine čija vjera i smjelost pobjeđuje bez obzira na sve. Stvaranje te priče u sadašnjosti bit će olakšano ako dokučite što je vaša vizija, misija i cilj. Moja vizija je raj na zemlji; misija mi je buđenje boginje, a cilj: život u ljubavi, obilju, radosti i miru. Ovoj svojoj priči posvećena sam potpuno: svakom mišlju, riječju, djelom i dahom. Zbog nje sam tu. Koja je vaša priča? Zašto ste tu?

Oznake: Obrazovanje


- 08:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.06.2015., subota

Učini ono što se treba učiniti danas


6. lipnja 2015.

Kad kuća gori, od kakve je koristi dobro planiranje? Tko sad ima vremena kopati? Kad će voda biti dostupna? Kad će vatra biti ugašena? To je nemogući zadatak! Da je od samog početka bunar bio spreman, koliko bi tek bio koristan u takvim kritičnim situacijama! Početi razmišljati o Bogu u posljednjim trenucima jest kao da započinjete kopati bunar kad kuća već gori. Zato, opremite se sada, svakodnevno razmišljajte o Bogu tako da budete na dobrom mjestu u trenutku kad kraj dođe. Danas počnite s duhovnom praksom koju ste planirali za sutra! Sada počnite ono što treba biti učinjeno danas! Nitko ne zna što će se dogoditi u sljedećem trenutku, stoga nema potrebe odgađati provedbu duhovne prakse. Za to je potrebna i tjelesna izdržljivost, stoga se trebate pobrinuti za tijelo, iako prevelika skrb nije dobra. Tijelo bi trebalo biti zbrinuto s velikom pažnjom u mjeri u kojoj je to potrebno.

(Prema Vahini, 41. poglavlje)

Kao što trijeska plane kad dođe u kontakt s vatrom, tako i vi, kad ste mentalno bliski s Bogom, postajete – Bog. (Baba)

Oznake: Obrazovanje


- 08:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.06.2015., petak

Humor



Ide pogrebna povorka po brdu prema groblju,

a u pratnji sve sami dedeki od 80-90 godina.

Jedva idu, skripe stare kosti, stenju, prde.

Kaj se moze kad se mora,umro im pajdaš Stef.

Kad na pola puta padne s lijesa jedan vijenac.

Krene Joza da ga digne. Jedva, sav se zadihal, kad mu vikne Franc:

- Kaj je Joza, si buketa vlovil?







Pricaju dva penzionera u parku:

- Stari, znaš li ti da smo i ti i ja sada ekoloski jebaci?
- Kak’ to mislis!!
- Pa obojica spadamo u kategoriju, bio-jebac.






Jeka



Našli se Crnogorac, Englez i Francuz.
Englez se pohvali:
– Kad ja viknem sa Big Bena Živjela Engleska odzvanja još petnaest minuta!
Francuz:
– Kad ja viknem sa Eiffelovog tornja Živjela Francuska odzvanja još pola sata!
Sluša ih Crnogorac, pogladi brk pa će:
– Kad se ja popnem na brdo i viknem Ljudi ajmo radit cijela Crna Gora još mjesec dana odzvanja Ne seri Milutine, ne seri!



Pršut i baba



Pitali babu što više voli, pimpek ili pršut?
Baba kaže: “Nemam ti ja sine više zube za pršut.”



Dvije bake

.

Došle dvije bake u kineski restoran i naručile jelo.
Donio konobar sve, a između ostalog i štapiće za jelo.
Pogledaše se međusobno, pa mu se jedna obrati:
- “Ali sinko, mi smo došle jesti, a ne štrikati!”



Oralno



Pita Ivica djeda:
- Djede, da li se ti i baka još uvijek seksate?
- Naravno, ali samo oralno.
- A šta je to “oralno”?
- Ja kažem baki “Jebi se!!”, a ona meni “Jebi se i ti!”



Dobra i loša vijest



Vratio se sin Hercegovac s faksa iz Zagreba, doma u Hercegovinu.
Kaže sin ocu:
- Imam jednu dobru i jednu lošu vijest.
Veli stari:
- Daj prvo lošu.
- Čaća, ja sam peder!
Starog skoro srce izdalo, drhtavim glasom progovori:
- Daj sad dobru.
Sin će na to:
- Dečko je naš, iz Gruda.







Što lijepo miriše?



Pita profesor djecu u školi: “Što lijepo miriše?”
Djeca odgovaraju: “Ruže, parfemi, šume, slatkiši…”
Profesor kaže: “Tako je djeco!”
Pogleda malog Ivicu i pita ga: “Što tebi lijepo miriše?”
Kaže mali Ivica: “Pička!”
Profesor poludi, otjera malog Ivicu kući i kaže da sutra dođe otac u školu na razgovor.
Sljedeći dan dolazi mali Ivica u školu bez oca i profesor ga pita: “Gdje ti je otac?”
Mali Ivica mu odgovara: “Otac mi je reko kome pička ne miriše taj je peder, a on s pederima ne razgovara.”



- Tata kako sam ja doš'o na svijet?

- Donijela te roda, sine.

- Tata ! ...Ma ti si car!!! Ti jebeš sve živo !!





Pitaju Muju zna li on sta je to seks. "Kako da ne" odgovara Mujo.
"Seks je kad ustaneš ujutro tiho, da ne probudiš ženu, odvedeš djecu u školu,
odeš na pijacu, kupiš sve što treba , vratiš se kući, napraviš doručak i kafu
i odneseš ženi u krevet".
"Bolan Mujo ,nije to seks" kaže mu jedan od prisutnih.
"E, mene moja žena tako jebe, a ja ne znam kako tvoja tebe."


---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: humor


- 08:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.06.2015., srijeda

Slavko Goldstein: TITO

Slavko Goldstein PISAC, NAKLADNIK, POVJESNIČAR, NOVINAR I TITOV PARTIZAN, SA SINOM IVOM UPRAVO JE OBJAVIO MONUMENTALNU BIOGRAFIJU »TITO«
TITO NIJE BIO DIKTATOR već autokrat, volio je i imao potpunu vlast

Nismo zaobilazili ni najlošije strane Titove ere, ali smo naglašavali najbolje, osobito one od trajnije vrijednosti. Za cijeli svijet, Tito je, vrlo jednostavno, najuspješniji gerilski vojskovođa protiv nacifašizma u okupiranoj Europi. U zemlji će uvijek postojati i ona druga komponenta; jenjavat će, ali neće nestati

Boris PAVELIĆ, snimio Nenad REBERŠAK


Prekretna knjiga - to je ocjena književnika Ivana Lovrenovića o više nego tisuću stranica dugoj monografiji »Tito« Ive i Slavka Goldsteina, čiji su prvi primjerci, u nakladi zagrebačkog »Profila«, jučer izašli iz tiskare, a početkom sljedećeg tjedna stići će u knjižare. Pisac Miljenko Jergović kaže kako su autori, otac Slavko i sin Ivo Goldstein, »pokušaj da se Titu pronađe stvarna mjera obavili na dvostruko uzoran način: s povijesne strane precizno i nepotkupljivo, s etičke strane hrabro«.
Kako bilo, već je sada izvjesno kako će monografija »Tito« biti prvorazredan historiografski, izdavački i društveni događaj. A s obzirom na to da izlazi usred revizionističkoga vala micanja Titove biste s Pantovčaka, te izbacivanja njegova imena iz naziva ulica mjesta kojima vlada HDZ, Slavko Goldstein taj val komentira ovako: »Kulturna i civilizacijska sramota«.
Vaše knjige često se doživljavaju kao važni društveni događaji. Očekujete li, ili se nadate, da će ova knjiga o Titu konačno razriješiti neke dileme, i možda čak utjecati da se zaliječi ozbiljni društveni prijepor o njegovoj osobi i epohi?
– Za ljude koji budu čitali bez predrasuda, knjiga bi mogla biti poticaj da stvaraju jasnu i ne možda definitivnu, ali kompletnu sliku o Titu, a donekle i o vremenu u kojem je djelovao. Za one koji budu čitali s predrasudama za ili protiv Tita, ona bi mogla, budu li čitali otvorena srca, značiti stanoviti korektiv i pomoć da stvari sagledaju i s one druge strane.
Znači li to da knjiga ima ambiciju da bude, ako ne definitivna, a ono cjelovita istina o Titu?
– Da. U historiografiji definitivne slike nema. Pogled na tako značajne epohe i ljude najčešće se s vremenom dopunjuje, pa i korigira. Za pedeset godina, pogled na Tita neće biti kao danas. Prema tome, ovo nije pokušaj definitivnog portreta, ali jest nastojanje da se prvi put uspostavi slojevita slika, koja neće biti ni osobno subjektivna ni politički pristrana. Nismo zaobilazili ni najlošije strane Titove ere, ali smo naglašavali najbolje, osobito one od trajnije vrijednosti. Naš se osobni pogled u knjizi osjeća. Nepristrane historiografije nema; svaka je i subjektivni odraz autorovih gledanja, ali historiografska profesija i moralnopolitički nazor nas obojice autora nalagao je maksimalnu moguću objektivnost. Apsolutne objektivnosti nema, ali u ovoj je knjizi vidljivo nastojanje da se ne zaobiđu ni dobre ni loše strane Titove epohe i osobe.


Pozitivna slika

Djelo izlazi na tri obljetnice: 70 godina pobjede, 35 godina od Titove smrti, i 25 godina od raspada Jugoslavije. Kakva su iskustva drugih historiografija? Koliko vremena treba proći da se o tako važnim osobama iznjedre kapitalna historiografska djela? Kasnimo li mi s tim?
– Vremenska je distanca relativna. U suvremenoj svjetskoj historiografiji danas postoji trend koji bih nazvao »historijom sadašnjosti«. Historiografija se sve više približava sadašnjosti, nastojeći ne biti politizirana, što nije moguće potpuno ostvariti. Ako pišete o bliskim događajima, uvijek ste pod dojmom aktualnosti. U slučaju Tita, aktualnosti nisu sasvim minule, jer se u svih naroda na tlu bivše Jugoslavije prevrednuju vrijednosti Titove epohe. Svaki narod čini to sa svog aspekta. Za pisca to može biti dobro: različite spoznaje iz aktualnih komentara on mora kritički razmotriti, pa onda i konktekstualizirati za čitatelja. Za ovu našu knjigu teško je reći dolazi li prebrzo ili prekasno: kasno - nije; prebrzo - također nije, jer neke su se stvari slegle, neke posljedice pokazale, mnoge su ocjene već objavljene... Kad se slegnu današnje polemike oko Tita, koje smo spomenuli već u predgovoru knjizi, vjerojatno će razlike u ocjenama bivati sve manje, i neke će vrijednosti ostati. Vjerojatno će inozemstvo na Tita gledati drukčije nego ovdašnja javnost, koja je nužno pod dojmom obiteljskih i regionalnih utjecaja. U mnogim obiteljima živi partizanska tradicija; u nekima, pamte se negativna iskustva s Titovom epohom, pa i smrti u obitelji. Dok god se te obiteljske historije ne smire, kod nas će biti drukčijih pogleda nego u svijetu. Za cijeli svijet, Tito je, vrlo jednostavno, najuspješniji gerilski vojskovođa protiv nacifašizma u okupiranoj Europi, i čovjek koji se prvi u istočnom bloku borio protiv Staljina. Manje će se govoriti o pokušajima njegove vlasti za nekim novim oblicima socijalizma, poput samoupravljanja, jer oni nisu ostavili značajnijeg traga. Inozemstvo će imati ogoljenu, pozitivnu sliku; u zemlji će uvijek postojati i ona druga komponenta; jenjavat će, ali neće nestati.
O Titu postoji obilje literature. Što je u vašoj knjizi uistinu novo?
– Mislim da je to najbolje ocijenio Ivan Lovrenović, prvi čitatelj knjige. Rekao je da do sada postoje tri vrste biografija o Titu: slavljeničke, koje su u socijalizmu bile obavezne; negativističke, koje su se kod nas pojavile kasnih osamdesetih i sve se intenzivnije objavljuju do danas; te senzacionalističke, koje traže pikanterije o tome tko je što jeo i koga je sve Tito na Brijunima ugostio. Lovrenović ocjenjuje da je naša knjiga odmak od sve te tri vrste, i hvala mu na takvoj ocjeni. Koliko je taj naš odmak uspio, prosudit će čitatelji. U svakom slučaju, uložili smo veliki trud.


Divljenje Britanaca

U predgovoru naglašavate činjenicu koja metodološki određuje pristup u knjizi: da su propala sva tri ključna stupa Titove politike - Jugoslavija, socijalizam i nesvrstanost. Kako ta činjenica određuje vaše djelo?
– I moj sin i ja iskusili smo sve te tri glavne komponente Titove politike te formirali kritički odnos i vrijednosni sud prema njima. O raznim aspektima Titove politike kritički sam razmišljao još u doba njegove vladavine, što se koliko je bilo moguće ispoljavalo i u mojoj tadašnjoj nakladničkoj djelatnosti, i to mi je pomoglo da moj stav jasnije i preciznije formuliram sada, kada znamo i posljedice. U tom smislu knjiga nudi i neke nove poglede na historiografiju Titove epohe.
Antifašistički ustanak, koji je poveo Tito, epizoda je koju opisujete s najmanje kritičnosti, rekao bih štoviše, s neskrivenim divljenjem. Zašto?
– Zato jer tako mislimo. Drago mi je ako je to vaš dojam: partizanski pokret najvrednije je što je Tito učinio. S kojega kod stanovišta gledate, te četiri godine su za sve zemlje Jugoslavije, a naročito za Hrvatsku, najveće vrijednosti u novije doba njihove povijesti. Oduprijeti se tako goloruk četirima moćnim okupatorskim vojskama - Nijemcima, Talijanima, Mađarima i Bugarima - s njihovih desetak naoružanih kolaboracionističkih pokreta, pa to je jedinstveno možda i u svjetskoj historiji, a u europskoj zasigurno! To su historičari poput Tonyja Judta, najvećeg povjesničara europskog poslijeraća, i drugi veliki svjetski historiografi, spoznali kao nešto izvanredno. Pozitivne posljedice tih godina također imaju svojih vrijednosti. One nisu samo u tome da su partizani Hrvatsku svrstali na pravu, pobjedničku stranu, kao što se obično govori. Posljedice su mnogo brojnije. A što se Hrvatske tiče, da nije bilo partizana, ona bi bila smatrana ustaškom zemljom; posljedice bi za nju pod četničkom vlašću bile neusporedivo teže nego što je bio Titov staljinizam. S druge strane, Titova je slabost poslije te slavne četiri ratne godine što je, kao doživotni komunist, četiri ili pet godina poslije rata uveo i održavao staljinističku vlast, koja je najtamniji dio njegova života i djela.
Nedavno ste, naročito na ljevici, podigli priličnu prašinu tvrdnjom da se današnji antifašizam ne može pozivati na Tita. Možete li to podrobnije eksplicirati?
– Pitanje je malo simplificirano. Tito je cijeloga svog aktivnog političkog života bio i komunist i antifašist. U njegovom osjećaju, to nije kolidiralo. U nekim razdobljima, u ratu naročito, njegov je antifašizam bio je neprikosnoven i efikasan, ali u nekim kasnijim periodima nije bio usklađen s daljnjim razvojem antifašizma. Antifašizam se tijekom sedamdeset poslijeratnih godina povremeno modificirao u skladu s promjenama općih prilika u svijetu. Nakon što je prešao u fazu suočavanja s prošlošću, uspješnoj u mnogim zemljama, danas je ugrađen u temelje europske političke kulture i Europske unije. Prerastao je u suprotstavljanje ekstremPOVIJESNE POUKE HRVATSKOJ NISU DOVOLJNE

Koje pouke današnje hrvatsko društvo može izvući iz osobe Josipa Broza Tita i njegova vremena?
– Jednopartijski sistem na duži rok ne može funkcionirati - to je glavna pouka. Prema tome, moraju biti relativizirani svi prigovori parlamentarnoj demokraciji i strankama kao takvima, jer one su neophodne. To što se često čuje, da su svi političari lopovi, valja primati s velikim oprezom: baš ovakva, višestranačka politika, usprkos svim njezinim manama, konstitutivni je dio slobodnog društva. Također, nužna je kontrola vlasti: deformacije političkog sistema Titove Jugoslavije izbijale su dobrim dijelom iz pomanjkanja slobodne kritike. Jugoslavija je propala prije svega zbog bujanja nacionalizama, koji su se razbuktavali upravo zato što su bili prigušivani. I međunacionalni prijepori, dakle, moraju se razrješavati u otvorenome razgovoru, koji ih amortizira, umjesto da se nasilno potiru pod parolom »bratstva i jedinstva«. U privredi, samoupravljanje nije uspjelo, ali je donijelo stanovitu svijest da i radnici imaju svoja prava. U samostalnoj Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji odmak od toga otišao je predaleko u drugu krajnost. I primjerena državna intervencija u privredi, sa svojim neuspjesima i povremenim uspjesima, također može biti korisno iskustvo iz Titova razdoblja. Mislim, međutim, da će se problemi u gospodarstvu pomalo smiriti i slegnuti na pravu mjeru. No danas nam trebaju i nova znanja, koja se ne mogu crpiti iz prošlosti. Važno je podsjetiti na rečenicu Eugena Pusića, jednoga od najmudrijih ljudi koje sam poznavao. On je rekao da Hrvatsku prati "prokletstvo malih brojeva". Hrvatska danas, bez obzira na svo iskustvo Jugoslavije, mora shvatiti da je mala zemlja, i ponašati se s tim u skladu. Titova je Jugoslavija na svjetskoj karti bila važnija od svoje realne veličine, ali danas Hrvatska tog utjecaja nema niti će ga imati. Ona mora učiniti ono što su uspjele neke male nacije: nametnuti se prepoznatljivim i inventivnim proizvodima i društvenom sređenošću. Danska ima maslac i Lego kocke, Švedska Ikeu, Nizozemska cvijeće, Finska papir i Nokiju, a sve su one i uzorne demokracije sa socijalnom komponentom. Iz toga proizlazi da je članstvo u EU spas za Hrvatsku, premda je Hrvatska danas, gotovo da kažem, neka vrsta Kosova u EU, koja će nas polako vući naprijed, kao što je Jugoslavija polako vukla i Kosovo, ili Italija Siciliju. Evo, na primjer, pomalo ipak izlazimo iz recesije, i to ponajviše zahvaljujući lokomotivi Europe. U tom smislu, uzdam se da će proizvođači i mali poduzetnici na svim područjima pronaći specifičnosti koje bi Hrvatsku mogle učiniti prepoznatljivom.

ZA REPRESALIJE NAD HRVATIMA KRIVO JE I USTAŠKO VODSTVO

U Hrvatskoj se uvriježio stereotip da su poslijeratne represalije bile usmjerene prije svega protiv Hrvata. Je li to točno?
– Ne, nije. Za represalije nad Hrvatima početno je odgovorno i vodstvo NDH, koje je moralo znati da će biti pogibeljno budu li za sobom vukli 150 tisuća vojnika i civila. Znali su da ih Englezi neće primiti; ako nisu, bili su do zločinstva ograničeni glupani. Kamo su vodili 150 tisuća ljudi? Pa znali su odluke Teheranske konferencije od 1. prosinca 1943., i odluke s Jalte s početka 1945., da se svi zarobljenici moraju vratiti u nadležnost vlastima svojih zemalja. Kakvu su iznimku za sebe očekivali? Pa bili su najvjerniji saveznici Hitlera! Iznimke nije bilo ni za koga, a kamoli za njih koji su, pored Rumunja, bili najgori. To, naravno, niti rehabilitira niti amnestira Titovu vlast za počinjena nedjela, ali početna je krivnja na ustaškome vodstvu. Oni su znali što su radili od 1941., i da to ne može ostati nekažnjeno. Mislili su da će ih Englezi primiti u svoju vojsku, i širili su tu idiotsku parolu: za četiri dana smo kod Engleza, oni će nas primiti, a onda idemo natrag u borbu protiv komunista. Represalije su bile usmjerene protiv svih kolaboracionista, a kad bi se proporcionalno mjerilo, bile su gore u Beogradu nego u Zagrebu. Ondje su izazvale veliko protivljenje partizanskoj vlasti, i zato su u drugim gradovima bile nešto umjerenije. U koloni koja je bježala pred partizanima bilo je i četnika. Ubijeno je, također, i oko 17 tisuća kolaboracionista iz Slovenije. Proporcionalno broju stanovništva, to je gotovo kao u Hrvatskoj. A ljude koje Englezi nisu htjeli primiti, prihvatila je na Bleiburgu 12. slavonska divizija, sastavljena dobrim dijelom od Hrvata.
izmima koji ugrožavaju ljudska prava. Antifašizam je danas, prije svega, bastion protiv narušavanja ljudskih prava i sloboda, a Tito, osobito u posljednjem životnom razdoblju, u našoj je zemlji bio prepreka daljnjem napretku ljudskih prava. Mi možemo Tita imati kao glavnu zastavu historijskog antifašizma, ali kao aktualnu parolu - ne.
Neki današnji kritičari Tita osporavaju i sam partizanski rat. Dio njih implicite sugerira kako bi bilo bolje da ustanka nije ni bilo, s obzirom na to da su ga pokrenuli komunisti.
– Ići tako daleko, pa tvrditi da nije bilo dobro što su komunisti predvodili ustanak, bilo bi kao reći da bi bilo bolje da ni SSSR nije ušao u rat protiv Njemačke. Komunisti su bili sljedbenici Moskve, i kada se ona, makar i nevoljko, pridružila ratu protiv nacista, komunisti su se u taj rat prirodno uključili. Žalosno je da tu komunističku liniju nije slijedila nijedna građanska stranka, osim u Sloveniji. To je vrijeme zahtijevalo opredjeljenje i aktivnost. Komunisti su - nažalost, jer je to štetilo poslijeratnom razvoju - bili jedini koji su u cijeloj Jugoslaviji imali organizacije spremne pružati otpor. Te se zasluge komunistima ne mogu poreći. Tih nekoliko tisuća komunista, koji su predvodili ustanak, Tito je prije rata pretvorio u vojsku spremnu na sve. Bili su potpuno svjesni da je život i smrt u pitanju; ni polovica ih nije preživjela. I to što su postigli malo je čudo: kada su se prvi Britanci u proljeće 1943. spustili u Jugoslaviju k partizanima, poput oxfordskog povjesničara i Churchillova osobnog književnog tajnika Williama Deakina, izvještavali su da su partizani ostvarili čudo. Britanci su se tom pothvatu divili, i zaključili: bez obzira na to što će poslije rata u Jugoslaviji vjerojatno pobijediti komunizam, za pobjedu nad fašizmom Titovi partizani čine plemenitu stvar, i velika su vrijednost. S druge strane, što bi značila pasivnost, pasivni otpor nacizmu? Pasivnog otpora nije moglo biti, jer ga nacifašistički i ustaški totalitarizam nije trpio. Postojala je samo jedna ili druga strana. Drugim riječima, pasivni otpor, koji su neki tada zagovarali - bio je kolaboracija. Govorimo li o Hrvatskoj, zločini ustaša bili bi tolerirani, ustaška vlast od samog početka morala je hraniti okupatorsku vojsku, Pavelić se odmah obvezao slati trupe u rat na strani sila Osovine... Ustanak je spasio dio srpskoga stanovništva u Hrvatskoj i Bosni od protjerivanja i pokolja - pa već je to velika vrijednost partizanskog rata. Nažalost, Rome nije spasio, ali je spasio pet tisuća Židova, što jest vrlo malo, jedva dvadeset posto, ali... Ispričat ću vam anegdotu: u drugoj polovini sedamdesetih, sudjelovao sam kao izdavač na sajmu knjiga u Jeruzalemu. Tadašnji predsjednik Izraela Yitzhak Navon, vrlo prosvijećen čovjek, zadržao se petnaesetak minuta kod nas na jugoslavenskom štandu. Odlazeći, rekao nam je: »Bez obzira na to što diplomatski odnosi Izraela i Jugoslavije još nisu uspostavljeni, molim vas da prenesete vašim sugrađanima i vašoj javnosti zahvalnost nas Izraelaca i svjetskog židovstva maršalu Titu, što je svojim pokretom omogućio da se pet tisuća pripadnika našeg naroda časno bori protiv najvećeg zla koje nas je zadesilo«. Priznanje svijeta partizanskom pokretu bilo je neprocjenjiva vrijednost, koja je Jugoslaviju spasila i 1949. godine. Taj partizanski pokret stvorio je povjerenje i kod najvećeg državnika onog vremena, Winstona Churcilla. Pomoć koja je tada došla od Zapada, ekonomska ali i politička, sve do odlučnosti da se Jugoslavija vojno brani, pomogla je ovoj zemljici da se izvuče iz najvećeg zla koje je bilo zadesilo istočnoeuropske zemlje. Mi od komunizma nismo patili kao zemlje istočne Europe; imali smo ublaženi komunizam koji je postavio granice slobodi i ekonomskom napretku, ali je bilo i velikog ekonomskog i kulturnog napretka i nešto slobode: u svakodnevici prilično velike slobode, ali, istina, ne i u politici.


Razdoblje osvete

Poslijeratni val represalija i osvete glavni je današnji prijepor oko Tita. U knjizi o tome pišete iscrpno i s mnogo podataka.
– »Osveta je sastavni deo pobede« - to je poslije oslobođenja Beograda rekao Koča Popović, predratni intelektualac i pjesnik, i jedan od najuglednijih partizanskih zapovjednika. U povijesti gotovo je uvijek bilo tako, a u novije vrijeme srećom sve manje. Poslije Drugog svjetskog rata, Amerikanci su bili najblaži osvetnici. Francuzi nisu bili blagi: ondje je bez sudovanja pobijeno nekoliko desetaka tisuća kolaboracionista, točan broj nije utvrđen. Ni talijanski partizani nisu bili blagi, ali najgori su osvetnici bili Rusi: oni su ubijali čak i ruske zarobljenike koji su se vraćali iz njemačkih logora, jer su mogli doći pod »europski« utjecaj. Dakle, retorzija, koja je u Jugoslaviji trajala do amnestije 3. kolovoza 1945., mogla bi se nazivati »periodom osvete«. Rekao bih da je iz mnogo razloga, gomilanih od 1941. do 1945, bila neizbježna, ali nikako voluntaristički i bez sudovanja, i nije smjela biti u tom obimu. Ono loše što se događalo prije i poslije tog razdoblja, nešto je drugo: revolucija. Komunistička partija revolucionarna je već po svom programu, a revolucija najčešće znači krv. Komunistička partija Jugoslavije velik je i zaslužan borac protiv fašizma, ali od prvoga je časa imala revolucionarnu komponentu, i nikada je nije napustila. Tokom rata, revolucionarnost je ipak bila susprezana, najviše zato da se osnaži opći otpor. Isto je u ratu činio i Staljin, premda nikad nije prestao biti staljinist. Titov antifašizam u ratu je bio neprikosnoven, ali revolucionarna komponenta od početka je bila prisutna, buknuvši nakon pobjede, 1945. To su Titove tamne godine. Ipak, treba reći da je Tito, pored antifašizma, komunizma i revolucionarnosti, pa jedno vrijeme i staljinizma, uvijek imao osjećaj za puls naroda. Čak i kad je tjerao luksuz i oblačio se blesavo maršalski - gotovo geringovski, rekao bih - iz seljačkog djetinjstva i gastarbajterskog iskustva nije izgubio osjećaj za realnost zemlje i ljudi. Kad se povinovao boljševičkom konceptu kolhoza da se umili Staljinu, vrlo je brzo, najbrže od svih ostalih, spoznao da to vodi zlu, osiromašenju i upropaštavanju poljoprivrede. Taj njegov osobni osjećaj da ljudima treba dati stanove - u istočnoj Europi dugo se nije gradilo, u Rusiji sustanarstvo postoji do danas - te im omogućiti životni standard i stanovite slobode, bitno je utjecao na to da u Jugoslaviji čak ni staljinizam nije bio ni blizu onome u Rusiji, jer Tito nije ubijao najbliže suradnike, nije bio antisemit, niti je bio diktator kao Staljin. Tita, dakle, uopće ne bih zvao diktatorom, nego autokratom. Volio je i imao potpunu vlast, ali ju je upotrebljavao povremeno i sudržljivo.
Kako biste komentirali danas pomodnu tvrdnju, prihvaćenu i na nekim najvišim mjestima u hijerarhiji hrvatske vlasti - da je bio zločinac?
– To je pogled iz današnjeg rakursa na ondašnje događaje. To nije realan i adekvatan način ocjenjivanja. Isto bi se tako, ako govorimo o onome vremenu, moglo spominjati i bezobzirno bačene atomske bombe, vojno neopravdano bombardiranje Dresdena, bisera barokne arhitekture, i mnogi drugi slični događaji. To ne znači da sve to treba zaboraviti, ali ne treba Tita zvati ni zločincem, kao što se zločincima ne zovu Churchill ni Truman: Tito jest odgovoran za počinjene zločine u vremenu u kojem su oni bili vrlo rašireni, i čak shvaćeni kao nešto što se mora učiniti.
Da se s današnjim iskustvom i znanjem nađete u 1941., na mjestu s kojeg ste krenuli u partizane, biste li učinili isto?
– Naravno. U ustaškoj državi život mi je bio ugrožen, pod Talijanima nesiguran, a i bez obzira na moj ljevičarski odgoj kod kuće, s današnjom sviješću znao bih da se moram opredijeliti. Znajući što se dešava u Jasenovcu, sigurno bih išao u partizane; da nije bilo Jasenovca i Jadovna ne bih - ali tada možda ni partizana ne bi bilo.

Preuzeto iz Novog Lista

Oznake: Obrazovanje


- 08:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.06.2015., utorak

Na kraju putovanja...


2. lipnja 2015.

Promatrano s gledišta što je netko postigao na kraju svojega putovanja, nema razlike između oslobođene duše (jivanmukta) i poklonika; oboje su iznad ega (ahamkara), prirode (prakriti) i njezina tri svojstva ili gune, zatim iznad pravila i propisa (dharma) koji upravljaju moralnim poretkom, što se bavi odnosom kasta i životnih razdoblja (varnašrama). Srca i jednih i drugih bit će ispunjena suosjećanjem i potrebom da čine dobro u svijetu. Na takvo postupanje potiče ih njihovo božansko blaženstvo rođeno u Jednoti. Oni neće imati želja jer želje su plod osjećaja „ja“ i „moje“. Tek kad su te želje iskorijenjene, ljudi postaju iskreni poklonici, zar ne? Zato u njima ne može biti mjesta za želje. Iskreno govoreći, ti su poklonici utjelovljenja besmrtnosti (amritasvarupa). Za sve s takvom prirodom ne postoji druga čežnja osim za slatkim duhovnim blaženstvom (ananda).

(Prema Vahini, 39. poglavlje)
Iskreni poklonik ispunjen ljubavlju za Gospoda pozdravlja sve ono što se može pojaviti kao kazna kao nešto što je za njegovo vlastito dobro. (Baba)

Oznake: Obrazovanje


- 08:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.06.2015., ponedjeljak

VegeSajam


Zagreb, Trg bana Jelačića, 2. lipnja 2015.

Pozivamo vas da posjetite 5. VegeSajam koji će se održati u utorak, 2. lipnja 2015. od 9 do 19 sati na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.

Cilj je ovoga sajma upoznati sve s ponudom i prednostima zdravih, bezmesnih jela i proizvoda domaćih proizvođača i dobavljača. Želite li kušati veganske kobasice, ćevape, zobeno mlijeko ili nabaviti odlične veganske recepte, ne propustite VegeSajam. Osim mnoštva veganske hrane, zanimljive literature i dobrih kuharica, moći ćete kupiti i biljnu hranu za pse i mačke.

5. VegeSajam specifičan je po tome što će se na njemu predstaviti i neki od nositelja V-oznake. V-label, europska vegetarijanska oznaka, jedinstvena je oznaka kvalitete već 20 godina. Primarni joj je cilj omogućiti potrošačima jednostavno prepoznavanje proizvoda bez sastojaka životinjskog podrijetla, kao i mjesta na kojima takve proizvode mogu konzumirati. V-oznaka i u Hrvatskoj postaje sve popularnija i primamljiva sve većem broju proizvođača i kupaca. Pogledajte tko sve u Hrvatskoj ima V-oznaku.

Svoje proizvode i usluge na ovogodišnjem VegeSajmu predstavit će izlagači koji će ujedno biti neki od stotinjak izlagača na ovogodišnjem ZeGeVege festivalu, 4. i 5. rujna na glavnom zagrebačkome trgu:

Annapurna - nositelj V-oznake
bio&bio trgovine
Dvostruka duga (Vegefino) - nositelj V-oznake
Garden
Greencajg
Konoplja&co.
Kresoja (AMI) - nositelj V-oznake
BoBo trgovina
Planetopija
Prijatelji životinja
Rožić
Šumski kuhar
Vegehop
Vegetariana - nositelj V-oznake

Na VegeSajmu bit će izloženi i promovirani isključivo veganski proizvodi.

Najvažniji zdravstveni razlog za bezmesnu prehranu je prevencija raznih oboljenja poput raka, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i pretilosti. Također, sve je više ljudi koji iz suosjećanja prema životinjama odbacuju namirnice životinjskog podrijetla, a i sve je više alarmantnih pokazatelja koliko mesna industrija utječe na potrošnju dragocjenih prirodnih resursa i zagađenje okoliša.

Povodom VegeSajma još Vas jednom izazivamo da se odlučite na Vege izazov. Velik broj građana već se odazvao izazovu – prijavite se i vi putem stranice: www.veganopolis.net i preporučite ga drugima, a na Vaš će mail 30 dana stizati zanimljivi veganski recepti i informacije.

Oznake: Zdravlje


- 08:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (21)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se