** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

30.08.2014., subota

Bosanske piramide



Vijesti iz svijeta piramida
najaktivnije arheološke lokacije na svijetu


Mjesečni izvještaj za august 2014. donosi:
- Legendarni Graham Hancock na bosanskim piramidama
- Potvrđena veza između podzemnih tunela i piramida
- Briljantni profesor Konstantin Mejl o Podzemnom labirintu Ravne
- Energetska zraka na vrhu Bosanske piramide Sunca
- Konferencija “Skrivena historija” u Sarajevu početkom septembra
- Tellinger, Uvarov, Dona i Osmanagić u Cankarjevom domu



LEGENDARNI GRAHAM HANCOCK NA BOSANSKIM PIRAMIDAMA
U posjeti Bosanskoj dolini piramida boravio je u julu 2014. autor bestselera “Fingerprints of God” (“Otisci prstiju Bogova”), legendarni istraživač i publicist Graham Hancock iz Londona. On je posjetio sve visočke lokacije na kojima već devet godina radi Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”: Podzemni labirint Ravne, Bosansku piramidu Sunca (betonske blokove na sjevernoj strani i vrh piramide), Bosansku piramidu Mjeseca, tumulus u Vratnici i KTK tunele. Osim obilaska lokacija s Osmanagićem, susreo se i sa stručnim timom Fondacije u čijem su sastavu: arheološki menađer, antropolog, geolog i arheolog. Posjetio je i laboratorije Fondacije za keramiku i kamen te se upoznao s naučnom metodologijom pronalaska, sortiranja, dokumentiranja i zaštite artifakata. U nezvaničnoj izjavi za turiste i volontere Hancock je rekao:
“Ovom projektu treba dati šansu. Sramno je ponašanje svjetske arheološke zajednice koja je pokušavala da zaustavi projekt istraživanja bosanskih piramida. Podzemni tuneli su fascinantni.” Detaljan izvještaj Hancock će uskoro objaviti na svojoj web i FB stranici, a lokacija bosanskih piramida će naći svoje mjesto u novom, dopunjenom izdanju “Fingerprints of God” koja izlazi 2015. godine povodom dvadesete godišnjice prvog izdanja. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/9406-legendarni-graham-hancock-na-bosanskim-piramidama.html

DOKAZANA VEZA IZMEĐU BOSANSKE PIRAMIDE SUNCA I PODZEMNIH TUNELA RAVNE
U Visokom je u sedmodnevnoj istraživačkoj posjeti, u periodu 24.07.-31.07.2014., boravio inžinjer zvuka iz Finske Heikki Savolainen. On je vršio snimanja elektromagnetnih, ultrazvučnih i infrazvučnih fenomena u Bosanskoj dolini piramida. Preliminarni zaključci istraživanja dokazali su postojanje anomalija koje se ne mogu objasniti prirodnim djelovanjem:

- Kontinuirano elektromagnetno (EM) i ultrazvučno (UZ) zračenje na vrhu Bosanske piramide Sunca
- Korelacija između EM i UZ zračenja na vrhu Bosanske piramide Sunca i Podzemnih tunela, što potvrđuje da je riječ o istom građevinskom kompleksu
- Korelacija između svih lokacija Bosanske doline piramida i generiranje energetskog vorteksa iz doline. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/9433-dokazana-veza-izme%C4%91u-bosanske-piramide-sunca-i-podzemnih-tunela-ravne.html

BRILJANTNI PROFESOR KONSTANTIN MEYL NA BOSANSKIM PIRAMIDAMA
Jedan od najvećih umova današnjice, prof.dr. ing. Konstantin Meyl iz Njemačke, došao je u posjet Fondaciji “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” krajem jula i početkom augusta 2014. Pažnju mu je privuklo otkriće bosanskih piramida i njihove energetske karakteristike. Nakon posjete Podzemnom labirintu Ravne njegov zaključak je bio da je jedna civilizacija ostavila iza sebe vrijedne (tehnološke) artifakte, do kojih je slijedeća pokušala doći. Izrazio je svoje divljenje na načinu na koji Fondacija organizira iskopavanje, arheološkoj metodologiji i naučnom pristupu istraživanju. Na koncu svoje posjete profesor Meyl je održao briljantno predavanje za stručni tim Fondacije i volontere, izlažuci osnove svojih teorija o neutrinima kojima ruši Njutnovu fiziku, Maksvelovu termodinamiku i Ajnštajnovu teoriju relativiteta, afirmirajući Teslina dostignuća. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/9435-briljantni-profesor-konstantin-meyl-na-bosanskim-piramidama.html

PONOVO POTVRĐENO POSTOJANJE ELEKTROMAGNETNE ZRAKE NA VRHU BOSANSKE PIRAMIDE SUNCA
Njemački istraživač i autor Werner Betz pridružio se istraživačkom timu Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” koncem jula 2014. Prilikom svog boravka u Bosanskoj dolini piramida vršio je snimanja elektromagnetnih fenomena na piramidama i u podzemnim prahistorijskim tunelima. Betz je autor više knjiga, a njegova posljednja pod nazivom “Krafte aus dem Nichts – Geheimnisvolle Orte und ratselhafte Energien” tretira drevne megalitne lokacije, menhire, dolmene i svetišta. Praveći komparativnu analizu zaključio je da su drevni narodi bili tehnološki i naučno mnogo napredniji nego što im to dozvoljava konvencionalna nauka. Nakon mjerenja u Visokom Betz je održao predavanje za stručni tim Fondacije i volontere Pete smjene zaključujući da postoji prisustvo elektromagnetnog zračenja na vrhu Bosanske piramide Sunca frekvencije 28.125 kHz čime je potvrdio ranija mjerenja stručnjaka za energetske fenomene. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/9434-ponovo-potvr%C4%91eno-postojanje-elektromagnetne-zrake-na-vrhu-bosanske-piramide-sunca.html

TELLINGER, UVAROV, DONA I OSMANAGIĆ U CANKARJEVOM DOMU
Vodeći svjetski istraživači drevnih tehnologija, piramida i misterioznih artifakata Michael Tellinger, Valery Uvarov, Klaus Dona i Semir Osmanagić održat će dvodnnevnu konferenciju u slovenskom kulturnom hramu Cankarjevom domu 8. i 9. septembra 2014. pod nazivom “Piramide i drevne tehnologije”. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/9434-ponovo-potvr%C4%91eno-postojanje-elektromagnetne-zrake-na-vrhu-bosanske-piramide-sunca.html

PRODUCENT “INDIJANA DŽONSA” SNIMA FILM O BOSANSKIM PIRAMIDAMA
Istina o postojanju bosanskih piramida svakodnevno obilazi čitav svijet, a zaintrigirala je i nagrađivanu redateljku Gulrukh Khan koja je svoje mjesto u filmskom svijetu zaslužila fantastičnom TV serijom ''Blue Velvet In Sinai' (Plavi baršun u Sinaju). Ove serije Khan je snimila s Ricom O'Barryjem, dobitnikom Oskara za 'The Cove'. Khan će uskoro početi sa snimanjem dokumentarnog filma o bosanskim piramidama “Unknown Journey” (Nepoznato putovanje), a počasni producent filma bit će čuveni Robert Watts, zvijezda filmske industrije koji je u svojoj dugogodišnjoj i iznimno uspješnoj karijeri producirao “Ratove zvijezda” i “Indianu Jonesa”. Watts je, kako je sam rekao, oduševljen saznanjem da u srcu Evrope “spavaju” najveće piramide na svijetu, a entuzijazam i upornost dr. Semira Osmanagića u procesu istraživanja ovih monumenata okarakterizirao je kao nevjerovatne i vrijedne svakog divljenja. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/9426-producent-%E2%80%9Cindiana-jonesa%E2%80%9D-dio-filmske-ekipe-koja-radi-na-dokumentarnom-filmu-o-bosanskim-piramidama-2.html

KONFERENCIJA “SKRIVENA HISTORIJA” U SARAJEVU U SEPTEMBRU:
Međunarodna naučna konferencija o bosanskim piramidama pod nazivom “Skrivena historija” bit će održana od 31. augusta do 6. septembra 2014. u sarajevskom hotelu “Saraj”. Marko Pogačnik (Slovenija) će govoriti o megalitima i protoku energija, dr. Hana Blochova (Češka) o drevnim civilizacijama u Srednjoj Europi, dr. Igor Šipi (Hrvatska) o zlatnom rezu između Atlantisa, Bosanskih piramida i Babilona, Michael Tellinger (Južna Afrika) o megalitnim krugovima u Africi i slobodnoj energiji, Klaus Dona (Austrija) o artifaktima prije civilizacije homo sapiensa, Valey Uvarov (Rusija) o energiji piramida, Goran Marjanović (Srbija) o Teslinim energijama i bosanskim piramidama, Tim Moon (Novi Zeland) o otkrićima tokom arheološke sezone 2014. u Bosanskoj dolini piramida, a dr. Semir Osmanagić (Bosna i Hercegovina) o otkrivenoj tajni piramida. Prijave: info@piramidasunca.ba

Graham Hancock i Semir Osmanagić na betonskim blokovima Bosanske piramide Sunca

Eng. Heikki Savolainen u Podzemnom labirintu Ravne

Profesor Konstantin Meyl proučava megalit K-2 u podzemnim tunelima

Werner Betz prilikom snimanja elektromagnetizma uz asistenciju volontera MRAV-a

Michael Tellinger, Valery Uvarov, Klaus Dona i Semir Osmanagić dolaze u Cankarjev Dom 8.-9. septembra 2014.

------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 08:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.08.2014., petak

MANDRAČ, Volosko



pozivnica za umjetnike ( i ostale) za tradicionalnu likovnu manifestaciju Mandrac 2014

Pozivamo vas da sudjelujete na 29. međunarodnom likovnom natječaju "MANDRAĆ 2014." koji će se održati u nedjelju 31.8.2014. u Voloskom. U svom starom terminu posljednjeg vikenda u kolovozu održava se Tradicionalna međunarodna likovna manifestacija “Mandrać – Mandracchio 20143, bez koje je teško zamisliti ljeto u Voloskom. Već dvadeset i deveto ljeto za redom prostor vološćanskog mandraća, luke, uličica i stepenica pretvaraju se u veliku otvorenu galeriju u kojoj slika i izlaže dvjestotinjak autora iz Hrvatske i inozemstva.



DRAGE UMJETNICE I UMJETNICI

Pozivnica za međunarodni likovni natječaj Madrać 2014.





DOBRO DOŠLI / WELCOME / BENVENUTI

“Mandrać – Mandracchio 20143, 30. i 31.8.2014., Volosko

Pozivamo vas da sudjelujete na 29. međunarodnom likovnom natječaju "MANDRAĆ 2014." koji će se održati u nedjelju 31.8.2014. u Voloskom.

U svom starom terminu posljednjeg vikenda u kolovozu održava se Tradicionalna međunarodna likovna manifestacija “Mandrać – Mandracchio 20143, bez koje je teško zamisliti ljeto u Voloskom. Već dvadeset i deveto ljeto za redom prostor vološćanskog mandraća, luke, uličica i stepenica pretvaraju se u veliku otvorenu galeriju u kojoj slika i izlaže dvjestotinjak autora iz Hrvatske i inozemstva.

Bogat glazbeni program, morki okusi iz restorana i veliki broj nagrada pozivnica su za užitak!

Tijekom „Mandraća 2014.“ pogledajte i poslušajte i:

- ArtExchange Volosko - predstavljanje galerija i galerista, proizvođača i trgovaca okvira, slikarskog pribora i materijala

- Paleta nota – ulični glazbeni program tijekom cijelog dana



PRIJAVE: 9 - 12 sati, 31.08.2014. godine u Prijemnom uredu u lučici Mandrać



Međunarodni ocjenjivački sud u sastavu:

Claudio Frank (HR), akademski slikar (predsjednik)

Sabina Salamon (HR), kustosica i povjesničarka umjetnosti iz MMSU Rijeka (član)

Božidar Zrinski (SLO), kustos i povjesničar umjetnosti iz MGLC Celje (član)

PROGRAM MANDRAĆA 2014.:





Subota, 30.08.2014.

“MALI MANDRAĆ 2014.”

9 – 12 sati - prijavljuju se djeca do 15 godina starosti. Sudionici podloge dobivaju kod prijave u Prijemnom uredu, a pribor donose sami, prema svom odabiru.

do 12 sati - gotove radove predaju u Prijemni ured

12-13 sati likovne kreativne radionice za djecu na Skaladi – voditeljica Melita Sorola Staničić

13.30 sati Dječja čitaonica Knižare i galerije Adamić – Mačak z Voloskega (Elizabeta Jovanović)
14 sati - proglašenje nagrađenih i dodjela nagrada

Nedjelja, 31.08.2014.

„MANDRAĆ 2014.“

9 – 12 sati - prijave autora i radova za nagrade u prijemnom uredu

13 sati - autori koji stvaraju na licu mjesta moraju izložiti svoje radove s oznakama na prostoru lukobrana Volosko na procjenu ocjenjivačkom sudu.

9-18 sati - Paleta nota – cjelodnevni glazbeni program po ulicama i trgovima: The Blondes, Love Runners, Lemon3, Salty Tails i mnogi drugi

13 – 18 sati- ArtExchange – cjelodnevni galerijsko-izlagački program na Brajdici: Galerija Milotić, Pula; Galerija-atelier Giulio Bonačić, Opatija; Staklo Žerić d.o.o., Volosko; Fundus Forma, Vrbovsko; Galerija Gal, Volosko; Atelje-galerija Mala Soba, Volosko; Umjetnička agencija Kopart, Rijeka; Lumos art and hobby, Zagreb; Tapiker d.o.o Zagreb

18 sati - svečana dodjela nagrada

19 sati – koncert Vedran Ružić kvartet













NAGRADE / I PREMI / PRIZES

Međunarodni ocjenjivački sud dodijelit će sljedeće nagrade / La Giuria internazionale assegnerŕ i seguenti premi / The International Jury will award the following prizes:





ZA OPĆU SKUPINU / Nella categoria OPEN / Prizes for the OPEN category:

1. nagrada 6.000,00 kn / 1 premio - 6.000,00 kn / 1st prize – 6.000,00 kn

2. nagrada – 3.000,00 kn / 2 premio – 3.000,00 kn / 2nd prize – 3.000,00 kn

Posebno priznanje i Priznanja – sponzorske nagrade / Riconoscimenti speciali e Riconoscimenti – premi degli sponsor / Special acknowledgement and recognitions - awards by the sponsors

ZA PROFESIONALNU SKUPINU / Nella categoria PRO / Prizes for the PRO category:

1. nagrada 10.000,00 kn / 1 premio - 10.000,00 kn / 1st prize – 10.000,00 kn

2. nagrada – 5.000,00 kn / 2 premio – 5.000,00 kn / 2nd prize – 5.000,00 kn

Posebno priznanje i Priznanja – sponzorske nagrade / Riconoscimenti speciali e Riconoscimenti – premi degli sponsor / Special acknowledgement and recognitions - awards by the sponsors



ZA FOTOGRAFIJU / PER LA FOTOGRAFIA / FOR PHOTOGRAPHY:

1. nagrada 5.000,00 kn / 1 premio - 5.000,00 kn / 1st prize – 5.000,00 kn

Posebno priznanje – sponzorska nagrada / Riconoscimento speciale – premo degli sponsor / Special acknowledgement - award by the sponsor

POSEBNA NAGRADA HRVATSKOG MUZEJA TURIZMA/ PREMIO SPECIALE DEL „MUSEO CROATO DEL TURISMO” / THE CROATIAN MUSEUM OF TOURISM SPECIAL AWARD:

Autorska izložba nagrađenom autoru u Umjetničkom paviljonu "Juraj Šporer" u 2015. godini

Mostra dedicata all’autore premiato presso il Padiglione artistico ”Juraj Šporer” nell 2014

Solo exhibition to the awarded author in the “Juraj Šporer” Artistic Pavilion in 2015



POSEBNA NAGRADA HDLU RIJEKA – STUDENTSKA NAGRADA / PREMIO SPECIALE PER STUDENTI DEL HDLU RIJEKA/ HDLU RIJEKA SPECIAL AWARD – STUDENTS' AWARD

Autorska izložba nagrađenom studentu u galeriji HDLU Rijeka u 2015. godini

Mostra dedicata allo studente premiato presso il HDLU RIJEKA in Fiume nell 2015.

Solo exhibition to the awarded student in the HDLU Rijeka Gallery in 2015

POSEBNA NAGRADA GALERIJE MILOTIĆ PULA / PREMIO SPECIALE DELLA GALERIJA MILOTIĆ PULA-POLA / GALLERY MILOTIĆ PULA SPECIAL AWARD

Autorska izložba nagrađenom autoru u Galeriji Milotić u Puli, u 2015. godini

Mostra dedicata all’autore premiato presso alla Galerija Milotić a Pola nel 2015.

Solo exhibition to the awarded author in the Gallery Milotić in Pula in 2015

SPONZORSKE NAGRADE / PREMI DEGLI SPONSOR / AWARDS BY THE SPONSORS



Galerija-atelier Giulio Bonačić dodjeljuje posebnu nagradu - uokvirivanje slike u vrijednosti 1.000,00 kn / Galerija – atelier Giulio Bonačić assegna il premio speciale – l’incorniciatura del valore di 1.000,00 kn/ Gallery-Atelier Giulio Bonačić awards a special prize – picture framing worth 1,000 kn

Hotel Miramar dodjeljuje posebnu nagradu - Autorska izložba nagrađenom autoru i vikend noćenje / Hotel Miramar assegna il premio speciale – mostar dedicata all’autore premiato e weekend per due / Hotel Miramar awards a special prize - solo exhibition to the awarded author and weekend for two



Hotel Mozart dodjeljuje posebnu nagradu – Autorska izložba nagrađenom autoru / Hotel Mozart assegna il premio speciale - mostar dedicata all’autore premiato / Hotel Mozart awards a special prize - solo exhibition to the awarded author

Staklo Žerić d.o.o. dodjeljuje posebnu nagradu - uokvirivanje slike u vrijednosti 750,00 kn / Staklo Žerić d.o.o. assegna il premio speciale – l’incorniciatura del valore di 750,00 kn / Staklo Žerić d.o.o. awards a special prize – picture framing worth 750 kn

Fundus Forma Vrbovsko - dodjeljuje posebnu nagradu – poklon bon u iznosu od 500 kn / Fundus Forma Vrbovsko – assegna il premio speciale – un buono regalo di 500,00 kn / Fundus Forma Vrbovsko awards a special prize – a voucher worth 500 kn

Lumos hobby and art – dodjeljuje posebnu nagradu – poklon bon u iznosu od 500 kn / Lumos hobby and art – assegna il premio speciale – buono regalo di 500,00 kn / Lumos Hobby and Art awards a special prize – a voucher worth 500 kn

Tapiker d.o.o. Zagreb - dodjeljuje posebnu nagradu – poklon bon u iznosu od 500 kn / Tapiker d.o.o. Zagreb – assegna il premio speciale – buono regalo di 500,00 kn / Tapiker d.o.o. Zagreb - awards a special prize – a voucher worth 500 kn



Konoba Tramerka Volosko dodjeljuje posebnu nagradu – ručak ili večera za 4 osobe / Konoba Tramerka Volosko - assegna il premio speciale – pranzo o cena per 4 persone / Konoba Tramerka Volosko awards a special prize – a lunch or dinner for 4 people

Pizzeria Moho Volosko dodjeljuje posebnu nagradu – konzumacija pizze i pića za 2 osobe / Pizzeria Moho Volosko - assegna il premio speciale – la consumazione di pizza e bevande per 2 persone / Pizzeria Moho Volosko awards a special prize – pizza and drinks for 2 people

Liburnija parking d.o.o. Opatija – dodjeljuje posebnu nagradu – čip karticu za parkiranje u iznosu od 300 kn / Liburnija parking d.o.o. Opatija - assegna il premio speciale – una scheda chip per parcheggio nell'ammontare di 300,00 kn / Liburnija Parking d.o.o. Opatija awards a special prize – a chip car park ticket worth 300 kn

Posebna priznanja HDLUa – monografije Haller i Grčko / Riconoscimenti speciali dello HDLU – monografie Haller e Grčko / Special recognitions by HDLU – Haller and Grčko illustrated books



Posebna priznanja Local Books and Crafts ADAMIĆ – monografije / Riconoscimenti speciali dello Local Books and Crafts ADAMIĆ – monografie / Special recognitions by Local Books and Crafts ADAMIĆ – illustrated books





EXTEMPORE

Slikari koji stvaraju na licu mjesta mogu gotove radove izložiti na lukobranu u nedjelju, 31. kolovoza 2014. u 13 sati.

Izloženi radovi konkuriraju za nagrade "Mandrać 2014.".

VESELIMO SE VAŠEM DOLASKU!

Informacije: Hrvatski muzej turizma,
Opatija, tel. 051 603 636,
mandrac@hrmt.hr









POKROVITELJ / PATROCINATO DA / SPONSORSHIP :

Grad Opatija / Citta di Opatija / The Town of Opatija

Ivo Dujmić, gradonačelnik / Sindaco / the Mayor of Opatija

MEĐUNARODNI OCJENJIVAČKI SUD / LA GIURIA D’ ESPERTI INTERNAZIONALE / INTERNATIONAL JURY

CLAUDIO FRANK, akademski slikar - predsjednik / pittore - presidente / painter - president

SABINA SALMON, povjesničarka umjetnosti / art historian and curator / storico dell'arte e curatore

BOŽIDAR ZRINSKI, povjesničar umjetnosti / art historian and curator/ storico dell'arte e curatore



ORGANIZACIJSKI ODBOR / IL COMITATO ORGANIZZATORE / ORGANIZING COMMITTEE

KATARINA MAŽURAN JUREŠIĆ

CLAUDIO FRANK

DIANA PAMIĆ

NORMA TULIAK SRBULJ

DAMIR DUJMIĆ

ORGANIZATOR / ENTE ORGANIZZATORE / ORGANISER

HRVATSKI MUZEJ TURIZMA / IL MUSEO CROATO DEL TURISMO / CROATIAN MUSEUM OF TOURISM

SUORGANIZATOR / CO ORGANIZZATORE / CO-ORGANISER:

ZAJEDNICA TALIJANA OPATIJA / COMUNITA DEGLI ITALIANI DI ABBAZIA / THE ITALIAN COMMUNITY OF OPATIJA

MJESNI ODBOR VOLOSKO / CONSIGLIO LOCALE DI VOLOSKO / VOLOSKO LOCAL SELF-GOVERNMENT BOARD

SPONZORI/SPONSORS/SPONSOR




GALERIJA MILOTIĆ PULA

APARTMANI VILA ANDREJA OPATIJA

GALERIJA-ATELIER GIULIO BONAČIĆ

STAKLO ŽERIĆ D.O.O. VOLOSKO

KONOBA TRAMERKA VOLOSKO

PIZZERIA MOHO VOLOSKO

LUMOS HOBBY AND ART

LIBURNIJA PARKING D.O.O. OPATIJA

HOTEL MOZART

HOTEL MIRAMAR

VIENNA INTERNATIONAL HOTELI

HDLU RIJEKA

FUNDUS FORMA

LOCAL BOOKS AND CRAFTS ADAMIĆ

Oznake: umjetnost


- 08:32 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Ukradeno djetinjstvo



http://www.telegraf.rs/vesti/907088-pomozimo-mitru-da-ostvari-svoj-san-da-prohoda-video

http://www.nsonline.rs/malom-mitru-potrebno-2-300-evra-za-operaciju/


http://www.kurir-info.rs/pomozimo-mitru-da-prohoda-clanak-436981

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=66548

https://sites.google.com/site/mitarjojiccomic/

http://www.koracinade.ba/item/8-saradnja-sa-specijalnom-hirurskom-bolnicom-medikus-iz-cuprije.html




MNOGO POSTOVANI!

Javljam Vam se iz Siriga pokraj Novog Sada.

Zovem se Sladjana i majka sam decaka Mitra koji sada ima 19 godina.

Razlog zbog koga Vam se javljam jeste molba da procitate ovo nase
pismo,razumete nas i ako mozete pomognete nam!

Mitar je dete koje je na porodjaju doziveo povredu tj izliv krvi na
mozak sto sada za posledicu ima dijagnozu CEREBRALNA PARALIZA, tj Mitar
ne moze da hoda a i rukicama se slabo sluzi.

Moj sin i ja nazalost zivimo sami jer nas je Mitrov otac napustio kada
je Mitar imao svega 20 dana.

Mitar je izuzetno pametno dete psihicki ocuvano, ali situacija u nasoj
zemlji nam donosi mnoge probleme.

Mogucnost lecenja kod nas je skoro nemoguce, jer ne postoji adekvatna
ustanova u kojoj su posveceni takvoj deci, takodje ne postoji
odgovarajuca skola za takvu decu i umesto da se neka institucija pobrine
oko organizovanja i rada sa takvom decom, nas roditelje savetuju da ih
ostavimo u neke od domova, sto sam ja kategoricki odbila jer je Mitar
moj jedini sin i BOG mi ga je dao i ja cu se boriti za njegovo zdravlje
do kraja mog zivota.

Takodje su nam skoro nemoguca lecenja u nekim od banja jer socijalno
je vrlo rigorozno odnosno skoro i nedozvoljava banjska lecenja a kada
uspemo posle mesec dana skupljanja papira i da dobijemo banjsko lecenje
dobijemo ga samo za Mitra i to bez pratioca, sto zvuci suludo jer je
dete kategorisano od istih tih doktora kao 100%invalid i ti doktori
odlucuju da treba Mitar sam da ide u banju, nazalost to je u nasoj
zemlji normalno a ustvari je van svakog zdravog razuma!

O nabavci kolica mi je tesko i da pisem jer nam socijalno odobrava
kolica za decu sa invaliditetom svake 5 godine i to su uglavnom vrlo
teska kolica, neprakticna i dosta losa i skoro nemoguca za transport
prilikom putovanja . Zbog toga smo prinudjeni svaki put kada kupujemo
kolica da molimo nekoga iz inostranstva da nam donese kolica koja se
krecu od 700 eura pa na vise, zadnja kolica smo uzeli u Nemackoj i to
polovna a platili smo ih 760 eura.

Antidekubit jastuce na kojem Mitar sedi u kolicima a neophodno je da
se nebi otvorile ranice na guzi zbog dugog sedenja, preko socijalnog ne
mozemo da dobijemo jer kazu dijagnoza cerebralna paraliza nije stecena
nego urodjena i zbog toga nemamo pravo na jastuce.Cena jastuka je od 25
pa do 46 hiljada dinara.Ne mogu da verujem da ove zakone donose doktori
tj ljudi sa polozenom Hipokratovom zakletvom i ne mogu da shvatim kako
moze detetu koje ili sedi na krevetu ili sedi u kolicima neko moze da
kaze da mu jastuce nije potrebno a najgore od svega toga je sto MITROVA
CEREBRALNA PARALIZA NIJE URODJENA NEGO STECENA !!!!STEKAO JE GRESKOM I
NEMAROM NOVOSADSKE "BETANIJE"!Da li ova nasa Srbija stiti svoje
gradjane, nazalost u ovoj situaciji decu sa posebnim potrebama ili stiti
svoj budzet i gleda da zakine na bolesnoj deci da bi za neke druge
"licnosti" ostalo jos vise!

Posto sam ja samohrana majka i materijalne prilike su nam izuzetno
lose, a pored svih obaveza i problema Mitar je morao svakih 6 meseci da
primi po dve injekcije DYSPORT-a koje sluze za sprecavanje grcenja
misica,odnosno skracenja tetiva a ujedno sprecava stradanje kukova.

Injekcije DYSPORT-a su dosta skupe svaka od njih iznosi oko 250 eura.

Nasa besparica nas je dovela u situaciju da smo morali da preskocimo
dve terapije sa injekcijama DYSPORT, sto je dovelo do pogorsanja
Mitrovog stanja kao i to sto je Mitar prinudjen da skoro stalno sedi sto
je dovelo do skracenja tetiva kako na nogicama tako i na rukicama pa je
bilo neophodno uraditi hirusku intervenciju.

Da bi izbegli naporne i veoma bolne operacije,produzavanja tetiva,koju
su predlagali na Banjici, Mitru su uradjene analize i ustanovljeno je
da mogu operacije da se urade u CUPRIJI gde dolaze Ruski doktori iz Tule
i operacije vrse laserom i dete vec treci dan ide kuci sa vidljivim
poboljsanjima.

Mitar je zahvaljujuci ljudima plemenitog srca, u decembru 2007 godine
prvi put operisan u Cupriji od strane Ruskih doktora i rezultati su na
nasu veliku radost bili vidljivi odmah posle same operacije! Na samoj
intervenciji radjene obe nogice,desna ruka i krvotok u ocima! Tetive na
nogicama i rukicama su opustene za oko 80% a ostalih 20% morali smo da
postignemo mi sa parafinom i tegovima.

Ruski doktori na jednoj intervenciji rade laserom 18 tacaka, ali
Mitruje uradjena 21 tacka .

Posto je Mittova povreda na rodjenju bila dosta velika,tj mozdamo
krvarenje je bilo obilno Ruski doktori su predvidjali da ce biti
neophodno vise intervencija da bi Mitar mogao samostalno da hoda.

Druga intervencija je uradjena 01.10.2008 godine i tada su uradene
nogice ponovo da bi efekat opustanja tetiva bio 100%,operisane su i obe
rukice i na njima su tetive opustene,skoro 90%. I ovom operacijom tj
rezultatima smo bili zadovoljni. Mitar se mnogo bolje osecao, njegovo
zdravstveno stanje je bilo daleko bolje neko pre prve intervencije.

Treca operacija je uradjena 4.oktobra 2009 godine i uradjeno je 18
tacaka gde su uradjene maksimalne korekcije jer drugom operacijom nisu u
potpunosti opustene sve skracene tetive jer Mitar je tek sa 12 godina
operisan prvi put a to tada je doslo do deformacije na kolenima tj
casici kolena, zatim na laktovima, na oba prstica-palca na nogama,
zglobova na rukicama zbog svega toga neophodno je tako puno
operacija.

Na kontroli u martu 2010 god.lekar koji je operisao Mitra tri puta,
Aleksandar Nazarkin rekao je da ce sledeci pregled tj kontrola pa samim
tim i operacija biti 2011-te godine jer postoji rizik od vec
cestih totalnih anestezija kojima je Mitar podrvgnut prilikom operacija
a izmedju kojih protekne jedva godinu dana.

Medjutim Mitar je u toku 2010-te i 2011-te godine imao cak 3 upale
pluca od kojih je jedna sa veoma teskim pleuralnim izlivom pa je Mitar
tada morao biti operisan u decijoj bolnici u Novom Sadu i bili smo tada
u bolnici citavih mesec dana, nakon toga je primio vakcinu protiv gripa
i protiv 23 vrste upale pluca, da bi bio zasticen od ovih veoma cestim
virusa koji dovode do upala pluca.

Dana,04.10.2013 god. bili smo na pregledu kod Mitrovog doktora iz
Rusije, ALEKSANDRA NAZARKINA, koji je utvrdio da je Mitru neophodno da
se uradi sledeca, tj cetvrta intervencija.

13.12.2013 godine u ordinaciji Medikus u Cupriji Mitar je operisan i
cetvrti put!

Cekali smo na ovu operaciju 4 godine i nadali se velikim
rezultatima,ali nasu srecu zbog rezultata koje smo videli odmah nakon
operacije ubrzo prekinula briga jer je doktor rekao da je bio dugacak
period od 4 godine a za to vreme je Mitar dosta narastao i da je zbog
njegove dijagnoze tj zbog ne kretanja i slabog koriscenja rukica doslo
do vecih kontraktura a ujedno i do okostavanje zglobova na rukama i
kolenima, da je na cetvrtoj operaciji uradjeno maksimalan broj tacaka
koji je moguce da se uradi a to je 24 tacke i da je sada neophodno da se
rade udarnicke vezbe 6 meseci, da vidimo koliko je moguce vezbama
spasiti pokretljivost zglobova i onda da se dodje na kontrolu i da se
vide rezultati operacije upotpunjene sa vezbama.

Posto je Mitar decak koji je dosta visok (178cm) doktor Nazarkin je
rekao da je njegov rast sad vec u zavrsnoj fazi a da se deci sa
cerebralnom paralizom ovom metodom lecenja moze pomoci samo dok je rast
i razvoj u toku, znaci Mitru predstoji mnogo truda, mnogo suza za
naporne vezbe i sansa da na petoj operaciji izvuce maksimum jer kasnije
su sanse sve manje i manje, tuzno receno ovo nam je zadnja sansa!!!!

Sada se ako Bog da spemamo na petu operaciju Ruskih lekara i nadamo
se da cemo uspeti da prikupimo sredstva i da ce najzad Mitar biti ako ne
kao svoji drugari onda makar "kao" oni!


Znaci predstoji nam jos ako BOG da jedna intervencija!


Nase nade da ce Mitar moci sam da hoda i da se igra sa svojim drugarima
svakog dana su vece i vece i sa tim se budimo svakog dana i mnogo nam je
lakse u ovoj nasoj borbi za bolje sutra!

Preostaje nam, nadamo se jos ta jedna intervencija, da bi Mitrovi i
moji zivotni ciljevi i zivotni snovi najzad bili ispunjeni!

Intervencija koju obavljaju Ruski hirurzi iznose 2.100 eura!

Zato VAS ja ljudski molim da nam pomognete u obezbedjivanju sredstava
za Mitrovu operaciju sto bi u mnogome olaksalo i ovako tezak zivot i
omogucilo da Mitar ode na vezbe i neophodne intervencije, da odrzi nadu
da postoji jos uvek mogucnost za njegovo izlecenje, zahvaljujuci dobrim
ljudima kao
sto ste VI!

Saljem VAM neke od mnogobrojnih Mitrovih nalaza i dokumenata da vidite
da mi nismo neki lazovi ili prevaranti, vec majka i sin koji veruju u
BOGA, mole se BOGU i veruju u dobrotu i ljudsku dusu.

U cetvrtak, 27.marta.2014 god, nasa najveca podrska,osoba koja je
disala za Mitra,koja je posvetila svoj zivot borbi za Mitrovo zdravlje i
njegov oporavak,moja majka a Mitrova baka izgubila je bitku sa
zivotom.Prerano je otisla medju andjele, ostavila nas da tugujemo i
vodimo bitku nazalost sada samo nas dvoje!Za jedan minut i onako tezak
zivot pretvorio nam se u pakao,neizvesnost,tuga i suze su nasa
svakodnevnica.
Pored svih problema koji nas prate u Mitrovom zivotu sada smo dobili
jos jedan problem da se Mitar povlaci u sebe,place i izcekuje da cuje
korak i glas svoje druge polovine jer on i baka su bili jedno!
Zivot nas iskusava jako dugo,padali smo i ustajali vec vise
puta,nadam se da cemo se i sada uspeti ustati jer moramo da se
borimo,ja za Mitra a Mitar za oboje nas!


U nadi da cete shvatiti svu tezinu nase situacije i da cete nam pomoci,

Srdacno VAS pozdravljaju decak Mitar i majka Sladjana !


////////////////

lp, borivoj

Oznake: Ydravlje


- 08:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.08.2014., četvrtak

Zanimljivosti sa magicusa...


Zanimljivosti sa magicusa....

" Mir može doći samo iz izvora mira u nama."


Zanimljivosti sa magicusa....

Dragi prijatelji!


Mudrosti za nadolazeće promjene

" Ljudi se rađaju uz bespomoćan krik koji je izraz žalosti i trebali
bi umrijeti s osmijehom koji je izraz sreće i radosti." - Shri Sathya

" Ništa ne smije biti samo sebi svhom." - Shri Sathya

" Ali je li sve ono što vidiš, čuješ, dodiruješ ili kušaš zaista tako
stvarno kao što izgleda?"

" Ili vlada mora imati mogućnosti da odgoji i probrazi ljude, ili ljudi
moraju imati mogućnosti da odgoje vladu."

" Mir može doći samo iz izvora mira u nama."

" Bolje je jedan dan živjeti časno nego mnogo godina nečasno; bolje
nebeski labud koji kratko živi nego dugovjeka vrana."




MOJ SUSRET SA PATULJKOM
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=6574

Kuća duhova u Lovranskoj Dragi
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109473

Ljudske glave s rogovima
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109474

Iskaži se efektno...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109304
OPUS DEI
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109483

Luckasti mudrac
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109214

Stara duša u nekih ljudi
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=108902

Iskrivljeni misaoni procesIskrivljeni misaoni proces
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109705



O BOGUMILIMA
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109571
PRIRODNA OSNOVA ISHRANE
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109556
Tole je pa super!!!!!!!!
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109025
Krumpir: beskorisno povrće ili dar prirode?
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109706
LIjek za srce
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109357
Čaj od masline
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109457
Pijavice
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=108926
Moja haiga
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109035

Najnovije objave i linkovi B.B.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109108
HPD.Platak, Rijeka - raspored izleta za rujan
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109707


Moje zadnje pismo upućeno vama
zanimljivosti sa magicusa
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=108847



Oznake: Osobno


- 08:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.08.2014., srijeda

Mudrost Dalaj Lame



" Pomankanje razumevanja PRAVE PRIRODE SRECE, cini mi se, osnovni je razlog zasto ljudi povredjuju
jedni druge. Misle ili da tudja patnja moze nekako biti uzrok njihove srece ili da je njihova sreca vaznija ,
bez obzira kakav bol mogu naneti drugim bicima. Ali ovo je vrlo kratkovido gledanje: niko istinski nema
koristi od povredjivanja drugog bica. Kakvu god korist da steknemo na racun nekog drugog, to je jako
kratkotrajno. Na duze staze, unesrecivanje drugih i uskracivanje njihovog prava na MIR i SRECU ima za
posledicu nespokojstvo i sumnju u nama samima. Ovakva osecanja potkopavaju spokojstvo uma i njegov
osjecaj zadovoljstva, sto su sve znaci srece. Istinska sreca ne dolazi od ogranicene brige za dobrobit
svoju ili onih koji su nam bliski, vec od razvijanja LJUBAVI i saosecanja za sva bica. Ovde Ljubav znaci
zeleti da sva bica pronadju svoju srecu, a saosecanje znaci zeleti da se sva ona oslobode patnje.
Razvoj ovakvog stava radja u nama osecaj otvorenosti i poverenja, koji onda predstavljaju temelj za nas
unutrasnji mir. "



Dalaj Lama, dobitnik Nobelove nagrade za mir, vrhovni je poglavar tibetanskih budista za kojeg oni smatraju da je Bog na zemlji, a ne samo Božji namjesnik. Lamaisti vjeruju da je Dalaj Lama besmrtan, da mu stari samo tijelo, a duh se prenosi na njegovog nasljednika. Ova tradicija potiče iz 1391. Godine, a do sad je bilo 14 takvih vladara. Nama najpoznatiji je posljednji Dalaj Lama – Tencin Gjaco. Ovo je samo dio njegove mudrosti:

Imajte na umu da velika ljubav i veliki uspjesi sa sobom nose i veliki rizik


U životu slijedite tri pravila: Poštujte sebe, poštujte druge i uvijek preuzmite odgovornost za svoje postupke.


Ne zaboravite da je ponekad nevjerovatna sreća kad ne dobijete ono što želite.


Nemojte dozvoliti da zbog male nesuglasice izgubite velikog prijatelja.


Kada izgubite bitku, nemojte izgubiti pouku koju iz toga možete izvući.


Tokom dana obavezno provedite neko vrijeme sami sa sobom.


Tišina je nekad najglasniji odgovor.


Najbolji odnos je onaj u kojem je medjusobna ljubav jača od potrebe jedne osobe za drugom.


Prijatna atmosfera puna ljubavi u vašem domu je osnova za dobar život.


Jednom godišnje posjetite mjesto na kojem nikada do tad niste bili.


Sudite o svom uspjehu po onome čega ste morali da se odreknete, da bi ga postigli.


Živite dobar i častan život. Tako ćete u starosti, kada se budete prisjećali, uživati u njemu po drugi put.


Čuvajte majku Prirodu.


Podijelite svoje znanje. To je put da postanete besmrtni.


Kad shvatite da ste pogriješili, odmah učinite sve da tu grešku ispravite.


Govori polako, ali misli brzo.


Dobro naučite pravila, kako biste znali dobro i da ih prekršite.


Kod nesuglasica s voljenim osobama bavite se isključivo sadašnjom situacijom. Nikada se ne osvrćite na prošlost.



Na kraju vam prenosimo jednu od najdirljivijih misli za čovječanstvo. Kada su ovog velikog učitelja pitali šta je to na ovom svijetu što ga je najviše iznenadilo, on je odgovorio:

- Čovjek. Zato što žrtvuje svoje zdravlje da bi napravio pare, a onda žrtvuje pare pokušavajući popraviti svoje zdravlje. A onda je toliko nervozan zbog budućnosti, zbog čega ne uživa u sadašnjem trenutku. I rezultat svega toga je to što čovjek ne živi ni u sadašnjosti ni u budućnosti. On živi kao da nikada neće umrijeti, a na kraju umre bez da je ikada istinski živio.

-------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 08:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.08.2014., utorak

Radnička odmarališta



Radnička odmarališta

bilo i dešavalo se to u moje vrijeme...

Hrvatska: Radnici se nikad ne umore
Piše: Ana Benačić


Početkom 1980-ih u Hrvatskoj je registrirano 634 radnička odmarališta s prosječnih 107 ležajeva. Krajem osamdesetih broj kreveta u objektima namijenjenim odmoru radničke klase iznosio je ukupno - 76.000. To je sedam puta više od ukupnog broja kreveta - u privatnom, hotelskom i svakom drugom obliku smještaja - nego što ih je 2013. godine zabilježio Dubrovnik, sinonim za hrvatski turizam u svijetu. Danas ne postoji nijedno. Iz hrvatskih je zakona prije tri godine izbrisan i taj "zastarjeli" pojam, radničko odmaralište, a sljedeće se brisanje treba odviti u glavama ljudi. Ono ide teže ako se radi o ljudima koji su ondje ljetovali


Prva faza nestanka, dakako, dogodila se u pretvorbi. Paradoksalno, sam način na koji su izgrađena, poslužio je da se radnicima uzmu odmah po uvođenju novog društvenog sustava, u vrijeme ratnih previranja i ogromne inflacije. Odlučeno je da se sve nekretnine, uključujući i one sagrađene dobrovoljnim prilozima radnika, prenesu u vlasništvo poduzeća, koja su zatim nacionalizirana pa dana u privatizaciju. Bivši sindikalac Dragutin Lesar ističe da je tu bio glavni problem: radnička odmarališta nisu bila u vlasništvu sindikata, već tvrtki.

"Bilo je pokušaja da se ta imovina izuzme kod pretvorbe, no nije bilo uspjeha", navodi on, dok predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović, ističe kako je Hrvatska je po tome specifična, jer su sindikati postsocijalističkih zemalja (na Baltiku, ali i Bugarske, Rumunjske, Mađarske...) turističke objekte, pa čak i kockarnice, svaki na svoj način u vrijeme tranzicije uspjeli zadržali u vlasništvu sindikata.

"U Rumunjskoj je oformljen zajednički konzorcij koji upravlja tim objektima, na primjer. Četiri sindikalne centrale u Bugarskoj su podijelile objekte između sebe. Sindikati su to dobili u nasljeđe, a kod nas je Tuđman sve nacionalizirao. Ali Hrvatska je upravo fenomenalna po tom pitanju, jer je to kod nas otišlo odmah u privatizaciju, iako su hoteli bili građeni odlukom radništva, dakle, u procesu samoupravljanja, a ne zbog nekakve odluke partije", kaže nam Jasna A. Petrović. U vrijeme kada se to moglo spriječiti, sindikati su, kaže, imali drugoga posla. Prisjeća se da su sindikati u ono vrijeme svim snagama sprječavali galopirajuću inflaciju, koja je 1993. godine dosegla i 28 posto, da ne pojede plaće radnicima. Sve ostalo je palo u drugi plan. Osim toga, sindikati su bili pod iznimnim pritiskom.

Korištenje ratne gužve za otuđenje odmarališta od radnika

"U stanu gdje sam živjela s djecom zatekla sam kuvertu s drekom na stolu. Slijedili su nas i slali prijetnje preko poznanika, to je bilo takvo vrijeme", kaže nam Petrović.


Nedostižni san: Porodica na moru tijekom ozloglašenih sedamdesetih
Photo: lupiga.comTijekom rata su se tako odigrale brojne privatizacije i prodaje odmarališta, druga su korištena za smještaj izbjeglica, treća su devastirana u napadima na gradove hrvatske obale. Naime, više od 98 posto radničkih odmarališta nalazilo se na obali. Po završetku rata, 1995. godine, Ministarstvo turizma naručilo je popis ugostiteljskih objekata. Radnička je odmarališta Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti iz 1995. godine i Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, definirao kao vrstu ugostiteljskog objekta zatvorenog tipa u kojem su se djelatnicima, članovima, umirovljenicima, članovima užih obitelji djelatnika i umirovljenika, pravnih i fizičkih osoba pružale usluge smještaja i prehrane. Pritom su se tražile liste objekata čiji su vlasnici - porijeklom iz RH.

Međutim, državna administracija i vlasnici preostalih objekata očigledno ovaj naputak Ministarstva nisu shvatili ozbiljno. Uredi državne uprave (UDU) Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije nisu popisali niti jedno odmaralište, iako je 15 godina ranije na području te županije bilo više desetaka tisuća ležajeva u radničkim odmaralištima, doduše, dobrim dijelom u vlasništvu poduzeća sa sjedištem registriranim u drugim zemljama bivše Jugoslavije.


Pozdrav iz mračne prošlosti
Photo: Stock"Iako je, po našem saznanju", piše nam Stjepanka Marčić iz Odjela za turizam u Uredu državne uprave Splitsko-dalmatinske županije pozivajući se na vlastitu privatnu arhivu, "prije rata na ovom području bilo 133 odmarališta (28 sa sjedištem u Hrvatskoj, osam sa sjedištem u Sloveniji, 41 sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, 56 sa sjedištem u Srbiji), danas nemamo službenih podataka koja su prodana (pretpostavljam preko Fonda za privatizaciju), devastirana ili kojima je promijenjena namjena. Osobno mi je poznato da su bivše odmaralište Hrvatskih šuma Gradac, Avala-Beograd u Tučepima i slovensko odmaralište u Hvaru danas hoteli. Informaciju o navedenim i sličnim slučajevima u kojima su se odmarališta pretvarala u hotele



Ovaj savjet profesorice Marčić, kako će se pokazati u nastavku, ipak se neće pokazati korisnim. Ministarstvo turizma izjasnilo se da nema konkretnih podataka o procesu nestajanja odmarališta, a nakon čitavog niza pitanja i zamolbe za razgovor s dužnosnicima ministarstva o nestanku radničkih odmarališta, objasnili su nam tek zakonodavnu kronologiju. Iz nje proizlazi da se sljedeći veliki pomak u projektu oduzimanja radničkih odmarališta koja su preživjela rat i privatizaciju odigrao dolaskom vlade Ivice Račana na vlast 2001. godine, no da je konkretnije korake - brisanje radničkog odmarališta iz postojanja, točnije, iz jezika i legislative - poduzela vlada Ive Sanadera s Božidarom Kalmetom zaduženim za resor turizma pet godina kasnije.

Račanova vlada i "nelojalna konkurencija"

"Funkcija odmarališta kao socijalne kategorije, koja su kao objekt regulirana važećim Zakonom, već je odbačena novelom Zakona iz 2001. godine određivanjem da samo ugostitelj može u njima pružati ugostiteljske usluge te se ocjenjuje da takve postojeće objekte treba u potpunosti komercijalizirati... Organiziranje ostalih vrsta (osim dječjih, op.a.) odmarališta bila bi nelojalna konkurencija ugostiteljima.", stoji u obrazloženju donošenja izmjena Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. godine. Zanimljivo je da aktualno ministarstvo na čelu s Darkom Lorencinom danas pokušava osmisliti načine kako bi zajedno s Hrvatskim ferijalnim i hotelskim savezom moglo povući sredstva iz europskih fondova za - socijalni turizam.


Socijalističko sećanje: Deca na moru

Umjesto odgovora ili sugovornika koji bi nam odgovorio na čitav niz pitanja vezanih za radnička odmarališta, njihov nestanak i pretvorbu, pa i pokretanja projekata socijalnog turizma također prozvanog vidom "nelojalne konkurencije" ugostiteljima, uputili su nas tek na urede državne uprave u županijama, koji su bili zaduženi za administrativni posao brisanja, sukladno zakonu iz Kalmetinog mandata.

Treba napomenuti da su malobrojnija dječja odmarališta, za razliku od radničkih, nastavila postojati van svijeta monetizacije dokolice i to zbog "značaja organiziranog odmora djece na socijalni standard, prvenstveno iz obitelji s nižim prihodom po članu domaćinstva". Za radništvo, koje je i tih predrecesijskih godina velikim dijelom trpjelo zbog neplaćanja poslodavaca i neimaštine, odnosno života na minimalnoj plaći, sluha nije bilo. Kalmetino je ministarstvo dalo rok od pet godina za kategorizaciju odmarališta i "otvaranje" i ostalim gostima mimo radnika poduzećâ i njihove djece te umirovljenih radnika.

Uredi državne uprave priobalnih županija, s iznimkom Lorencinove "matične" Istarske županije, dostavili su nam podatke o odjavi odmarališta, njihovom zatvaranju ili prenamjeni u komercijalne subjekte unutar petogodišnjeg prijelaznog razdoblja koje je trajalo do kraja 2011. godine. Iz tih podataka proizlazi da ih je od njih sedamstotinjak s kraja osamdesetih, ostalo samo par desetaka. U Dubrovačko neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj, kako rekosmo, UDU-i nisu imali registrirano niti jedno odmaralište. Ured državne uprave u Ličko-senjskoj županiji odjavio je 13 radničkih odmarališta, s ukupno 219 ležajeva, ali ne znaju što se s njima nakon toga dogodilo. U Šibensko-kninskoj preregistrirana su tri - od kojih je jedno pretvoreno u dječje odmaralište, a druga dva su "Organizirani odmor Požega" i Odmaralište Hrvatske elektroprivrede u Vodicama, koji su nastavili iznajmljivati sobe pod komercijalnim uvjetima. UDU Primorsko-goranske je evidentirao samo devet odmarališta u tih pet godina.


Radnička stvarnost: Lijepo odmaralište lijepo propada
Photo: Stock"Napominjemo da imamo saznanja da je određeni broj odmarališta funkcionirao i bez rješenja za obavljanje djelatnosti u objektima zatvorenog tipa, pružajući usluge smještaja svojim djelatnicima", navela nam je u odgovoru Gordana Petrinić iz UDU-a Primorsko-goranske županije.

Još jedan propali pokušaj sindikata da ih uzmu pod svoje

Po proglašenju radničkih odmarališta "nelojalnom konkurencijom" turističkom biznisu, sindikatima je preostalo tek da bespomoćno promatraju kako se preostalih desetak tisuća ležajeva daje na tržište ili se - zatvara i prepušta truljenju. Tijekom tog perioda zabilježili su da je preživjela tek sedmina predratnih kapaciteta u radničkim odmaralištima: 2008. godine preostalo je 11.000 ležajeva, izvijestila je kolegica Ljubinka Marković koja je podatke prikupila od sindikata. Tadašnja radnička odmarališta koriste javna poduzeća, ona u djelomičnom vlasništvu države ili lokalne samouprave te radnici javnih i državnih službi.

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže nam da su sindikati nastojali zadržati odmarališta pod svojom paskom.

"Upozoravali su na taj problem i pokušali smo kod izmjena Zakona o djelatnosti sindikata, kad se uređivao sustav, unijeti i mogućnost da se sindikati bave i ugostiteljskom djelatnosti, no nismo uspjeli", kaže on. Još par godina kasnije, u medijima se moglo čitati o odmaranju radničke klase na moru, po cijenama od 300 do 600 kuna za tjedan dana ljetovanja obitelji zaposlenog u tom poduzeću. Jedno od njih nalazilo se u Novom Vinodolskom i pripadalo je Zagrebačkim cestama.


Hrvatski radnik se nikad ne umori: Lokot na odmor
Photo: StockMeđutim, Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji ga nije zabilježio, premda su oni za razliku od uredâ u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, ipak imali registriranih devet odmarališta koja su do kraja 2011. godine brisana ili, većinom, prenamijenjena u hostele ili prenoćišta otvorenog tipa. Tu su bila rapska odmarališta Financijske agencije, TŽV Gredelja i Instituta Ruđer Bošković te odmarališta na Malom i Velom Lošinju koja su pripadala Hrvatskim šumama, Petrokemiji iz Kutine, samoj Županiji, Zagrebačkom električnom tramvaju te tvrtki Radnik d.d. iz Križevaca. Što se dogodilo s 13 bungalova smještenih na hektaru zemlje u Novom Vinodolskom, a gdje su se besplatno odmarali umirovljenici Zagrebačkih cesta, dok su radnici plaćali socijalne tarife i to na rate? Ondje se odmaralo više od polovice ukupnog broja zaposlenih.

"Zatvoreno je. Već tri godine onamo ne ide nitko osim jednog domara i to propada", kaže nam Dario Rastovčan, sindikalist u tom poduzeću. Nekretnina u Novom Vinodolskom se od 2006. godine, kada je oformljeno gradsko javno megapoduzeće, vodi na Zagrebački holding. Ipak, kada je riječ o kategorizaciji, govori nam Rastovčan, zahtjev Ministarstva turizma da se odmaralištu odredi odgovarajući naziv - prenoćište, hostel, kamp... - proslijeđen je Zagrebačkim cestama u vrijeme mandata Ive Čovića na čelu Holdinga.

"Direktor je taj nalog o kategorizaciji godinama držao u ladici i dok su radnici shvatili da se po pitanju kategorizacije ne zbiva ama baš ništa već je bilo kasno - u Holdingu su nam rekli da smo zakasnili", prisjeća se Rastovčan. Sam sumnja da se radilo isključivo o nemaru, budući da se radi o atraktivnoj čestici uz more.

No, odmaralište Zagrebačkih cesta nije jedino koje danas zjapi prazno, unatoč radnicima koji su ljetovanje u svojoj svijesti vezali za radničko odmaralište svog poduzeća.

Preuzeto - e NOVINE
----------------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje


- 15:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.08.2014., ponedjeljak

O Bogumilima




O BOGUMILIMA

Miloš Radojčić



I DEO



O poreklu bogumilstva

Iz Časopisa Upoznaj sebe broj 2/1935, Beograd



Pokušajmo da se unesemo u onaj značajni duhovni pokret u Srednjem veku, čiji su nam nosioci poznati pod imenom bogomila ili bogumila. Bogumilski religiozni duhovni pokret prelio se kao moćan val preko Evrope, donoseći prvu zoru duhovnoj slobodi u krajeve gde je skamenjena forma religije pretila da skameni jednom i samo čovečanstvo. Bogumili ili babuni Balkanskog poluostrva, patareni severne Italije, katari i albigensi južne Francuske samo su tri vrhunca istog vala. Ishodište pokretu je u X stoleću među Slovenima Makedonije i Bugarske. U toku XI i XII stoleća pokret se raširio među Grke, osvojio Bosnu (podrazumevajući i današnju Hercegovinu) i, u velikoj meri, severnu Italiju (osobito Lombardiju) i južnu francusku (tri glavna središta: Tuluz, Albi i Karkason). Ali je bgumila bilo i u drugim zemljama Evrope. Kao što se val širio s istoka na zapad, tako se i povlačio s zapada k istoku, u toku XIII, XIV i XV stoleća, suzbijan mačem i lomačom. Ugušen je bogumilski pokret u zemaljskom smislu, ali je on u duhovnom razvoju čovečanstva izvršio svoju veliku ulogu. To je renesansa pre renesanse i reformacija pre reformacije, i to duhovnija nego posle. To je prvi dar južnih Slovena čovečanstvu.



Kad se želi da se okarakteriše bogumilsko učenje ističe se obično petoro: dualizam u načelima sveta, nematerijalnost Isusova tela, opšte nepriznavanje crkvenih dogmi, odbacivanje svih spoljašnjih znakova vere, nastojanje da se Jevanđelje doslovno sprovede u život. Što se prvog tiče, protivnici bogumila, vaspitani manjeviše u apstraktnom dogmatskom raspravljanju o predmetima vere, optuživali su bogumile da dobro i zlo uzimaju kao dva ravnopravna načela koja su stvorila svet, da Boga i đavola stavljaju u isti red. Mesto toga bolje je pre svega uočiti opštu činjenicu da se bogumilska struja odlikovala naročitim zanimanjem za problem dobra i zla. Svi ljudi, svi narodi i sva vremena nisu podjednakom snagom osećali, kao neki teret na duši, veliko pitanje o poreklu zla, o suštini dobra i odnosu dobra prema zlu. Bogumilski pokret pokazuje pre svega, kako je u neko doba Srednjeg veka mnoge ljudske duše na zemlji zahvatilo to pitanje. To je i jedan od dubljih uzroka bogumila. Što se tiče njihovog odgovora na to pitanje, spoljašnji dokumenti ne presuđuju.. Treba imati na umu da u bogumila nije bilo dogmi nego slobodno poštovanje mlađih prema prema upućenoj braći. U slobodnim odnosima lako su se rađala i razmimoilaženja i odstupanja od pravog učenja. jedno takvo razilaženje, baš u pogledu na pitanje dobra i zla, opisuju nam protivnici bogumila kao veliko raskolje koje je zauzelo drugu polovinu XII stoleća, a na čelu su mu stajale dve najstarije i najštovanije crkve bogumilske: „dragovićka“ u Makedoniji i „bugarska“ u današnjoj Bugarskoj; prva kao da je zastupala bespočetnost zla a druga postanak zla iz nečeg što je ranije bilo dobro. Šta bilo da bilo, bogumili su smatrali sebe za borce na strani dobra. Uostalom sama bogumilska štiva uneće nam docnije i ovamo neku svetlost, a isto tako i u bogumilske nazore o Isusu Hristu.



Nepriznavanje crkvenih dogama i spoljašnjih znakova vere karakteriše bogumile kao nosioce duhovne slobode u ono doba, a to znači srazmerno slobodnog iživljavanja duhovnih i duševnih potstreka koji su tada strujali u razvoj čovečanstva u Evropi. Postoji duboka veza između kataraca i pojave trubadurske poezije, koja je cvala kako u svetovnim tako i u mističnim bojama u XII i XIII stoleće, i nije slučajno što verski romantizam krstaških ratova (kakvi da su spoljašnji povodi) traje za vreme dok je bogumilstvo najjače, od kraja XI do u drugu polovini XIII stoleća. Duhovnih veza ima i tamo gde fizičkih uopšte nema. Ali to nije sve. Morali bismo se osvrnuti i na druge pojave verskog preporađanja u samim zvaničnim crkvama, što se naročito jasno vidi na Zapadu, pa i na one biljke što nicahu u tajnosti, a čiji nam tek po neki cvet izbije u javnost, kao na primer, veliko delo Dantea. prednost dogmatizirane religije je ta što u najmanju ruku daje stabilnost i onda kad se autoritet crkve ne nameće više čovečanstvu kao sam od sebe uzvišenom uzoritošću i svetlošću njenih predstavnika na zemlji. Pokret kao bogumilski morao bi propasti čim popusti idealizam njegovih nosilaca, čim se stanu množiti kompromisi između Jevanđelja i banjskih prilika.



Bogumili su držali da samo njohova nauka predstavlja pravo hrišćanstvo, onakvo kakvo se sačuvalo na Istoku od vremena prvih hrišćana. Ta se nauka, vele, čuvala u tajnosti od doba kada ju stade progoniti zvanična crkva, koja okrete leđa čistom hrišćanstvu i to, kako reče jedan bosanski bogomil, još za vlade cara Konstantina. Bogumili nazivahu sebe samo hrišćanima – hristijanima – u Bosni krstjanima. Ostalo su nadimci kako su ih zvali drugi. Van Južnih slovena nazivali su ih i Bugarima i zanimljivo je spomenuti da se sve do danas održala u francuskom jeziku pogrdna reč „bougre“, kao nekakav spomenik divlje mržnje koja je davno nekad besnela ptotiv sirotih „bugara“. Bogumili su želeli da imenu „hrišćanin“ sačuvaju njegovo uzvišeno značenje. Svaki od njih nije se mogao zvati tako, nego samo ko se u samoodricanju, u težnji za savršenstvom pokazao dostojan Jevanđelja. Bilo je među bogomilima sigurno dosta ljudi koji su odgovaraliovom idealnom shvatanju, ma da, razume se, u velikom pokretu nije uvek moguće održavati istu visinu. Uopšt, kad god proučavamo neke velike ideale za kojima su težili ljudi, ne treba zaboravljati da broj velikih ljudi nije velik – ali ni to da u svim ljudima bez razlike živi ono najveće. U današnje doba, kad ljudima nedostaje čulo za osećanje uzvišenog, može se reći da su mnogi, poznati i nepoznati ljudi bili veći nego što se shvata. Uostalom, kad se radi u uticaju velikih ideala na razvoj čovečanstva, važnoja je često snaga prosvetljenih pojedinaca nego množina sledbenika. U doba kad je bogumila bilo najviše, ne beše od Crnog mora do Atlanskog okeana ni 4000 „dobrih krstjana“ – ali „vernika ima bezbroj“.



Pokušaćemo da razumemo bogumilstvo, koliko nam je za sada moguće. Pri tom treba poznavati i spoljašnje pojave, one kojima se zanima savremena povest, ukoliko se o njima sačuvalo podataka. Za spoljašnje gledište bogumilstvo nije lak problem, osobito što se tiče zamršenih političkih i religioznih odnosa u Bosni. Podaci kojima se raspolaže uglavnom su samo rasprave i optužbe protiv bogumila, a što to znači za objektivne istražioce ne treba ni pominjati. Za duhovno proučavanje dosta je nekad i najneznatnija crtica. Sve u svetu priča nam o svemu, i moglo bi se reći da smo samo mi krivi što nam se za to pričanje nije dovoljno razvio duhovni sluh.



II



Časopis Upoznaj sebe broj 2/1935, Beograd



Bogumilstvo je niklo u Južnih Slovena, ali je seme njegovo došlo sa Istoka. Još od prvog doba hrišćanstva nižu se na Istoku srodni religiozno duhovni pokreti. Da bismo bolje razumeli bogumile moramose osvrnuti i na te pokrete.



U II i III stoleće posle Hrista cveta gnostika (gnosis = znanje), poznata povesti poglavito iz protivničkih spisa, gde se od njenih učitelja spominje na primer Valentinos, Basilides, Saturninos, Markion. Gnostika je veličanstven pokušaj starog sveta, naslednika drevnih misterija i velikih grčkih filozofa, da svojim duhom primi Hrista. U gnostici hrišćanstvo postaje mudrost a Hristov čin na zemlji kruna svih ranijih božanskih misterija. – Hristov duh nije nešto što se posle hristova života na zemlji moglo u čovečanstvu ostvariti odmah. Hristov je nešto čemu čovečanstvo treba tek da teži, dogod bude živelo na zemlji, a potpuno ostvarenje njegovo biće ostvarenje onog smisla radi kojeg čovečanstvo uopšte postoji. U svemu što ljudi stvaraju na polju lepote, istine i dobrote može se u klici naći Hristov duh, a ni u jednom pokretu ili zajednici ne vlada on savršenoj snazi i čistoti. – Tako je i s gnosticima. Može se reći da je duh njihova nastojanja više duh starih misterija nego duh čina Hristova. Gnostici traže znanje zašto i kako je Hristos došao na zemlju, jer se ne zadovoljavaju verovanjem, što je pre svojstveno judejskom nego helenskom duhu. U svojim središtima gnostičari živom reči i donekle pisanjem obrađuju naročito razvoj sveta od početka, iz nedara Božanstva, dakle razrađuju u neku ruku ono što sažima početak Jovanova jevanđelja.



U III stoleće javlja se manihestvo, pokret što osnova jedna snažna ličnost, Mani (Manix, Manihej). Kao dvanaestogodišnjem dečaku, Maniju, babilonjaninu poreklom iz Persije, javlja se duhovni vesnik El Tavan i upoznaje ga s njegovim životnim zadatkom. Mani proniče svojim vidovitim pogledom brzo u mudrost gnostike, pa u tajne drevnih misterijskih svetišta Persije, Haldeje, Misira, skitskih naroda itd., stupa u vezu i sa istorijskim hrišćanstvom, a na dalekom putovanjuupoznaje i budizam. U njemu se tako našla na kupu stara mudrost gotovo sveg čovečanstva i on tad stupa javno kao vesnik Istine; kao onaj što razotkriva tajne čuvane u svetištima od sinje davnine, kao glas Duha istine koga beše obećao Isus Hristos, po rečima Jovanova jevanđelja: „A kad dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti što čuje...“ Ne misli Mani da je on najveći Božji izaslanik kome Isus beše tek preteča, kao što mu podmeči neki, koji ga ne behu razumeli. – Mani silazi u svet u času kad se nepovratno ruše i poslednji zidovi hramova koji nekad behu najviša slava i svetinja, i on želi da spase tu svetinju ulivajući u nju kap krvi Hristove. Pri tom stoji na još široj osnovi od gnostike – u duhu što u sebi miri šarenilo vascele istočnjačke mudrosti, a pre svega u duhu persijskih svetilišta kojima je težište u dubokim tajnama dobra i zla. U 33 godini života bi Mani osuđen na smrt od persijskih maga. Živom bi mu koža oderana pa ispunjena travom a oderano telo raspeto pred vratima grada Džondišapura. Posle ove mučeničke smrti nauka se poče naglo širiti po Persiji i svoj rimskoj imperiji, a kasnije dalje na istok, preko Turkestana, Mongolije,...do Kitaja. U Sredozemlju iščeze manihejstvo u VI stoleće, suzbijeno od istorijskog hrišćanstva; na bližem Istoku satroga u VII veku islam; na dalekom Istoku traja do XII veka i nesta konačno u budizmu.



Skoro sasvim iza pozornice povesti stoje masalijani ili molitvenici. Za njih se kaže da su većinom živeli, manjeviše tajno, u raznim manastirima kao monasi, vodeći asketski život i neumorno udubljivajući se u mistična viđenja. Zato su ih nazivali i maštaocima. Smatra se da ih je bilo već u VI stoleće u Siriji; na Balkanskom poluostrvu pominje ih se mnogo docnije. Uopšte, masalijanstvo daje manje utisak spoljašnjeg religioznog pokreta, koliko jedne stare tajne struje istočnog hrišćanstva, duhovno srodne gnostici i manihejstvu, koja je svoja nastojanja upirala na unutarnji svet.



uskoro posle pobede islama nad prostranim persijskim carstvom, kad i manihejsrvu dođe kraj na izvoru mu, pod kraj VII stoleća, javljaju se u Jermenskoj pavlićani (paulikijani). Za razliku od molitvenika pavlićani istupaju šire u spoljašnji svet. Njihovi pravoslavni savremenici smatraju ih za manihejce, a to bi bio znak za njihovo manihejsko poreklo. Pavlićani su zaista u duhovnom srodstvu sa manihejcima, ali oni ne zidaju više na onoj širokoj osnovi koja obuhvata razna nasledstva starih vremena, nego na osnovi istorijskog hrišćanstva. Apostola Pavla nazivaju rado svojim osnivačem, tog visoko posvećenog propovednikaHristove dobre vesti narodima van Palestine, osobito u Maloj Aziji i na Balkanskom poluostrvu. Apostol Pavle ne poznavaše Hrista telesno, nego posle vaskrsenja, duhovno, sa puta u Damask, i za sebe mogaše govoriti: „Sa Hristom se razapeh. I ja više ne živim, nego živi u meni Hristos.“ U duhu ovakvih reči nastojahu pavlićani da neguju hrišćanstvo – onako kako su najbolje znali i umeli. Najjače je pavlićanstvo u IX veku. Tada koren hvata i na Balkanskom poluostrvu.



Za sve ove struje i pokrete kaže se obično, otprilike, i ono što je na početku navešteno za bogumile: dualizam u načelima sveta, slobodno proučavanje religioznih izvora mesto ofraničavanja na dogme, nepriznavanje spoljašnjih znakova vere i nastojanje da se živi hrišćanski, bez spoljašnjeg sjaja, često strogo isposničkim životom itd. U naše doba, najčudnijih protivurečnosti, kad mnogi ljudi prisvajaju materijalističko shvatanje istorije (a ne vide da takvo shvatanje, ako je dosledno, ruši smisao onih etičkih ideala, radi kojihsu i nastojali da prisvoje to shvatanje) rado se ispituje prošlost pod uglom materijalizma i naglašava za sve ove struje, pa i za bogumile, njihov „socijalni“ karakter. To naglašavanje je opravdano, ali trebalo bi da proističe iz svestranog razumevanja prošlosti, ne samo u pogledu spoljašnjih činjenica i apstraktnih pojmova skrojenih po sadašnjosti, nego u pogledu duha same prošlosti. Čovekoljublje jedna je od najlepših strana starih hrišćanskih pokreta. Ali da bi nauka o prošlosti bila istinita u dubini a ne samo na površini, mora se osnivati na uživljavanju u prošlost, u atmosferu njenu, u duh, dakle i u ona shvatanja koja su nekad živela u čovečanstvu. U tom pogledu, strogo rečeno, današnja nauka uopšte ne izlazi iz sadašnjosti, ne dopire do prošlosti. tako je i sa bogumilstvom. Ono se ispituje kao povest hemije, kad bi je pisali ljudi koji ne razumeju prirodnu nauku.



Pomenuti religiozni pokreti dadoše seme iz kog planu bogumilstvo, čim seme pade na slovensko tlo. U IX veku bavio se u Jermenskoj neki izaslanik vizantijskog cara i tamo se sastajao sa pavlićanima. Od njih ču da će “neke iz svoje sredine poslati u Bugasku da odvrate puk od prave vere i navabe na njihovu veru. Oni su se uspehu nadali jer je onda propovedanje Božjeg slova tek započelo; stoga su mislili da još mogu svoj kukolj posejati na čisto neniklo žito.“ U drugoj četvrtini X veka već se pominje ime „bogomili“. „Poneže vselukavi naš vrag po vsej blgarstje j zemlji manihejskoju eres raseja, smasiv siju s masalijanskoju.“ Mislilo se dakle da je bogumisltvo smesa masalijanstva i manihejstva (pavlićane su često izjednačavali sa manihejcima) i da je uzrok uspehu to što je hrišćanstvo u ono doba tek počelo uzimati maha u južnoslovenskim zemljama. Ove tada podpadahu velikim delom pod osvajačko pleme Bugara, koje državi (na istoku vremenom i narodom) dade svoje ime. U teškim pristupačnim planinskim i šumskim krajevima još se u ono doba prizivahu stari slovenski bogovi, i jedan pravoslavni glas uzvikuje: „Da se sramljejut ubo vsi pošibeni i skvrni maniheji i vsi pogani sloveni...!“ Hrišćanstvo koje propovedahu učenici Kirila i Metodija, učitelji s Ohridskog jezera i njihovi učenici, još ne beše dovoljno prodrlo u narod, a vizantijska crkva, dajući prvenstvo Grcima i vizantijskim državnim interesima, nije bila sasvim po volji ni narodu ni vlasteli...



Ovoliko o spoljašnjim prilikama(1) . Stari izvori pominju i bivšeg popa Bogumila kao osnivača bogumilskog pokreta, koji koji je živeo u prvoj polovini X veka: „I jako že sluči se blgarstjej zemlji v leta pravoslavnago carja Petra bist pop imenem Bogumil, a po istine Bogu ne mil...“ Na početku bogumilskog pokreta mora da stoji snažna duhovna ličnost, čoveka koji nije samo „nastavio“ pavlićanstvo ili masalijanstvo, nego se u duhu vratio na izvore i s izvora delao. Dok neki istoričari sum njaju u postojanje Bogomila, drugi drže da se po njemu prozvao sav pokret. Možda su najbliže istini treći, koji misle da su i sami bogumili nazivali sebe ovim imenom, uvereni u svoju pravednost i omiljenostu Boga. Na duhovnoj ravniovo je tačno. Bez obzira na to što reč „bogomili“ ne označava sledbenike nekog Bogomila, nego pre množinu Bogomila (kao što se ni sledbenici nekog Petra ne bi zvali petri, niti Vladimira vladimiri) treba ukazati na ono uzvišeno značenje koje se još u prvo doba hrišćanstva osećalo kad se za nekog reklo da je „Bogu mio“. Jevanđelje Pavlova učenika Luke, toliko poštovano u pavlićana, počinje rečima „Kako mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama (kao što predaše nama oni što od početka sami vidješe i postaše službenici Riječi“), namislih i ja ispitavši sve od iskona, po redu pisati tebi, najvrsniji bogumile“ (2)). U jevanđelju apostola Jovana, ljubimca naših bogumila, nikad se Jovan ne spominje po imenu, nego kao „učenik koga Isus (ili Gospod) ljubljaše“, tj. opet kao „Bogu mio“. Tako i u naših bogumila, koji se hvaljahu čistim hrišćanstvom, sačuvanim od prvih vremena, ime Bogumio ne pristajaše samo jednom njihovom učitelju, nego svakom za koga im bi svedočanstvo da je tog imena dostojan. Ali, razume se , to se nastojalo sačuvati tajno, da ne bi izazivalo druge hrišćane. Ipak, na Balkanu izbi u javnost. Pred drugima bogumilinastojahu da ističu samo to da su hrišćani, „dobri hrišćani“, „dobri ljudi“, koji nikome ne čine zla, a svima žele najveće dobro.



III

Časopis Upoznaj sebe broj 3/1935, Beograd



Suprotnosti Istoka i Zapada



Kad se proučava bogumilstvo treba uvek nanovo vraćati se na opšta gledišta sa kojih se obuhvata širina prostora i dubina vremena. Svakosaznavanje mora se kretati neprestano između udubljivanja u pojedino i širenja nad opštim. Uočimo sada samo nekoliko opštih crta duhovnog života na raznim stranama sveta u toku vekova.

U Evropi hrišćanstvo se učvrstilo sledivši se u stroge, nepromenljive dogme, steklo je spoljšnju vlast i održalo se do danas, blizu dve hiljade godina. Na Istoku hrišćanstvo se pokazalo šire, pomirljivije i promenljivije, nije se toliko otimalo za spoljašnju vlast, ali se, sem izuzetaka, nije ni održalo do danas. Drugačije je Hrista dočekao Istok, drugačije Zapad. I Istok i Zapad primili su od Hrista samo ono što su mogli, što je odgovaralo njihovu duhu.



Kao što dublji zakoni razvoja uslovljavaju ovakve oprečnosti, tako dovode i do međusobnog prožimanja njihova. Suprotnosti utiču jedna na drugu, oplođuju se i dovode tako do rađanja novih činjenica. U pogledu na duhovna dobra bio je uglavnom Istok taj što je oplođavao Zapad. Danas, kad se napori čovečanstva upiru pretežno na zemaljska dobra, odnošaj je u mnogome obrnut. – U duhovnom prožimanju Zapada živim snagama Istoka bogumilstvu pripada jedna od glavnih uloga. Ta ulogaodnosi se na pripremanje hrišćanstva, koje u sebi sjedinjava Istok sa Zapadom.



Još u Starom veku, kad je Palestina bila geografski otprilike u središtu kulturnih zemalja, možemo posmatrati kako se rađanjem filozofske misli u starih Grka, dakle na tadašnjem severozapadu, priprema kasnija protivnost Istoka i Zapada. Jer dok se u Heladi iz mitskog i misterijskog doživljavanja izdvaljalo mišljenje koje se ograničava na glavu, dok se sve jasnije ocrtavala logika intelekta, dotle je istok brižljivo čuvao nasleđe starih vremena, mišljenje koje prožima celogačoveka, tajne misterija, usred smrkavanja drevne vidovitosti. Kad su posle Hristova dolaska ljudi nastojali da Hrista prime u svoj duševni i duhovni život, na Zapadu se uskoro uvidela nemoć sleđenog mišljenja i počelo se isticati verovanje bez obzira na razmišljanje, dakle neposredno osećanje Hrista svim ostalim snagama u čoveku, koje behu preostale od drevne vidovitosti i koje u filozofiji beše odbacila glava. (U prvi mah te snage uzleteše čudno, novom silom.) Tako je nastala oprečnost između znanja i verovanja. Ca druge strane, kad je mišljenje uvidelo da ne može prodreti do suštine hrišćanstva, zaželelo je bar da uhvati njegovu sadržinu spolja, onako kako je nekoliko vekova ranije Euklid učinio sa geometrijom ili Aristotel sa logikom. Nastale su dogme i ređala se veličanstvena dogmatska dela, kao izraz duha na tadašnjem Zapadu. – Na Istoku se dogmama naprotiv nije pridavala tolika vrednost. Stajalo se na tlu drevnih misterija, te se, do precenjivanja sebe, smelo verovati da se Hristos može shvatiti. Smisao hrišćanskog rada video se više u posvećivanju pojedinaca u svetinju Hristova bića, nego u spoljašnjem osiguravanju hrišćanstva putem privolevanja ili podčinjavanja ljudskim zajednicama.



Jaz između znanja i verovanja širi se u toku vekova i svojstven je zapadnom hrišćanstvu tim jače, što idemo dalje na zapad. Vera znači sve više primanje istine, ili onog što se smatra istinitim, u otsustvu slobodnog mišljenja a u pokornosti nekom autoritetu, usled čežnje ili strepnje. U Jevanđelju reč vera nema tog značenja. Možda smo tadašnjem značenju bliži kad napomenemo intuiciju. Intuicija je pravo seme vere. Vera beše neposredna očiglednost neke činjenice koja živi kao istina u čoveku i nema potrebe da se dokazuje. Dokazati se mora samo ono u što se sumnja, što se dakle ne doživljava. Kad Isus pita: „Imaš li veru u sina čovečjeg?“ ili u to da „ja mogu pomoći“, onda upućuje čoveka da slobodno osluhne samoga sebe i dovede u svest nadčulno saznanje, plod semena intuicije, u kojoj je sam Hristos. Hristos računa dakle s iskonskom iskrom u čoveku, s tim da je ona zastrta tamom ali ipak živa, i da može uskrsnuti.



Možemo reći da se u pogledu na svoje težnje osobito Zapad odlikovao verovanjem, kao Istok znanjem u pomenutom smislu. To se može dopuniti opštom napomenom o duhovnim silama elementarnog sveta, koje pripadaju Zemlji i zrače na čovečanstvo, različito u različitim krajevima. Radi se o četiri “elementa“: takozvana zemlja, voda, vazduh ili svetlost i vatra. Delovanje ova četiri elementanalazi se svuda, a nas će zanimati kako se pokazuje kad pogledamo dalje na sever, zapad, istok, odnosno jug. Govoreći slikovitim jezikom možemo reći da prema istoku znanje pokazuje osobine svetlosti i vazduha: prosvetljeno je duhom ali rasplinuto. Prema severu postoji naprotiv težnja da se znanje smrzne, da se pretvori u dogme, u misli određenog, stalnog oblika, slične čvrstoj zemlji. Dakle prema jugoistoku znanje ide od zarobljenog prema svetlosnom duhu, a od određenosti prema neodređenosti. Što se tiče vere karakteristično je posmatrati vatru i vodu: Na zapadu vera postaje nešto vodeno u čemu se ugasio plamen slobodne misli a čovek se uljuljao u san blagih osećanja, koja mogu oslobađati dušu na svoj način, ali uspavljuju duh. Prema jugu vera postaje ognjena; to može značiti fanatizam, ali ne mora, nego samo da je intuicija živa: zanesenjak plamti strašću, a slobodan duh čistom, duhovnom ljubavlju. Dakle prema jugoistoku vera ide od smirenosti prema zažarenosti, ali i od uspavanog prema budnom duhu.



Ovo su samo napomene, koje se mogu u nedogled razvijati, ako ih se ne uzme kruto, nego podešava prema živom, promenljivom spletu organizma naše Zemlje i čovečanstva po njoj.(1) Može se uglavnom reći da se hrišćanstvo na Zapadu nastoji da sačuva više zemaljski i da Zapad zato čuva znanje u krutom stanju, u elementu zemlje, a veru u elementu vode. prema Istoku jača je težnjada se hrišćanstvo sačuva više u duhu i zato se ostavlja znanje u pokretnom, vazdušnom stanju, u elementu svetlosti, a vera u elementu ognja. Zato Zapad gubi Hrista duhovno, kao što ga je Istok izgubio fizički. Istina hrišćanstva može biti samo na uskoj stazi između Istoka i Zapada.



i kad se proučava bogumilstvo važno je ne zaboravljati da mu je bitan duh kojim su bili prožeti njegovi pravi predstavnici, kao i duh istina koje su oni iznosili, više nego i sam misaoni oblik tih istina. Njihovi protivnici napadali su ih sa zemaljske strane, u odnosu na spoljašnje stvari, hvatali ih za reči, kao da te reči odaju nekakve bogumilske dogme – kojih nije ni bilo. što se tiče reči, i današnji posmatrači naginju istoj pogrešci, jer nije lako iz otrcanih spomenika i prašnjavih arhiva izneti ono što umiče rečima: živi duh.



U duhu zvone ove reči protivnika nekadašnjih bogumila: „Sve je dato, kao što je čulima dat spoljašnji svet;nema šta da misliš, nego veruj, kao što veruješ očima i ušima; crkveni oci mislili su za sve vas, za sve budućeljude.“ U duhu bogumila stoje naprotiv reči: „Živi čisto i razmišljaj slobodno, pa ćeš primiti svetlost istine odozgo.“



Sačuvala se do današnjih dana jedna od bezbrojnih prepiraka između katolika i bogumila. Bogumil, Bosanac, navodi ove reči apostola Pavla: „Primiste li Svetog Duha?“ To jest: „Ko te uči istini kad ne primaš u nadahnuću Duha istine“?!“ Sagovornik, sav užasnut, odgovorio bi otprilike: „Đavo je u tebi, heretiče, a ne Duh Sveti ! Zar ja, ništavni čovek, da se drznem hvaliti se Svetim Duhom? Sveopšta crkva, koju osnova sam Isus, jedina mi jemči za istinu“. – Tako su se sukobljavala dva shvatanja, dva sveta; jedan s Istoka, drugi s Zapada; jedan na kamenom prestolu, drugi s lučom u ruci.



Oznake: Obrazovanje


- 08:04 - Komentari (15) - Isprintaj - #

23.08.2014., subota

Priroedna osnova ishrane

PRIRODNA OSNOVA ISHRANE



Ishrana čoveka I

Predavanja izabrao i izdao Kurt T. Vilman

Naslov originala GA 68, Rudolf Steiner „Naturgrundlagen der Ernärung“

Sadržaj

Predgovor izdavača

Ishrana u svetlu Duhovne nauke( Predavanje od 17.12.1908)

Ishrana i metode lečenja (Predavanje od 22.10.1906)

Proces ishrane (Predavanje od 16.09.1922)

Ishrana. Dejstvo krompira, repe i rotkve (Predavanje od 18.07.1923)

Dejstvo belančevina, masti, ugljenih hidrata i soli (Predavanje od 22.09.1923)

O ishrani ( Predavanje od 23.01.1924)

O odnosu životnih namirnica kod ljudi (Predavanje od 31.07.1924)

Pitanje ishrane, đubrenja, očvršćavanja (Predavanje od 02.08.1924)

O rastu biljaka (Predavanje od 31.10.1923)

Napomene

Dokazni materijali

Ishrana u svetlu Duhovne nauke



Nekome biva čudno kad Duhovna nauka govori o onom, što iz mnogo čega biva viđeno kao neduhovno, i što se s određenim pravom smatra materijalnim: o ishrani. To daje čoveku, nagoveštaj, kroz njegov lični idealizam, da njegova posebna duhovnost hoće da kaže: Ah, nas interesuje samo ono,što je uzvišeno u odnosu na materijalni život. -Takvi ljudi tada takođe veruju – i na određen način mogu da budu u pravu, da je u osnovi uzeto za razvitak u idealnom i spiritualnom svejedno „kako svoje potrebe čovek u životu zadovoljava“. A drugi sude materijalističkom načinu mišljenja. Jedan veliki filozof iz 19-veka dao je jednu izreku koja je privukla pažnju, i u više mahova ponavljana je od mnogih ljudi, koji su idealistički duhovno nastrojeni. Izreka koju je dao Fojerbah (1) glasi: „ Čovek je ono što jede“. Većina ljudi to shvata tako – i materijalna čula su s tim apsolutno saglasna -, da čovek postaje jedan rezime materije, koju on svom telu pridonosi, i time postaje ne samo naizmenična igra svog organskog života, već da postaje time i ono što je njegov duh.

Kada oni koji spolja, u ovo ili ono, upravljaju pogled k Antropozofiji ili Duhovnoj nauci, oni onda veruju, da se pristalice suviše zanimaju s jelom, s ishranom. Ti koji spoljašnje upravljaju pogled ne mogu shvatiti, zašto antrpozofi, baš toliko puno drže do toga, da li jednom jedu ovo ili ono. Ne treba negirati, da u nekim antropozofskim krugovima, u kojima žele na lak način da uđu duboko u duševni život da tu vladaju mnoge nejasnoće. Drugi ipak veruju da mogu da dođu do određenog višeg stepena saznanja jedino kroz to da samo ovo ili ono treba da izbegavaju, ili netrebaju jesti ili piti to i to ! To je na isti način neka zabluda kao neko baš karakteristično shvatanje Fojerbahove izreke: „Čovek je ono što jede“. I u najmanjoj meri, to je jedno jednostrano shvatanje.

Ali na određeni način upravo Duhovna nauka može ovu tezu da preuzme na sebe, samo na jedan drugačiji način, nego što je to uopšte s materijalnim, i doduše na jedan dvostruko drugačiji način. Pre svega, mi već često naglašavamo, da je za Duhovnu nauku sve oko nas izraz duhovnog. Mineral, biljka ili iole nešto u našoj okolini je samo njegova spoljna strana u materijalnom. Kao što je ud čoveka izraz, gest, tog duhovnog.Iza svake materijalnosti je duhovno, a takođe i iza ishrane. S našom hranom uzimamo ne samo to, što se pred našim očima rasprostranjuje kao materija,, već s tim jedemo ono što je iza, duhovno“. Mi preko ishrane stupamo kroz ovaj ili onaj materijalni substrakt u odnos s ovim ili onim duhovnim, što se nalazi pozadi. A i to je jedna sasvim površna karakteristika. Ali, ko ovo već razume, moći će na određeni način da podrži materijalnu tezu: Čovek je ono što jede. Samo, mora se istovremeno s materijalnim procesom da se razvije i jedno duhovno razumevanje.

Ali to je samo jedan način, kako mi sebe možemo orijentisati po ovom pitanju u duhovno-naučnom smislu.Onaj ko polaže određenu vradnost u Duhovnu nauku i upušta se u traganje za prirodom životnih namirnica, tada se dešava da se jedna sasvim posebna perspektiva u vezi s odnosom čoveka i prirode iznosi na videlo. Svakako čovek stoji u takvoj jednoj vezi s prirodom, da on prima prirodu iz okoline na određeni način, s onim što se u njoj sastavlja, s onim što je unutar nje. I postavlja se pitanje: Može li čovek s tim, što on ima unutar sebe, da pri prisvajanju snaga koje deluju iz spolja, da sebe učini slobodnim od tih snaga? Postoji jedna mogućnost da će se čovek učiniti slobodnim od ovog njegovog okruženja kroz ishranu, tako da on jednu određenu silu i jedan određeni uticaj dobije kroz tu okolinu. Da li je moglo da bude tako da je čovek mogao da bude ono što jede, kroz jedan određeni način ishrane – i nije li moglo tako da bude da se s jednim određenim načinom ishrane čovek učini slobodnim od prisile, koja kroz ishranu na njega deluje? Dakle, postavlja se pitanje kroz Duhovnu nauku: Kako mora biti uobličena čovekova ishrana, da bi on bio slobodan od prisile ishrane, da bi on bio sve više gospodar i zapovednik kroz to, što u njemu napreduje?

Dok mi ova pitanja danas pred nas stavljamo, mora biti nešto rečeno o celokupnoj poziciji Duhovne nauke. Ovo pitanje, kao i pitanje zdravlja, mora biti tako shvaćeno, da Duhovna nauka ni na koji način ne želi agitovati u ovom ili onom pravcu. Ko možda smatra da sa onim, što danas treba da bude rečeno, agitujemo za ili protiv ove ili one hrane ili sredstva za uživanje, taj je u visokom stepenu promašio u mišljenju. Niko ne treba danas da i dalje misli da treba istupiti za ili protiv apstinencije, vegetarijanstva, i ishrane mesom. Sva ova pitanja o dogmi, o samozadovoljstvu, nemaju baš ništa s unutrašnjim osećajnim nervom Duhovne nauke. Ne želimo agitovati, ne želimo ljudima na ovaj ili onaj način zapovedati: mi samo želimo da kažemo, kako zaista stoje stvari. Tada svako može svoj život urediti, kako on želi, po velikom zakonu postojanja. Današnjim predavanjem jedino samo želim da kažem šta je istinito u ovoj oblasti. S druge strane molim da uzmete u obzir, da ja ne govorim u užem smislu za antropozofske krugove, koji bi želeli da dožive jedan određeni razvoj i da zadrže specijalne uslove. Danas ćemo razmatrati ovo pitanje u opštem ljudskom smislu (2). Od tog velikog opsega tema moćićemo da izvadimo samo pojedino i pre svega biće izbegnuto sve ono što je u vezi s zdrastvenim životom. To ćemo mi u sledećem predavanju da čujemo.

Danas ćemo se baviti ishranom u užem smislu. Zato proces disanja ovde neće biti uzet u obzir. Čovek u životnom procesu svoj organizam održava uzimajući: BELANČEVINE, UGLJENE HIDRATE, MASTI I SOLI. Vi znate da čovek potrebe koje njegov organizam u ovom smislu ima, zadovoljava uzimanjem kroz takozvanu mešanu hranu. On prima u sebe ove glavne sastojke svoje ishrane delom iz životinjskog a delom iz biljnog carstva. Danas čovek mnogo više postaje branilac jedne mešovite ishrane nego jedne jednostrane ishrane, mi bi rekli jedne otprilike jedne samo životinjske ili samo biljne ishrane. Moramo se upitati: Kako se postaviti prema onome što je zakon našeg okruženja, iz koga čovek uzima sebi hranu kod očuvanja snaga i potreba svog organizma? Danas se ovde govori samo o čoveku, a ne o životinji (3).

Danas je čovek jako sklon da kod takozvanih naučnih rezultata svoj organizam upravo shvata materijalno. Duhovna nauka to mora da zameni zakonom duhovnih odnosa. Ne uvek teoretski, ali ono ipak praktičnim postupkom postaje, manje ili više nesvesno, misao da je čovečji organizam nastao samo iz fizičkog tela i hemiske materije u svom uzajamnom dejstvu. Kada se prate ove supstance do u njihove hemijske elemente, i pošto se prepoznaje kako ove supstance deluju, može se od toga sačiniti slika kako one mogu delovati u velikoj retorti, kakvom se smatraju ljudi. Ali ne treba tvrditi da čovek predstavlja samo jednu veliku retortu. Ne dolazi se time do teorije, već do jedne navike mišljenja. Ali istinski praktičar podcenjuje ono što se misli već posmatra dejstvo do kog dovodi njegovo mišljenje. Do toga se dolazi. Ne radi se o tome da li je neko idealista ili ne, već je za život značajno da li neko ima plodno mišljenje da život unapređuje i dalje nadgrađuje. Upravo ne sme da se ispusti iz vida da Duhovna nauka i po ovom pitanju ne čini ništa s dogmom, niti s makojim mišljenjem. Može neko još tako mnogo spiritualne teorije da zastupa: ali ne radi se o tome, već o onom, da ovo mišljenje bude plodno kad se ono sprovodi u životu. Dakle, kada neko kaže da nije materijalista, on misli na duhovnu snagu, štaviše na Duh, i u ishrani je to važnije, nego to da li je čovek jedna retorta. Tada može njegov pogled na svet da postane neplodan. Samo tada ima duhovna nauka o ovom konkretnom pitanju nešto da kaže, kada ona sama može u pojedinostima osvetljavati a to ona može isto tako da čini i s ishranom i s zdravljem.

Opet mi moramo pojasniti četvoročlanost (4) čovečjeg bića. Za duhovnog istraživača čovek nije samo fizičko biće već je ovo fizičko telo samo jedan deo čovečjeg bića. Ali čovečija priroda ima više članove. Već sledeći deo čovečjeg bića je nadčulni, i ima jednu višu realnost nego fizičko telo. Ono je kroz čitav život jedan borac protiv raspadanja fizičkog tela. U trenutku gde čovek prolazi kroz dveri smrti, fizičko telo je podložno samo svojim vlastitim zakonima i raspada se. U životu se životno telo bori protiv raspadanja. Ono daje materije i snage drugog pravca, drugih odnosa nego što bi imalo kada bi samo sebe sledilo. Za vidovitu svest je ovo telo na isti način vidljivo kao što je fizičko telo vidljivo za oči. Ovo životno ili etersko telo ima čovek zajednički s biljkama.

Mi znamo iz drugih predavanja da čovek ima još jedan treći član svog bića- astralno telo. Šta je astralno telo? Ono je nosilac radosti i bola, žudnji i strasti, pre svega onoga što mi nazivamo unutrašnjim duševnim životom. Sve to ima svoje mesto u astralnom telu. Ono se duhovno opaža kao i fizičko telo za fizičku svest. Ovo astralno telo je zajedničko i čoveku i životinjama.

Četvrti član, je nosilac Ja-samosvesti. Time je čovek kruna stvaranja, i kroz to se uzdiže iznad zemaljskih stvari koje ga okružuju. Tako pred nama stoji čovek s tri nevidljiva člana i jednim vidljivim članom. Sva deluju na jedno pojedinačno i svako pojedino deluje na ostala. Tako dolazi do toga da fizičko telo – govorim još jednom u parantezi, što važi za čoveka – tako kako čovek pred nama stoji, on je u svim svojim delovima jedan izraz i od nevidljivih članova čovečje prirode. Ovo fizičko telo ne bi u sebi moglo imati članove koji bi služili ishrani, razmnožavanju i uopšte životu bez eterskog tela. Svi organi koji služe ishrani i razmnožavanju – žlezde i tako dalje – jesu spoljni izrazi eterskog tela. Oni su ono što u fizičkom telu izgrađuje etersko telo. Osim toga, nervni sistem u fizičkom telu je je izraz astralnog tela. Ovde je astralno telo akter, izgrađivač. Možemo sebi da predstavimo, da su nervi izgrađeni od strane astralnog tela, kao što sat ili mašinu izgradi časovničar ili konstruktor mašina. A spoljni fizički izraz Ja, nosioca samosvesti, je osobenost čovekove cirkulacije krvi, krvna aktivnost. Tako je čovekovo fizičko telo na određeni način četvoročlano. Ono je izraz fizičkih članova, dakle njega samog i tri viša nevidljiva člana. Čisto fizički su čulni organi; žlezde su izraz eterskog tela, nervni sistem astralnog tela i krv je izraz Ja.

Posmatramo li čoveka suprotno u odnosu na biljke, pred nama stoje biljke kao dvočlana bića. Biljka ima fizičko i etersko telo. Kada upoređujemo čoveka s biljkom, tada mi napredujemo svestrano jer uzimamo unutrašnje duhovno u obzir. Mi stojimo u odnosu čovekovog četvoročlanog organizma prema dvočlanim organizmom biljke. Možemo tako prikazati kako biljke svoj organizam izgrađuju. One uzimaju neorganske materije u svoje telo. Biljka ima snagu da iz pojedinih neživih elemenata na veličanstveni način sastavi svoje telo. Mi trebamo samo jednom da vidimo kako biljke stoje u čudesnom uzajamnom dejstvu s procesom disanja. Čovek udišući uzima kiseonik a izdišući oslobađa ugljenu kiselinu. A to što je za čoveka neupotrebljivo to može biljka da uzme. Ona uzima ugljenik za izgradnju svog organizma i najvećoj meri opet vraća kiseonik. Ali njoj je pri tom potrebno još nešto što za mnoge možda nije ništa posebno: njoj je potrebna sunčeva svetlost. Bez sunčeve svetlosti biljka ne bi mogla izgraditi svoj organizam. Svetlo, koje kod naše razdraganosti struji kroz nas i koje može biti i duševno doživljeno, istovremeno je veličanstveni pomoćnik kod izgradnje biljnog organizma. Mi vidimo kako se ovde pred nama dešava jedno čudesno delo, kako sunčeva svetlost pomaže izgrađivanje jednog organskog bića. Ono prvo što naše oči čini delotvornim, to je ono što biljci pomaže u izgrađivanju.

Čovek ima osim fizičkog i eterskog tela još i astralno telo. To biljke nemaju. To čemu sunčeva svetlost pomaže, što biljke na tako veličanstven način izgrađuje, to je etersko telo. Ono je na jednoj strani okrenuto materiji. Čovek ne bi mogao da razvije svoj fizički organizam, kada ne bi činio nešto, što je na određeni način suprotno onome što čine biljke. Već u procesu disanja čini čovek nešto suprotno. Čovek već ovde čini suprotan proces. Isto možemo reći i s svom ishranom čoveka. Možemo reći: Ishrana mora tako da napreduje, da sve što se u biljkama izgrađuje mora u čoveku iznova da se izgradi. Proces u čoveku je vrlo svojstven. Kada samo etersko telo izgrađuje fizičko tada ne nastupa nikakva svest, duševni osećaj. Mora to unutrašnje što se uvek ponovo razori, da bude izgrađeno. To je etersko telo izgradilo. Tako je doduše etersko telo jedan borac protiv raspadanja, ali uprkos tome nastupa uvek postepeno raspadanje. I ono, što izaziva ovo raspadanje, što neprestano sprečava da ljudi postanu biljke, to je astralno telo.

Sunčeva svetlost i čovečije astralno telo su na određeni način dve suprotne stvari. Onaj, ko sa jasnom svešću poznaje čovekovo astralno telo, za njega je astralno telo jedno unutrašnje svetlo koje je duhovne vrste, nevidljivo za spoljašnje oko. Ovo astralno telo je duhovno svetlosno telo. Ono je suprotno spoljnjem, spoljašnjem blistavom svetlu. Zamislimo u sebi da sunčeva svetlost postaje sve slabija dok se ne ugasi i pustimo je da sada još dalje na drugu stranu ide, pustimo je da postane negativna – tako imamo unutrašnju svetlost. I ovo unutrašnje svetlo ima suprotan zadatak nego spoljašnje svetlo koje iz neorgannskih materija treba da izgradi biljno telo. Unutarnje svetlo koje započinje parcijalno raspadanje, kroz koje je i jedino moguća svest, vodi čoveka na jedan viši stepen nego što biljke imaju, kroz to da proces biljaka teče u jednom suprotnom pretvaranju. Tako, čovek stoji kroz svoje unutrašnje svetlo u jednoj određenoj suprotnosti spram biljaka. Ovo je duhovno razumljiva stvar i mi ćemo u daljnem posmatranju videti kako se kroz astralno telo izaziva raspadanje i kako se dalje preko Ja to nastavlja. Ali to danas nećemo dalje razmatrati.

Razmotrimo sada odnos čoveka i biljke, kada ono postaje tako stvarno da čovek uzima svoje ishrajne materije od biljaka. On time dalje gradi u sebi samom jedno nastavljanje biljaka u čitavom svetskom procesu. Ono što se izgrađuje kroz sunčevu svetlost, to uvek iznova razara astralno telo, ali ono kroz to povezuje čovekov nervni sistem, i uzvisuje time život do svesnosti. Tako je astralno telo, time što je negativno svetlosno telo, drugi pol, suprotno biljnom. Ovim procesom izgradnje biljnog organizma suprostavljeno je jedno duhovno razaranje, i Duhovna nauka nam sve više pokazuje kako je ono, što nam kao svetlo sjaji takođe samo spoljašnji izraz duhovnog. Kroz svetlo nam neprestano teče duhovno, svetlo duhovnog nam struji. Ono što se iza ovog fizičkog svetla skriva to je ono, što u delove razdeljuje i u astralnom telu svetli. Spolja u sunčevoj svetlosti sija ono u svom fizičkom obliku, a u astralnom telu na astralni način. Duhovna svetlost radi u našoj nutrini na izgradnji nervnog sistema. Tako čudesno deluju zajedno biljni i čovečji život.

Uzmimo sada, da čovek kroz ishranu stupa i u jedan odnos i sa životinjskim svetom. Tada su stvari drugačije. U biću, od koga on svoje životne namirnice uzima, na određeni način je proces već ispunjen. Ono što čovek od biljaka uzima nevino i sveže, to je u životinjama već delimično preinačeno, već prerađeno. Jer i životinja ima astralno telo i nervni sistem. tako čovek tada uzima nešto što nije nevino, već se proces završio tako da su astralne snage već uzele ono što su imale da uzmu. Ono što u životinji živi to ima već u sebi astralne snage.Sada bi čovek mogao da misli da je time njegov rad ušteđen. Ali, ovo mišljenje nije sasvim tačno. Zamislite sebi sledeće: radim od različitog materijala kuću.Uzimam prvobitni materijal.Tada mogu kuću da izgradim po mojoj prvobitnoj nameri. Ali uzmimo sada: tri ili četiri druge osobe izgrađuju komad po komad i sada ja trebam od toga da načinim celinu. Hoće li mi posao biti olakšan ? Ne, sasvim sigurno neće. Vi ste u široj literaturi čitali da je čoveku posao olakšan upravo kada on nešto uzima na čemu je već bilo rađeno. Ali čovek postaje pokretno, samostalno biće upravo kroz to kada ono prvobitno uzima.

Još jedno oslikavanje: neko ima vagu s dva tasa, jednake težine koji se drže u ravnoteži, na obe starne možemo staviti po 50 funti. Ali nije tako uvek. Ja mogu uzeti jednu vagu na kojoj su težine različite. Tada imamo duplo veće rastojanje i neophodna je samo polovina tako velike težine. Ovde će biti težina označena kroz rastojanje. Na isti se način to odnosi ne samo na količinu snaga, već posebno na finoću materije. Životinja prerađuje materiju u nesavršenom smislu. Čovek treba prvo da savlada ono, što je preko astralnog tela životinje učinjeno, i to je ono što je bilo oduzeto od čoveka, ali dalje deluje. Jer astralno telo tako treba da deluje, da u jednom svesnom biću odigra jedan proces, time što je čovek dobio nešto u svoj organizam što deluje na njegov nervni sistem.

To je osnovna razlika između biljne i životinjske hrane. Hrana iz životinjskog carstva deluje na sasvim specifičan način na nervni sistem i time na astralno telo. Ali kod biljne hrane ostaje nervni sistem netaknut od nečeg spoljašnjeg. Čovek tada svakako mora biti zahvalan u odnosu na nervni sistem. Jer tako kroz njegov nervni sistem ne prostrujava nešto strano, već samo ono što se u njemu samom nalazi. Onaj ko zna šta sve u ljudskom organizmu od nerava zavisi, taj razume šta to znači. Kada čovek sam svoj nervni sistem izgrađuje to je on puno osetljiviji za za sve ono što mu je duševno potrebno u odnosu na duhovni svet. Njegovoj hrani iz biljnog carstva duguje čovek to, da čovek može gledati gore k velikoj povezanosti stvari koje ga izdižu iznad predrasuda koje proishode iz uskih granica ličnog bića. Svuda gde čovek slobodno i bezbrižno uređuje život i mišljenje, to on duguje svojoj vezi s biljnom ishranom. A tamo gde se čovek odnosi kroz gnev, antipatiju, kroz predrasude, to on duguje svojoj ishrani iz životinjskog sveta.

Ali ovde ne treba da agitujemo za biljnu ishranu. Naprotiv: životinjska hrana beše čoveku neophodna i mnogostruko je još danas neophodna, jer je čovek trebao čvrsto na zemlji da bude, da bude zatvoren u ličnosti. Sve što treba čoveku kod njegovih ličnih interesa, to je vezano zajedno s životinjskom hranom. Da je čoveku dato da vodi rat između simpatije i antipatije, čulnih strasti, to dolazi od životinjske hrane. Ali da čovek nije obuzet uskim interesima, i da može da obuhvati opšte interese, to duguje svojoj povezanosti s biljnim svetom u vezi ishrane. Tako možemo da vidimo da kod određenih naroda koji prvenstveno uzimaju biljnu ishranu da se polaže više na duhovno, dok drugi narodi više razvijaju hrabrost, upornost, odvažnost, a što je takođe neophodno za život. Ovo se ne može zamisliti bez ličnog elementa, a to je nemoguće bez životinjske hrane.

Danas govorimo o ovom pitanju sa sasvim opšteg ljudskog stanovišta. Jasno nam je da se čovek može odlučiti na ovu ili onu stranu, dakle može i da utone u svoje lične interese kroz životinjsku hranu. Ali kroz to će svoja čula pomutiti u odnosu na široki pogled postojanja. Većinom se ne vidi kako je neko takvo pitanje kroz hranu prozrokovano kada sebi čovek kaže: Sada opet ne znam kako trebam ovo ili ono činiti? – Ova nemogućnost sagledavanja odnosa dolazi uzrokovana ishranom. Uporedite to s onim ko može da sagleda tu opštu široku vezu. Možete tada sagledati ishranu tog čoveka i možda i unazad ishranu njegovih predaka.Sasvim je drugačiji čovek koji i u svom nizu predaka ima jedan nevin nervni sistem. Ovaj čovek ima drugo čulo za široke odnose.Sadašnji život čoveka ponekad ne može razoriti ono što preci imaju utemeljeno. A ako čovek koji na primer, vodi poreklo od seljaka to dalje podstrekuje, što u sebi ima, a našta je on osetljiv, to je ono što je baš preko mesa utemeljeno.

Napredak će ići dalje tako, da čovek ukoliko u sebi, u čovekovoj prirodi, sam ne stvara potrebne belančevine, da sebe što se tiče životinjske hrane ograniči na ono što još nije raspaljeno strašću, na mleko. A biljna hrana će sve više zauzimati prostora u ljudskoj ishrani.

U vezi s pojedinim životnim namirnicama možemo istaći određene prednosti biljne hrane, pri čemu je svakako potreban jači rad, jer tako on razvija snage koje čine njegov nervni sistem svežijim. Čovečanstvo bi išlo u susret mnogo čemu, kad bi preovladala životinjska ishrana, a to će biti izbegnuto prvenstveno kroz uzimanje biljne hrane. Na primeru vegetarijanske i životinjske hrane možemo da vidimo kako suprotno deluju. Za ilustraciju možemo reći sledeće (5). Pogledajmo fizički proces pod uticajem životinjske hrane. Crvena krvna zrnca postaju teža, tamnija. krv ima veliku sklonost k usirenju. Obrazuje se na lakši način udar od soli, od fosfata. Kod prvenstveno biljne ishrane su rušilačke snage crvenih krvnih zrnaca puno manje. Ljudima će biti moguće da spreče da dođe do zatamljenja boje krvi. Kroz to je on upravo u stanju, da zagospodari s Ja u odnosu na svoje mišljenje, dok je teška krv jedan izraz da čovek ropski služi onome što njegovo astralno telo rasčlanjuje iz životinjske hrane.

Kroz sledeću sliku imamo spoljni izraz onoga što želimo reći. čovek postaje unutrašnje snažniji kroz odnos s biljnim svetom.Preko životinjske hrane čovek učlanjije nešto što malo po malo postaje u njemu istinski strana materija, koja u njemu ide svojim vlastitim putem. To se sprečava kada se ishrana prvenstveno iz biljaka sastoji. Kada ta materija u nama ide svojim putem, tada ona upotrebljava upravo one snage koje izazivaju histerična, epileptična stanja. Nervni sistem prima od spolja ova prožimanja i potpada pod različite nervne bolesti. Tako vidimo kako u određenom odnosu „čovek jeste ono što jede“.

U pojedinostima to bi bilo još više dokazivo, ali kroz ova dva primera dolzami do toga da ne treba da budemo jednostrani. Jedan jednostrani vegetarijanac može da kaže: „Mi ne smemo da jedemo mleko, puter i sir.“ Ali, mleko je proizvod pri čijoj proizvodnji u životinji prvenstveno učestvuje etersko telo. Pri tome je u najmanjoj meri prisutno astralno telo. Čovek može u prvim godinama svog života, kao odojče, da živi samo od toga. U mleku je sve što mu treba. Kod proizvodnje mleka astralno telo dolazi u obzir samo svojomj granicom. Kada se u starijem dobu, mleko isključivo uživa, time se postiže sasvim posebno dejstvo.Tada čovek uzima ono što je već spoljašnje obrađeno i na šta može imati uticaja njegovo astralno telo, a na drugoj strani,pošto on u mleku uzima ono što je već pripremljeno, time je on u stanju da u sebi razvije posebne snage svog eterskog tela, koje mogu isceljujući da deluju na bližnje. Iscelitelj koji želi delovati na bližnje, ima jedno posebno pomoćno sredstvo u isključivom uživanju mleka.

Na drugoj strani želim opisati uticaj jednog uživajućeg sredstva, koje biva uzeto iz biljnog sveta- uticaj alkohola(6). On ima sasvim poseban značaj. Prvo on nastaje već tada, kada istinski biljni proces prisvaja to, što čini kroz čudesni uticaj svetla, a čemu je astralno telo suprotno. Tada započinje jedan proces koji se odigrava na nižem stepenu i koji čoveka još više unižava nego životinjska hrana. Čovek prinosi materije ovamo do astralnog tela, i prenosi ih kroz stralno telo u jednom posebnom sastavu. Ali, kada ono, što u astralnom telu treba da se raspadne, kao to slučaj s alkoholom,tada se dešava da se dešava nešto drugo od onog ono što bi trebalo da se dogodi u astralnom telu, naime direktno dejstvo na Ja i na krv. Dejstvo alkohola je takvo, da ono što bi inače trebalo da se dešava iz slobodne odluke Ja, da se dešava kroz alkohol. U određenom odnosu je tačno da čovek koji uživa alkohol potrebuje više hrane. On pušta da njegova krv polazi iz snaga alkohola; on se predaje onome što on sam treba da učini. Može se na izvestan način reći, da u takvom čoveku alkohol misli i oseća. Time da čovek ono što treba da bude potčinjeno njegovom Ja prepušta alkoholu, stavlja se čovek pod prisilu spoljašnosti. On sebi pribavlja materijalno Ja. Čovek može da kaže: Ja uprovo time osećam jedno oživljenje moga Ja. – Sigurno, ali to nije on taj, već je to nešto drugo koje potčinjava njegovo Ja.

Kroz razne primere bi mogli da pokažemo, kako čovek može da dođe do toga da, postaje sve više i više ono što jede. Ali Duhovna nauka nam pokazuje takođe kako čovek može da postane slobodan od snaga hrane.

Danas bi hteo u uopštenom pregledu da vam opišem čovekov odnos s njegovom okolinom, a u vezi s tim kako on stoji u tom carstvu hrane koja ga okružuje(7). Ko bude slušao sledeća predavanja videće da ćemo se upuštati i na druga pojedinačna pitanja, kao i kod drugih slučajeva. Takođe vam i ovo predavanje pokazuje da je Duhovna nauka nešto što ima svoje dejstvo na sve materijalne strane života. Duhovna nauka može da bude ideal budućnosti čovečanstva. Danas će se još često reći, kada se posmatra kako se materija u čoveku vezuje i razlaže: To je kao u jednoj retorti, i dalje se onda veruje da se tu unutra u retorti može naći nešto lekovito za ljude. Ali doći će vreme, gde će ono što je rečeno o svetlu i astralnom telu stajati pred očima onih koji u laboratoriji istražuju.Ne može li neko i običnim posmatranjem da sebi kaže, da ovde u malom veliko deluje, da što spoljašnje sunčevo svetlo prožima i što do u čovekovu svesti duhovno sja? Tada će se ove stvari istraživati u svetlu koje će nam dati jedan pregled o celini.

Sve što je u našem okruženju iz duha je rođeno. Duh je prauzrok svemu. Hoćemo li doći do istine, to mora duh i kod traganja iza nas da stoji. Tada ćemo prepoznati istinu koja je ljudima neophodna i u velikom i u malom.

Oznake: Zdravlje


- 08:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.08.2014., petak

Piškite li u moru ?

Piškite li u moru? Evo što o tome kažu stručnjaci

Zagreb, 21.08.2014., 19:48
Autor: N.C.


U morima i oceanima mokre i životinje koje u njima žive. Samo jedan kit, u jednom danu, ispusti 970 litara urina.


Jeste li ikada osjetili krivnju što se popiškili u moru? E, pa čini se da krivnji tu nema mjesta. Bar prema onome što je objavilo Američko društvo za kemiju. Tvrde da ne samo da uriniranje u moru ili oceanu nije štetno nego je i korisno, piše Daily Mail.

Objavili su i video u kojem je objašnjeno da je apsolutno u redu mokriti u moru, a razloga ima nekoliko.

Ljudski urin, kažu, se sastoji od 95 posto vode, a natrij-klorid u njemu ne zagađuje vodu niti predstavlja prijetnju biljkama i životinjama koje žive u moru, a obzirom da i morska voda sadrži natrij-klorid.

Čak i kada bi svi stanovnici Zemlje mokrili u moru u istom trenutku, štete ne bi bilo, kažu znanstvenici.

VIDEO Monstruozne meduze uništile podmorje - Norveška u strahu!

'Urin je sam po sebi bezopasan, a još kada se razblaži morskom vodom, postaje beznačajan za samo nekoliko sekundi. Postoji mnogo više štetnih stvari u morima i oceanima od našeg urina', kazao je biokemičar Stewart Johnes.

Dobro je da je tako, s obzirom na to da je nedavno istraživanje pokazalo da 62 posto kupača mokri u moru. No, to ne čine samo ljudi nego i životinje koje žive u njemu. Primjerice, jedan kit dnevno u vodu ispusti 970 litara urina! Samo jedan kit...

Oznake: Zdravlje


- 08:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.08.2014., četvrtak

Oslobodite svog vrtnog patuljka

Fronta za oslobođenje vrtnih patuljaka stigla je i u Hrvatsku!

Za sada nije poznato tko su osnivači stranice na Facebooku niti koliko Fronta ima aktivnih članova, no u dva tjedna je stranicu pokreta 'lajkalo' preko pet tisuća ljudi...

Fronta za oslobođenje vrtnih patuljaka stigla je i u Hrvatsku! https://www.facebook.com/slobodapatuljcima

Patuljak Sanjin stavio je pršut na čelo kako bi ostao neprimjećen

I Hrvatska od kolovoza svoju Frontu za oslobođenje vrtnih patuljaka ima! Pokret koji je krajem devesedetih nastao u Francuskoj je napokon stigao i u Lijepu našu, te je vrijeme da oslobodite vaše vrtne patuljke ili će vam ih pripadnici te organizacije oduzeti mimo volje.

Naime, članovi ove skupine doista djeluju ozbiljno, pa tako tijekom gotovo dvadesetak godina postojanja Fronte javnost bilježi mnoštvo akcija oslobađanja.

One najpopularnije su potpisivali pripadnici francuskog ogranka, čiji su čelnici još 1997. godine uhićeni i osuđeni na uvjetne kazne zbog otimanja više od 150 vrtnih patuljaka.

Da njihove hrvatske kolege očito također misle ozbiljno, otkriva i objava osnivača na Facebooku:
Patuljci zaslužuju slobodu baš kao i ljudi!

Fronta za oslobođenje vrtnih patuljaka posvetila je svoje djelovanje oslobođenju vrtnih patuljaka od vrtlarskih uzurpatora i vrtlarskog nasilja. Patuljci zaslužuju slobodu, isto tako kao što je zaslužuje i svaki čovjek.

Oni nisu nikome naudili, niti su ikad pokušali pobjeći iz vrtova svojih patuljkovlasnika, što dovoljno govori o mentalitetu i dobroćudnosti ovog drevnog naroda. Zbog toga smatramo da je ovako ponašanje prema tim nedužnim stvorenjima nedopustivo!

Vrtni patuljci nisu sretni. To je obična ljudska laž koja služi kao opravdanje za nastavak torture nad patuljcima. Kao što nisu ni vrtni. Taj su im pridjev prišili ti isti ljudi kako bi ih lakše zatočili u svojim vrtovima i iskorištavali za rad u nehumanim uvjetima. I zato smo odlučili djelovati. Djelovat ćemo brzo. Djelovat ćemo beskompromisno. Djelovat ćemo odmah!

Prije nego što oslobodimo vrtne patuljke i vratimo ih u divljinu, dajemo priliku njihovim vlasnicima da ih puste iz vrtova, terasa i kuća i prestanu gledati na njih kao na robove. Želimo pokazati svijetu da ova tiha stvorenja zaslužuju slobodu, kako bi se i oni mogli posvetiti stvarima koje ih vesele, adekvatno se školovati, baviti se sportom, loviti cure, roštiljati, kupati se, skakati padobranom ili uživati u kišnom danu uz dobru knjigu.

I zato, vrtni patuljci više nikad ne bi smjeli biti potlačeni, izloženi kiši, snijegu, ekstremnim vrućinama, napadu divljih životinja, kao ni prisilnom radu u vrtovima bez prava na plaću, pauzu za ručak, prekovremene sate te kvalitetan godišnji odmor. Vrijeme je da stanemo na kraj vrtlarskom lobiju kako bi patuljci napokon osjetili slobodu i jednakost!
Sanjin u proboju

Frotna za oslobođenja vrtnih patuljaka je na svojoj stranici u međuvremenu objavila i slike prvih gnomova u bijegu, pa se istaknula i humorom jer je na čelo patuljka Sanjina stavila fetu pršuta uz sljedeću opasku:

- Vizualni znak raspoznavanja vrtlarskog lobija u Splitu je feta pršuta na čelu. Ovaj običaj poznat i kao #prsuting iskoristio je patuljak Sanjin kako bi ostao neprimjećen u prolasku do slobodnog teritorija. Sretan mu put i neka se javi kad je na sigurnom!

Što kažete? Hoćete li se pridružiti pokretu i jeste li spremni osloboditi svog patuljka ukoliko ga imate u dvorištu?

------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 14:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.08.2014., srijeda

Kuća duhova u Lovranskoj Dragi


Kuća duhova u Lovranskoj Dragi


Poštovani gospodine Boro dobro jutro vam želim! Možda će vam biti čudno što vam ovo pišem ali moj dečko i ja strašno volimo neobične priče o ukletim mjestima i jezivim događajima tako da smo između ostaloga pročitali priču o hotelu Draga di Lovrana,doista jezive stvari,pročitali smo da ste se vi osobno uvjerili da je u njoj postojalo nešto nadnaravno i čak neka negativna energija,prije nekih par mjeseci dečko i ja smo bili gore u namjeri da popijemo barem kavu u tom hotelu,međutim ,vjerovali ili ne kad smo htjeli izaći iz auta na parkiralištu počeo je strašan pljusak da se nije moglo ni izaći,prije toga je padala sitna kišica,ja nisam htjela odustati pa sam rekla da malo sačekamo,kada se činilo da se smiruje kažem ja,ajmo sada nabrzinu ali opet počinje takav strahovit pljusak kao da nas tjera u auto,sveukupno smo stajali sat vremena na parkiralištu i svako toliko pokušavali izaći ali nismo nikako mogli i to nevjerovatno,pljusak se pojačao baš kad smo otvarali vrata auta,kad smo konačno odustali i krenuli put Opatije,vrijeme se počelo smirivati a kiša padati sve slabije...
Dandanas se pitamo da li je moguće da je to bila samo slučajnost,ali stvarno je čudno,dečko je rekao da više se ne bi usudio ići gore dok meni kao da neki vrag neda mira,ja bi išla ponovo pa da vidim da li će se što dogoditi (ali ne daj Bože nešto loše),jednostavno sam ovo željela podijeliti sa vama,nadam se da ne mislite da smo neozbiljni,sve što sam vam opisala je živa istina,voljela bi čuti vaše mišljenje o svemu tome i da li bi se bilo pametno vraćati tamo.

Pismo je odaslala moja draga suradnica sa facebook-a. HVALA JIOJ! Ovo pismo podjelit ću s'vama, zanimljivo je zar ne?!

I još nešto sam željela podijeliti sa vama,prije par noći kad sam legla u krevet jedna ptica,mislim da je to bio šišmiš,počeo mi se uporno zalijetati u prozor,najprije u roletnu,pa pobjegne,kad se vrati udara u prozorsko staklo,tako nekoliko puta,zatim leti uporno ispred prozora,to je trajalo oko 15-tak minuta,baš čudno doista...

---------------------


kuća duhova - jelena sedlak iz novog lista
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=41739

kuća dughova - damir konestra iz večernjaka
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25521



lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: paranormalno


- 08:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.08.2014., utorak

Ovo se treba pročitati


Pismo oca kćerki o budućem mužu koje svako treba da pročita
Ovaj brižni tata sažeo je u jedno pismo sve što nije u redu sa planetom i međuljudskim odnosima. On samo želi da njegovo dijete bude sretno…



Draga …

Nedavno smo tvoja majka i ja tražili neke odgovore na Guglu. Počeli smo da unosimo pitanje u pretraživač i već na polovini, Gugl je izbacio listu najpopularnijih pretraživanja na tu temu. Na vrhu liste stajalo je “Kako da ga držiš zainteresovanim?”

Zaprepastio sam se. Iščitao sam bezbroj članaka o tome kako da budeš seksi, kada da mu doneseš pivo, a kada sendvič i načine da učiniš da se osjeti pametno i superiorno.

Razbjesnio sam se.

Malena, nije, nikada neće biti i nikada nije bio tvoj posao “da ga držiš zainteresovanim”.

Malena, tvoj jedini zadatak je da, u dubini svoje duše, znaš da si ti vrijedna pažnje. Ako si svjesna svojih vrijednosti, bićeš atraktivna i poželjna u najboljem mogućem smislu. Privućićeš momka koji je sposoban da prepozna tvoje kvalitete i koji je sprman da svoje jedini život posveti tebi.

Malena, pričam ti o momku kog nije potrebno “držati zainteresovanim”, zato što on zna da si ti interesantna.

Baš me briga da li on stavlja laktove na sto, zato što je njegov pogled fokusiran na to kako ti se nos nabora dok se smiješ i ne može da skine pogled sa njega.

Baš me briga što ne umije da igra golf, pa ne može da odigra partiju sa mnom, dokle god on prati svoje srce, a ono ga uvijek odvede do tebe.

Baš me briga što je on snažan, dokle god ti on omogućava da jačaš snagu svog srca.

Ni malo ne marim za koga on glasa, dokle god se svakog jutra budi i bira tebe za posebno mjesto u vašem domu i posebno mjesto u njegovom srcu.

Ne zanima me ni boja njegove kože, dokle god platno vašeg zajedničkog života boji strpljenjem, žrtvom, ranjivošću i nježnošću.

Nije mi važno u kojoj religije je odgajan, ovoj, onoj ili nijednoj, ako je odgajan da cijeni život i ako mu je svaki trenutak života proveden sa tobom svetinja.

Na kraju, malena, ako naletiš na takvog čovjeka, a on i ja nemamo ništa zajedničko, imaćemo zajedničku onu najvažniju stvar: Tebe.

Na kraju krajeva, malena, jedino što treba da radiš da bi ga “držala zainteresovanim”, je da budeš ti!

Tvoj vječno zainteresovani momak,

Tata

Izvor: Magazin.ba / prva.rs

Oznake: obitelj


- 08:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.08.2014., ponedjeljak

Kamo je "nestao" Sudac

Najbliži i najpovjerljiviji suradnik kontroverznog karizmatika, teolog i glazbenik, prvi put, samo za Nedjeljni, govori o njihovu odnosu i otkriva kamo je ‘nestao’ Sudac

Ti i ja ćemo zajedno raditi kroz život - proročke su riječi koje je karizmatični svećenik Zlatko Sudac uputio teologu Ivanu Puljiću u tadašnjem pastoralnom centru Betanija u selu Ćunski na Malom Lošinju.


Vlč. Sudac u financijskim problemima: Na svom portalu otvorio hot-line pa za 4,97 kuna dijeli Božje savjete
NOVI BIZNIS Za 5 kuna velečasni Zlatko Sudac će vas savjetovati 30 sekundi
Kontroverzni Zlatko Sudac vraća se na scenu nakon podulje medijske izolacije

Svi Sudčevi grijesi: blizak desnici, bez kontrole i solira

A samo pet dana prije, toga ljeta 1999., Ivan Puljić zaputio se na duhovni seminar koji je vodio velečasni Sudac. Nije ga osobno znao i na samom početku seminara pokazalo se da nije došao čovjek koji je sviranjem duhovnih pjesama na gitari trebao upotpuniti glazbeni program seminara.

- Javio sam se, ali sam rekao da nisam ponio gitaru - prisjeća se Puljić početaka prijateljstva sa Zlatkom Sudcem koje traje već punih petnaest godina. - Nabavili su mi gitaru i tako sam aktivno počeo sudjelovati u Zlatkovu seminaru. Bio sam završio Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a na Mali Lošinj sam stigao iz njemačkoga grada Kassela, gdje sam gotovo tri godine radio u Hrvatskoj katoličkoj misiji. Tamo sam predavao vjeronauk za mlade i odrasle te podučavao glazbu. Osnovao sam i predvodio mješoviti zbor odraslih, a s mnogim zborovima putovao sam po našim katoličkim misijama diljem Europe.

Puljićevi su planovi do susreta sa Sudcem bili jednostavni. Pripremao je poslijediplomski studij i planirao postati svećenikom. Još u srednjoškolskim danima glazba postaje neizostavni dio njegova života. Naučio je svirati gitaru, klavir, harmoniku i mandolinu. Upravo je Puljićevo sviranje gitare i pjevanje duhovnih pjesama na opće oduševljenje polaznika spomenutoga seminara Zlatka Sudca presudilo da promijeni svoje planove.

Ivan Puljić (48) rođen je u Rotimlju, u općini Stolac, u Bosni i Hercegovini. Majka i otac su u godinama, ali su, Bogu hvala, kaže Ivan, još živi. Ima dvije sestre i dva brata, od kojih je jedan, mlađi, Vinko, postao svećenikom. On je osnovnu školu završio u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Dubrovniku, kada se ozbiljno počinje baviti glazbom. Nakon odsluženja tadašnjeg vojnog roka upisao je Teološki fakultet u Sarajevu. Uz studij, postaje vokalni solist duhovne glazbene grupe Emanuel i s njom snima tri nosača zvuka. Grupa je održala niz koncerata, uglavnom u našim katoličkim misijama u inozemstvu. No rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uvjetuje preseljenje profesora i studenata njegova fakulteta u Bol na Braču, a zadnju, šestu godinu studija Puljić završava u Zagrebu. Slijedi odlazak u Hrvatsku katoličku misiju u Kassel i nakon tri godine susret sa Zlatkom Sudcem, koji Ivanu mijenja život iz temelja.
Prvi susret

- Htio sam biti svećenik, ali odlučio sam Bogu i ljudima služiti na drugi način - kaže nam Puljić, iza kojega je petnaest godina druženja i prijateljstva s našim najpoznatijim svećenikom. - Prvo me Zlatko zamolio da kao glazbeni animator dolazim na njegove seminare na Mali Lošinj, a ja sam baš bio u fazi pripremanja postdiplomskog studija pa sam imao dovoljno vremena da iz Zagreba dolazim u Betaniju. I tako sam postao njegov suradnik. Kažu da je bogat onaj čovjek koji ima i samo jednog pravog prijatelja. Danas, nažalost, a vjerojatno je oduvijek tako, netko ti je prijatelj dok sve ide dobro i dok ima koristi od tog prijateljstva, a kada dođu problemi, ljudi uglavnom okreću leđa i izdaju to prijateljstvo, koje očito nikad i nije bilo pravo.

U međuvremenu je Ivan postao magistar teologije na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu diplomiravši s temom “Ekumenska teologija”. Da bi se shvatila prava uloga Ivana Puljića u životu i karijeri Zlatka Sudca, malo ćemo se vratiti u prošlost da objasnimo kako je taj svećenik, rođeni Riječanin, a odrastao u Vrbniku na otoku Krku, postao najpoznatiji i najtraženiji crkveni poslanik na ovim prostorima.

Nedugo prije susreta dvojice najboljih prijatelja Zlatko Sudac imao je neobično nadnaravno iskustvo u Novalji na otoku Pagu kad mu se na čelu pojavila stigma u obliku križa koja je povremeno krvarila. Glas o neobičnoj pojavi na čelu mladog kapelana ubrzo se proširila po cijeloj Hrvatskoj, a onda i po svijetu. Crkva je bila rezervirana i nikad se nije službeno oglasila o toj pojavi. Sudac je bio na specijalističkim pregledima u čuvenoj rimskoj klinici Gemelli kako bi vrhunski liječnici ustanovili podrijetlo križa na čelu mladoga svećenika. U stručnom liječničkom timu koji je na Sudcu obavljao pretrage bila je i dr. Simona Gotovac, supruga političara Vlade Gotovca. I ugledna je liječnica potvrdila ono što je već utvrdio liječnički konzilij - da je stigma na čelu Zlatka Sudca “neobjašnjiva prirodnim zakonima dostupnima suvremenoj znanosti”. Pojednostavnjeno, suvremena medicina priznala je da ne može objasniti kako je nastao križ na Sudčevu čelu. Poslije su se svećeniku na rukama pojavile Kristove rane, baš na blagdan svetoga Franje Asiškoga, koji je također imao stigme.

Svi ti nadnaravni događaji uvjetovali su pravu pomamu za Zlatkom Sudcem. Za dolazak na njegove petodnevne seminare u centar Betaniju vladao je silan interes, a on je primao većinom obitelji hrvatskih branitelja, objašnjavajući da su upravo ti ljudi najugroženija skupina, kojoj je prijeko potrebna Božja pomoć. Računa se da je Sudčevu pomoć na Malom Lošinju u desetak godina rada Centra potražilo više od 300 tisuća ljudi iz cijeloga svijeta. Zlatko je putovao održavajući svete mise i okupljajući mase ljudi. Održavao je oštre propovijedi i otvoreno podržavao generala Antu Gotovinu, koji je i sam, prije izručenja Haškom sudu, bio na Sudčevu seminaru. Sudac se otvoreno se protivio i ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Naglašavao je da je samo Božji službenik i pokušavao prikriti križ na čelu i rane na rukama, ne pridajući im nikakvu važnost u svom poslanju. No nije mogao pobjeći od činjenice da je postao prava medijska zvijezda i da je među fotografima postalo pitanje prestiža tko će uspjeti fotografirati križ na svećenikovu čelu kada prokrvari, što se znalo događati i tijekom njegovih propovijedi. A svih tih godina uz Zlatka je bio Ivan Puljić.

(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Oznake: Vijesti


- 08:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.08.2014., subota

Lijek za srce


Jednostavan lijek za srce star 800 godina!


Ona je jednostavno zataškana i pomalo zaboravljana, iako njezine knjige nose tajnu svake bolesti, tajnu svega stvorenog.

Hildegard von Bingen živjela je prije 800 godina. Ona je bila časna sestra i katolička mističarka koja je od malih nogu imala vizije i razgovore s Bogom. Njezine su vizije istinite i to je Katolička crkva i potvrdila. Od njezinih vizija nastale su brojne knjige o svijetu koji nas okružuje. Zbog njezine iznimne povezanosti s prirodom i liječenjem, Hildegarde von Bingen postala je prva katoličaka liječnica s prvom katoličkom medicinom u povijesti. Toj je ženi rečena tajna gotovo svake biljke i svakog stvora na ovom planetu, a sve što je putem vizija saznala to je i zapisala. U svoje doba Hildegarde von Bingen i njezino čudesno liječenje biljem bili su revolucija, no kako se razvijala moderna medicina, tako nikome nije bilo u interesu da se za Hildegard von Bingen i njezine čudotvorne recepte ozdravljenja sazna. Ona je jednostavno zataškana i pomalo zaboravljana, iako njezine knjige nose tajnu svake bolesti, tajnu svega stvorenog. Njezina djela nisu u potpunosti dostupna javnosti niti dan-danas, iako je sve više ljudi prinuđeno uslijed medicinskog ludila zdravlje potražiti upravo u prirodi.
Bolesti srca zahvaćaju milijarde ljudi na planetu. Ljudi se “kljukaju” umjetnim tableticama koje većinom dugoročno ne pomažu. Mi vam donosimo recept Hildegarde von Bingen, star 800 godina. Čar ovog recepta je u tome što je vrlo jednostavan, a svi koji su ga probali tvrde da pomaže.

Recept

Potrebno je:
10 svježih stabljika peršina (bez korjena)
litra domaćeg crnog ili bijelog vina
dvije žličice vinskog octa
300 grama prirodnog meda

Priprema:

10 svježih stabljika peršina sa listovima staviti u litru čistog prirodnog vina i dodati 1 – 2 velike žlice čistog vinskog octa.

Kuha se 10 minuta na tihoj vatri (PAŽNJA, pjeni se!). Poslije se doda 300 grama pravog pčelinjeg meda i ostavi se na laganoj vatri da kuha još četiri minute. Vruće vino za srce procijediti i još toplo staviti u boce koje su prethodno isprane jakim alkoholom. Dobro zatvoriti. Talog koji se stvara ne škodi i slobodno se može piti. Svakome se prepušta odluka hoće li med kuhati ili ne.

Upotreba:

Napitak se koristi svakodnevno po jedna jušna žlica do prestanka tegoba. Za teže bolesti potrebno je koristiti duže vrijeme.

Nemate što izgubiti, probajte.


------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Zdravlje


- 08:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

14.08.2014., četvrtak

Iskaži se efektno


Iskaži se efektno...

»We teach life, sir« koja je za mene veliko otkriće i koja me istinski potresla. Ona govori o temi kojom se u svome dokumentarcu »Slike sa ugla« bavila Jasmila Žbanić: temom okrutne, nadmoćne rezigniranosti stranih reportera nad patnjom granatiranih civila.

»Kad bih samo mogla bosih nogu otrčati u svaki izbjeglički kamp i priviti uza se svako dijete, pokriti im uši da ne moraju do kraja života slušati zvukove padajućih bombi kao što ja moram«, prevodim u grubo komadić narativne poezije o ženi koja je u bombardiranju izgubila sve, a kojoj dopisnik neke strane televizije gura mikrofon pod nos da kaže nešto efektno za kratki prilog u vijestima.

Rafeef Ziadeh




Oznake: Osobno


- 09:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.08.2014., srijeda

Gaza blues - Čuvaj se moje gladi

Full Headers Printable View

GAZA BLUES O ČEMU PIŠU PALESTINSKI PISCI: PREGLED KNJIŽEVNOSTI KOJA JE U PROTEKLIH PEDESETAK GODINA NASTAJALA U GAZI I O GAZI

ČUVAJ SE moje gladi


Amir Zuabi napisao je jezivo potresan, a istovremeno zapanjujuće lijep tekst o tunelima u koje se stanovništvo Gaze preselilo u bijegu od raketiranja. »Iskopali smo čitave četvrti... Iskopali smo zrcalni odraz one gore zemlje koju smo napustili. Odrekli smo se sna o izbavljenju iz pojasa Gaze, prestali smo vjerovati u obećanje da će blokada prestati, da će doći rješenje za prenapučenost i glad... Zakopali smo se živi.«

Maja HRGOVIĆ


Apel korisnicima društvenih mreža da se suzdrže od objavljivanja veselih fotografija s ljetovanja, što su ga prije nekoliko mjeseci, za vrijeme biblijskih poplava u Slavoniji, odašiljali oni koji su teško podnosili činjenicu da život neometano teče dok u susjedstvu ljudi ostaju bez svega – zvučao mi je tada nekako dirljivo naivno. Bilo je u tom apelu djetinjeg čuđenja nad okrutnom, grandioznom ironijom ovog svijeta koji se sveudilj okreće, neovisno o tome što na jednoj strani bljeskalice smartphonea osvjetljavaju preplanula lica namještena za još jedan radosni selfie s ljeskavim morem u pozadini, a nešto dalje na dno tog istog mora tonu leševi ilegalnih imigranata brodolomaca; neovisno o tome što ničim doli suncem mučena kalifornijska plaža postoji u isto vrijeme kad i Darfur, Sirija, Vukovar; neovisno o tome što u trenutku dok na škole i bolnice u Gazi padaju rakete, ni dva sata vožnje dalje roštilja vrckava izraelska mladež i iz ležaljki promatra granatiranje. Usprkos svim okrutnim suprotnostima – eppur si muove.
Human je i smislen taj apel da se ljudskoj patnji oda počast suzdržavanjem od oglašavanja vlastitog uživanja u životu. A ipak, tom apelu ne možemo udovoljiti. Kako kaže Cormac McCarthy u »Cesti«, na ovom je svijetu oduvijek bilo više kazne nego zločina, i sve počiva na toj nepravednoj asimetriji. Svi naši sretni selfiji nisu dovoljna protuteža patnji koja se u ovom trenutku odvija na Zemlji, pa tako ni ustezanje od slavlja života neće izravnati račune. Nitko nikome ne može pomoći.
Pozivi na empatiziranje sa žrtvama ponovo su aktualni; ovih tjedana, razumljivo, virtualno iskazujemo podršku nevinim ljudima u Gazi, djeci i ženama na koje podemonjeni izraelski političari stavljaju fokus u ovoj etapi etničkog čišćenja, uz poklič »ubijte sve majke!«. Ubijanje se otelo kontroli i ne može se više prikriti tobožnjom samoobranom – intelektualci diljem svijeta revidiraju svoje pro-izraelske stavove, mnogi ih se, posipajući se pepelom, odriču. Među takvima je i Martin Shaw, publicist i borac za ljudska prava, autor teksta »Boycotting Israel: the situation has changed and I have changed my mind too« u kojemu, usprkos drčnom naslovu, ima puno poniznosti.
O empatiji, o različitim načinima iskazivanja podrške žrtvama, razmišljam sastavljajući ovaj tekst u kojemu sam nakanila dati pregled novije palestinske književnosti. Pozabaviti se literaturom koja je u proteklih pedesetak godina nastajala u Gazi i o Gazi, čini mi se da je to najsuvisliji prinos koji mogu dati u ovoj stvari, ako govorimo o empatiziranju sa žrtvama aktualne izraelske politike. Možda će to vrijediti više nego da friziram sadržaj na svom facebooku prema vizijama virtualnih ćudorednih inspektora.


Svježije preporuke

Naravno, svjesna sam licemjerja odluke da se u kolovozu 2014. bavim palestinskom kulturom: ovo iznenada probuđeno zanimanje za tu temu usporedivo je sa zanimanjem Zapada za kulturu na Balkanu, koje se u Europi nakratko probudilo devedesetih, u jeku rata u Jugoslaviji. O toj vrsti intelektualne znatiželje pisao je Mirko Kovač u jednome pismu Filipu Davidu, u listopadu 1993. godine. »Misterij je tu prizeman, jer u svijetu nismo prisutni iz literarnih pobuda, nego zbog okolnosti političkih i inih. Mislim da se sad juri kakvog zgodnog i pogodnog muslimanskog pisca iz Bosne; trajat će ta frka dok traje novinska priča o Bosni, a onda će sve tako brzo pasti u zaborav, a uto će i novo područje iskrsnuti, neki rat ili kakva druga tragedija« – piše u Kovačevoj »Knjizi pisama«.
O opusima palestinskih književnika ne znam puno – hrvatski izdavači nisu u posljednjih dvadesetak godina bili zainteresirani za prozu, poeziju ni publicistiku iz tog dijela svijeta. Postoji nešto prijevoda palestinske poezije, objavljene u Sarajevu i Beogradu osamdesetih, uglavnom u skupnim zbirkama i antologijama. Za svježije preporuke obraćam se zato poznatim aktivistima i književnicima koji su svoju karijeru gradili u dijalogu s palestinskom kulturom – iransko-američkoj feministkinji Kiani Karimi i izraelskom piscu Etgaru Keretu.
Možda se, na prvi pogled, čini čudno tražiti Etgara Kereta za razgovor o ovoj temi. Ali za mene, prva asocijacija na Palestinu upravo su njegove začudne, burleskno-kafkijanske priče o malim apsurdima svakodnevice u zemlji koja odavno više nije sveta. Osim toga, bitan korak u njegovoj spisateljskoj karijeri, koja je u posljednjih desetak godina poprimila globalne razmjere i donijela mu popularnost na svim kontinentima, bila je suradnja s jednim palestinskim piscem. Proznu knjigu »Gaza Blues« potpisuje zajedno s prijateljem i kolegom Samirom El Yusefom, čije ime prvo nudi u svojoj listi preporuka. Ono što ih je spojilo bila je, prije svega, želja da svoje pisanje sačuvaju od jeftinih političkih parola koje truju obje strane. Knjiga je zanimljiva jer donosi Keretove prepoznatljive kratke priče o urbanom životu Tel Aviva, kojima je supostavljena Yusefova dulja novela, također začinjena apsurdom i humorom, o živopisnom Palestincu, stanovniku libanonskog izbjegličkog kampa, koji traga za drogom. U taj je lik Yusef usadio i nešto vlastite biografije: rođen je u palestinskom izbjegličkom kampu u Libanonu, gdje je živio do svoje desete godine prije nego što je s roditeljima emigrirao na Cipar, a potom krenuo na školovanje

KRATKI VODIČ

I dok se netko od domaćih izdavača ne odluči objaviti barem »Knjigu o Gazi« kao početnicu za upoznavanje sa suvremenom palestinskom literaturom, ostaje nam čitati na engleskom. Evo kratki vodič. Etgar Keret skreće pažnju na Sayeda Kashua; smatra ga izvrsnim piscem, a Guardian je nedavno objavio i njegov razoran autobiografski esej o napuštanju Izraela, koji svakako vrijedi pročitati. Kiana Karimi voli ove romane: »Mornings in Jenin« autorice Susan Abulhawa, »Khirbet Khizeh« (S. Yizhar), a od pjesnika ističe dva imena: Taha Muhammad Ali i Remi Kanazi. Iz PalFesta preporučuju za čitanje Najwana Darwisha, odličnog mladog pjesnika čija je prva zbirka »Nothing More to Lose« svježe objavljena u izdanju New York Review of Books.
A tko se upita zašto se uopće baviti palestinskom književnošću i koja je uopće svrha toga, Refaat Alareer, urednik još jedne višeautorske zbirke (»Gaza Writes Back«) kaže ovo: »Ponekad domovina postane priča. Volimo priču zato jer je o domovini, a domovinu još više zato jer je ta priča o njoj.«

TKO JE PALESTINSKI AMOS OZ?

Palestinska književnost ne uspijeva prodrijeti u hrvatsku kulturu ni izbliza onako kao što je prodrla izraelska, koju konzumiramo u obaviještenom kontinuitetu. Tko je palestinski Amos Oz? Prije nego što sam počela istraživati za ovaj tekst, ime Ghassana Kanafanija jedva da mi je malo »zvonilo«. Sad vidim koliki je gubitak nemati na polici barem njegovu zbirku priča »Djeca Palestine«, koju sam pronašla u engleskom prijevodu i naručila preko Amazona, a u kojoj me se najviše dojmila priča »Povratak u Haifu«, o bračnom paru koji se nakon puno godina vraća u Izrael, u potragu za djetetom koje su tamo ostavili kad su bili izgnani. Zanimljiva je i ova Kanafanijeva izjava, kojom Wikipedija objašnjava njegove stavove prema politici i umjetnosti. »Moja politička pozicija proizlazi iz toga što sam romanopisac. Za mene, politika i roman jedna su, nedjeljiva stvar i ja kategorički tvrdim da sam postao politički angažiran zato jer sam romanopisac, a ne obrnuto.«


u London i ondje ostao živjeti i raditi kao akademik i pisac čije su knjige, izvorno pisane na arapskom i engleskom, prevedene na više svjetskih jezika.


Mirovni aktivizam

Kiana Karimi trenutno je u Washingtonu i prošlog je tjedna sudjelovala u velikom prosvjedu protiv raketiranja Gaze pred Bijelom kućom. Mirovni aktivizam u srži je njezinog javnog djelovanja; zbog toga na popisu preporuka za čitanje koje mi šalje prevladavaju suvremene palestinske pjesnikinje koje hipnotičkim ritmom zazivaju prestanak izlijevanja krvi: jedna od njih je Rafeef Ziadeh, najpoznatija po pjesmi »We teach life, sir« koja je za mene veliko otkriće i koja me istinski potresla. Ona govori o temi kojom se u svome dokumentarcu »Slike sa ugla« bavila Jasmila Žbanić: temom okrutne, nadmoćne rezigniranosti stranih reportera nad patnjom granatiranih civila. »Kad bih samo mogla bosih nogu otrčati u svaki izbjeglički kamp i priviti uza se svako dijete, pokriti im uši da ne moraju do kraja života slušati zvukove padajućih bombi kao što ja moram«, prevodim u grubo komadić narativne poezije o ženi koja je u bombardiranju izgubila sve, a kojoj dopisnik neke strane televizije gura mikrofon pod nos da kaže nešto efektno za kratki prilog u vijestima.
– Šteta je što u svijetu ima začudno malo prijevoda arapskih i palestinskih autora, to je u nesrazmjeru s kvalitetom nekih od njih. Mahmud Derviš je, na primjer, najbolji pjesnik kojeg sam ikad čitao, kaže Etgar Keret.
Mahmud Derviš je ime koje ističe i Kiana Karimi. Spominju ga s razlogom: on je najpoznatiji i najnagrađivaniji palestinski pjesnik, komunist i kritičar kapitalizma i cionizma, u poeziji zaokupljen pitanjima identiteta i izgona iz Edena te sjećanjima na slobodno djetinjstvo, naglo prekinuto izbjeglištvom njegove obitelji 1948. godine. Za djelo Mahmuda Derviša, pjesnika palestinskog otpora, u Sloveniji i Bosni i Hercegovini bilo je mnogo više zanimanja nego kod nas. Nije nikad kroz prijevod uspio ući u hrvatsku kulturu – nije čak prevedena ni njegova najznačajnija pjesma »Osobna karta«, koja je stekla kultni status čim ju je mladi pjesnik u svibnju 1965. godine prvi put javno izrecitirao u Nazaretu. Ovako idu ti stihovi: »Upiši!/Ja sam Arapin/Vinograde djedova mojih si oteo/I zemlju koju sam obrađivao/Ja i sve moje potomstvo/Nisi ostavio nama niti nekom od mojih unuka/Ništa od ovoga stijenja/A hoće li uzeti i njega/Vaša Vlada kao što se priča/Dakle/Upiši u vrhu prve strane:/Ja ne mrzim ljude/Ne nasrćem ni na koga/Ali – kad ogladnim/Jedem meso svoga tlačitelja/Čuvaj se! Čuvaj se moje gladi/I bijesa mojega!« Ovih tjedana, kad se ponovo pokušava odvagnuti mogu li uopće postojati ljudska prava okupiranih (na što je jasan odgovor dao Christopher Hitchens) i o čemu govorimo kad govorimo o samoobrani okupatora, ova se Derviševa pjesma ponovo citira i dijeli po društvenim mrežama.


Virtualni PalFest

Čini se da hrvatska kultura pokazuje manje interesa za Palestinu nego onaj hladni reporter koji u pjesmi »We teach life, sir« Rafeef Ziadeh preskakujući leševe snima blic prilog za vijesti: kod nas ni sve te rakete i leševi nisu bile dovoljne da domaće izdavače zainteresiraju za palestinske autore. Nema kod nas čak ni primitivne znatiželje o kojoj govori Mirko Kovač, a koja je nagnala izdavače u Europi i SAD-u da svojim čitateljima približe palestinsku stvar kroz vizuru tamošnjih intelektualaca i umjetnika. U Velikoj Britaniji je, na primjer, svježe objavljena zbirka priča »The Book of Gaza« koja okuplja najbolje suvremene prozaiste i »podebljava« status tog pojasa kao izvoznika agruma i kratke proze. Knjigu sam pročitala na engleskom, po preporuci Andrea Khana iz organizacije PalFesta (Palestine Festival of Literature), književnog festivala koji se od 2008. godine održava jednom godišnje u Gazi i okuplja ugledne svjetske pisce, poput Michaela Ondaatjea, koji dolaze u Palestinu da bi slavili, kako veli Edward Said, »moć kulture nad kulturom moći«. No, upitno je gdje će se PalFest održati dogodine, budući da je sveučilište koje ih je ugošćavalo u proteklih sedam godina prije desetak dana srušeno do temelja. Zasad festival djeluje virtualno; tako dolazim i do moćnog komada tek nastale proze o podzemlju Gaze. Napisao ga je Amir Zuabi. To je jezivo potresan, a istovremeno zapanjujuće lijep tekst o tunelima, podzemnim skloništima u koje se stanovništvo Gaze preselilo u bijegu od raketiranja. »Iskopali smo čitave četvrti, ulice, autoceste, škole, kazališta, bolnice. Iskopali smo zrcalni odraz one gore zemlje koju smo napustili. Odrekli smo se sna o izbavljenju iz pojasa Gaze, prestali smo vjerovati u obećanje da će blokada prestati, da će doći rješenje za prenapučenost i glad – i mi smo uzeli stvar u svoje ruke. Mi, koji smo napadani s neba, s mora, iz polja, kojima je na glavu ispuštena bomba od jedne tone u bezumnim rundama ubijanja, okrenuli smo leđa životu. Mi, koje je svijet zaboravio, odlučili smo vratiti istom mjerom i zaboraviti svijet. Nakon što smo svojim očajem potrošili svijet, strah i krv, jedina mogućnost bijega otvarala se u zemlji. Zakopali smo se živi.«


Iz Novog Lista - > http://www.novilist.hr/


---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/







Oznake: Obrazovanje


- 10:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Osobna karta



OSOBNA KARTA

Upiši!
Ja sam Arapin
Vinograde djedova mojih si oteo
I zemlju koju sam obrađivao
Ja i sve moje potomstvo
Nisi ostavio nama
niti nikomu od mojih unuka
Ništa od ovoga stijenja
A hoće li uzeti i njega
Vaša vlada kao što se priča
Dakle
Upiši u vrhu prve strane:
Ja ne mrzim ljude
Ne nasrćem ni na koga
Ali - kad ogladnim
Jedem meso svoga tlačitelja
Čuvaj se! Čuvaj se moje gladi
I bijesa mojega!

Mahmud Derviš


Šteta je što u svijetu ima začudo malo prijevoda arapskih i palestinskih autora, to je u nesrazmjerju s kvalitetom nekih od njih. Mahmud Derviš je, na primjer, najbolji pjesnik kojeg sam ikad čitao.

Maja HRGOVIĆ. ČUVAJ SE MOJE GLADI, Novi List, subota, 9. kolovoza 2014.

Oznake: Obrazovanje


- 08:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.08.2014., utorak

Alternativa za Vas







Čišćenjem organizma riješite se umora, nadutosti i nesanice


Zašto je potrebno čišćenje organizma?

Naš je organizam svakodnevno opterećen probavljanjem nezdrave hrane, stresom, manjkom kretanja i eliminacijom toksičnih tvari koje ulaze u naše tijelo iz našeg okruženja.

Sve ovo može preopteretiti i oslabiti organizam te spriječiti njegov pravilan rad.

Nepravilan rad organizma može uzrokovati tegobe kao što su...

•umor
•pospanost
•manjak koncentracije
•gubitak apetita
•glavobolja
•nervoza
•bolovi u trbuhu
... a kasnije i veće probleme kao što su teška depresija, prerano starenje i različite bolesti.

Pročitajte više



Ljekovita snaga pokreta


Često kada smo u stanju fizičkog ili psihičkog disbalansa tražimo „lijek“ izvan nas samih.

No mnogo toga možemo riješiti aktivacijom naših unutarnjih potencijala.

Potrebno je upoznati određene prirodne zakone i naučiti kako ih koristiti.

Ljekovita snaga pokreta vam može pomoći da se riješite mnogih tegoba.

Što se intenzivnije krećemo, naše srce brže kuca, snažno se pokreće cirkulacija i automatski dublje dišemo.

Na taj način proces detoksikacije pokrećemo na svim razinama. Više svježeg kisika ulazi u tijelo, a izbacuje se ugljični dioksid.

Krv efikasnije dovodi kisik i hranjive tvari do svih dijelova tijela i stanica te odvodi otpadne tvari.

Potaknut je i rad bubrega...


Pročitajte više




Oznake: Osobno


- 08:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.08.2014., ponedjeljak

Luckasti mudrac




Osho O zaveri protiv mudrih
View on www.youtube.com



"...Svijet je poznavao tako divne, luckaste ljude; zapravo, svi najveći ljudi u svijetu su bili pomalo luckasti - luckasti u očima masa.
Njihova luckastost je bila ispoljavana, jer oni nisu bili nesretni, nisu bili zabrinuti, nisu se bojali smrti, nisu se plašili trivijalnosti.
Oni su živjeli svaki trenutak potpuno i intenzivno i zbog toga je njihov život bivao divan cvijet - bili su ispunjeni miomirisom, ljubavlju, životom i smijehom.
No, to je na neki način uznemiravalo milijune ljudi oko tebe.
Oni nisu mogli prihvatiti ideju, da si ti dospio do nečega što su oni izgubili; stoga su oni pokušali da te na bilo koji način učine nesretnim.
Njihovo osuđivanje nije ništa, nego težnja da te učine nesretnim, uništiti tvoj ples, da ti oduzmu veselost - tako bi se morao vratiti u njihov obor.
Pojedinac treba skupiti hrabrost da živi i kada drugi govore da je luckast.
Treba im reći:
"Vi ste u pravu.
U ovakvom svijetu samo luckaste osobe mogu biti sretne i vesele.
Ja sam odabrao tu luckastost sa veseljem, sa blagošću, sa plesom, a vi ste odabrali razboritost sa bolom, žudnjom i paklom - naši izbori su različiti.
Ti budi razborit i ostani nesretan, a mene ostavi sa mojim ludostima.
Nemoj se osjećati neugodno, jer ja se uopće ne osjećam neugodno zbog tebe - toliko mnogo je takozvanih razboritih ljudi u svijetu i ja se ne osjećam krivim."..''

~ Osho

-------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 08:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.08.2014., subota

Rat



Naslov: rat

Ovo je govor komandanta prve čete Četrdesetog pešadijskog puka, kapetana Luke Đuraškovića, vojnicima u Pomoreke, kod Brezovice (Slovenija) 26. maja 1940. godine.



Zbog mogućnosti napada fašističke Italije na Jugoslaviju, maja pomenute godine, govor kapetana Đuraškovića je stenografisan i sačuvan u arhivi Srpske akademije nauka i umetnosti. Kapetan Đurašković je poginuo u Drugom svetskom ratu. Bio je pošten i narodni čovek. Psovkom je, kažu, podizao moral vojnicima. Potomci kapetana Luke žive u Nišu.



„Slušaj 'amo!



Mi živimo u ozbiljno doba i svaki od vas znade zašto smo tu. Svi ste već stariji i ženjeni ljudi, vi čitate novine, je li tako. Ako nam ko pruži rat, jebo ga otac, mi ćemo ga prihvatiti i ratovati. U tom slučaju, jebo mu pas mater, morali bi mi da primimo borbu, pa makar svi izginuli.



To bi bilo od nas časno, jel' tako. Naši susedi Talijani, e to su kurve jedne. Oni, jebo im pas mater, boje se ratovanja, a hoće da dobiju zemlju bez krvi. Oni, fukare jedne, kažu da imaju pravo na Dalmaciju. Jeste dobiće, ali kurac! Jel' tako? A zar mi nemamo pravo na Trst, Istru i druge naše krajeve?! Pa dabome da imamo. Sada se prave prijatelji, a sutra napali bi nas, kurve jedne! Jel' vam to jasno. Jebo im pas mater, samo neka dođu, poslaćemo ih u pizdu materinu.



Drugo, mi Južni Sloveni bili smo i jesmo najbolji vojnici Evrope. Jel' tako? Dabome da je tako i tako mora da bude. Musolini je dosta učinio za Italiju. On je mnogo dao Italijanima, ali ih nikad neće načiniti hrabrim, makar im kurac dao, neće moći da im da srce junačko. Jel' tako? Jel' vam jasno?



E, drugo kažu Talijani: oni vele — kod nas je sve motorizovano. Naši su mitraljezi FIAT, naši su tenkovi FIAT, naši su avioni FIAT i šta sve ja znam u pičku materinu. Znamo mi to, ali je u njih i srce FIAT, jebo ih Sveti Jeronim na nebu. Samo ime jedno: oni nas ne znaju, pička im materina. Jel' tako? Dabome, baš tako, i tako treba da bude. Drugo: hoće da nam budu kuratori, da garantuju naše granice, pizda im materina. Talijani i ko zna koji kurci, Nemci, Englezi, Japanci, Kinezi i drugi, pa čak i Društvo naroda. A šta se nas tiču njihove garancije, pizda im materina. Znamo mi šta su to garancije! Jebo im pas mater, garancijsku i kurvarsku!



Drugo: svi vi znate da se naša vojska najbolje hrani. Jel' tako? E, kad je tako, onda hrana treba da bude sto puta bolja. Imamo kuvare, jebo im pas mater, još i ne valjaju. Pa dobro gde su ti kuvari, jebo im pas mater, svima odreda? Dežurni, deder zovni mi kuvare, pizda im materina. Pa dobro kuvari, jebo vas Sveti Jeronim na nebu, poslaću vas da terate mitraljeze u brda u pizdu materinu, pa da vidimo da li će hrana biti bolja i... Jebo vam pas mater kuvarsku. Jel' tako?”



U tom se javlja kuvar Trobec: „Ali, gospodine kapetane, iz griza se ne more...”



Kapetan Luka: „Kuš, ništa te nisam pitao. Marš u pizdu materinu. Jebo ti pas mater kuvarsku! Kad te raspizdim, pretvoriću te odma' u mitraljez. Drugo: Gde je tu onaj koga su ubile gaće? Aj, tu je! E, baš tebe ću poslati na Talijane, jebo te mitropolit. I ti si mi kurčev vojnik. Ubile te gaće...



Slušaj amo i šta se smeješ? Svi vi znate da ima i drugih kojima se hoće naša zemlja, pizda im materina! Eno gore one ciganske kurve kažu da im pripada Srem, Banat i Baranja. Pa dobro, pizda im materina tatarska, što ne dođu da uzmu pola Slovenije i Hrvatske, jebali ih njihovi grofovi, jebo pas mater njima i Hortiju i Telekiju i grofici Marici!



Drugo: Jel' idete onako preko noći u Domžale? A? Znam vas ja dobro. Jel' tako? E, vidite to ne sme tako da bude. U nas postoji preki sud, pa tu nema više šale. Odma te streljaju, jebo te faraon... Da li vi mislite tako?...Evo ide ti komandir tamo negde u pizdu materinu, vodnici šta ja znam gde, jebo ih Bog, ionako ništa ne valjaju, podnarednici sede u kafani, a vi u Domžale. Pa ti sad lepo dođu Talijani, pizda im materina. kako bi sve izgledalo i kako bi nas lepo udesili... majku im žicarošku!



Pa to ne sme da bude. Jel' jasno? Ne može to tako kod nas da bude, kako je bilo kod Čeha. Jok... Eto i to su kurve koje se uopšte ne bore, nego samo polažu oružje, kukavice, jebo im pas mater i njima! Pa evo i Poljaci, jebo ih Sveti Jeronim, borili se... borili, a njihova gospoda ministri — tup u avionče, beže avionima pravo u Pariz. Ništa manje u pizdu materinu, da tamo tobože vladaju, ali sami, kome, pička im majčina. U nas ne sme da bude tako i ne može da bude tako, naravno.



Drugo: nije sve što sam vam kazao. Ama svi vi znate da ste pametni ljudi. Išli ste po svetu i svi ste sigurno videli lepu varoš Temišvar? E, vidite, kažu Rumuni, jebo ih Bog otac: „To je naše”. Pa dobro sad, pička mu materina, šta je onda naše. Za koji smo krasni ovde i šta još da branimo kad ništa nije naše? Pizda im materina. Pa što plaćamo toliki porez, kad je ovo tuđe? Jel' tako? Onda od nas niko neće dobiti ništa. Daćemo im kurac tvrd, i to tvrd za mnogo godina. Neka dođu ako su junaci, a mi ćemo sa njima pravo u pizdu materinu, preko Drave i Save, pa makar svi izginuli! Jel' tako? Jel' vam jasno? E, pa dabome, da jeste, jer drukčije ne može i ne sme da bude, naravno...

A sad vodniče daj ljudima voljno!”



Kapetan Luka Đurašković

26. maja 1940. godine.


--------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Osobno


- 08:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.08.2014., petak

Izbrisani s googla

Izbrisani s googla

sasvim je o.k. i tako je trebalo biti...

Selektivno brisanje povijesti: 'Izbrisali' najgore kriminalce i ubojice

London, 07.08.2014., 16:28 Autor: N.C.

Googleje do sada dobio čak 91 tisuću zahtjeva da izbriše 328 tisuća linkova. Za sada je ispoštovao polovicu zahtjeva.

Neki od najvećih i najgorih kriminalaca 'očistit' će svoju krvavu povijest, bar što se Googlea tiče. Jedan od onih čiji su podaci izbrisani s Googla je Renato Vallanzasca, bivši mafijaški boss, koji je počinio sedam ubojstava, tri otmice i nebrojene oružane pljačke. S najvećeg svjetskog pretraživača nestali su i linkovi za bandu koju je vodio u Italiji, Banda della Comasina, piše Independent.

Još jednog zločinca, Irca Gerryja Hutch, bivšeg pljačkaša banaka zvanog 'Monah', koji je 70-tih prošlog stoljeća pljačkajući zgrnuo milijune, također više neće biti moguće pronaći na najvećoj internet tražilici.

Ovo je samo jedan od primjera kako u praksi izgleda provedba kontroverzne odluke Europskog suda za ljudska prava o tome da svatko može zatražiti da se njegovi osobni podaci izbrišu s interneta.

Lila Tretikov, izvršna direktorica Wikimedia Foundationa, takvo je pravo ocijenila 'neprihvatljivim cenzuriranjem' koje kompromitira jedno drugo pravo, a to je da javnosti ima pravo na informaciju i slobodu izražavanja.

Wikipedia protiv 'prava na zaborav' - 'Posljedica je internet prepun rupa u sjećanju'

'Brisanje povijesti s interneta omogućuje ljudima da selektivno kreiraju svoju sliku u javnosti. Linkovi se sada mogu brisati u tišini, bez transparentnosti, ocjene i mogućnosti žalbe', izjavila je Tretikov.

'Ljudi imaju pravo na povijest, pravo na kreiranje sadržaja, a čak i ako je on kontroverzan, mora biti zaštićen. Povijest je pravo svakog čovjeka i najgora stvar koju netko može učiniti je da pokuša ušutkati nekog drugog', složio se i osnivač Wikipedije Jimmy Wales.

Google je do sada dobio čak 91 tisuću zahtjeva da izbriše 328 tisuća linkova. Za sada je ispoštovao polovicu zahtjeva.

---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 08:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.08.2014., četvrtak

Pod Ložom - Kastav



1.Pod Ložom - iznad svih, GORANSKE VUNARICE - Ravna Gora, gradska Loža, organizator: udruga Vita- art, Morana Knez Trobec
09.08.2014., od 17:00 - 21:00 h



Izložba radova od prirodne vune gdje se nude autohtoni proizvodi, ručni radovi goranskih žena, koji će vas privući izvornošću i toplinom vune.

Svaki je proizvod unikat, izrađen od ovčje češljane vune s goranskih pašnjaka u prirodnim bojama ili obojan biljnim bojama. Boja ovisi o prehrani ovaca, od bijele i bež, preko raznih nijansi sive, pa sve do crne boje. Raznovrsnost proizvoda proizlazi iz najrazličitijih ideja naših vunarskih umjetnica koje sjedinjuju ručni rad i zanat s umjetničkim zamislima.

Tehnikom filcanja, dokazuju da je moguće obnavljanjem tradicijskih vrijednosti djelovati ekološki korisno.

U okviru izložbe održat će se besplatna radionica od 17:00 - 20:00 h.



Dobrodošli!





Hvala najljepša!



Lijepi pozdrav!



S poštovanjem,



Ana Filipović



TURISTIČKI INFORMATIVNI CENTAR KASTAV

TOURIST INFORMATION CENTER

Trg Matka Laginje 5 - 51215 KASTAV

Tel.: +385 (0)51 691 425

Fax: +385 (0)51 691 330

Gsm: +385 (0)99 21 85 901

E-mail: tz.grada.kastva@ri.t-com.hr

www.kastav-touristinfo.hr


Oznake: Vijesti


- 08:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.08.2014., srijeda

Damanhur, seminar- KOMUNIKACIJA SA BILJNIM SVJETOM

Seminar KOMUNIKACIJA S BILJNIM SVIJETOM 23.-24.8. Camaleonte Oleandro u Zagrebu



Con Voi.

S veseljem vas pozivamo na ovaj poseban seminar koji će Camaleonte Oleandro iz Damanhura održati 23.-24.8. u Damanhur centru Talej:

Seminar Komunikacija s biljnim svijetom str1.jpg

Seminar Komunikacija s biljnim svijetom str2.jpg



Prijevod s talijanskog jezika na hrvatski je osiguran.



Cijena seminara za gotovinu iznosi 890 Kn, a za članove 800 Kn.

Moguće je plaćanje i kreditnim karticama jednokratno Maestro, Mastercard i Visa po cijeni 917 kn, a za članove 824 kn.



Uz prijavu za seminar potrebno je uplatiti akontaciju u iznosu 300 kn ili u gotovini ili karticom ili

na naš IBAN: HR2024020061100411609 sa svrhom Seminar Komunikacija s biljnim svijetom.



Veselimo se druženju s vama.



Lijep pozdrav,

Damanhur Centar Talej

Vlaška 81a 1.kat, 10000 Zagreb

Tel: 01 4619-854

Mob: 095 9016-883

E-mail: info@damanhur.hr

www.damanhur.hr



Radno vrijeme: pon, uto, čet: 14-17h, sri, pet: 11-14h



Oznake: Obrazovanje


- 08:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.08.2014., ponedjeljak

Zastrašujuće, reptili su tu uz nas

ZASTRAŠUJUĆE: Stewart Swerdlow objavio imena demonskih 'reptila' iz 13 kraljevskih loza na Zemlji! Provjerite tko su!

Autor: Zrinka K.Datum: subota, 02. kolovoza 2014. u 13:04

Vođa zemaljskih Iluminata naziva se Pindar. Pindar je član jedne od 13 vladajućih iluminatskih obitelji i uvijek je muškarac. Naziv je skraćenica od "Pinnacle of the Draco", također poznato kao "penis zmaja". Simbolično, ovo predstavlja vrhunac moći, kontrolu, stvaranje, penetraciju, širenje, invaziju i strah. Nositelj ovog ranga izvješćuje čistokrvne demonske lidere u unutarnjoj Zemlji.
Nedavna izvješća navode da je Marquis de Libeaux, Pindar, ali to je dezinformacija. Istina je da je trenutni Pindar glava obitelji Rothschild, kao što je to već nekoliko stotina godina.
Smješten je u Njemačkoj, u blizini Frankfurta. U kasnim 1970-im, nadgledao je sestrinski projekt Montauku, nazvan M.A.L.D.A. - Montauk-Alsace-Lorraine Dimenzionalna Aktivacija. Ovaj projekt se nalazi u neposrednoj blizini grada Strasbourga, Francuska, koji je povijesno jednom bio dio Njemačke.

Zanimljivo je da postoji vinarija na istočnom kraju Long Islanda, nedaleko od Montauk Pointa, pod nazivom Pindar Vinogradi. Ovom vinu raste popularnost i stječe međunarodna priznanja. To se lijepo uklapa u plan jer će to područje biti dio glavnog područja četvrti Zemlje/Ujedinjenih naroda u Kraljevskoj Državi! Crveno vino je simbol krvi uzete od strane Reptila. Vino može postati posvećeno kao što se to čini u Rimokatoličkoj crkvi, gdje je vino zamjena za krv u ceremoniji.

Iluminati su ovdje na zemlji uspostavili piramidalnu strukturu kontrole identičnu sustavu koji postoji u Draco carstvu. Piramida s reptilskim okom, kakva se nalazi na američkoj novčanici od jednog dolara, je simbol ove strukture. Oko je "kapa" na piramidi, čime se objašnjava zašto je vrh originalne površine Velike piramide u Egiptu od čistog zlata. Pindar predstavlja zlatnu kapu na piramidi. Sljedeći sloj na piramidi predstavlja 13 vladarskih obitelji.



One su:

Rothschild (Bauer or Bower) – Pindar
Bruce
Cavendish (Kennedy)
De Medici
Hanover
Hapsburg
Krupp
Plantagenet
Rockefeller
Romanov
Sinclair (St. Clair)
Warburg (del Banco)
Windsor (Saxe-Coburg-Gothe)



Svaka od 13 vladajućih obitelji dobila je dio Zemlje i/ili određenu funkciju koju moraju ispuniti. Te pojedine funkcije uključuju globalne financije, vojnu tehnologiju/razvoj, kontrolu uma, religije i medije.

Svaka od 13 vladajućih obitelji također ima Vijeće od 13 članova. Broj 13 ima veliko značenje za njih. Oni znaju da postoji 12 vrste energija koje prolaze kroz 10 aspekata Boga-Uma. Sveukupnost 12 energija jednaka je 13. energiji. Ovo se smatra najmoćnijim znanjem. Oni također znaju da postoji 13 znakova zodijaka, a ne 12. Skrivali su stoljećima 13-ti znak jer je to znak Zmaja. Skrivaju i kvalitete i osobine ovog znaka da bi izbjegli shvaćanje demonskog uma.

Sljedeći sloj čine obitelji koje podržavaju Pindara i 13 vladajućih obitelji. Dok su svi članovi 13 vladajućih obitelji promjenjivih oblika, svi članovi 300 pratećih obitelji nisu. Međutim, svi imaju visok postotak demonske/reptilske DNK.

Oni su poznati kao "Komitet 300". Među njima ima zapaženih imena kao Agnelli, Balliola, Beale, Bell, Bouvier, Bush, Cameron, Campbell, Carnegie, Carrington, Coolidge, Delano, Douglas, Ford, Gardner, Graham, Hamilton, Harriman, Heinz, Kuhn, Lindsay, Loeb, Mellon, Montgomery, Morgan, Norman, Oppenheimer, Rhodes, Roosevelt, Russell, Savoy, Schiff, Seton, Spencer, Stewart / Stuart, Taft, Wilson i mnogi drugi.

Komitet 300 koristi mnoge poznate institucije kako bi ostvarili svoje ciljeve, uključujući i Vijeće za vanjske odnose, Bilderburger, Trilateralnu komisiju, Rimski klub, Kraljevski institut za međunarodne poslove, mafiju, CIA, NSA, Mossadom, tajne službe (SS), Međunarodni monetarni fond, Federalne Rezerve, Interpol i ostale. Sve su to privatne organizacije ili korporacije postavljene kao javne službe, ali to je daleko od istine. Iluminati također stvaraju umjetne države da nastave svoje ciljeve. Primjeri za to su Sjedinjene Američke Države, Švicarska, Kuvajt, Sovjetski Savez, Panama, Izrael, Italija, Jugoslavija, Velika Britanija, većina Crne Afrike, sve arapske zemlje i sve države Srednje i Južne Amerike. Ovi narodi su stvoreni da se nagomilaju bogatstva za vladajuće obitelji i njihove pristaše, za skrivanje i zadržavanje bogatstva i za stvaranje nestabilnih uvjeta potrebnih za početak rata ili povećanje vojnih proračuna.

Švicarska je nastala kao neutralni bankarski centar, da bi iluminatske obitelji imale sigurno mjesto za svoja sredstva, bez straha od uništenja od ratova i znatiželjnih očiju. Sjedinjene Američke Države su osnovane s 13 kolonija, po jedna za svaku od iluminatskih obitelji. Izvorna zastava imala je 13 zvijezda i još uvijek ima 13 pruga. Orao, simbol SAD-a, drži 13 strijela u svojim pandžama.

Sjedinjene Države su zapravo korporativna imovina tvrtke Virginije koja je osnovana u 1604. u Engleskoj s izravnim angažmanom Rothschilda. Njihove financije su bile potrebne za financiranje istraživanja i eksploataciju sjevernoameričkog kontinenta.

Imovina Virginia Company, uključujući i SAD, nalazi se u vlasništvu Svetog Rimskog Carstva preko Vatikana. To se dogodilo 1213. kada je kralj James dao svu englesku imovinu reptilskom Papi.

Amerika nije dobila ime po Amerigu Vespucciju, kao što se uči u školi. Iluminati nikada ne bi dva kontinenta nazvali po talijanskom crtaču mapa. Ime je zapravo kombinacija riječi: "Am" je hebrejska riječ za "narod", "Ame" je također naredbeni oblik španjolskog / latinskog glagola "voljeti", "Eri" ili "ari" je hebrejski naziv za "lava", "Rica" je ženski oblik španjolske riječi za "bogat", "Ka" je drevna egipatska riječ za dušu, ili silu duha unutar tijela. Drevni hebrejski/egipatski prijevod kaže - "Ljudi lava s duhovnom snagom."

Godine 1776., stvaranje SAD-a kao neovisne nacije podudaralo se s javnom izjavom o postojanju iluminatske organizacije od strane člana Adama Weishaupta u Bavarskoj. Čini se da je Mr. Weishaupt odlučio stvoriti organizaciju sastavljenu od europske elite kako bi uzdigao čovječanstvo. Naravno, to je bio dio globalne svečanosti Iluminata. Stvaranje SAD-a i organizacije Iluminata su umjetni početci za javnu potrošnju. SAD su bile samo uređaj koji se iskoristio kako bi se Iluminate uvelo u javno prihvaćanje. Trenutni članovi Iluminati vjeruju da je Adam Weishaupt izgledao kao George Washington, i da je zapravo Weishauptsova slika ta koja se pojavljuje na novčanici od jednog dolara.

13 vladajućih iluminatskih obitelji stalno su u borbi za kontrolu između svojih redova. Tijekom tog razdoblja, španjolski, britanski, francuski Iluminati, svi su se borili za pobjedu i kontrolu nad Sjevernom i Južnom Amerikom. Rothschildi su zadržali ove iluminatske frakcije u skladu slanjem najamnih vojnika koji će pratiti stanje. Čelnici su uživali u ovim ratnim igrama, na stotine tisuća izgubljenih života je bilo bez značaja za njih. Manifest Destiny SAD-a stvorena je kako bi proširili teritorij Arijaca na štetu nativne populacije. Kao i uvijek, Iluminati nastoje uništiti autohtone narode i njihove kulture. Željeli su uništiti njihovo znanje o Bogu-Umu, kao i mogućnost da će starosjedioci širiti ove informacije drugima. Posebno je bilo važno eliminirati autohtone kulture s drevnim znanjem Atlantide i Lire.

Rothschildi su bili agresivno uključeni u trgovinu robljem iz Afrike, uvoz robova u Sjevernu i Južnu Ameriku, kao i na Karibe. Nisu uvozili crnce iz istočnih područja Etiopije ili Sudana, gdje su bili smješteni potomci Solomona, već su se koncentrirali na zapadnu i središnju Afriku. Ta područja su imala čistu mješavinu Anunnakija i majmunske genetike, programiranje poželjno za Iluminatsku agendu. Rothschildi su odlučili da će dijeljenjem SAD kolonija udvostručiti svoju dobit. Tako su politički stvorili i financirali građanski rat. Građanski rat je bio zapravo globalni ceremonijalni ritual da bi ropstvo doveli na sljedeću razinu. Namješteno je da pobjedi Sjever i tako se javno ukinulo ropstvo. Najbolji robovi su oni koji ni ne znaju da su robovi, to umanjuje bunt i otpor. To je stanje neposredno nakon građanskog rata, crnci na Jugu su još uvijek robovi. Segregacija i dalje postoji, samo zamaskirana.

Od građanskog rata, i drugi ratovi su ukorijenili trend prema globalizaciji. Španjolski-američki rat stavio je veći dio Zemljine površine pod američku jurisdikciju prema potrebama Iluminata. Prvi Svjetski rat bio je osmišljen kako bi promijenili kartu Europe kao i za testiranje klica i kemijskog ratovanja za buduću uporabu. To se podudarilo sa svjetskom gripom dizajniranom kako bi se smanjila globalna populacija, radi lakše kontrole. Također su se postavili temelji za ulogu Njemačke u sljedećem ratu. Drugi svjetski rat je bio test za konačnu globalizaciju i projekt istrebljenja. Također je dizajniran za testiranje kontrole uma korištenjem fluorida, za eksperimentiranje s robljem u logorima i proučavanje razvoja otpornosti i za poučavanje masa o špijunaži.



Drugi svjetski rat donio je tri primarna cilja Iluminata:

Prvi cilj je da bio da se u javnost iznese skriveni iluminatski simbolizam, iz podzemnih utvrda u Tibetu i Egiptu, kao što su Svastika i ankh.
Drugi je bio stvaranje države Izrael kao temelja nove svjetske religije.
Posljednji je bio stvaranje nuklearnog oružja u sklopu iluminatske globalne svečanosti.

Tijekom Drugoga svjetskoga rata, Nijemci su pomogli usavršiti "seksualno roblje" kao sredstvo za prijenos informacija među elitom. Oni mogu biti muški ili ženski, i seksualno su programirani pomoću Wilhelm Reich postupaka, koji su ilegalni u Sjedinjenim Američkim Državama, ali ih koriste Iluminati i vlade. Ovo seksualno roblje u sebi nosi poruke ili funkcije koje su im umetnute kroz razne seksualne činove i droge, i aktiviraju se ponavljajući isti spolni čin s osobom koja je cilj. U posljednjih nekoliko godina, nekoliko žena je tvrdilo da su bile seksualni robovi globalno priznatih političkih figura.

Do kraja Drugoga svjetskoga rata, jedan od tri glavna cilja je postignut, nuklearna eksplozija koja se dogodila 1945. na 33. paraleli kao test za nuklearni napad na Japan. Ova eksplozija je bila simbolična, predstavlja istovremeno stvaranje i uništavanje tvari i energije.

Godine je također bila simbolična, u numerologiji, 1 + 9 = 10, što predstavlja 10 aspekta Boga-Uma. Broj 10 se razdvaja na 1 + 0 = 1, što predstavlja novi početak. Nastavljajući, 4 + 5 = 9, predstavlja kraj jednog ciklusa. Simbolično, cijeli događaj predstavlja kraj ciklusa i pripremu za novi početak. Osim toga, cilindar, koji sadrži materijal još uvijek nije objašnjen od strane vlade. Ovaj cilindar je izrađen od čistog čelika i navodno je bio istih fizičkih dimenzije kakve se opisuju u Kabali za stvaranje Golema. Kabala je drevna hebrejska metafizika koju Iluminati koriste tisućljećima. Golemi su umjetna bića koje se koriste kao snažno roblje. Vrlo je vjerojatno da je to bio simboličan ritual za stvaranje društva Golema. Drugi svjetski rat je također omogućio europskim i američkim Iluminatima da unište želju japanskih Iluminata za globalnom dominacijom. Japanska kraljevska obitelj, koju zastupa car Hirohito, uvijek je bila izopćena kao ne-legitimna od strane vladajućih 13 obitelji. Japanci tvrde da su izravni potomci Lemurije, čistokrvnih reptila. Europski i američki Illuminati tvrde da su japanski Iluminati potomci niže vrste u Draco hijerarhiji, koja se smatra klasom radnika bez političke moći ili utjecaja. Općenito, 13 vladajućih obitelji smatraju da su svjetla koža i kosa karakteristika elite.

Dana 17. siječnja 1994., Japan je poslao seizmički događaj u Kaliforniju. Točno godinu dana kasnije, 17. siječnja 1995. grad Kobe u Japanu je seizmički uništen. Kobe je dom japanskog centra elektromagnetskih naoružanja. Europski/američki Iluminati to neće tolerirati, uništenje Japana i njihove kraljevskoj obitelji će se nastaviti u narednim mjesecima.

Svake godine Iluminati održavaju sastanke za planiranje događaja u narednoj godini za ostvarenje svog glavnog cilja, globalne kontrole i dominacije, formuliranog tisućljećima prije. 1850-ih, oni su istaknuli svoj ciljani datum za potpunu dominaciju s agendom pod nazivom Plan 2000. Od tada je revidiran na 2003.

Fijasko izbora Georgea W. Busha mlađeg je ključni znak da su na cilju. Javna lekcija američkih predsjedničkih izbora 2000. je u tome da građani ne glasaju za bilo koga! Čak je i Iluminatima sada jasno da sve teže skrivaju svoje planove.
Izvor:Nexsus svijetlost/ Izvadci iz knjige: 'Blue Blood, True Blood: Conflict & Creation', autor Stewart A. Swerdlow/Humans are free


-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: znanost


- 16:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.08.2014., subota

Metoda iscjeljivanja putem Pijavica



Pijavice

učinit ću tu alternativnu metodu na sebi uskoro...



PIJAVICE - objavljeno u SONČNOJ pošti



Full Headers Printable ViewPijavke! – starodavne rešiteljice življenj!

Imate težave z visokim pritiskom in ožiljem?
Vas mučijo hude bolečine v sklepih?
Imate sladkorno bolezen?
Se zdravite zaradi neplodnosti?
Si želite učinkovito in naravno očistiti jetra ter razstrupiti telo?

Naročite se na zdravljenje s pijavkami in rešite svoje težave!
Izkoristite 20 % poletni popust in prejmite darilce presenečenja!



Slina pijavk vsebuje celo 150 zdravilnih snovi, ki na popolnoma naraven način:

- razredčijo vašo kri in raztapljajo krvne strdke
- očistijo žile, olajšajo pretok krvi in okrepijo srce
- prekrvavijo vse organe in tkiva
- učinkovito razstrupijo vaše telo
- pomagajo vzpostaviti ponovno hormonsko ravnovesje
- odpravljajo vnetja in alergije
- spodbudijo celjenje ran in zlomov


Še to poletje se odločite za zdravilno kuro s temi čudovitimi živalcami
in si povrnite zdravje brez škodljivih stranskih učinkov!



INFORMACIJE IN NAROČANJE
Zdravilni center Medin, Ljubljana
01/ 513 11 46, 051 377 388
info@zcmedin.si
www.zcmedin.si

Kako učinkuje terapija s pijavkami?

Zdravilni učinek temelji na izmenjavi snovi: pijavka iz telesa posrka kri s toksičnimi odpadnimi snovmi, v kri pa spusti
določeno kombinacijo encimov in zdravilnih snovi. Njena slina med drugim vsebuje hirudin, ki raztaplja krvne strdke.
Po terapiji v telesu nastaja nova biološko aktivna kri, podobna zdravi otroški, ki ima sposobnost regeneracije organov in tkiv.

Ali je terapija s pijavkami boleča?

Ne. Pijavka po namestitvi spusti v kožo anestetik, zato njen ugriz komajda začutimo.

Ali je zdravljenje s pijavkami varno?

To varno in preizkušeno metodo lahko izvaja le zdravnik specialist, ki odlično pozna telesno anatomijo, fiziologijo ter patologijo.
Medicinske pijavke, ki jih uporabljamo v Zdravilnem centru Medin, so izključno za zdravljenje vzgojene v biološki proizvodnji.

Pijavke lajšajo in pomagajo zdraviti številne težave in bolezni:

BOLEZNI SRCA IN OŽILJA: zvišan krvni tlak, bolezni ven in limfnih žil, tromboza ven in zvišana krvna viskoznost, ateroskleroza,
bolezni koronarnih arterij, bolezen srčne mišice, bolečine v predelu srca, aritmija …

PLJUČNE BOLEZNI: bronhialna astma, kronični bronhitis, pljučnica …

OČESNE BOLEZNI: vnetja, glavkom, mrežnične distrofije, bolezni vaskularne mrežnice …

ENDOKRINE BOLEZNI: sladkorna bolezen, bolezni ščitnice, debelost …

REVMATIČNE BOLEZNI: poliartritis, artroza, osteohondroza, vnetje mišic …

KOŽNE BOLEZNI: nevrodermitis, dermatitis, luskavica, alergije, akne …

AVTOIMUNSKE IN NEVROLOŠKE BOLEZNI: Parkinsonova bolezen, Alzheimerjeva bolezen, multipla skleroza, Raynaudova bolezen,
radikulitis, nevroza, vnetje živcev, migrena, stanja po travmatskih poškodbah možganov in kirurških posegih,
stanje po možganski kapi, oslabljen imunski sistem …

BOLEZNI SEČIL IN SPOLOVIL TER GINEKOLOŠKE TEŽAVE: neplodnost in težave z erekcijo, boleče in neredne menstruacije,
vnetje in adhezije (debelika), mastitis, benigni izrastki na maternici in jajčnikih, cistitis, težave s prostato,
sekundarna neplodnost pri moških …



INFORMACIJE IN NAROČANJE
Zdravilni center Medin, Ljubljana
01/ 513 11 46, 051 377 388
info@zcmedin.si
www.zcmedin.si

Naročite se na zdravljenje s pijavkami in rešite svoje težave!
Izkoristite 20 % poletni popust in prejmite darilce presenečenja!

Oznake: Zdravlje


- 08:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.08.2014., petak

Voda na rasprodaju...

Vlada dala izvor vode u koncesiju na 30 godina za samo 200 kuna dnevno
Piše: J.C.
četvrtak, 31.7.2014. 13:03

Vlada dala izvor vode u koncesiju na 30 godina za samo 200 kuna dnevno

VLADA RH na jučerašnjoj je sjednici odlučila firmi Bumes iz Splita dati koncesiju za crpljenje vode nedaleko od izvora rijeke Cetine na području Vrlike, ispod planine Dinare.

Tom vodom punit će se plastične i druge boce, da bi zatim završila na policama hrvatskih trgovina, piše portal Tris.com.hr. Posebna je zanimljiva cifra koju će splitski Bumes plaćati hrvatskoj državi u zamjenu za cetinsku vodu: radi se o mizernih 200 kuna dnevno.

"Vlada Republike Hrvatske daje društvu Bumes d.o.o., Split, Kralja Zvonimira 14/VII neposredno na zahtjev koncesiju za zahvaćanje voda namijenjenih za ljudsku potrošnju, radi stavljanja na tržište u izvornom ili prerađenom obliku, u bocama ili drugoj ambalaži", stoji u odluci Vlade koju potpisuje Zoran Milanović.

Vladi je ukupno trebalo 37 sekundi da na sjednici donese odluku o davanju još jednog izvora vode u koncesiju. Nikakve rasprave nije bilo. Resorni ministar Tihomir Jakovina svojim kolegama ministrima objasnio je da će Bumes platiti jednokratnu naknadu od 40 tisuća kuna, te dodatnih 75 tisuća kuna godišnje. Koncesiju su dobili na 30 godina.

Prema koncesijskom ugovoru, Bumes smije zahvaćati najviše dvije litre vode po sekundi, a u godinu dana smiju iscrpiti maksimalno 2500 prostornih metara vode godišnje, odnosno 2,5 milijuna litara. U 30 godina će Bumes, dakle, iscrpiti 75 milijuna litara vode.


---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 08:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (21)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se