** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

30.06.2014., ponedjeljak

Zanimljivosti sa magicusa...


Dragi prijatelji!

"CETVORO SE COVJEKU NIKADA NE VRACA: ODAPETA STRELA, IZRECENA RIJEC, PROPUSTENA PRIGODA, I PROTEKLI ZIVOT".







Kamp GOZD-2014
http://magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107800


Waldorfska škola i antropozofija
http://magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107708


Identitet broja 666 u knjizi Otkrovljenja
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107746


Manipulacije putem medija
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107654


Orbovi
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107600


Prijem na svjetski dan darivatelja krvi
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107637


Who is who u Hrvatskoj?
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107802


Muke po darivatelju krvi
http://magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=106700


Sječaš li se Sutjeske?
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107750

HPD.Platak, Rijeka - raspored izleta
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107941

To je to?!
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107715






Moje zadnje pismo upućeno vama
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107589



Lp, Borivoj
http://budan.blog.hr/
http://karolina-rijecka.com

Oznake: Osobno


- 08:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.06.2014., subota

Što sve može zubna pasta...



Evo što sve može zubna pasta...

Zagreb, 26.06.2014., 22:12 Autor: I.D.

Prilikom ritualnog pranja zubi, malo kome padne napamet za što bi se još zubna pasta mogla iskoristiti. Evo nekih prijedloga.

Hrvati zube peru svaki peti dan (Dnevnik.hr)Mnogi su vjerojatno zubnu pastu koristili i za nešto drugo osim za čišćenje zubi, ali brojne su njezine mogućnosti korištenja. Kidspot otrkiva koje su :

1. Nanesena na mjesto uboda komarca umanjuje svrbež.

2. Dobra je zamjena za gel za kosu.

3. Efikasno čisti nokte ukoliko se zaprljaju bojom ili prljavštinom.

4. S kože uspješno čisti boju za kosu.

5. Odstranjuje žvakaču gumu iz kose.

›ZABRINJAVAJUĆE OTKRIĆE 'Kućanske' kemikalije opasnije nego što se mislilo

6. Čisti kamenac sa željeza.

7. Čisti odvod u kupaonici.

8. Odstranjuje mrlje na tkanini.

9. Odstranjuje pastele s zidova na manjim površinama.

10. S zubnom pastom možete prekriti manje rupe na zidovima.

11. Odstranjuje oštećenja na materijalima od kože.

12. S njom je moguće polirati sudoper.

13. Čisti plastični namještaj, poput vrtnih stolaca i stolova.

14. Čisti utore u hladnjacima.

15. Odstranjuje prljavštinu sapuna na kadi.

16. Čisti nakit i daje mu sjaj.

17. Čisti tenisice.

18. Čisti farove automobila.

19. Čisti stakla naaočala.

20. Polira srebro.

21. S pastom za zube moguće je zalijepiti poster na zid.

-------------------

DNEVNIK.hr

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Zdravlje


- 08:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.06.2014., petak

Veza na daljinu




Dobar vam dan gos. Boro, evo nakon duze vremena vam se javljam. Nadam se da cete me se sjetiti i rzgovora kojeg smo imali putem maila.

Rekli ste mi da citam o duhovnosti pa da vam se onda javim.Eto mislim da necu prestajati citati na tu temu kad god mi se ukaze prilika za to.Rekli ste mi zaista ono sto me oduvjek zanimalo,zahvaljujem vam se.
Rekli ste mi da bi bilo dobro da dodjem kod Vas i da budem sa vama makar 2-3 sata da bi mogli vidjeti i analizirati kako stoje sttvari i da se bolje upoznamo,a do tad da citam o duhovnosti.

Pa eto potrudila sam se koliko sam mogla da se upoznam sa duhovnosti koja me jako zanima.Zbog neobicnih stvari koje mi se desavaju a o kojima sam vam nesto i pricala bilo bi mi veliko zadovoljstvo da vas licno upoznam i da malo porazgovaramo o tome ako ste i vi raspolozeni da mi posvetite malo vaseg vremena ako se nadje za to.

Zelja ,mi je da dodjem u Rijeku ovog ljeta,neznam u kakvoj ste mogucnosti sa vremenom vi i da li je moguce ostvariti da se upoznamo jer ovo je pisanje a putem pisma nemogu ostvariti jedan takav razgovor sa velikim strucnjakom kao sto ste Vi.Zeljna sam znanja u oblasti sa radiostezijom a i da mi pomognete da otkrijem moje mogucnosti i prirodne talente za koje ste mi jednom rekli da ih posjedujem.

Molim Vas da mi pomognete u ostvarenju mojih zelja za tom vrstom nauke.Imam 54 godine,2 neuspjela braka iza sebe, 2 odrasla sina i 2 male unuke.Sad ostajem sama i zelim da se posvetim nauci.
Momentalno sam u potrazi za poslom jer moram sama da se brinem o sebi,kriza je i ovde velika al eto zivim u nadi da jos uvjek mogu nesto postici u zivotu.Nadam se da cete me svatiti.

Imam jos jednu molbu upucenu Vama ako ste u mogucnosti da mi pomognete,naime radi se o ovome; pre godinu dana sam upoznala covjeka jake enrgije,usla sam u emotivnu vezu sa njim al je sudbina htjela da budemo razdvojeni jedno od drugoga zbog obostranih ekonomskih problema i prevelikom emmotivnom privlacnoscu.Situacija se nista nije promjenila,nismo u mogucnosti da budemo zajedno iz ekonomskih razloga.Pocela sam da dizem ruke od toga.Istrazujuci nas slucaj naisla sam na neke spoznaje da smo bili u istoj jakoj ljubavnoj vezi i u proslim zivotima koja je zavrsila tragicno.

Dal je moguce za tako nesto,dal to zaista postoji,i dal se to moze ispitati na neki nacin i koji je nacin najsigurniji.Taj covjek mi nudi brak u crkvi i kaze da me voli vise od samog svog zivota.Unazad par dana sam primjetila da gubim volju za njim,neznam sta se desava samnom,nerazumijem samu sebe a ujedno nemogu da mu nanesem toliku bol po drugi put i da ga ostavim u ovakvoj situaciji jer bi me to mucilo kroz zivot a nevidim nekog boljeg izlaza.Bojim se braka zbog proslosti koje sam imala a i toga sto sam odkrila da je jako ljut i eksplozivan i ljubomoran, premda mi je lijepo sa njim.Ja Vam se mnogo izvinjavam sto vam se povjeravam i pricam o mom licnom zivotu i znam da to nije u redu jer niko nije duzan da slusa moje probleme,al me ponio instikt da se obratim licno Vama,neznam zasto je to tako.Taj instikt me drzi vec duze vremena pa sam se konacno odlucila da vam ispricam to.Oprostite mi jos jednom,molim Vas.

Vi kako izvrstan radiostezista,dal' mi mozete pogledati i reci dal cu pogrijesiti ako se odlucim zivjeti sa tim covjekom,tj. interesuje me dal je bolje za mene da budem sama ostatak zivota ili daa ipak prihvatim n jegovu ponudu i udam se po treci put,dal cu naci srecu sa njim u braku i zivotu.Eto ako vas mogu zamoliti da mi to ucinite.

Sad Vam se zahvaljujem na posvecenom vremenu citajuci ovo moje pismo i jos jednom se ispricavam i veoma zahvaljujem,u nadi da cemo se upoznati licno ako imate i vi volju za to.

U iscekivanju vaseg odgovora srdacno vas pozdravljam i zelim sve najbolje.......

Vas postovalac, N.N.

p.s. ja sam ...
on;...

-----------

Pisma mi pristižu sa svih strana, jedno od takvih je ovo zaprimljeno pre neki dan.
Zamolio bih Vas ako imate kakav prijedlog pošaljite odgovor pod komentare a ja
ću proslijediti osobi N.N. i bit ću Vam neizmjerno zahvalan...

Lp, Borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Osobno


- 08:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.06.2014., četvrtak

HPD.Platak, Rijeka - raspored izleta

Program izleta za srpanj 2014.


Nedjelja, 06.07.2014.

UČKA - POKLON – BANINA – PEĆNIK – OPATIJA

Polazak prigradskim autobusom s Trga Bana Jelačića za OPATIJU u 8:15 ili 9:00 sati, a iz Opatije za POKLON u 9:40 sati. Povratak s Poklona za Rijeku u 15:45 sati.

Grupa „A“: POKLON – PEĆNIK – OPATIJA – staza lagana, hoda 5 – 6 sati. Autobus iz Opatije za Rijeku svakih 45 minuta. Vodič: Dražen Štifter.

Grupa „B“: POKLON – BANINA – DOBREČ – staza lagana, hoda 4 – 5 sati. Povratak iz Dobreća u 14:05 - iz Lovranske Drage u 15:30 - iz Lovrana za Rijeku svakih 40 minuta. Vodič: Boris Knaus.

Grupa „C“: POKLON – dalje po želji učesnika. Povratak autobusom s Poklona u 15:45 sati. Vodič: Milka Božičević.

Nedjelja, 13.07.2014.

ZAVIŽAN – ROSSIJEVA KOLIBA

Polazak posebnim autobusom s Trga Bana Jelačića u 6:00 u pravcu: RIJEKA – SENJ – Sv. JURAJ – OLTARI – BABIĆ SIĆA – ZAVIŽAN. Povratak za Rijeku između 18 – 19 sati.

Cijena prijevoza 65 kn + 25 kn ulaznica za Nacionalni park Sjeverni Velebit. Obavezna članska iskaznica HPS-a, vjetrovka, planinarske cipele.

Grupa „A“: ZAVIŽAN – ROSSIJEVA KOLIBA. Vodiči: Damir Pavšić i Dražen Štifter.

Grupa „B“: Obilazak BOTANIČKOG VRTA, Vukušić SNJEŽNICE, uspon na VELIKI ZAVIŽAN (do vrha cca 1 sat), povratak na Dom na Zavižanu uz mogućnost uspona na VUČJAK iznad Doma (hoda cca 10 min). Vodič: Boris Knaus.

Prijava za izlet i uplata prijevoza i ulaznice do petka 11/07/2014.

Nedjelja, 20.07.2014.

STUDENA – HAHLIĆI – PODKILAVAC – DRAŽICE

Polazak prigradskim autobusom s Autobusnog kolodvora na Delti u 6:30 sati za STUDENU.

Povratak iz Dražica za Rijeku u 14:15 - 15:20 – 16:15 – 17:15 – 19:15 – 20:15 sati. Povratak iz Jelenja 15:15 – 17:10 – 19:10.

Grupa „A“: STUDENA – ŠTULAC (1057 m) – PAKLENO – DOM HAHLIĆI (1097 m) – PODKILAVAC (6 – 7 sati).

Grupa „B“: STUDENA – PODKILAVAC – DRAŽICE (5 sati).

Grupa „C“: STUDENA – KLANA.

Vodiči: Damir Pavšić i ostali.

Nedjelja, 27.07.2014.

KAMNIŠKO-SAVINJSKE ALPE – VELIKA PLANINA (1666 m) – SLOVENIJA

Polazak posebnim autobusom s Trga Bana Jelačića u 6:00 sati u pravcu: RIJEKA – POSTOJNA – LJUBLJANA – KAMNIK – STAHOVICA – KAMNIŠKA BISTRICA. Povratak iz Gostišče pri žičari za Rijeku u 17:00 sati. Cijena prijevoza: 100 kn. Cijena žičare 8 eura, povratna karta 11 eura.

Grupa „C“: Razgledavanje Kamniške Bistrice i okolne prirodne znamenitosti (Rokovanjske Luknje – Galerije – Spomen park – izvor Kamniške Bistrice – Naravni most). Vodič:

Grupa „B“: Izlazak s uspinjačom na Veliku planinu do gornje postaje (1412 m) –Počitanski zaselak – Vrh Gradišče (1666 m) – Domžalski dom na Mali planini (1534 m) i nazad do gornje postaje žičnice. Oko 4-5 sati hoda. Vodič:

Grupa „A“: Gostišče pri žičnici (540 m) – Dolski greben – Planina Dol (1308 m) – Planina Konjšica (1505 m) – za Gradišče (1617 m) – Vrh Gradišče (1666 m) – Gornje postaje žičnice (1412 m). Oko 5 – 6 sati hoda. Vodiči: Josip Jurasić i Dražen Štifter.

Prijava za izlet i uplata prijevoza do petka 25/07/2014.

Redoviti sastanci petkom tijekom srpnja i kolovoza održavati će se s početkom u 18:30 sati.

------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Zdravlje


- 08:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.06.2014., utorak

Sai o cijepljenju


Kategorija teme: Svijet je neizmjeran laboratorij u kojem se sve transformira

Iz knjige Sai o psihijatriji

RAZLIČITE TERAPEUTSKE METODE Str. od173 do 189
Ovdje dolazimo do temeljne činjenice : ljudi ništa ne vole više od onog čime vladaju! Veliki problem psihologije, lječiteljskih zvanja, te većine stručnih područja općenito u Kali jugi jest da svatko poznaje, prihvaća i zastupa samo svoje vlastito.
Netko npr. poznaje samo bioenergetiku analizu. On nju primjenjuje od jutra do mraka na svim svojim pacijentima. Čini li im to dobro ili im šteti - o tome uopće ne razmišlja. On je to naučio, uvjeren je da to može, dakle dobro je za druge.

Drugi vlada i primjenjuje to što je naučio.
Opet se postavlja pitanje bi li u nekoj situaciji možda bilo upitnije primijeniti neku drugu tehniku. Na takvu se pomisao ne dolazi. Ja to mogu. To sam naučio. To primjenjujem. I dalje ne razmišljam! Gotovo!

Kako kratkovidno!

Upravo se tako odnose liječnici između sebe ili - još gore!- takav je odnos između alopata i homeopata. Tu se i ne pomišlja na priznavanje a time i upotpunjavanje. Tome nema ni traga.

Ovo je posebno jasno vidljivo na području cijepljenja. Jedni su odlučni zagovornici cijepljenja, a drugi isto tako odlučni protivnici. Koji je rezultat toga? I jedni i drugi sakupljaju isključivo one argumente koji idu u prilog njihovom stanovištu.
Naravno da su cijepljenja velik blagoslov za čovječanstvo. Pomislimo samo na cijepljenje protiv difterije, tetanusa i hepatitisa - da su druga manje blagotvorna, kao npr. Protiv ospica kod male djece, isto je tako nepobitno. Također je poznato da cijepljenja uzrokuju i nuspojave koje bi npr. Homeopatija jako dobro - još prije cijepljenja - mogla ukloniti, kad bi se udostojala upotpuniti jednu alopatsku metodu liječenja.

Reinkarnacijska terapija str 174,176

Pravilo je sasvim jednostavno: ti dolaziš u ovaj život i ovu inkarnaciju sa svojom karmom i zbog nje. Znači: tvoja karma određuje tvoje roditelje, braću, okolinu, školu, učitelje, tvoj rad, karijeru, partnera, tvoju djecu.
To dalje znači da tvoja dobra i loša djela, znači ono što već znaš kao i ono što još trebaš naučiti, određuju tvoj sadašnji život. Ti, dakle, na izvjestan način obrađuješ i svoje prijašnje živote, ako u ovom životu rješavaš svoje probleme ili čak razrješavaš traume.

Pritom je problem što se čovjek, sve dok se nalazi na određenom stupnju razvoja, ne sjeća svojih prijašnjih života niti bi ih se trebao sjećati, jer bi to bio prevelik teret za njega.

Najprije riješi probleme koje sada imaš – zbog svojih djela u ranijim životima. Već ćeš time postići jako, jako mnogo.

Reinkarnacijski se terapeuti moraju upitati zbog čeka žele ići sa svojim pacijentima u prošle živote, prije no što je objašnjeno sve što se može obrađivati u ovom životu. Oni moraju odgovoriti na pitanje zašto nekog suočavaju s – nerijetko izobličenim i iskrivljenim – iskustvima iz prošlih života, dok problemi ovog života, npr. u odnosu na roditelje, praroditelje itd.., ni izdaleka nisu riješeni.

Moglo bi se postaviti pitanje zašto se nekome tko već sada ima dovoljno tereta koji mora nositi, umjesto pružanja rješenja na leđa stavlja još jedna vreća

Ne postoji djelovanje bez posljedica, kao što ne postoji ni život bez početka i kraja.
Cilj Zlatnog doba, koje donosim, jest suradnja koja je moguća samo ako pojedinac prizna vlastite granice te vidi i cijeni mogućnosti odnosno sposobnosti drugih.
Ego – precjenjivanje je tipična karakteristika Kali juge, najlošijeg od svih razdoblja. Za ovo je doba karakteristično da je svatko uvjeren, da je bolji od drugih.

Homeopati koje preporučujem, prakticiraju prisnu suradnju s predstavnicima drugih grupa. Oni vide koliko vrijede određeni liječnici, fizioterapeuti i psihoterapeuti. Upravo zato što su sposobni biti ponizni prema drugima, oni su sposobni lječitelji.

Skromnost je vrlina onih koji su trajno sposobni i uspješni.


Namaste

Goga i Laci
www.girija.info
http://www.facebook.com/GogaiLaci
Čovjek se rađa kako bi naučio kako da se više ponovno ne rađa.
-Sai
Cijela ova kreacija nije ništa drugo već prolazna misao vašeg uma.
Odnosi koji nas stavljaju u ulogu majke, oca, brata, sestre i prijatelja nisu stvarni.
> Ova cijela kreacija nije kreacija, ona je jednostavno projekcija.
„ Zaista ništa ne postoji.“
-Sai


-------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/






Oznake: Zdravlje


- 08:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.06.2014., ponedjeljak

Who is Who ?



fotografija sa iskaznice za filmski klub

Who is Who u Hrvatskoj

Bukva Borivoj


ROĐ: Karlovac, 10.11.1948

S: Vesna

DJ: Nataša (1979)

RD: Marko i Zorica

PP: Zdravko Bukva, brat, dugo godina bavio se sportom, bio je nogometaš HNK Karlovac, sada trener i tajnik Teniskog Kluba u Karlovcu

OB: Srednja tehnička škola

PŽ: tehnolog - normirac, Jugoturbina, Tvornici parnih turbina i dizel motora; nakon odsluženja vojnog roka vraća se na staro radno mjesto; 1973-75 konstrukter na nadgradnjama šasija, TAM Maribor; 1976-77 Združeno poduzeće Jugoturbina" u konstrukciji Dizel motora; 1977-78 šef tehničke službe, hotelski grad Haludovo, Krk; 1978-81 RO Komunalnih djelatnosti, Karlovac, šef automehaničarske radione i zamjenik direktora OOUR-a Čistoća; 1981-84 glavni tehnolog rotirajućih dijelova kompresora za avionske motore "Orao", po licenci RR. Viper, Tvornica Plinskih Turbina; 1984-00 kalkulant i referent na uslugama, Tvornica dizalica i brodske opreme - Vulkan; 1973-75 aktivno uključen u društveno - politički rad; prvi tada u Sloveniji aktivirao akciju "mladi radnik - samoupravljač" u SOUR-u TAM; bavi se ezoterijom, prisutan u: radiesteziji, bioenergiji, psihoterapiji, kristaloterapiji, kromoterapiji, akupresuri, feng shui, astronumerologiji! , ji jingu, litopunkturi i drugdje; 1984 spočinje se intenzivnije baviti slikarstvom; pohađao tečajeve crtanja i slikanja, surađivao s likovnim pedagozima, djelovao u nekoliko društava; 1998 jedan od organizatora riječkog Montmartrea na Trsatu; organizator i inicijator Likovnih susreta pri VMO.Luka u Jedrarskoj ulici u Rijeci, do sada održano 5 susreta; radi u tehnici ulja, akvarela i pastela; izlagao na 49 samostalnih i 187 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu; ilustrator i urednik više knjiga, kao i autor mnogobrojnih haiga crteža (haiga crtež priznat je u svijetu); pjesme i kratke priče objavljivane u časopisima, knjigama, na web sajtovima i u antologijama, kako u zemlji tako i u inozemstvu PI: sa grupom entuzijasta uređujem na internetu web stranicu "Karolina Riječka"; 2000 sudionik konferencije Svjetskog haiku udruženja (WHA) održanog u Tolminu, Slovenija; 1993 pretrčao Venecijanski maraton PU: 1994 "Svjetiljke i život"; 1996 "Peta rijeka"; 1996 "U prolazu"; 1998 "Dodir usana"; 1999 "Mjesečev jahač"; 2000 "Leptir! ov poljubac"; 2001 "Pas koji je mislio da sam zec"; 2005 "Orlov let" ODL: Orden Danice hrvatske sa likom Katarine Zrinjske; do sada dao 124 puta krv ČL: Društv haiku pjesnika - Rijeka; Društvo hrvatskih haiku pjesnika; Haiku društvo Slovenije; Društvo hrvatsko-japanskog prijateljstva; Društvo srpsko-japansko pri Univerzitetskoj sekciji Novog Sada; Teozofsko društvo "Rijeka prema mudrosti"; Treći blok, Ljevice Hrvatske; član Odbora za kulturu, tehničku kulturu i sport, pri Županijskoj skupštini, Primorsko-Goranske Županije; Virtualna Slobodna Država Rijeka; Hrvatsko književno društvo Rijeka; Tai Chi Klub "Rijeka" na Mlaci HB: jogger, planinar

E-mail: borivojbukva@yahoo.com;
borivoj@net.hr
WEB: http://mahaganesh.freehomepage.com;http://www.alternativa.hr/osobne/borivoj/art.htm  


Srdačan pozdrav

Kristina Vuković Markas
Office Manager
--------------------------------------
Who is Who u Hrvatskoj
HR-10000 Zagreb,Gajeva 2b
Tel.: (+385) 95 766 90 65


mailto: k.markas@whoiswho.hr | www.whoiswho.hr


D! odatne usluge servisa::
Who is Who mreža www.whoiswho-worldsociety.ch
Who is Who otok www.isla-taborcillo.com
WWho is Who dogadanja events.whoiswho-worldsociety.ch
Who is Who Ladies Lounge www.frauen-whoiswho.ch

Oznake: Osobno


- 08:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.06.2014., petak

Kamp " GOZD-2014. ", Gozd Martuljek, Julijske Alpe, Slovenija


Program kampa:


Dragi prijatelji,

Pred nami je 39. taborjenje na Jasi v Gozd Martuljku. Pričeli bomo v petek popoldne, 25.7.2014 in zaključili s programom v nedeljo, 3.8.2014. Taborjenje se bo nadaljevalo brez programa na jasi do petka, 8.8.2014. V drugem delu pričakujemo manj obiskovalcev, zato v tem času skupna kuhinja ne bo

delovala in je ta čas namenjen pospravljanju tabora in izletom.

Tako kot vedno je taborjenje namenjeno skupinskemu življenju na temeljih pravega odnosa do sebe, do drugih, do dela in seveda do narave okoli nas. Taborimo in se učimo živeti skupaj, čeprav različni.

Prvi vikend 26. in 27.7. je namenjen spoznavanju in vstopu (iniciaciji) v prvo slovensko DRUIDSKO SKUPNOST. Druidske skupnosti po svetu se delijo na tri stopnje:

• BARDA,

• OVATA in

• DRUIDA.



Aristid Havliček Tili je s strani +Alisterja Batesa, ki vodi druidsko skupnost TRINITY GROVE, dobil dovoljenje, da iniciira tiste, ki so pripravljeni iti v DRUIDSKO SKUPNOST na stopnjo BARDA. Dva dni se bomo učili in spoznavali preko pesmi, plesov igre in govorjenja kaj pomeni biti BARD. Ob koncu

drugega dneva bodo tisti, ki tako hočejo in so pripravljeni, bili sprejeti/iniciirani v prvo slovensko DRUIDSKO SKUPNOST.



Kako živeti skupaj, drug z drugim, z naravo in s samim sabo nas uči prastara modrost, ki je skrita v duhovnih tradicijah sveta. Tem tradicijam in poglobljenem študiju le teh bomo namenili tri študijske skupine:

1. Študij Tečaja čudežev – o medsebojnih odnosih (pripravlja in vodi Tina Trstenjak)

2. Študij ezoteričnega učenja o 7.žarkih (pripravlja in vodi Luka Kovač)

3. Študij Patanjalijeve Joga sutre – izreki o jogi (pripravlja in vodi Tili Havliček)

Študijske skupine bodo potekale od ponedeljka, 28.7. do četrtka, 31.7.2014.

Petek, 1.8., je namenjen izletu in šamanski znojilnici (sweat lodge). V soboto, 2.8. bomo zaključili tabor z delavnico Elene Jenček in razmišljanji o našem naslednjem taboru v letu 2015, ki bo naša 40. obletnici taborjenja in učenja v Gozd Martuljku. Nedelja, 3.8.2014, je namenjena pospravljanju tabora.

Več informacij lahko najdete na spletni strani društva Gozd: drustvogozd.si

http://drustvogozd.si

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/




Oznake: Obrazovanje


- 08:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

18.06.2014., srijeda

ISUS KRIST danas bi bio komunist



HRVOJE JURIĆ FILOZOF O NUŽNOSTI UKIDANJA KAPITALIZMA UZ POMOĆ KOMPATIBILNIH IDEJA UNUTAR KRŠĆANSTVA I MARKSIZMA

ISUS KRIST danas bi bio komunist

Komunizam ne smijemo izjednačavati s režimima koji su tu ideju diskreditirali. Za teologiju oslobođenja problem su oni najsiromašniji i najobespravljeniji, a to je uvijek bila većina. Njih na vrlo sličan način prepoznaju Marx i marksisti i Isus Krist i kršćanstvo. A to je sasvim dovoljno za početak dijaloga između ta dva pogleda

Aneli DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Hrvoje Jurić, izvanredni profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na nedavnim je Lošinjskim danima bioetike održao predavanje o problemu siromaštva, pozvavši na revoluciju - osobnu, a potom i društvenu, na temeljima kršćanstva te marksizma i drugih emancipatorskih pogleda.
Budući da je »spoj« zanimljiv, Jurića smo zamolili za opširnije pojašnjenje. Iako je o siromaštvu govorio iz više perspektiva, filozofijsko-etičke, teologijsko-religiozne i socijalno-političke, u intervjuu za naš list kaže da mu namjera nije bila isticati bilo koji od tih pristupa ili sebe deklarirati u smislu bilo kojeg od tih pristupa, već se fokusirati na problematiku siromaštva i, šire gledano, na problematiku kapitalizma ili neoliberalnog kapitalizma, definirati polazište, stav i cilj, te vidjeti koji pristupi i na koji način mogu tom cilju pridonijeti.
– Najprije treba definirati problem, a problem je, u širem smislu, sistem u kojem danas živimo ili, bolje rečeno, pod kojim živimo: ova ekonomsko-politička paradigma skupa s redukcionističkom tehno-znanošću i medijima koji joj idu na ruku. U užem smislu, on se sastoji od neoliberalnog kapitalizma, s jedne, i onog oblika pseudo-demokracije koji možemo zvati partitokracijom, s druge strane. Taj neoliberalni kapitalizam s ovom pseudo-demokracijom predstavlja dakle okosnicu današnjeg sistema i okvir našeg života. Ako to definiramo kao problematično, a ja smatram da jest, i ako s obzirom na to kao cilj definiramo destabiliziranje ili u konačnici dokidanje takvog sistema, onda smatram da se u prepoznavanju i artikuliranju problema, u nuđenju rješenja, te u socijalno-političkoj borbi trebaju koristiti različiti pristupi i metode, primjerice, filozofijsko-etički, teologijsko-religiozni i pristupi koji dolaze odozdo, iz socijalne baze koja se mora politički organizirati.
Svaki pristup koji može pomoći?
– Točno, svaki koji može pomoći ovom konačnom cilju, a to je, ne samo reforma neoliberalnog kapitalizma u pravcu nekog kapitalizma s ljudskim licem, nego upravo ukidanje kapitalizma kao takvog. Neoliberalni kapitalizam jedno je od lica kapitalizma, dapače, jedan od njegovih najgorih oblika koji je do sada postojao i koji bi uopće mogao postojati. Niti se neoliberalni kapitalizam može reformirati u pravcu nekog »humanijeg kapitalizma«, niti se kapitalizam uopće može reformirati da bi postao bolji. Kapitalizam je sam po sebi problem. Kada se danas govori o krizi kapitalizma, važno je reći da se ne radi o prolaznoj krizi kapitalizma koja će se već nekako riješiti, nego na sam kapitalizam treba gledati kao na krizu koju treba nadići. U tom smislu, kako sam već kazao, različiti su pristupi važni, pa i teologijski pristup koji se često, zahvaljujući upravo Crkvi kakva je danas, stavlja na marginu, te se smatra da se u njemu ne može naći nikakav kritički i emancipatorski potencijal. Ja smatram da se čak i u okviru Crkve, a osobito u autonomnim kršćansko-teologijskim krugovima, može pronaći neke iznimno poticajne struje, autore i djela, koje možemo iskoristiti u našoj borbi protiv onoga protiv čega se prvenstveno treba boriti, a to je kapitalizam.


Socijalno gibanje

Tu ste se onda oslonili na teologiju oslobođenja?
– Da, prije svega na nju. Teologija oslobođenja je jedan teologijski, dakle teorijski pravac unutar suvremene teologije, ali i jedno intenzivno socijalno gibanje s vrlo konkretnim učincima, prije svega u Južnoj i Srednjoj Americi, koje polazi od konkretnih problema, takoreći od favela i siromaha Južne Amerike, a ne od Vatikana. To je gibanje zapravo krenulo od konkretnih problema i tek se kasnije, u drugom koraku, teorijski uobličilo. Teolozi oslobođenja bili su dakako teoretičari, ali su prvenstveno radili u samoj bazi, sa siromašnima i drugim potlačenim grupama, pokušavajući riješiti njihove probleme, od nepismenosti koja ih je držala u nekoj vrsti permanentne potlačenosti do problema njihove eksploatacije od strane kapitalista i političkih elita. To je jedan, slobodno možemo reći, revolucionarni pokret, prije svega u odnosu na Katoličku crkvu. Smatram da se od vremena Isusa Krista do danas u okviru kršćanstva i Crkve nije dogodilo ništa revolucionarnije od teologije oslobođenja, a Vatikan je, sa svojom ideologijom, politikom i hijerarhijom, uvijek bio usmjeren protiv promjena, tako da je, sasvim logično ali nepravedno, suzbijao i iskorjenjivao teologiju oslobođenja koja je mogla doprinijeti renesansi kršćanstva i Crkve.
Zašto?
– S jedne mu strane nije odgovarala jer je bila subverzivna za samu Crkvu, a s druge jer je bila usko povezana s marksizmom i drugim revolucionarnim pogledima i pokretima. Konkretno, mnogi teolozi oslobođenja bili su inspirirani Marxom i marksizmom, kao što su mnogi svećenici i narod, tj. vjernici, bili povezani s različitim ljevičarskim gerilama diljem Latinske Amerike. S obzirom na vrijeme kad se to događalo, za Vatikan je ta veza bila nešto sasvim blasfemično.
Na razini ideje, kršćanstvo i komunizam mogu dakle ići zajedno?
– Suština kršćanstva i suština komunizma, bilo marksističkog ili anarhističkog, zapravo je ista, a to su, eksplicitno ili implicitno, pokazali teolozi oslobođenja poput Gustava Gutiérreza i Leonarda Boffa. Poruka kršćanstva je također borba za oslobođenje zemaljskoga roblja. Isusova borba za najmanju braću i sestre, za marginalizirane, diskriminirane, obespravljene i obesmišljene, artikulirana je i u socijalizmu, komunizmu i anarhizmu, samo na drugačiji način.


Sva lica kapitalizma

Znači, kršćanstvo i marksizam imaju istog prirodnog neprijatelja - neoliberalizam?
– Da, i ne samo neoliberalizam, nego kapitalizam kao takav. Kapitalizam je tlačiteljski sistem koji je usmjeren na partikularno i privatno, a protiv općeg i zajedničkog, zapravo protiv zajednice i društva. Kao što je rekla Maggie Thatcher, nešto kao što je društvo ne postoji. Polazi se od individualizma, ali je on u kapitalizmu, a pogotovo u onom neoliberalnom, reduciran do površnog i brutalnog egoizma. U takvom sistemu nema mjesta za zajednicu i društvo, suradnju i solidarnost, već samo za atomizirane pojedince, koji su permanentno nahuškani jedni na druge, budući da taj sistem ovisi o kompeticiji, konkurenciji, preživljavanju najjačih i sličnome.
Ne vjerujete u neki umjereni oblik kapitalizma, kakav je primjerice zagovarao Keynes?
– Ne, sve ovo što govorim važi za svaki oblik kapitalizma, jedino što se u određenim fazama kapitalizma i pojedinim njegovim oblicima to uspijeva zamaskirati.
Pa primjerice za vrijeme New Deala srednji sloj je pristojno živio, uživajući istovremeno i u individualizmu i u zaštiti države.
– To je bila kratka epizoda: i prije i poslije tog New Deala vidjeli smo na djelu suštinu kapitalizma. Osim toga, ne smijemo se fokusirati samo na takozvani srednji sloj. Zato se ističe siromaštvo kao jedan zastrašujući problem.
Što bi onda bilo društvo kojem bismo trebali težiti?
– Društvo koje će pokušati ostvariti pravi smisao demokracije kao vladavine naroda. Naravno, direktna demokracija je sama po sebi jedna prazna forma i može doživjeti različita utjelovljenja. Ali bi trebalo težiti jednom društvu koje bi bilo direktnodemokratsko i koje bi počivalo na slobodi, jednakosti, pravednosti i solidarnosti, tako da u njemu pojedinac može doći do izražaja, a da istovremeno budu ostvarene razne forme zajedništva i danas gotovo istrijebljene solidarnosti.


Samoupravljanje

Koliko je to Jugoslavija bila?
– Zajedništvo i solidarnost o kojima govorim, sa svim svojim prednostima, tada su sigurno bili na višoj razini nego danas, a mislim da to osjećaju i naši građani, manje-više na nereflektiranoj razini, jer je čitav taj odsječak naše povijesti stigmatiziran. Naravno da ne treba veličati ni Jugoslaviju kao političku zajednicu ni jugoslavenski model radničkog samoupravljanja kao neki idealni ekonomski model, ali sigurno je da se tada uspješnije rješavalo neke probleme s kojima se danas borimo na život i smrt, a nemamo nikakve šanse, budući da je čak i svijest o mogućnosti rješavanja iskorijenjena. Dakle, neki samoupravni model, ali ne pod vlašću opresivne države, jedne partije i jednog lidera, bio bi nešto za što bih se zalagao. Dakle, pojam samoupravljanja danas ne treba vezivati samo uz propalu Jugoslaviju.
No, koliko je sama solidarnost svojstvena ljudskoj prirodi?
– Ne priznajem tu vrstu esencijalizma, primjerice, da su ljudi po prirodi zli, anti-altruistični, egoistični. Ljudi po prirodi nisu ni dobri ni loši, te svoje potencijale ostvaruju s obzirom na okolnosti u kojima žive. U današnjem sistemu ljudi nemaju priliku da vode dijalog, da surađuju i zajednički traže rješenja, da budu solidarni.
Zašto je sami ne zgrabe, pa bar da uzmu ono što im pripada.
– Ljudi danas ne grabe takvu priliku jer su sustavno uvjeravani da je ovo najbolji, zapravo jedini mogući sistem u kojem mogu živjeti.
Čini mi se da ipak sve više gaje skepsu prema sistemu.

PAPA FRANJO OZRAČEN TEOLOGIJOM OSLOBOĐENJA

Papa Franjo dolazi iz južne Amerike, izuzetno je senzibiliziran na problem siromaštva, a lani se i susreo s Gustavom Gutiérrezom, što se tumači kao najava velikih promjena u Crkvi i njeno otvaranje upravo prema teologiji oslobođenja.
– Zasad sam još uvijek oprezan oko davanja mišljenja o Papi Franji. Njegova osobna povijest nije vezana uz teologiju oslobođenja, on nije bio dionikom tog masovnog gibanja u Latinskoj Americi, ali ipak je bio ozračen njime, i ono zbog čega treba s interesom gledati na ovo što se trenutno zbiva u Vatikanu jest to da je on ipak malo otupio oštricu Vatikana prema tim oslobodilačkim, pa i revolucionarnim tendencijama, te je malo otvorio prostor za revalorizaciju teologije oslobođenja.

I LJEVICA I DESNICA NEOLIBERALNE

– Kod nas i takozvana ljevica i takozvana desnica imaju istu ideologiju, a to je neoliberalni kapitalizam, poduprt pseudodemokracijom. Ta ljevica i ta desnica mogu se svađati oko pobačaja, umjetne oplodnje, vjeronauka i braka, ali oko onoga što je zaista važno, a to je ekonomski model, postoji konsenzus. Građanima preostaje jedino da se organiziraju odozdo, a tu se ne radi samo o mjestimičnim prosvjedima, nego i o tome da u svakodnevnom životu promoviraju neke drugačije forme života, da ljudima ne bude glavno mjesto okupljanja ni crkva, ni Konzum, ni biračko mjesto na kojem se tek povremeno vide, nego da se nađu, primjerice, u svom kvartovskom parku pa da razgovaraju o tome žele li zadržati park ili ga preurediti u parkiralište.

– Da, ali ipak smatraju - i to je temeljni problem današnjice - da se ne može više ništa promijeniti: prošlo je doba utopija, prošlo je doba revolucija. Možemo u tom smislu govoriti o malodušnosti, ali i o onom što je još gore od malodušnosti, a to je ravnodušnost. Kao što kaže teoretičar Russell Jacoby, danas živimo u dobu apatije, u dobu u kojem nema više nikakvog horizonta do kojeg trebamo stići i preko kojeg trebamo prekoračiti.
Političkim strukturama to odgovara?
– Naravno da im odgovara. One same sustavno rade na tome i zato je ključna uloga medija. Ljudi su nekoć radili po osam, dvanaest ili više sati dnevno, ali kada bi završili s radom, imali bi neko svoje slobodno vrijeme u kojem su mogli razmišljati, čitati, razgovarati, organizirati se, djelovati. Danas kada završi radno vrijeme, koje je inače sve duže, ljudi dolaze u svoju izoliranu privatnu oazu u kojoj se »prištekaju« na TV i druga medijska pomagala, gdje ih se uvjerava u to da žive u najboljem mogućem svijetu i gdje bivaju sustavno indoktrinirani od strane sistema. Dakle, kolonizirano je i slobodno vrijeme, i zato se ništa ne događa: ljudi su permanentno u tom balonu koji stvaraju mediji, odnosno ekonomske i političke elite.


Marksistička analiza

Vratimo se još kršćanstvu i marksizmu. Koje su njihove dodirne točke?
– Teolozi oslobođenja, kako ih ja razumijem, pronašli su u marksizmu snažno sredstvo za analizu postojeće situacije i tu su analizu skrupulozno koristili, ali su nudili i nešto više - jedan opći etički, svjetonazorski, pa i metafizički okvir koji je kompatibilan s tom analizom. Dakle, marksistička analiza, pa čak i marksistički prijedlog revolucionarnog rješenja, kompatibilan je s onim što u kršćanstvu samom već postoji. U tom su smislu teolozi oslobođenja pokazivali da je Isus Krist bio revolucionar. A Camilo Torres, kolumbijski svećenik koji je uzeo pušku i otišao u šumu, u borbu, gdje je i poginuo, rekao je da bi Isus Krist, da je danas živ, također bio gerilac.
I komunist?
– Naravno da bi bio komunist, pri čemu komunizam ne smijemo izjednačavati s onim režimima koji su diskreditirali ideju komunizma. Za teologiju oslobođenja problem su oni najsiromašniji, najmarginaliziraniji, najobespravljeniji, a to je uvijek bila većina. Njih na vrlo sličan način prepoznaju Marx i marksisti i Isus Krist i kršćanstvo. A to je sasvim dovoljno za početak dijaloga između ta dva pogleda. Nažalost, ono što se danas naziva kršćanstvom je jedna kriva interpretacija poruke Evanđelja od strane crkvenih elita. Treba uvijek razlikovati crkvu, religiju i vjeru. Kršćanstvo podrazumijeva vjeru u poruku Isusa Krista i određeni set vrijednosti koje su u svojoj biti humanističke. Da parafraziram Ernsta Blocha: i ateist može biti dobar kršćanin. Ako razlikujemo Crkvu kao instituciju od kršćanske religije i vjere, onda ćemo shvatiti teologe oslobođenja koji kažu da je primarno socijalno i političko oslobođenje od različitih opresija na ovom svijetu, dakle ovdje i sada, ali da je važno raditi i na emancipaciji čovjeka u moralnoj dimenziji, o osobnom preobražaju i zadobivanju istinske slobode, kao što je važno prijeći na treću razinu, koja predstavlja oslobođenje čovjeka od grijeha, odnosno oslobođenje u jednoj nadpovijesnoj perspektivi. To je jedan integralni pogled, gdje su sva tri smisla oslobođenja podjednako važna. Ali ako se ne boriš protiv »svog« kapitalista, ne možeš računati ni na konačno oslobođenje. U tom su smislu posve nakaradni recentni spojevi kršćanskog i kapitalističkog fundamentalizma, jer spajaju u suštini dijametralno suprotne stvari.


Ateizam

Ako odemo korak dalje, parafrazirala bih Maurizija Lazzarata koji se poziva na Nietzschea koji pojam krivnje (Schuld) izjednačava s pojmom dugova (Schulden), te smatra da je oslobođenje od dugova, onostranih i ovozemaljskih, moguće postići samo tako da se svi ti dugovi naprosto odbace, da ih se odbije, da se na njih jednostavno ne pristane, iz čega proizlazi da je istinsko oslobođenje moguće jedino i isključivo iz pozicije ateizma.
– Iako bih mogao reći da nisam ni kršćanin ni vjernik u klasičnom smislu, ne bih se složio s takvim stavom, jer mnogo je značenjskih slojeva između krivnje i grijeha u teološkom te dugova u ekonomskom smislu. Uglavnom, smatram da vjera, pa i kršćanstvo, ima jedan snažan oslobodilački potencijal koji možemo pronaći ne samo kod latinoameričkih teologa oslobođenja, već i kod nekih europskih mislitelja kao što su Jürgen Moltmann i Jacques Ellul. Ellul je držao da je kršćanstvo itekako spojivo s anarhizmom, o čemu svjedoči njegova knjiga »Anarhija i kršćanstvo«, koja je prevedena na hrvatski.
Što bi Marx rekao na to?
– Ako me pitate o Marxovoj kritici religije, ona još uvijek stoji, ali se tiče prije svega Crkve kao jedne manipulativne institucije. Vjera općenito i kršćanstvo u biti su autonomni s obzirom na takve zloupotrebe.

iz NOVOG LISTA
http://www.novilist.hr/


-------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 10:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.06.2014., utorak

Tlaka po narodu

Rat u Hrvatskoj: 'U tijeku je neviđen napad na hrvatski narod! 4 milijuna hrvatskih ljudi, zločinom će ostati bez ičega"

Autor: Zrinka K.
Datum: petak, 30. svibnja 2014. u 21:27

"Donesen je zakon o ovrhama koji je upućen isključivo na siromašne građane Republike Hrvatske. U toj prevari i napadu sudjeluju svi, pa i javni bilježnici koji su u tome kompotu, gruntovnice, također. U tijeku je dogovorni rat protiv siromašnih ljudi kako bi prostor mogao totalno preuzeti. Oni žele uzeti prostor i sve resurse građanima Republike Hrvatske od voda preko zemljišta i šuma!"

Hrvatska je pred rasulom. Broj blokiranih građana rapidno raste iz sata u sat i iz dana u dan. Broj deložiranih ljudi puni prihvatilišta dok njihova imovina biva doslovno ukradena. Vidljiv je napad "sirovih" banaka na malog čovjeka, ali i pogodovanje države koja je bankama pružila plodno tlo za pljačku hrvatskog naroda. Još prije nekoliko godina, pravnik, zviždač, publicist i bloger, Sulejman Tabaković glasno je vikao u kojem smjeru će to sve ići i kako se Hrvatska pljačka pred očima svih. Nitko ga nije čuo, a sada se sve ostvaruje.

Ubrzo je cenzuriran i maknut sa medijske scene. Ne daju mu govoriti sakrivajući brutalnu istinu o hrvatskom narodu koji će ako se ovako nastavi ostati bez ičega, apsolutno ičega. Pravnik, Sulejman Tabaković progovara za dnevno.hr ističući glavni problem hrvatskog sustava, a koji je sve namjestio kako bi pljačka mogla neometano teći.

"Vlada je donijela zakon koji je usvojen 2005. godine, od strane SDP-a, a kasnije je potvrđen izmjenom Ustava, članka 35. stavak 2., o poništenju pretvorbe i privatizacije i nezastarjevanju kaznenih dijela o poništenju pretvorbe privatizacije. To je, tvrdi Tabaković glavni razlog zašto su danas ljudi na ulici bez ičega svoga. Nadalje Tabaković upozorava: "S obzirom na to da je učinjeno to što je učinjeno, kazneno djelo, koje su provodili ljudi iz institucija sustava, trebalo je na početku ovog mandata izvršiti poništenje pretvorbe i privatizacije s datumom 1. 12. 1990. godine i vratiti banke u sustav Republike Hrvatske, vratiti Narodnu banku, pod kontrolu Hrvatskoga sabora, nacionalizirati na način da ona zaista bude hrvatska Narodna banka jer bi se onda moglo upravljati deficitima na način kao što je to poznato u svim bankarskim sustavima.

Kao što je to, primjerice napravio Viktor Orban. Banke nikada nisu bile pretvorene i privatizirane, nego su kradene od menadžmenta. A kod nas je prisutna cijela mreža ljudi koji su u sustavu, koji koriste korupciju, i kriminal, te bacaju ljude van, na ulicu." Naš sugovornik nadalje opisuje kako je izvršen napad na hrvatskog građanina.

Cilj je krađa cjelokupnog prostora i svih resursa Republike Hrvatske

"Te banke su oštetile građane Republike Hrvatske kreditima i visokim kamatnim stopama, ali je donesen i zakon o ovrhama, koji pogoduje bankama, i koji je upućen isključivo na siromašne građane Republike Hrvatske. U toj prevari i napadu sudjeluju svi, pa i javni bilježnici koji su u tom kompotu, gruntovnice, također. U tijeku je dogovorni rat protiv siromašnih ljudi kako bi prostor mogao totalno preuzeti. Oni žele uzeti cjelokupni prostor i sve resurse građanima Republike Hrvatske, od voda preko zemljišta, i šuma. Gledajte, u Hrvatskoj je doslovno ukradeno kompletno poljoprivredno zemljište jednim člankom koji je potvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske, 2006. godine, retroaktivno, dajući mu na snazi. To je članak 3., Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Hrvatski sabor je pretprošle godine autentičnim tumačenjem retroaktivno ustanovio da su Hrvatske šume jednim člankom 16., Zakona o šumama, 1991. godine postale vlasništvo Republike Hrvatske što je notorna glupost i laž jer su hrvatske šume u vlasništvu građana RH. Dakle, to je čista krađa, ako šutimo."

U Hrvatskoj je svaki zakon neustavan

Naš sugovornik također smatra da sve konce u ovom tihom "ratu" povlači jedna te ista ratno-profiterska "ekipa".
"Niti jedan zakon u Hrvatskoj nije ustavan, upravo zbog toga što su razno raznim tumačenjima, stajalištima Ustavnog suda i davanjem nekakvih mišljenja retroaktivno stavljani u funkciju. Mijenjali su se zakoni i po 20 puta. Zakoni su mijenjani uredbama što je potpuno protuustavno. Ni referendum o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju nije legalan niti ustavan kao ni referendum o braku. Projekt izbacivanja ljudi na ulice je projekt koji je uspostavljen 1990-ih, ratnih godina koji je osmislila određena grupacija ljudi u dogovoru s ostalim službama bivše Jugoslavije, koja je počinila zločin nad građanima cijelog ovog područja. Nije samo Hrvatska, govori se i o građanima BiH, i o Srbiji i Makedoniji. Sve ista ekipa koja je pokrenula rat, vodila rat, završila rat, a sada je na vlasti." tvrdi Tabaković i upozorava da bez "poništenja kompletne pretvorbe i privatizacije, bez procesuiranja ratnih zločina, onih koji su počinili pljačke civilnog stanovništva, za Hrvatsku nema pomaka. A to se bez zakonskog uporišta neće dogoditi.

To je zato što banke nikad nisu pretvorene ni privatizirane. Taj projekt pljačke građana traje i danas tvrdeći da je primjerice, država vlasnik šuma što nije istina, jer su građani apsolutni vlasnici sve imovine u Republici Hrvatskoj, i nije mi jasno da se takozvani stručnjaci koji se pojavljuju po TV-u lupetaju takve gluposti. Ti pametnjakovići iako imaju Ustav, imaju Lisabonske konvencije, imaju kompletno pravno nasljeđe, i da to samo pročitaju onda bi čuli koje guposti govore. Ja bi im svima poderao diplome, naročito tim ekonomistima. Tko je vidio da je ekonomija nekakva nauka? Sve ovo što nam prodaju, to nema blage veze sa realitetom".

Ljudi šute iako im sve piše: ustanimo i očistimo taj jaram s našega naroda!

"Ljudi šute jer ih drže u šutnji. Odgajaju se tako, i non-stop im netko govori da moraju šutjeti. U Hrvatskoj se proračun troši na sve, samo ne na ono na što bi trebalo. Npr. neki dan je izašao podatak da 50 tisuća i 640 udruga, troši 54 milijarde godišnje. Koji je to novac? Država to ne koristi da bi vraćala kredite. Nitko ne pita za deficit Republike Hrvatske koji mi sad vraćamo. Primjerice, ti krediti, što su dizani. Nitko se ne pita u što je taj novac utrošen. Utrošen je u stvaranje ratnih profitera koji i dalje zadužuju Republiku Hrvatsku i građane drže u ovom robovskom položaju!

Bez potpuno nove opcije koja zna da je opstanak na ovim prostorima građana RH poništenje pretvorbe i privatizacije te procesuiranje ratnih priofitera i oduzimanje sve imovine stečene krađom, ne očekujete promjene.
Je li vama malo začudno da se povećava štednja danas, tako nam govore. Tko može štediti? Građani? Sigurno ne. Ali netko ipak štedi, povećava se štednja, rapidno. Tko je to vidio? U državi koja ima pad BDP-a, u državi koja ništa ne radi, koja ne stvara novonastalu vrijednost jer je sve uništeno do kraja, cijelo godspodarstvo, u toj državi se povećava štednja. To je smijurija". Ukazuje Tabaković sa željom da osvijesti ljude o zlotvorima koji vladaju njihovim životima: "Isti ljudi koji su pokrenuli i dogovorili rat, oni vladaju Hrvatskom, oni nezaustavljivo pljačkaju naš narod i dalje su vlasnici svega. To je vidljivo. Ovi, koji su tobože na vlasti, samo su njihovi glasnogovornici. Imate kod Šime Krasić u Uredu za državnu reviziju, Zadatak br. 2., 1800 imena onih koji su izvršili pljačku hrvatskog naroda kroz pretvorbu i privatizaciju. Zanimljivo je kako u ovoj državi sve piše, samo to netko mora pročitati."

Tabaković se osvrnuo i na nevjerojatnu cenzuru koja je s planom provođena u hrvatskim medijima. Ljudima koji znaju istinu, jednostavno se ne da govoriti, ili ih se jednostavno proglasi ludima, i nikome ništa ali upozorava i na činjenicu da se danas ubijaju ljudi, do samoga kraja.
"Mene cenzuriraju zbog istine, ne daju mi govoriti u medijima, zabranjen sam zbog toga što pozivam građane da ustanu na noge, i da zajedno zbacimo ovaj jaram koji nam je nametnut pljačkom. Kad smo mi opljačkani, opljačkana je kompletna naša imovina, šume i vode. Vode će nam sada uzeti. Objedinjuju vodovode i bit će kao sa HT-om kada su nam rekli da mi nismo ništa uložili u HT. Ali, oni lažu, mi smo vlasnici svega, i šuma i vode i zemljišta. Uništili su PIK-ove da bi se stvorili tajkuni u prehrambenoj industriji. To su notorne činjenice i zločin neviđenih razmjera.

Za vrijeme rata poginulo 15 tisuća ljudi sada se ubija četiri milijuna ljudi. Oduzima, i oduzimat će im se apsolutno sve. Međutim, ovdje se sustavno ljudi ubijaju, svi, osim tog establišmenta, koji jedini preživljava. Ta mala lopovska struktura jugoslavenskih ljudi, koja vlada našim prostorima. Oni vladaju Hrvatskom, kradu i grade kuće po Parizu, južnim morima, dok naše građane tjeraju na ulicu bez ičega. Sve je transparentno i vrlo jednostavno, no, potrebno je vidjeti pravu zbilju stvari.

Potrebno je smijeniti ljude u saboru, a ne u Vladi. Ljudi koji sjede u saboru zaštićeni su kao Lički medvjedi. Dok njima dajemo vlast prihvaćamo europsku pravnu stečevinu i ne može biti bolje. Idemo u apsolutnu propast, naši ljudi su robovi sustava, i to je istina koja će postati još gora ako se naš narod ne ustane i ne probudi iz sna" zaključio je Tabaković.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/124047-rat-u-hrvatskoj-u-t ijeku-je-neviden-napad-na-hrvatski-narod-4-milijuna-hrvatskih-ljudi-zlocino m-ce-ostati-bez-icega.html

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 08:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.06.2014., ponedjeljak

Zanimljivosti sa magicusa



Zanimljivosti sa magicusa

COVJEK NE MORA MEDITIRATI SATIMA DA BI DOZIVIO OSJECAJ UZVISENA TAJANSTVA KOJIM SMO VJECNO OBAVIJENI....

Dragi prijatelji!



"COVJEK NE MORA MEDITIRATI SATIMA DA BI DOZIVIO OSJECAJ UZVISENA TAJANSTVA KOJIM SMO VJECNO OBAVIJENI. TREBA SAMO PRONICAVO UOCITI, MAKAR SAMO NA TREN, RASCVJETANO DRVO, SUMU STO RASTACE SE U BOJAMA JESENI I NASMIJESENO DIJETE".
Simon Greenberg






- Kamp GOZD / 2005- 2012. /
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107556


- Moć mita
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107526


- Praznik Duhova, Rudolf Steiner
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107420
- The Zeitgeist Movement
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107452
- Igor Mandić, nema nade za Hrvatsku
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107550







Izlet brodom Kovren

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107269



Robert Vrbnjak, abeceda nestajanja

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107342



Sex na Ex

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107370



Zanimljive postavke

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107368



Moje zadnje pismo upućeno vama

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107178







Lp, Borivoj





Oznake: Osobno


- 08:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.06.2014., subota

Deset strategija manipulacije putem medija



Razmisli o ovom prilogu...

Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Čomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.






1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE





Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju svijeta. (GLEDANJE TV-A!!!!)

2) STVARANJE PROBLEMA






Ta metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. (WTC
9/11)

3) POSTUPNOST PROMJENA





Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.

4) ODLAGANJE





Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.

5) UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA





Kada se odraslima obraća kao kada se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.

6) BUĐENJE EMOCIJA





Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

7) NEZNANJE







Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva
treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva

ostao nepremostiv.

8) VELIČANJE GLUPOSTI







Javnost treba podsticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je "in" (u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.

9) STVARANJE OSEĆAJA KRIVICE






Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svojeg položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.




10) ZLOUPOTREBA ZNANJA





Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.


lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje


- 08:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.06.2014., petak

Nakon utakmice Brazil: Hrvatska

Moj uvid nakon nogometne utakmice Brazil: Hrvatska


Danas je petak, 13.06.2014. godine, u znaku punog mjeseca.

Nakon nogometne utakmice "Hrvatska: Brazil" i ne prospavane

noći, digao sam se iz kreveta pred zoru i ugledao pun mjesec

koji je upravo zalazio za Učkom. Pogledao sam i kalendar i

zaključio da se sve to zbiva u petak datuma 13. na puni mjesec.


Shvatio sam da smisao nogometa je igra a ne prodaja igrača.

Dok se tako u samome startu, budu postavljala pravila igre u funkciji

nogometa, od nogometa ništa... Gdje je nestala ljepota nogometa?


Pretjerano taktiziranje prema zacrtanim šablonama trenera, bez

ljepote igre i posjeda lopte u svojim nogama, u iščekivanju pogodnosti...

Osjećaj tromosti i kondicione nepripremljenosti igrača, ne surađivanje i

zverkanje, bjeg po terenu i skrivanje bez lopte, izbjegavanje doticaja sa

suparničkim igračima, nekontrolirano i bespotrebno fauliranje igrača...

Uvijek će biti kriv sudac, bilo je i biti će... GDJE JE NESTALA IGRA ???


Mi imat ćemo bunt navijača i publike, ne dolaženje na nogometne

terene i utakmice kao u slučaju Dinama i njihov odnos prema Mamićima...


Ipak nadu budi Matjaž Kek i HNK. Rijeka, stvarajući novu klimu i

uvažavajući respekt spram publici i navijačima grada Rijeke...


Probuđen ovog jutra, shvatio sam neke stvari koje se zbivaju u našem

nogometu... Smisao nogometa je igra a ne prodaja igrača!



U Rijeci, 13.06.2014. godine, na petak uz puni mjesec.

Borivoj Bukva

htp://budan.blog.hr/

Oznake: Osobno


- 08:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.06.2014., četvrtak

Orbovi


ORBOVI

Sa desne strane je svjetlost... Očito se kretala ili slicno... Oprostite sto su fotografije taako mutne no nije bilo prilike da ih dobijem u ciscem obliku...


ORBOVI


http://ce-4.forumotion.com/t2688-orbovi



-----------------------

Orbovi – refleksija svjetlosti ili spiritualna bića?26 Kolovoz 2012Prije nego pojasnimo što su, zanimljivo je napomenuti kako je ovo još jedan pojam o kojem znanost zna jako malo ili gotovo ništa.

Često ni sami nismo svjesni da su na fotografijama, ili ih pak često zapazimo pa nam nije jasno kakve su to svijetle kuglice na slici. Je li greška na aparatu, leći, prostoru? Ili je možda nešto nadnaravno.

Imaju definiciju?Orbovi ili svijetleće kugle se tumače kao pojave prilikom slikanja kada su u pitanju insekti i čestice prašine od kojih se odbija svjetlo, ili kao anomalije izazvane prašinom na lećama ili kao rezultat prisustva vlage.
No, je li to njihova posljednja definicija? Je li to tako jednostavno poput najobičnije prašine ili tu ipak ima nešto više? Znanost ne zna.. Ono što navodi razmišljanju o tome kao nečemu posebnom su vjerovanja da su orbovi zapravo duše umrlih osoba, bića iz drugih dimenzija, posebna vrsta života, možda čak i izvanzemaljci. Neke teorije kažu da ih je tisuće oko nas, svakodnevno, no toga nismo svjesni. Orbovi se, navodno, pojavljuju i kao dobre vibracije, pa tako neki tvrde da slika je slika neba nakon skupne meditacije puna orbova, što, navodno, ima prefiks pozitivnog.

Prirodni i neprirodni orb-oviNa fotografijama možemo razlikovati dvije vrste „orb-ova“, one posve uobičajene, prirodne, nastale najčešće prisustvom prašine ili vlage i one neprirodne, paranormalne, za koju se vjeruje da predstavljaju nekakav oblik energije.

Tumači se i kao Božanska energija. Svako središte svjetlosne kugle je povezano s Izvorom i donosi najčišću Božansku energiju. Svjetlost je iz središta raspoređena u koncentričnim krugovima. To nam pokazuje različite slojeve duhovnoga svijeta u odgovarajućoj frekvenciji do najvišeg reda. Unutar kruga je aura, koja utiće na vašu auru, odnosno usklađuje vašu auru i prenosi informaciju.



Svjetlosnih kugla ima raznih oblika, boja, dimenzija, pojavljuju se same ili u skupini, ali uvijek nam prenose informacije i pomažu nam da se dignemo na višu vibraciju.

Neki, prestrašeni rezultatom svojih fotografija, su svoje foftografije i prijavili, a dokazano je sljedeće:

„Većina prijavljenih fotografija ne sadrže nikakav paranormalan element, nego je efekt “orb-a” nastao zbog refleksije i loma svjetla na lećama fotoaparata. Rezultat je savršena kugla svjetla koja kao da se nalazi u području fotografiranja, no to je u biti slika same leće. Mnogi ljudi ovu pojavu zamijene kao pravi dokaz postojanja duhova ili onoga za što vjeruju da “orb-ovi” predstavljaju.“

Australac, tzv. Paul iz Perthase, na YouTubeu prvi put oglasio početkom srpnja, te je od tada na tom servisu objavio nekoliko desetaka fascinantnih snimaka. Njega, naime, strašno muče orbovi te bi bio najsretniji kada bi ih se riješio. Njegov je problem navodno daleko od odbijanja svjetlosti te je uvjeren kako se tu krije nešto više.

“Volio bih da mi netko pomogne. Nemam se kome obratiti. Orbovi su u mom su životu već 12 godina i ne prestaju me progoniti ma kamo selio. Bude me svaku noć i čujem ih kako govore.” “Snimam ih dvije godine pomoću infracrvene kamere, te se nadam se da ću uskoro uspjeti zabilježiti i to što pričaju, pa i te rečenice podijeliti sa svijetom”.


“Ne znam što su te svijetleće kugle – izvanzemaljci ili duhovi – ali znam da su ta bića stvarna i da sam zbog njih sam počeo gubiti razum”, napisao je između ostalog očajni Australac uredniku jednog portala. (Izvor)

Što je istina?Neki ljudi smatraju da je kugla dobivena digitalnim fotoaparatom greška u digitalnoj obradi fotografije kod samog aparata. No kada se uistinu tako nešto dogodi, te greške nisu kružnog nego kvadratičnog oblika, i ukoliko su poluprozirne pikseli koji se vide kroz njih bi isto tako trebali biti poremećeni. Prašina i nečistoća isto nisu rijedak slučaj. Tada svaka fotografija sadržava kuglaste forme ukoliko se fotografije rade u seriji na istoj lokaciji. No zamijećeno je da se paranormalni “orb-ovi” ne ponavljaju prilikom serijskog fotografiranja. Neki orbove smatraju i mislima usmjerenima prema slici. Neki pak, poput jedne djevojke s foruma, tvrde da „u pitanju je ljubav“.

„Fotograf je u petoj dimenziji i ima raširenu auru. Ključ je ljubav. Um i treće oko nisu važni u ovom slučaju. Parapsihološke sposobnosti također nisu bitne. Da biste snimili svjetlosnu kuglu trebate razviti svijest o ljubavi.“

Svatko će svoje „kuglice“ tumačiti na svoj način. Netko će u njima prepoznati dragu osobu, netko prašinu a netko ljubav. Je li u pitanju ljubav? Je li u pitanju Božanska snaga ili su orbovi, ipak, tajna prljavih objektiva.

Ines Marinac

---------

Imao sam slično iskustvo, ispisano je na magicusu...

Predajem tekst magicusu, da čujemo i preostala tumačenja.

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/




------------












Dragi Borise, imam 16 godina i imaj
na umu da se ne šalim i potpuno iskreno šaljem ove fotografije... Mozes li mi molim te objasniti ove svjetlosne pojave na slikama?

Ovdje sam mislila da je rijec o igri svjetlosti no
primjetila sam pojavljivanje svjetlosti na 2 RAZLICITA mobitela na isti dan koja inace rade potpuno normalno...

Posljednja fotografija slikana je drugim mobitelom i to pola sata prije nego sto se moja prijateljica uopce pojavila na toj plazi... Ona se ne sjeca nikakvih deckiju koji su na osljednjoj slici... Kako je to moguce? Vidjeli smo u opisu
fotografije da je slika slikana pola sata prije nego sto je napisala prijatelju poruku da stigne na plazu, kad je bila
stigla...

Sa desne strane je svjetlost... Očito se kretala ili
slicno...




Oprostite sto su fotografije taako mutne no nije bilo prilike da ih dobijem u ciscem obliku...

Nadam se odgovoru,


Katarina

P.S. slikane su nakon ponoći


Oznake: paranormalno


- 08:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

11.06.2014., srijeda

Zaštita okoliša i odlagalište smeća u Rijeci




Najlošiji zrak u Hrvatskoj utvrđen na mjernoj stanici Viškovo-Marišćina
Hrvoje Maurinaz 6. lipnja 2014. PGŽ i Hrvatska

Najlosiji zrak u Hrvatskoj utvrden na mjernoj st

Jučer u 11 sati najlošija kvaliteta zraka u Hrvatskoj, s indeksom 53,3 koji označava srednju kvalitetu zraka, izmjerena na mjernoj stanici Viškovo – Marišćina, no već sat vremena poslije, u podne, najlošiji je zrak bio u Pavekima kod Kostrene, s indeksom 55,1. Već u jedan sat poslijepodne zrak je svuda u Hrvatskoj bio čist.

Agencija za zaštitu okoliša prekjučer je predstavila i pustila u rad novi internetski portal »Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj«, dostupan na stranicama Agencije, www.azo.hr.

Riječ je o portalu na kojem se svakoga sata obnavljaju podaci o kvaliteti zraka odnosno koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku na svim mjernim postajama u državi. Tako je jučer u 11 sati najlošija kvaliteta zraka u Hrvatskoj, s indeksom 53,3 koji označava srednju kvalitetu zraka, izmjerena na mjernoj stanici Viškovo – Marišćina, no već sat vremena poslije, u podne, najlošiji je zrak bio u Pavekima kod Kostrene, s indeksom 55,1. Već u jedan sat poslijepodne zrak je svuda u Hrvatskoj bio čist.

Zrak se smatra vrlo čistim ili čistim ako indeks njegove kakvoće ne prelazi 50, do indeksa 100 zrak je srednje kvalitete, a sve iznad toga ulazi u narančastu odnosno crvenu zonu sa zrakom opasnim ili vrlo opasnim po zdravlje. Tamo gdje se čovjek najmanje nada, u Plominu, zrak je jučer, primjerice, bio vrlo čist, s indeksom od samo 1,8, izmjerenim u 13 sati. U Krešimirovoj ulici u Rijeci, primjerice, u isti je taj sat zrak, s indeksom od 37, bio čist, jednako kao i u, primjerice, Sisku, Splitu ili Zagrebu. Kako je prilikom pokretanja portala naglasio Neven Voća, ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša, ovakav sustav praćenja kvaliteta zraka, osim Hrvatske, ima samo još deset zemalja EU-a.

Visoke koncentracije onečišćujućih tvari predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi, a najranjivije skupine su djeca, starije osobe, oboljeli od astme i drugih respiratornih i srčanih bolesti. Ispušni plinovi iz vozila posebno su opasni po ljudsko zdravlje, jer se, nerazrijeđeni, pojavljuju upravo u visini ljudskog respiratornog sustava.

Izvor: Novi list – Bojana Mrvoš Pavić
Foto: Ilustracija – Novi list

http://rijeka.meteoadriatic.net/wordpress/najlosiji-zrak-u-hrvatskoj-u tvrden-na-mjernoj-stanici-viskovo-mariscina/

lp, borivoj

Oznake: Vijesti


- 08:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.06.2014., utorak

Igor Mandić, Nema nade za Hrvatsku, država je u raspadanju



IGOR MANDIĆ PISAC KOJI TVRDI DA SE UMORIO I DA ODLAZI JOŠ UVIJEK DIŽE PRAŠINU

Nema nade za Hrvatsku, država je u raspadanju

Kao što se pogrešno presavijene i zgažene novine više nikako ne mogu ispraviti, jer onaj pogrešan rub kod pogrešno presavijenih novina nemoguće je ispraviti, tako se i pogrešno presavijena država više ne da ispraviti. Nikako se ne da ispraviti ono što je zacrtano devedesetih

Ladislav TOMIČIĆ, snimio Nenad REBERŠAK

Igor Mandić je pisac, kritičar i novinar koji je obilježio hrvatsko novinarstvo druge polovice dvadesetog stoljeća. Danas za sebe kaže da je tek nemoćni penzioner. Međutim, ovaj penzioner ne izlazi iz forme. Njegovi javni istupi i danas izazivaju burne reakcije, kao što su ih izazivali u vrijeme kad su pravovjernici iz komiteta njegove knjige čitali uz pomoć povećala. Pokušavajući doći do Mandića kako bi dogovorili ovaj intervju, nazvali smo broj mobitela registriran na ime Igor Mandić. Igor Mandić nam se i javio, ali odbio je dati intervju pod obrazloženjem da vozi kamion.
– Neću vam dati intervju, ne mogu sad, radim, vozim kamion – rekao nam je kontaktirani Mandić. Naravno, bio je u pitanju krivi broj. Nasmijala nas je činjenica da je kamiondžija reagirao kao da novinari svaki dan od njega traže izjave i intervjue. Mandiću smo ispričali ovu anegdotu i tako je počeo naš razgovor s njim.
– Ima ih nekoliko koji se s punim građanskim pravom zovu kao ja. Još tamo pred kraj socijalizma i pred početak nove ere postojao je i vjerojatno još postoji jedan Igor Mandić koji je, ako se ne varam, primao moju poštu i sve moje pozive, a da mi se nikad nije javio s nekim opravdanjem ili barem da mi dostavi upućene mi pošiljke. Oko tog mog Mandića bio sam i malo sumnjičav, da mi nije podvaljen kako bi otkrio moje kontakte. Srećom, ja nemam nikakve pa ništa nije mogao niti otkriti. A što ćete, ljudi se svakako zovu, ima nas masu pod istim imenima i prezimenima, a ja namjerno nisam u telefonskoj knjizi još od 70-ih godina, otkad sam bio pod teškom paljbom jedne nacionalističke provokativne grupice ovdje u Zagrebu. Oni su mi psovali sve živo i mrtvo, prijetili mi na kućnu adresu i adresu Vjesnika, gdje sam tada radio.


Tadašnji i današnji idioti

Nacionalisti u sedamdesetima?
– Proustaški nacionalisti, jasna stvar. Već onda, sedamdesetih godina. Jedanput sam imao i fizički sukob koji, srećom, nije ostavio nikakvih posljedica. Kad smo supruga i ja dobili prvi kućni telefon, 1972., nisam ga registrirao na svoje ime upravo da izbjegnem suvišno nerviranje zbog provokacija koje su u pravilu bedaste i besmislene, vulgarne, neopasne, ali ipak na neki način nerviraju. I tako, da izbjegnem suvišno gubljenje živaca s idiotima, sebe sam isključio iz telefonskog imenika. Postoji li neka razlika između tadašnjih i današnjih idiota? Postoji. Ovi današnji su lošiji. Početkom devedesetih godina, sa sviješću o takozvanoj samostalnoj državi, te podzemne sile prljavštine i hrvatske gluposti dobile su podršku hrvatskog državnog aparata pa se još bezočnije mogu odnositi prema onima s kojima se ne slažu. Oni napadaji bili su iz potpuno deplasiranih razloga, ali svejedno, kada nekog pljuneš pa mu nalijepiš etiketu, onda se po njemu može nastaviti batinati bez ikakva obrazloženja. To su pokazali svi zatvori, sve umobolnice, svi totalitarni režimi ovoga svijeta. Razlika, dakle, postoji. Danas je puno gore.
Zašto uz termin samostalna Hrvatska dodajete i – takozvana?
– Pa normalno da nismo samostalni. To je čista iluzija jer nemamo ni definirani teritorij, ni fiksne granice, niti imamo vojsku koja bi to garantirala. Već smo i iznajmljeni kao pomoćna snaga za najnasilniju grupaciju svijeta, a to je NATO, koji neki danas hvale zaboravljajući da je to najrazbojničkija organizacija novoga svijeta. Možda mu je ravna jedino Crkva u doba križarskih ratova prije 800 godina. Ondašnja Pax Romana sad je Pax Americana. Prema tome, ako smo mi pod pokroviteljstvom i u službi tog NATO-a, kako smo samostalni? Nismo samostalni ni u kojem pogledu pa ni u pogledu našega novca. Banke su nam u vlasništvu stranog kapitala, rasprodajemo željeznice i puteve, rasprodat ćemo vode i šume i sva nacionalna bogatstva koja »višnji nam Bog je d'o«, kako pjevaju naši popovi iz dubrovačke renesanse. Rasprodali smo kao da nam je ćaćino, a nije. To nam je palo prirodnim izborom naših davnih plemena koja su se tu naselila. No dobro. Ta naša suverenost apsolutno je upitna u svakom pogledu: političkom, graničnom, vojnom, financijskom. Kakva bi još suverenost postojala? Nikakva, osim kao fantazma mahanja zastavama, ispisivanja i crtanja šahovnice i klečanja na Kamenitim vratima u svrhu ostvarenja radničkih prava.



Imamo iluziju

Nedavno ste u »Nedjeljom u 2« rekli da je Hrvatska neuspjela država. Ipak, čini se da je ona vrlo uspjela u odnosu na ono što su zamislili i politički realizirali Franjo Tuđman i njegova klika. Nisu li oni upravo htjeli Hrvatsku koja će u šaci držati šačica bogatih obitelji? To što većina ljudi u Hrvatskoj ima svoje fantazije o tome što ova zemlja jest, to je druga stvar.
– Da, Tuđmanovu Hrvatsku imamo, ali ona se raspada. Evidentno se raspada. Čak i taj u neko vrijeme uspjeli ratni obris Hrvatske i ona krvoločna ratna motivacija koja je u početku uspjela okupiti nešto raspršenoga ljudstva pod jednu zastavu – i ta se Hrvatska raspada. Kao što vidimo, svi su se odjeci Tuđmanovog glavnog projekta počeli raspadati, i njegova stranka se raspala i u ovom, navodno demokratskom ozračju pokazala svoje pravo, negativno lice. Možemo reći da je Hrvatska bila uspješna država za kratko vrijeme, jasna stvar, kao nacionalistički i fašistoidni pokret. U tom smislu je bila uspješna i u tom smislu Tuđman jest bio uspješan političar, u to sumnje nema. No, čak i ta nacionalistička država je neuspješna. Srećom su se i kontra snage dovoljno suprotstavile da se nacionalistička, naizgled kompaktna državica, počela rastakati. Inače, niti jedna državica pod imenom Hrvatske nije uspjela opstati. Ako čak pristanemo na to da 24 godine imamo neku kompaktnu grupu ljudi koji se mogu svrstati pod pojam hrvatske države, to je beznačajnost, zrnce pijeska u pustinji vječnosti. Propadala su carstva stara po pet tisuća godina; kinesko, egipatsko, rimsko, habsburška monarhija koja je ovdje ostavila najdublje tragove... Prema tome, imati neku iluziju da dvadeset godina nešto znači i da se u ime toga možemo busati u prsa da imamo državu, na žalost, ne vrijedi.


Macabre vizije

Uistinu vjerujete da za Hrvatsku nema nade?
– Na osnovama na kojima je osnovana – ne. Kao što se pogrešno presavijene i zgažene novine više nikako ne mogu ispraviti, jer onaj pogrešan rub kod pogrešno presavijenih novina nemoguće je ispraviti, tako se i pogrešno presavijena država više ne da ispraviti. Nikako se ne da ispraviti ono što je zacrtano devedesetih, osim teškom katastrofom, revolucijom ili ratom. Sve su to stravične, macabre vizije koje otklanjam od sebe i ne usuđujem se o njima niti misliti.
Nije Hrvatska jedina država koja je pogrešno presavijena. S obzirom na sve što se na Zemlji zbiva, možemo zaključiti da je pogrešno presavijen cijeli svijet.
– Najprije naš takozvani region. Sve te državice su se pokazale nesposobnima za samostalni opstanak. Srbija, Bosna i Hercegovina koja ne postoji, Makedonija, Crna Gora – smiješni pojam, pa čak i ona najnaprednija, koja je sve iskrivila – Slovenija – je na rubu propasti. Dokaz je to da su se te države usprotivile nekom gotovo geofiziološkom sustavu koji ih je stotinama godina privlačio i držao zajedno. Jugoslavenska ideja je u tom pogledu bila najsnažnija. Po meni čak ni ona rojalistička Jugoslavija, stvorena na rezultatima Prvog svjetskog rata, nije bila pogrešna. Versajska Jugoslavija nije bila pobačaj, kao što ni avnojska Jugoslavija nije pobačaj. To su dvije normalno skrojene države, napravljene na sili jedne duboke međusobne etničke privlačnosti. Slikovito pokušavam reći da su se one i fiziološki privlačile. Kako su se rasjekle silom – dakako u krvavome ratu – trenutačno su trijumfirale, svaka u svojoj glupoj oazi, i vjeruju da su napokon ostvarile svoj davni san. To važi i za Srbiju, kao i za Hrvatsku. To je također promašena država.


Pisac, a ne književnik

Ostavimo po strani države i porazgovarajmo malo o novinarskoj profesiji, iako ste odavno više književnik, nego novinar.
– Volim se zvati piscem.
Koja je razlika između pisca i književnika?
– Od imenice pisac može se napraviti glagol pisati. Od imenice književnik nema glagola. Književnikovati? Ili knjižariti? Knjigariti? Očito je sama imenica nemoćna. Gledano strukturno, kroz književnu historiju, ona je samo iluzija koja preostaje iz prošlih stoljeća, kad je književnost bila toliko odvojeno mjesto u sistemu društvenih vrijednosti da je mogla figurirati samostalno. U dvadesetom stoljeću književnost je izgubila to povlašteno mjesto i pretvorila se samo u zanat pisanja, a kome u tom zanatu za rukom pođe i umijeće, onda neka bude i umjetnički pisac. Mene je uvijek smetala ta kompromitirana riječ književnik, jer su to – pogledajte samo našu književnu povijest – popisi neuspjelih, nečitanih, propalih ljudi i knjiga. Ono što je živo, to se u moderno vrijeme pretvorilo u pisanje. Još od sedamdesetih godina moj intimus, bračni kum Veselko Tenžera i ja svojatamo za sebe da smo prvi naglasili tu razliku između književnika i pisca.
Kako ste doživjeli kraj Vjesnika?


– Vjesnik je trebalo dokrajčiti jer je bio posljednji ostatak socijalističkoga sistema u Hrvatskoj. Zanimljivo je i ne želim nikoga optužiti, ali prvi koji je bio za propast Vjesnika je bio Slavko Linić. Još davno, u Račanovom mandatu je to zagovarao. To je bio nezaustavljivi proces uništavanja svega što je malo davalo na neki preostatak socijalistički uređene institucije. Dakako da je Vjesnik iz svojih sjajnih, tiražnih i novinskih vrhunaca nezaustavljivo padao i gubio tiražu u borbi s mlađim, prodornijim novinama i novim medijima. Potpuno ga je dokrajčila vladavina HDZ-a, koji je novine pretvorio u sterilno, stupidno glasilo i mjesto za sprdnju. Meni je na nesreću pala (ne)zgodna dužnost 2000. da zasjednem na mjesto glavnoga urednika. Izvrgnuo sam se ruganju, naročito s te naše takozvane ljevičarske idejne struje u kulturologiji i novinstvu. Uzimali su me na zub svi oni koji su mi mogli biti znanci i prijatelji i koji su to kasnije i postali. Nije im bilo jasno što jedan čovjek moga profila radi na tom mjestu. Uzalud sam objašnjavao, kao što se može vidjeti i u mojoj knjizi »Oklop od papira«, da sam se tog mjesta prihvatio da odstranim strančarstvo iz Vjesnika, da list ne bude ni Vladin ni predsjednikov, nego da to budu novine prvog višestranačkog Sabora u novijoj hrvatskoj povijesti. I to je bila jedna od mojih iluzija. Također sam sudjelovao u izgradnji te paradne laži, ali s namjerama koje su se i pokazale dobrima. Uspio sam odstraniti iz Vjesnika govor mržnje, uskratio sam pravo govora onima koji su na tome ustrajavali čak i po principu cehovske ili sindikalističke logike pa su tužili instituciju zbog uručenih im otkaza. Neka, s pravom su se borili za sebe. U to kratko vrijeme, u osam mjeseci – nisu mi dali niti da jednu trudnoću iznesem – uspio sam na licu Vjesnika napraviti izvrstan face lifting. Dakako, netko će mi se rugati da je to samo poza, parada, vanjština. Da, ali bila je u pitanju i suština. Privukao sam neke od najboljih komentatorskih snaga, od Tomice Jakića i Nikole Viskovića do Vice Vukova, kao i još nekolicinu koji su zajedno sa mnom radili na idejnom osuvremenjivanju toga lista. Vjesnik sam čak i na jedan vidljivi način pokušavao vratiti izvorima njegove narodnooslobodilačke tradicije. U jednome periodu vratio sam crvenu boju u glavu lista, jer crni Vjesnik je svojevremeno smijenio crveni. Počeo sam sumnjičiti moralnost i ispravnost takozvanog Domovinskog rata i operacije Oluja. Raspisao sam jednu anketu na tu temu, na koju su odgovarali brojni novinari i znanstvenici. Duboko sam uvjeren da me Račanova vlast, ta slaba i sumnjiva koalicija, zbog toga smijenila. Neće nama nitko dirati u svetost Domovinskoga rata, a naročito ne taj Mandić, kojemu ne znamo ni boju ni idejnost!


Čizme i uniforme

Mislite li da braniteljski korpus, koji svoj društveni utjecaj crpi iz sudjelovanja u ratu, ima veću snagu od one koju je u Jugoslaviji imao SUBNOR?
– Koliko ja znam, SUBNOR nije imao oružje, a ovi imaju oružje. Ali mislim da su oni ipak samo tigar od papira i da svaka lijeva ili ljevičarskija vlada griješi ako ih se plaši. Oni nisu ujedinjeni ni s kakvom idejom. Kao što rekoh, tuđmanoidno naslijeđe se raspada. Svi su se njegovi odjeci rastočili, a sljedbenici su jedni druge zamrzili i pozatvarali, pogubili se po stazama i bogazama sluđene povijesti, tako da je taj braniteljski korpus po meni tigar od papira i ne treba ga se plašiti. Djeluju kompaktno samo zbog toga jer nose čizme i uniforme. Jadna li je država u kojoj postoje paravojne jedinice koje joj diktiraju put. Zar i to nije jedan od dokaza da to nije država? Zar je to država ako dopušta da u njoj postoji nekakva snaga koja će joj militarističkim prijetnjama oblikovati politički razvoj?
Pretpostavljam da pod tim mislite i na onaj famozni Stožer za Vukovar, kojem je središnja točka zanimacije borba protiv ćiriličnog pisma.
– Taj je pak najsmješniji i najjadniji. Mislim da je nemoćan i da se s malo odlučnosti može dovesti u red. Doduše, nije na meni da to govorim. Ja sam potpuno nemoćni penzioner, izvan svih organa moći i utjecaja.
Da se vratimo na trenutak na novinarstvo. U novijem razdoblju hrvatskog novinarstva polemika je, čini se, prognana iz novina, odnosno iz medijskog prostora?
– Nije! Nije polemika prognana. Po tom pitanju stalno moram braniti današnje vrijeme od prošloga. Onoliko koliko je polemika prije bila institucionalizirana u nekoliko osoba, danas se raspršila po nevjerovatnim zakutcima. Uvijek niče tamo gdje se ne očekuje. U tome i jest srž polemičkog mišljenja, da ono ne traži dopuštenje da progovori. Čak i ovi građanski, tabloidni listovi, svako malo imaju polemičke provale bijesa i srdžbe. To jest polemička rukavica društvu. Ovisi samo koliko je prihvaćena s druge strane. Posredno znam i za ratove i polemike u virtualnom svemiru, na internetu.
Ne mislite da je snaga pisane riječi oslabjela u odnosu na neka minula vremena?
– Tako se žale svi suvremenici. Svaka epoha plače za snagom koju su imali pređi, ali to je pogrešno. Snage ima i danas, itekako. Očituje se u masi dobrih ostvarenja.


Doviđenja! Ćao!

Među tim ostvarenjima Vašeg, na žalost, više nema.
– Razumljivo, jer svakom vrijeme prolazi. Govoreći bez samosažaljenja, ja sam prilično istrošio i potrošio. Sebi kopam rov za uzmak, a taj rov vodi prema grobu. Nitko me neće dovoljno usrdno i dovoljno plaćevno pa se povlačim prema nestanku. Kao što sam rekao u ovoj knjizi, želim da moj treći svezak autobiografije bude oproštaj sa svima. Doviđenja! Ćao!
Ne čini se da uzmičete. Svaki Vaš javni istup izaziva niz reakcija, a vidim da se još uvijek trudite gađati tamo gdje najviše boli.
– I u starijim godinama čovjek se može ritati. I staro magare se rita, baca ćifte. Kad već ne može gristi, onda barem baca ćifte. To je ono kad se ostarjela životinja upre na prednje noge, a sa zadnjima se brani, rita. Možda i jedan stari magarac kao što sam ja to još uvijek može. Logično je da su došli mlađi, jači, pametniji, prodorniji, koji se nameću i imaju jače pozicije u društvu pa su ih znali iskoristiti da se čuje njihov glas, a da se stari prisile na šutnju. Možda sam i ja to radio kad sam bio 40 godina mlađi.
Vas nisu baš voljeli niti nositelji sustava u Jugoslaviji, a najveći progon koji se doživjeli, onaj iz sedamdesetih, nastao je zbog književne kritike.
– Zato jer je u toj kritici bio politički kontekst. Dohvatio me Dušan Dragosavac, tad svemoćni partijski sekretar u Hrvatskoj. Nije me dokačio tekstom, nego je na nekom savjetovanju, gotovo u kavanskoj atmosferi, dobacio neku primjedbu na moju knjigu kritika u kojoj je bila ta kritika pet godina stara. Bio je to dokaz snage jedne književne kritike, koja u sebi krije potenciju dinamita u društvenom mišljenju. Tada sam se čisto i bistro, što ni Dragosavac ni njegovo društvo nisu shvatili, zalagao za naše građansko pravo da ne budemo za komunizam, odnosno za socijalističko uređenje. Ne da budemo protiv, nego da ne budemo za. Tražio sam pravo na postojanje i na izražavanje za one koji nisu pupčanom vrpcom vezani uz vladajući društveni sistem. Eto, taj subverzivni element moje kritike, ako jednom bude pročitan, opravdavat će i ovo moje današnje povlačenje. Danas više nema mogućnosti da književna kritika nekom padne u oko, jer nitko ništa ne čita.
Kako tumačite činjenicu da današnje hrvatsko društvo uzima Krležu za svog najvećeg pisca, dok s druge strane prešućuje rušenje antifašističkih spomenika, organizira obljetnice za ljude u crnim uniformama i tolerira njihov pozdrav Za dom spremni?
– Oni koji ruše, ne čitaju ništa. Ni da ih tučeš ne bi čitali. Uz to, kako sjećanje blijedi, tirani se promeću u heroje, a dobri vođe blijede iz sjećanja jer nisu napravili dovoljno lošega pa ih se nema po čemu pamtiti.
Starčević, Radić, Strossmayer i Broz iznad svih
Kad spominjete tiranine, jesmo li mi ikad zapravo imali pozitivnog vođu naroda?
– Starčevića, Radića, Strossmayera ne možemo izostaviti kao prvu ligu, a nad njima se izdiže lik Josipa Broza.
Gdje da smjestimo Tuđmana?
– U desni škafetin jednog golemog ormara. U ono vrijeme kad je živio i radio ostvario je svoj negativni san vrlo uspješno i nanio nam grozne rane od kojih se ova nakupina lokalno izoliranih plemena u Hrvatskoj nikada neće oporaviti.

Preuzeto iz Novog Lista
http://www.novilist.hr/

--------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti


- 08:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.06.2014., ponedjeljak

Moć mita


Moć mita

Nova-Akropola-Casopis-Filozofija-Humanizam-Kultura-moc-mitaIz intervjua Billa Moyersa s Josephom Campbellom, američkim piscem i profesorom komparativne mitologije i religije

Od najstarijih se dana povijesti čovječanstva susrećemo s mitskim pričama. One se nalaze u korijenu svakog naroda, svake kulture. U njima je čovjek nalazio smjernice, savjete, putokaze za koračanje vlastitim životnim putem. Putem koji ga je trebao dovesti do otkrivanja i ostvarivanja smisla života, do velikog jedinstva sa samim sobom, s drugim ljudima i s čitavom prirodom. U životu današnjeg čovjeka ovim se pričama ne pridaje takva važnost.

Joseph Campbell (1904. – 1987.), američki pisac i profesor komparativne mitologije i komparativne religije, svojim je radom vratio mitologiju na svjetlo dana. Njemu u čast utemeljena je “Joseph Campbell katedra komparativne mitologije” na Sarah Lawrence Collegeu gdje je predavao gotovo četrdeset godina.

Njegova je učionica uvijek bila prepuna studenata koje je svojim predavanjima “ostavljao bez daha”. Govorio je kako to nisu obične pričice uz logorsku vatru, nego moćni vodiči ljudskoga duha. Pokazivao je kako su mitološke priče širom svijeta, ma kako izgledale različite, u biti jednake. Njihova je univerzalna istina jednaka, ali je u različitim povijesnim razdobljima samo ispričana na drugačije načine.

Rad Josepha Campbella utjecao je na mnoge njegove studente, kao i znanstvenike, pisce, glazbenike, umjetnike i filmske redatelje. Jedan je od njih i njegov prijatelj George Lucas koji je, nadahnut Campbellovom knjigom Heroj s tisuću lica, snimio svoje poznato remek-djelo Ratovi zvijezda.

George Lucas i Joseph Campbell postali su dobri prijatelji nakon što je redatelj obznanjujući da mnogo toga duguje Campbellovom radu, pozvao znanstvenika da pogleda trilogiju Ratovi zvijezda. Tijekom tog posjeta i ponovnog uživanja u junaštvima Lukea Skywalkera ozario se govoreći o tome kako je Lucas napravio “najnoviji i najsnažniji zaokret” u klasičnoj priči o heroju. “A što je to?”, upitao ga je tada novinar Bill Moyers. “To je ono što je Goethe rekao u Faustu, ali što je Lucas odjenuo u moderno ruho – poruka da nas tehnologija neće spasiti. Naša računala, naši alati, naši strojevi nisu dovoljni. Moramo se osloniti na svoju intuiciju, na svoje istinsko biće.”

“Nije li to uvreda razumu?”, pitao je novinar. “I, kako stvari stoje, ne povlačimo li se tada velikom brzinom od razuma?”

“Ne, to nije ono o čemu se radi u herojevom putovanju. Ne radi se o tome da se negira razum. Baš suprotno, prevladavajući tamne strasti heroj simbolizira našu sposobnost kontroliranja iracionalnog divljaka unutar nas. I Luke Skywalker nikad nije bio racionalniji negoli kad je unutar samoga sebe našao karakterne sposobnosti koje su mu omogućile da se suoči s vlastitom sudbinom.”

Na jednom od svojih predavanja Campbell je rekao: “Cilj herojeva putovanja nije identificirati sebe s bilo kojim od likova ili s bilo kojom moći koju je iskusio. Konačan cilj traženja ne smije biti ni vlastito oslobođenje ni vlastita ekstaza, nego mudrost i moć da se služi drugima. Jedna od mnogih razlika između slavne osobe i heroja jest da prvi živi samo za sebe, a drugi djeluje da iskupi društvo.”

Istom Campbellovom knjigom (Heroj s tisuću lica) nadahnut je i animirani film Walta Disneyja Kralj lavova.

Joseph Campbell umro je iznenadnom smrću 1987. godine, nakon kratke borbe s rakom. Godine 1988. popularna je televizijska serija s američkim novinarom Billom Moyersom, pod nazivom Moć mita, milijune ljudi upoznala s Campbellovim idejama. Radi se o serijalu od šest nastavaka snimljenom tijekom posljednjih dviju godina Campbellovog života. Ovaj je serijal zaživio i u književnom obliku pod nazivom Joseph Campbell: The power of myths with Bill Moyers. Ovom prilikom izdvajamo dio u kojem sudionici razgovaraju o mitu i modernom svijetu.

MOYERS: Čemu mitovi? Zašto bismo obraćali pažnju na mitove? U kakvoj su oni vezi s našim životom?

CAMPBELL: Moj bi prvi odgovor bio: Ma živite svoj život, to je dobar život – ne treba vam mitologija. Ne vjerujem u zanimanje za nešto samo zato što se to nešto smatra važnim. Vjerujem da čovjeka neke stvari na ovaj ili onaj način jednostavno zarobe. Tako se može dogoditi da nas, uz odgovarajući uvod, zarobi i mitologija. A ako se to i dogodi, ako nas ona istinu zarobi, kako onda utječe na nas?

Jedan od problema koji nas danas prate jest nedovoljno poznavanje duhovne literature. Zanimaju nas dnevne novosti i problemi našeg vremena. Nekada su sveučilišta bila neka vrsta hermetički zatvorenih prostora gdje dnevne vijesti nisu ometale pažnju usmjerenu na nutarnji život i na veličanstvenu baštinu naše sjajne tradicije – Platona, Konfucija, Buddhu, Goethea i druge koji govore o vječnim vrijednostima koje daju smjer našem životu. Kad postanete zreliji i ispunite glavne životne potrebe, te se okrenete nutarnjem životu – ako tada ne znate gdje je ili što je to nutarnji život, požalit ćete.

Grčka, latinska i biblijska literatura nekad su bile dio općeg obrazovanja. Danas kad one to više nisu, čitava je zapadna mitološka tradicija izgubljena. Nekad su te priče bile živo prisutne. A kad priča živi u vama, onda prepoznajete njeno značenje u odnosu na nešto što se događa u vašem životu. Omogućuje nam bolje sagledavanje onoga što nam se događa. Mi smo time doista izgubili jer ne postoji ništa čime bismo taj gubitak nadomjestili. Ti djelići drevnih znanja koja su bila potpora ljudskom životu i koja su gradila civilizacije i religije tijekom tisućljeća, ustvari se odnose na duboke nutarnje probleme, nutarnje misterije, nutarnje stepenice koje treba proći, a ako su vam putokazi duž puta kojim idete nepoznati, morate ih sami otkriti. Ali kad vas jednom to ulovi, bilo iz ove ili iz one tradicije, obuzme vas osjećaj duboke, bogate i vitalne spoznaje da se ne želite prestati time baviti. (…)

MOYERS: Mitovi su ključevi?

CAMPBELL: Mitovi su ključevi koji nas vode razotkrivanju duhovnih potencijala ljudskog života.

MOYERS: Onoga što smo sposobni spoznati i iskusiti unutar sebe?

CAMPBELL: Da.

MOYERS: Vi ste izmijenili definiciju mita iz “traženje smisla” u “iskustvo smisla”.

CAMPBELL: Iskustvo života. Smislom se bavi um. Koji je smisao cvijeta? Jedna zen priča govori o tome kako je Buddha, obraćajući se jednom ljudima, jednostavno podignuo cvijet. Samo je u očima jednog čovjeka vidio razumijevanje. Samoga se Buddhu naziva “onaj koji jest”. Nema smisla. Koji je smisao univerzuma? Koji je smisao muhe? Jednostavno jesu. I to je to. Pa i Vaš je smisao da jeste. Toliko smo obuzeti postignućem nečega na izvanjskom planu da zaboravljamo kako su nutarnje vrijednosti, radost življenja, jedino bitni.

MOYERS: Kako možemo doći do takvog iskustva?

CAMPBELL: Čitajte mitove. Oni nas uče gledati u nutrinu i tada počinjemo shvaćati poruku simbola. Čitajte mitove drugih naroda, ne one vezane uz vašu vlastitu religiju, jer skloni smo vlastitu religiju tumačiti doslovno – ako čitate mitove drugih religija, počinjete shvaćati. Mit nam pomaže povezati um s iskustvom življenja. Govori nam što je to iskustvo. (…) Današnji je svijet izgubio vezu s mitskim. Ono što učimo u školama nije životna mudrost. Učimo tehnologije, dobivamo informacije. Zanimljivo je oklijevanje nastavnika da navedu životne vrijednosti teme koju predaju. U današnjoj znanosti – a to uključuje antropologiju, lingvistiku, povijest religija, itd. – postoji težnja za specijalizacijom. A kad znamo koliko jedan specijalizant mora znati da bi postao kompetentan specijalist, možemo razumjeti ovu tendenciju. Da biste se bavili proučavanjem budizma na primjer, morate vladati ne samo svim europskim jezicima na kojima postoje izvori o Istoku, posebno francuskim, njemačkim, engleskim i talijanskim, nego isto tako i sanskrtom, kineskim, japanskim, tibetanskim i nekolicinom drugih jezika. A to doista jest veoma obiman posao. Takav se specijalist zbilja ne može istovremeno pitati o razlikama između Irokeza i Algonquina.

Specijalizacija teži ograničavanju broja problema kojima se specijalist bavi. Međutim, osoba koja nije specijalist, nego generalist poput mene, ovdje primjećuje nešto što je naučila od jednog specijalista, ondje nešto što je naučila od drugog – a da se pritom nijedan od njih nije zapitao zašto se to nešto pojavljuje i ovdje i ondje. Tako generalist – usput, za akademike je to pogrdan izraz – ulazi u područje problema koji su, recimo to tako, više općenito ljudski nego specifični za neku kulturu. (…)

MOYERS: Vidjeli ste što se događa primitivnim društvima kad ih poremeti civilizacija bijelog čovjeka. Izgube nutarnju ravnotežu, raspadnu se, postanu bolesna. Nije li se isto događalo i nama nakon što su počeli nestajati naši mitovi?

CAMPBELL: Naravno da jest. (…) dovoljno je pročitati novine. Vlada potpuna zbrka. Na ovoj neposrednoj razini života i ustroja mitovi nude modele življenja. Ali ti modeli moraju odgovarati vremenu u kojem živimo, a naše se vrijeme tako brzo mijenja da ono što je bilo prikladno prije pedeset godina, danas više nije. Vrline prošlosti poroci su sadašnjosti. A mnogo toga što je u prošlosti smatrano porokom, danas je nužnost. Moralni poredak mora uhvatiti korak s moralnim nužnostima stvarnog života u vremenu, ovdje i sada. A to je nešto što ne činimo. Religija kakva je nekad bila, pripada nekom drugom vremenu, nekim drugim ljudima, nekom drugom skupu ljudskih vrijednosti, nekom drugom univerzumu. Vraćanjem na staro gubimo korak s poviješću. Naša djeca gube vjeru u religije kojima su ih podučavali i traže odgovore unutar sebe.

MOYERS: Često uz pomoć droga.

CAMPBELL: Da. Tu se radi o umjetno izazvanom mističnom iskustvu. Sudjelovao sam u nizu konferencija iz područja psihologije koje su se bavile čitavom ovom problematikom razlike između mističnog iskustva i psihološkog sloma. Razlika je u tome da se onaj koji je doživio slom utapa u vodama u kojima mistik pliva. Morate biti spremni za ovakvo iskustvo. (…)

MOYERS: Dakle zbog toga se radi o psihološkoj krizi ako se čovjek utapa u vodi u kojoj…

CAMPBELL: … u kojoj bi trebao znati plivati, ali nije za to spreman. Barem to vrijedi za duhovni život. Transformacija čovjekove svijesti strašno je iskustvo.

MOYERS: Puno govorite o svijesti. Što pod njome podrazumijevate?

CAMPBELL: Sastavni je dio kartezijanskog načina promišljanja da svijest smatra nečim svojstvenim isključivo mozgu, da je mozak organ iz kojeg izvire svijest. To nije točno. Mozak je organ koji usmjerava svijest u određenom smjeru, odnosno prema određenoj svrsi. Ali svijest postoji i u tijelu. Čitav je živi svijet prožet sviješću. Imam osjećaj da su na neki način svijest i energija ista stvar. Ondje gdje je životna energija izrazito vidljiva, postoji i svijest. (…) Pokušaj tumačenja svijesti isključivo tehničkim izrazima osuđen je na neuspjeh.

MOYERS: Kako transformirati svijest?

CAMPBELL: To ovisi o tome u kom ste smjeru skloni usmjeriti svoj um. I to je ono čemu služi meditacija. Cijeli život provedemo u meditaciji, iako većinom nenamjernoj. Mnogo ljudi većinu svog života provede meditirajući o tome kako doći do novca i kako ga potrošiti. Ako imate obitelj koju morate podizati, vaša je briga usmjerena na obitelj. Sve su to vrlo važne brige, ali su većinom fizičke prirode. A kako ćete djeci prenijeti duhovnu svijest ako je ni sami ne posjedujete? Kako to onda postići? Mitovi služe da nam podignu svijest na duhovnu razinu. (…)

MOYERS: Kako da onda živimo bez mitova?

CAMPBELL: Svatko za sebe mora pronaći aspekt mita koji može povezati s vlastitim životom. Mit u osnovi ima četiri funkcije. Prva je ona mistična – to je ona o kojoj sam pričao, gdje je uloga mita da spoznamo koliko čudo je univerzum, koliko čudo smo mi sami, te da iskusimo strahopoštovanje pred ovim misterijem. Mit otvara svijet prema dimenziji misterija, prema spoznaji misterija koji se nalazi iza svih formi. Bez toga nema mitologije. Ako se misterij izražava u svim stvarima, tada univerzum postaje, recimo to tako, sveta slika. Naime, naš pristup transcendentnom misteriju uvijek je uvjetovan okolnostima svijeta u kojem živimo.

Druga je kozmološka funkcija, dimenzija kojom se bavi znanost – uloga je mita pokazati nam kako univerzum izgleda, ali opet na takav način da misterij koji se nalazi u pozadini dođe do izražaja. Danas smo skloni vjerovati da znanstvenici u svojim rukama drže sve odgovore. Međutim, oni veliki među njima govore: “Ne, mi nemamo sve odgovore. Mi vam možemo reći kako nešto funkcionira – ali što to doista jest?” Upališ šibicu, ali što je vatra? Mogu oni pričati o oksidaciji, ali to mi ništa ne govori.

Treća je funkcija sociološka – mit podržava i potvrđuje određeni društveni poredak. Upravo u ovoj dimenziji mitovi strašno variraju od mjesta do mjesta. Tako istovremeno možemo imati čitavu mitologiju vezanu uz poligamiju i čitavu mitologiju vezanu uz monogamiju. I obje su sasvim u redu. Jedino ovisi o tome gdje se trenutno nalazimo. Upravo je ova sociološka funkcija mita postala dominantna u današnjem svijetu – i pritom uopće ne odgovara današnjem vremenu.

MOYERS: Što pod time mislite?

CAMPBELL: Etički zakoni. Zakoni koji propisuju kako bi život trebao izgledati u jednom dobrom društvu. Sve one bezbrojne Jahvine stranice o tome kakvu odjeću nositi, kako se ponašati jedni prema drugima, i tako dalje – u prvom tisućljeću prije Krista.

No, postoji i četvrta dimenzija mita, i upravo bi se s njom, mislim, danas svi trebali povezati – pedagoška funkcija, gdje mit govori o tome kako proživjeti život kao čovjek pod bilo kojim okolnostima. Mitovi nas mogu tome podučiti.

MOYERS: Što to naše duše duguju drevnim mitovima?

CAMPBELL: Drevni su mitovi bili osmišljeni kako bi uskladili um i tijelo. Um može kojekuda odlutati i željeti stvari koje tijelo ne želi. Mitovi i obredi bili su sredstva kojima su se usklađivali um i tijelo, način života i zakoni prirode.

MOYERS: Dakle, ove stare priče žive u nama?

CAMPBELL: To je doista tako. Stepenice u razvoju čovjeka iste su danas kao i u drevnim vremenima. Kao djeca, odrastamo u svijetu koga obilježavaju disciplina, poslušnost i ovisnost o drugima. Sve se ovo mora u zrelosti nadići, tako da više ne živimo život ovisni o drugima nego s čvrstim osjećajem samoodgovornosti. Nemogućnost nadilaženja ove stepenice osnova je neuroza. Sljedeći kritični trenutak koji moramo prevladati nastupa u trenu kad se moramo odreći svijeta u kojem živimo – kriza odvajanja.

MOYERS: I na kraju smrt?

CAMPBELL: I na kraju smrt. To je konačno odvajanje. Tako mit mora služiti dvama ciljevima: inicirati mladu osobu u svijet u kojem živi – tome služe narodne priče – i zatim je od njega odvojiti. Narodne priče razotkrivaju osnovnu ideju koja nas vodi ka vlastitom nutarnjem životu.

MOYERS: Zašto su u mitologiji toliko prisutne priče o herojima?

CAMPBELL: Zato što je to nešto o čemu vrijedi pisati. Čak i u popularnoj literaturi glavni je lik heroj ili heroina koji je začeo ili učinio nešto van uobičajenog raspona ljudskih dostignuća i iskustava. Heroj je netko tko je posvetio svoj život nečemu što je veće od njega samoga. (…)

MOYERS: Koja je svrha svih tih iskušenja, ispita i muka kroz koje prolazi heroj?

CAMPBELL: Ako ćemo govoriti o ciljevima, iskušenja su zamišljena da pokažu kako onaj koji je predodređen da postane heroj doista zaslužuje da bude heroj. Da li je on doista dorastao ovom zadatku? Može li nadvladati opasnosti? Posjeduje li dovoljno hrabrosti, znanja i sposobnosti da služi? (…) Kad shvatimo u čemu je pravi problem – zaboravljanje sebe, davanje sebe nekom višem cilju ili osobi – tada shvatimo da upravo u tome leži konačno iskušenje. Kad prestanemo razmišljati prvenstveno samo o sebi i vlastitom samoodržanju, tada prolazimo istinsku herojsku transformaciju svijesti. A ono čime se bave svi mitovi upravo su različite vrste transformacija svijesti. Dosad ste razmišljali na jedan način, odsad morate na drugi.

MOYERS: Na koji se način svijest može transformirati?

CAMPBELL: Ili putem samih iskušenja ili putem prosvjetljujućih otkrivenja. Sve je stvar iskušenja i otkrivenja. (…)

MOYERS: Dakle, ima li heroizam moralan cilj?

CAMPBELL: Moralan cilj je spašavanje ljudi, ili pojedinca, ili podupiranje neke ideje. Heroj žrtvuje sebe za nešto – u tome leži moralnost heroizma. Naravno, gledano iz neke druge perspektive, moglo bi se reći da ideja zbog koje se žrtvovao nije bila nešto vrijedno poštovanja. No, to je samo sud donesen iz te druge perspektive, koji ne narušava osnovnu ideju heroizma kojom je djelo izvršeno.

MOYERS: Zašto ste svoju knjigu nazvali Heroj s tisuću lica?

CAMPBELL: Zato što postoji određeni tipično herojski niz djelovanja vidljiv u pričama sa svih strana svijeta i iz različitih povijesnih razdoblja. U osnovi, moglo bi se čak reći da postoji jedan jedini arhetipski mitski heroj čiji je život uvijek iznova i na njima svojstven način oživljen u mnoštvu naroda mnoštva zemalja. Heroj iz legendi obično je začetnik nečega – novog doba, nove religije, novog grada, novog načina života. Kako bi začeo nešto novo, čovjek mora za sobom ostaviti staro i krenuti u potragu za početnom idejom, idejom-klicom koja će imati u potencijalu to novo oživjeti.

***

Joseph Campbell ostavio nam je u nasljeđe svoju životnu filozofiju sažetu u jednoj jedinoj rečenici koju je ponavljao kad god bi mu se za to ukazala prilika: “Slijedite svoj žar!”

U njegovim zapisima piše: “Važno je živjeti život s iskustvom, a time i spoznajom misterija koji leži u njemu i nama samima. To daje životu novi žar, novi sklad, novu veličanstvenost. Razmišljanje u mitološkim okvirima pomaže nam prihvatiti neizbježnosti koje nam donosi ovaj svijet i njegova iskušenja. Naučimo prepoznavati ono pozitivno u naizgled negativnim trenucima i aspektima naših života. Veliko pitanje koje se postavlja jest hoćemo li biti u stanju hrabro se upustiti u ovu avanturu.”

Preuzeto iz Nove Akropole

http://www.nova-akropola.hr/

-------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 08:48 - Komentari (15) - Isprintaj - #

08.06.2014., nedjelja

Predsjednički dvori

Predsjednički dvori

Predvorje Predsjedničkih dvora.

Popločenje s južne strane objekta gdje se uobičajno vrši ceremonija svečanog dočeka.


Predsjednički dvori službena je rezidencija predsjednika Republike Hrvatske od 1992. godine. Nalazi se u Zagrebu, Pantovčak 241.

Prva predsjednička rezidencija bila je smještena u Visokoj ulici na Gornjem gradu u Zagrebu, a nakon toga je preseljena u Banske dvore na Markovom trgu, današnju zgradu Vlade Republike Hrvatske. Nakon raketiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. godine od strane JNA, rezidencija predsjednika Republike preseljena je na današnju lokaciju na Pantovčaku.

Rezidencija u kojoj su smješteni Predsjednički dvori bila je poznatija kao Vila Zagorje, koja je bila građena 1963.–1964. godine prema projektu arhitekta Vjenceslava Richtera u suradnji s Kazimirom Ostrogovićem[1] za potrebe predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

Vila je primjer sinteze urbanizma, arhitekture i suradnje s likovnim umjetnicima. Stropovi glavne i ostalih dvorana u prizemlju, popločenje u vrtu na južnoj strani objekta, glavna ulazna staklena vrata i strop nadstrešnice pred ulazom odgovaraju novom senziblitetu za plastično oblikovanje Novih tendencija.[2] Objekt je okružen parkom koji se prostire na 100.000 tisuća četvornih metara. Na krajnjem sjeveru park-šume nalazi se i Vila Prekrižje (nekadašnja Vila Weiss).

Godine 1990. Vila Zagorje ulazi u razmatranje za smještaj Muzeja suvremene umjetnosti, što je stručno podržano od njezinih graditelja (Vjenceslav Richter). Sabor je bio spreman prihvatiti prijedlog, no kasnije je odlučeno da se njezina namjena prepusti odluci nove Vlade, koja ju je zadržala za svoje potrebe.[3]

Za naziv Predsjednički dvori prema nekim izvorima zaslužan je Jure Radić, tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Franje Tuđmana.

Preuzeto sa WIKIPEDIE
--------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje


- 10:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.06.2014., subota

Redovnik i prepisivanje starih crkvenih knjiga

REDOVNIK I PREPISIVANJE STARIH CRKVENIH KNJIGA

Mladi redovnik je stigao u samostan. Zadužen je za rad u skriptoriju pomagati ostalim redovnicima prepisivati stare crkvene knjige.

Primijetio je da uvijek svi redovnici prepisuju iz prijepisa, a ne iz originalnih svitaka. I tako novi redovnik ode do gvardijana i upita ga zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka. Naime, ukazao je na to da je netko mogao bilo što pogriješiti ili nešto propustiti prilikom prijepisa i to ne bi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama.

Gvardijan samostana reče: "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primijetio."

Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a stari gvardijan se nije vraćao . .. ..

Mladi se redovnik zamislio, i otišao ga potražiti. Ugledao ga je kako udara glavom o zid i kuka:
"Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !
Promaklo nam je R !"
Prednji dio glave bio mu je krvav, krv se slijevala niz lice, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu, "Što je tako loše Oče?"
Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila...

"CELEB(R)ATE !!! " (Slavlje)
a ne celebate (celibat - bezženstvo)

-----------

lp, borivoj


Oznake: Obrazovanje


- 08:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.06.2014., petak

Poruka crkvi: Ne molite se za mrtvu djecu

Poruka crkvi: Ne molite se za mrtvu djecu nego nam recite istinu o njima, je li ih bilo još i gdje?
Piše: R.I.
srijeda, 4.6.2014. 17:04


"ZABORAVITE molitve. Samo potpuno razotkrivanje može pomoći Katoličkoj crkvi da se iskupi za djecu koja su umrla pod njezinom skrbi", stoji u sažetku teksta objavljenom danas u britanskom Guardianu.

> Pored crkvenog sirotišta u Irskoj pronašli masovnu grobnicu s 800 vanbračnih beba

"Tijela 796 djece, starih od dva dana do 9 godina, pronađena su u septičkoj jami u irskom Tuamu. Djeca su umrla u periodu od 1925.-1961. godine u domu za majke i djecu koji su vodile časne sestre. Lokalno stanovništvo za grobnicu zna još od 1975. godine, kada su dva dječaka igrajući se polomila ploču koja je prekrivala grob i ugledala puno malih kostura", piše Guardian u tekstu u kojemu se komentatorica osvrće na stravično otkriće koje je skrivano desetljećima i zbog kojega se na udaru našla katolička crkva u Irskoj.

Do šokantne spoznaje o masovnoj grobnici u septičkoj jami došla je lokalna povjesničarka Catherine Corless kada je zatražila dokumentaciji o djeci preminuloj u domu. Dobila je gotovo 800 imena i otkrila kako je od 100 imena koje je istražila samo jedan dječak pokopan u obiteljskom grobu.

"Evo kako se Irska skoro do devedesetih obračunavala s nevjenčanim majkama i njihovom djecom: majke su zatvarane u državne institucije ili crkvene koje su se nazivale azilima za majke i djecu, gdje su one radile kako bi iskupile svoje grijeh, a djeca su im oduzeta.", piše Guardian.

Svi su smatrali kako nevjenčane žene i njihovu djecu treba kazniti

Prema istraživanju povjesničarke Corless, postotak smrtnosti u tim domovima i institucijama bio je četiri do pet puta veći nego smrtnost opće populacije. Prema izvješću odbora za zdravlje iz 1944. godine djeca u domovima bila su mršava, majke psihički jako loše, a domovi pretrpani. Kako je istaknula Corless, to ih nije razlikovalo od drugih domova u Irskoj. "Nije im bilo slično samo to već i mentalitet: svi su smatrali kako te žene i tu djecu treba kazniti", ističe Corless.

"Irska zna sve to. Znamo o zlostavljanju žena i djece u rukama svećenstva, teokratskom zlostavljanju financiranom od strane države. No, nismo znali da su mrtvu djecu bacali u neoznačene masivne grobnice. Nažalost, na takva otkrića već smo oguglali.", piše Guardian koji dodaje kako je Corless bila iznenađena što je medijima trebalo dugo da objave tako strašno otkriće. "Činilo se kao da nikog nije briga. Da je dvoje djece pronađeno u neoznačenom grobu to bi bila vijest, ali sada kada je pronađeno 800? Koja je razlika između smrti dvoje djece i zida laži, poricanja i tajnosti kojima se obavila crkva da bi zaštitila svoje pedofilske svećenike i zatajila betonsku ploču nad 796 djece osuđene na smrt zbog zanemarivanja od strane časnih sestara? Dobri ljudi otkrili su strašnu istinu, no crkva uvijek preživi.", stoji u komentaru Guardianove autorice.

Crkva ne bi sudila o prošlosti

"S našeg gledišta, ne možemo suditi o prošlosti. Sve što možemo učiniti je obilježiti prošlost na odgovarajući način i ovo mjesto učiniti prikladnim da ljudi mogu doći i sjetiti se svoje mrtve djece", kazao je tajnik nadbiskupije u Taumu Fintan Monaghan.



"Ne molite se za djecu koju ste zlostavljali"

"Nemojmo osuđivati prošlost po našem moralu, već obrnuto. No, je li to u redu? Je li u redu sredinom 20. stoljeća bacati dječja tijela u septičku jamu? Monaghan je zapravo rekao - "Nemojte uopće osuđivati prošlost.". No, moramo osuditi prošlost, jer jedino tako možemo nešto naučiti. Monaghan je u pravu kad je rekao da se prošlost mora obilježiti na odgovarajući način. Zato predlažem crkvi da učini sljedeće: nemojte se moliti za tu mrtve djece, nemojte vrijeđati one koji su računali na vas, ali ste iz ostavili i zlostavljali. Umjesto toga recite nam gdje su ostala tijela. Takvi domovi postojali su diljem Irske. Jesu li časne sestre iz reda Bon Secours buntovna sekta i anomalija? Ili je crkva prakticirala isto diljem zemlje? Ako je, koliko je djece umrlo u takvim domovima? Koja su njihova imena? Gdje su njihovi grobovi? Ne treba nam kontrola štete, već istina o našoj prošlosti", poručuje Emer O'Toole iz Guardiana.

---------------------

Skinuto sa INDEX.hr

Oznake: Obrazovanje


- 08:36 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.06.2014., četvrtak

Sex na Ex


Sex na EX

bilo je i biti će


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=54941




Kurac, pička, jebanje...

------------



SEKS NA EX – ili leksikon hrvatskih psovki4. lipanj 2014 u 0:36 SEKS NA EX – ili leksikon hrvatskih psovki



SVE OSTAJE U OBITELJI

Jebem ti mater
Jebem mu mater
Jebem ti mrtvu mater
Jebem ti mrtvu mater na grobu
Jebem ti mater da ti jebem
Jebem ti mater da ti jebem mater
Majku ti jebem
Mamu ti jebem
Jebem ti od materi mater
Jebem ti od materi, materi, mater
Jebala majku svoju pičku, da bi jebala.
Jebem ti majku u usta, da ti jebem
Jebem ti mrtvu baku, da ti jebem
Majku ti se najebem
Jebao mater svoju
Jeba ja majku svoju
Jebem ti sestru
Jebo te ćaća
Jeba mu pas mater
Jebala majku svoju kurvanjsku!
Jebem joj nu majku, krvavu, razapetu, ka je na svit okoti
Jebem ti trulu sisu mrtve matere!
Jebem ti majku u usta da ti jebem...u usta skrbava da jebem
Jebala ti krvava krava i ćaću i mater, a što se mene tiće i tebe
Jebo te onaj ko' te napravio
Jebem ti rod
Jeba joj isus mater, de joj jeba onu nedokazanu
Jebo ti tata mamu na panju u uho dok ti deda hoda unatraške
Jebo ti bijesni konj sestru krvavim kurcem na grobu mrtve matere dok ti pas razvlači crijeva retardiranog oca
Majku ti nabijem na kurac
Poserem ti se na grobu mrtve materi
Pizda ti materina
Naguzim ti mamu
Naguzim ti mamu u pizdu
Picka ti se mater s čačom!
A u pičku materinu!
Pas mater!
Pička ti strinina
Pička joj materina kurvanjska
Odi u pizdu materinu
Odi u tri pizde materineO majku jebal svoju, koja ga je posrala!

Mrš u pizdu materinu
Sprčim ti sestru u prkno
Krv joj jebem (rod)
Dabog da ti djeca hodala u rikverc
Da bog da ti se konji naguravali glavićima babi u usta na djedovoj samrti
Dabog da te mama kukom po neretvi trazila (iz 2 svj. rata)
Dabog da te ćaća u čevapima prepoznao
Dabogda te majka u somunu prepoznala
Dabogda te mater gajgerovim brojacem trazila (moderni leksik na konstruktu stare kletve)
Dabogda ti konj krvavim kurcem na majcinom grobu sestru jebo
Dabogda ti zena kiflu rodila
Dabog da prdnuo ocu na kurac
Dabogda srk'o juhu od materinih kostiju
Dabogda ti žena stonogu rodila, pa čitav život za cipele radio
Dao Bog da ti djeca u ladicama spavala
Kadi je bog joj jebo mater




MOLITVE BOGU

Jebo te Bog
Jebo ga Bog
Jebem ti Boga
Bog te jebo
Bog te mazao
Bog te jebo razapeti!
A jebem te lagani bože

Jebem ti kupus Isusovi
Jebo te kupus Isusovi
Jebem ti boga jarca
Jebo te bog jarac
Jebo ti bog isus mater
Jebo te pun vagon žita i na svakom zrnu miljun bogova
Jebem ti krv na križu
Jebem ti cavle na krizu
Jebem ti panj od Isusovog križa
Isus ti jebo majku
Jebem ti juhu od Isusovih kostiju
jebem ti isusove čavle
jebem ti isusa........na križu!
Jebem ti Isusa koji te grije

jebem ti Isusovu baku
Jebem ti malog Isusića

Jebem ti krdo divljih Isusa!
Jebem ti mlijeko majke božje
Jebem ti svetu papriku!
Jebem ti konop na kojem je Isus čarape susio!
Jebem ti pun vagon suhih Isusa
Jebem ti tri vagona pšenice i na svakom zrnu po jednog boga
Posro ti se bog u invalidska kolica
Dabog da ti svi u kući plakali, a samo pop pjevao
Dabog da ti govno svjetlilo u mraku
Dabog da te policija crtala kredom po autoputu
Dabog da kurcem vruć katran miješ'o.
Dabog da ti mati sliku na banderi ljubila.
Dabog da ti slijepo crijevo progledalo.
Dabog da ti mater crijevima paradajz vezala
Dabog da ti žena stonogu rodila i cijeli život za cipele radio
Dabogda ti apoteka menza bila
Dabog da ti se svinje ugušile od smrada u kući
Dabog da imao, pa nemao (židovska)
Crkla dabogda, nigdi mesta neimala
Popu si rek'o amen
Do vraga!
K vragu!
Vrag te jebo
Vrag te odnio
Vrag te nosio
Vragu si iz torbe ispao
Vrag ti oči iskopa i izasra se u te jamice
Vrag joj dabogda oči popil
Vrag je za ručak pojil
Vrag joj oči pokopal na ke gljeda
Vrag mu u drob zašal, de mu zašal
Vrag mu u torbu zašal, de mu zašal
Vrag mu no sime zatrl!
EBI GA VRAG - najstarija hrvatska psovka zabilježena glagoljicom na margini vrbnickog brevijara iz XIII. stoljeca







GOLI SEKS

Jeba te
Jebote!
Jebi se
Jebem joj
Jebe mi se
Jebo te ja
Ko te jebe!
Odi u kurac
Idi u kurac
Ajde u kurac
U kurac!
A u pčku!
Jebo te kurac
Nabit ću te na kurac
Puši kurac
Puši karu
Bum ti pičku zderal





UMJETNIČKE

Jebo sliku svoju
Jebo ti sliku svoju
Jebo te ko te nije
Ruko nebeska!
Jebem ti sve i zeru, de te jebem (preteća postmodernizma?)



NASTRANE

Jebo dasku od groba
Jebao ježa
Jebao te jež
Jebem ti miša
Jebem ti malog miša
Jebo ti pas mater
Jebo ti pas kosti!
Jebo ti pas uši
Pas mater
Jebem ti drevo
Jebem ti kupus
Jebo te patak
Jebem te no raspelo!
Jebem te u munjenu ćevericu



GLOBALISTIČKE

Jebem ti sve po spisku
Jebem ti sve
Sve ti jebem
Jebem ti sve živo i mrtvo
jebem ti sve po kuci



ANATOMIJA

Jebem te u glavu
Jebem ti ludu glavu
Jebem te u guzu
Jebem te u šupak
Jebo te kurac u glavu
Jebem te usred glave
Jebem ti sisu
Da ti se pizda ogadila
Pizda ti se ogadila
Pička ti se ogadila
Oči joj krvave jebem po sto puti, de joj jebem
Jebem joj brke krvave






PRIRODA I EKOLOGIJA


Sunce ti jebem
Sunce ti garavo
Jebem ti Sunce garavo
Grom te ubio
Jebem ti sunce krvavo u pičku
jebem ti sunce žeženo!
Mater ti konjsku
O, jebem ti, medvide jedan nedokazani!
Dabogda se pretvorio u žabu, pojela te roda, i iskenjala sa 500 m visine
Jebem ti đurđeva na konju
Svinjo!
Kravo!
Majmune jedan!
Stoko!
Stoko sitnog zuba! (tuđmanova?)
Patko!
Telad!
Svinjo smrdljiva jedna!
Jebo mu pas
Jebem ti krv mlade rode (plodnost?)
Jebemti srce mlade rode!




KULINARNI SPECIJALITETI

Jedi govna
Najedi se govana
Jebem ti suhu šljivu
Jebem ti kruh
Jebem ti krušnu mrvu
jebem li ti kruh krvavi!
Jebem ti koru leba
Dabog da te majka u čevapu prepoznala.
Napuši se garavih jaja



OSTALO

Pun mi te kurac
A mrtvu ti sablast jebem
Nemoj me jebat
Što se kurčiš?
Boli te kurac
Da bog da umro manji no što se rodio
Dabogda nikad više sriće neimala na vom svitu
jebem ti šarafe što nebo drže
Da bog da ti svu u kući plakali a samo pop pjevao!! [/b] (crnogorska kletva)
Dabog da ti noga na glavi narasla
Dabogda te policajci kredom po asfaltu crtali
'n ti iruda! ili proliv te satro!
jebem ti tri silosa žita, a na svakom zrnu tri pizde materine!
DABOGDA TI ŠESTAR TROKUTE CRTAO!


PROVALE

Toliko si ružan,da kad baciš bumerang ti se ne vrati
Dao Bog da te mater nasla u kinder jajetu i nemala slicicu da te sastavi
Mama ti je tolko stara da prdi prašinu
Dabogda ti grom u kuću struju dovodio



ETIMOLOGIJA RIJEČI KURAC I PIČKA


KUREC - je bila drevna sprava kojom se "kurilo" vatru, drveni štapić, kojim se trljalo, "pičilo", trčalo, po dašćici, koja se zvala pička.

kurac, kuriti, kurzyc, zakuriti... - ložiti vatru
pička, pičiti... - trčati, bijegati

Kurac je povezan etimoloski i s pjetlom kojeg boja perija podsjeća na vatru. O starini tog korijena govori činjenica da u više indoeuropskih jezika, različitih grupa, danas pronalazimo vezu između spolnog muškog organa i pjetla.
Kurac (hrv) Cock (engl)
Na poljskom kokoš se kaže: kura, sto je transformacija od kurca - pravljenja vatre ili pjevca ili obratno, a pjevac je: kogut ili kokot.

"Kurac dolazi od stsl. (a vjerojatno i prasl. kurJ što je značilo "pijetao". Poslije je dodan deminutivni nastavak te se dobio oblik kurLcL koji je u hrv. vokalizacijom jerova dao kurac. Vjerojatno dolazi od ie. korijena kowr- = zavijati (usp. lat. caurire), ali moguće je da je nastao i onomatopejom. Isti je odnos i u engleskom jeziku u kojem cock označava i penis (vulgarno) i pijetla. Kurcu je srodna i riječ kurba' odnosno kurva (prasl. *kury, G *kurJve)".



* * *




Kakvog li bogatstva izražaja, seksualnih težnji, mašte i želja jednoga naroda! Možda ponekad i vrijedi da, ono čega nema o tome se i sanja, to se i želi, o tome se priča, lupajuči se u ljutnji gladnim kurcem u čelo (šala).
No možda u svemu tome, ipak se krije puno više od obične uličarske nekulture, pomanjkanja poznavanja jezika i vještine izražavanja.
Možda upravo u tome je skriveni veliki dio istine o našoj kulturi, mentalitetu, narodnih običaja, vjerovanja koja sežu duboko u prošlost, izražen jednostavnim, pučkim jezikom u raznim prigodama, nešto što nije samo ljutita fraza bez svrhe, već nosi i određeni natruh drevno magijskih nastojanja spojen s pučkom maštom.?
Psovke u jednoj svojoj fazi su zapravo potekle od kletvi, koje su se izgovarale s namjerom da se nekoga urekne zbog osvete, ljutnje ili da se na taj način nekoga ili nešto zaštiti od mogućeg nepoželjnog djelovanja onoga kome je kletva upućena. Naši drevni preci su vjerovali da riječi imaju moć utjecanja na našu zbilju. Neki lingvisti tvrde da slavenske jezike možemo svrstati u tzv magijske jezike. U njima su očuvane brojne magijske konstrukcije, koje u našoj svakodnevnici više niti ne primjećujemo niti znamo njihovo prvobitno značenje.
To se očituje i u narodnim pjesmama, pučkim obredima...

Sam nastanak psovki i njihova funkcija je vrlo zanimljivo pitanje, ne samo lingvistično već i socijološko, pa i biološko.
Neki to objašnjavaju tako da pasovanje sluzilo za smirivanje ljutnje između pripadnika unutar iste skupine da ne bi doslo do fizickih sukoba koje bi mogle umanjiti sigurnost cijele skupine od vanjskih neprijatelja ili strategija izbjegivanja sukoba među skupinama, a neki psiholozi psovanju pripisuju funkciju svojevrsnih "ispušnih ventila"

Obiljne ostatke magijskih shvaćanja naših predaka možemo naći ne samo u suvremenim psovkama, već u cijeloj paleti našeg kulturološkog nasljeđa. Ono što je specifično kod naših suvremenih hrvatskih psovki je seksualna, incestuozna i vjerska tematika. Mnoge psovke imaju izraženi šovinistički ton. Ali jesu li zaista potekle iz izvora koji nepoštuje žene?
Najučestalije psovke aludiraju na seksualni čin s majkom ili bogom (odnosi se isto na Sunce koje je bilo štovano kod svih drevnih kultura), mogli bi reći: na silovanje nečije majke ili nečijeg boga. U drevnim vremenima silovanja su bila učestali dio ratovanja. Nečiji bog predstavljao je nekom njegovu najvišu svetost. Oskvrnavljenje te svetosti bilo je najvišim poniženjem. Po istom principu oskvrnavljenje nečije majke bilo bi najvišim poniženjem.
Iz toga proizlazi da je majka svetost, jer da nije - besmisleno bi bilo oskrnaviti klevetom nešto što nije toliko sveto. To nas upućuje na promišljanje da one šovinističke psovke možda i nisu potekle iz izvora koji degradira žene već upravo suprotno?
Upućuje nas, dakle, na moguću drevnost takvih psovki-kleveti , možda i iz vremena matrijarhata ili nekog drugog uređenja koji nije degradiralo žene kao što to radi današnji sustav baziran na starozavjetnom moralu?
Sve su to naravno nagađanja. Današnji oblici psovki su najvjerojatnije kompilacije elemenata iz raznih vremena.

Svako podneblje ima svoje specifikume vezane uz tematiku i ucestalost psovki, a slavenskom jezičnom područiju Balkana, po svojoj tematskoj raznolikosti, maštovitosti i slobodi, pripada zasigurno posebno mjesto. Dok u Poljskoj, koja po učestalosti psovanja ne zaostaje puno za Hrvatskom, (ali gdje se psovke ipak puno opreznije moraju koristiti), tematska raznolikost i maštovitost je puno siromašnija te izostaje vjerska tematika, u Japanu psovke, kakve mi poznajemo, gotovo i ne postoje.

Kako god bilo, pučka mašta buja dalje stvarajući stalno nove kreacije i prilagođavajući je svome vremenu. Istovremeno prenoseći dio obrazaca iz duboke prošlosti. Vulgarizmi, psovke i klevete su, u manjoj ili većoj mjeri, dio svakog jezika koji živi paralelno u kuluarima standarda. Svidjelo se to nekome ili ne, one su sastavni dio živog jezika.
Ova činjenica, naravno ne bi smjela biti nikome opravdanje jezične nekulture i siromaštva izražavanja već samo činjenica o drevnosti i bogatstvu naših jezika te šareni trezor za kojim možemo posegnuti u pravo vrijeme. Ne da osiromašimo svoj govor, već da taj "biser" u pravom trenutku u njemu legne "ko budali šamar".


Budite mi pozdravljeni i nek vam žito rodi!

Trzezbor Piekutowski

---------------

skinuto sa facebook-a

lp, borivoj

Oznake: humor


- 08:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.06.2014., srijeda

Natječaj za haiku - bučijada, Ivanić Grad 2014.



NATJECAJ ZA HAIKU - BUCIJADA, IVANIC GRAD 2014.

Bundeve na kolima./Ravnodušno se/drmaju drumom.





NATJEČAJ



Turistička zajednica Grada Ivanić-Grada i Udruga “Tri rijeke” Haiku pjesnici otoka

Ivanića iz Ivanić-Grada organiziraju natječaj

za haiku poeziju

Tema: B U Č A (misirka, misirača, tikva, beskorka, bugarka, pekunica, bundeva, tikvica)

Riječ buča (ili njene istoznačnice) ne mora biti navedena u haikuu.

Jezik: Hrvatski standard (1 haiku - neobjavljeni)

Kajkavsko narječje (1 haiku – neobjavljeni)

Rok: 1.6.2014. – 01.08.2014.

E-mail adresa: bucijada2014@gmail.com

Molimo šaljite haiku zajedno s podacima o autoru u poruci, bez privitaka.

ili na adresu: Turistička zajednica Grada Ivanić- Grada, Natječaj za haiku, Moslavačka 11, 10310 Ivanić Grad

Organizacijski odbor natječaja: Ankica Bešter, Ljudmila Milena Mršić, Đurđa Vukelić-Rožić

Prosudbena komisija: Članovi prosudbene komisije bit će objavljeni na dodjeli nagrada na 10. Bučijadi, u Ivanić Gradu, 19.10.2014.godine.



Bučijada je tradicionalna turistička, gastronomska i gospodarska manifestacija koja se u kontinuitetu od 2004. godine održava treći vikend u listopadu.





Lijepa jesen još je ljepša na Bučijadi!



DUBRAVKO IVANČAN



ZVONKO PETROVIĆ



Bundeve na kolima.
Ravnodušno se
drmaju drumom.



Gle, mjesečina
obasjana hrpama
zrelih bundeva.

Oznake: poezija


- 08:18 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.06.2014., utorak

Robert Vrbnjak, ABECEDA NESTAJANJA


Riječki pisac o svojim knjigama
Intervju Robert Vrbnjak: Rijetki su danas autori koji ne plaćaju izdavačima


Na svojoj koži osjećamo da su društvo i politički sustav u krizi – Robert Vrbnjak / Foto: S. JEŽINA
Autor: Davor Mandić
Objavljeno: 1. lipnja 2014. u 12:32


Robert Vrbnjak

Poznajem svega nekolicinu pisaca koji ne plaćaju izdavačima, mada ni ti srećkovići u konačnici ne žive od pisanja. Situacija je takva: svi traže sponzorstva, šalju tekstove na raznorazne namještene natječaje, bore se za kakvu-takvu pomoć ministarstava, gradova i županija. Međutim, javnog je novca sve manje, a hrvatski je proračun za kulturu i dalje najmanji u Europi

Robert Vrbnjak riječki je pisac iza kojeg je već sedam knjiga. Najnovija, »Abeceda nestajanja« u izdanju »Duševića i Kršovnika«, zbirka je fantastičnih priča s plejadom likova koje bi neki okarakterizirali kao luzere, a drugi kao sanjare s ruba.

Zaljubljenik u knjige o samopomoći, Vrbnjak promišlja i o životu u tranzicijskom kapitalizmu, ali i o borbama s vlastitim ograničenjima. A uz sve to, zapitat će se i o ulozi pisca, odnosno izdavača u ovom knjizi nesklonom vremenu.

Zašto pišete priče s fantastičnim elementima? Što vam fantastika, ili skoro pa magijskorealistički prosede, znače?
– Oduvijek sam volio tu magijsko-realističnu komponentu, takvu vrstu poetičnosti i nadrealističnih elemenata u književnosti, općenito umjetnosti. Tu jednu notu koja daje osjećaj snene nestvarnosti. Volim miješanje elemanata fantastike i zbilje, sviđa mi se proza koja u sebi nosi takav senzibilitet. Kako se čitajući formiramo kao pisci i kao ljudi, tako je na mene vjerojatno u tim nekim vremenima dosta utjecao južnoamerički književni krug, autori kao što su Borges, Fuentes ili nedavno preminuli Gabriel García Márquez.

Puno je i (auto)ironije u vašim pričama. Dapače, uvodite i sebe kao lika; u dvjema pričama ste izričito spomenuti imenom i prezimenom. U kojoj je pak taj »pravi« Robert Vrbnjak funkciji?
– Mislim da je jedna doza autoironije svakako poželjna i vjerujem da se svi donekle volimo šaliti na svoj račun. Jasno, netko manje, netko više. Ovisno o egu. A u priče sam se uveo iz razloga što u datom trenutku nije postojao neki drugi lik kojeg bi mogao izmisliti i koji bi tu rolu odigrao bolje od mene. Tako sam se nametnuo kao logičan izbor.


Cameo scene

Osim toga činilo mi se zanimljivim poigrati se malo s čitateljem na način sličan onim cameo scenama kakve je Hitchock u svom redateljskom opusu često koristio. Ono kada bi se na trenutak znao pojaviti u nekim svojim filmovima i zbuniti gledatelja. Tako sam, naprimjer, ja u zbirci lik koji iz čisto autoterapijskih razloga guli krumpire, pa se u toj ulozi gulitelja krumpira pojavljujem nekoliko puta.

Česta su referenca knjige o samopomoći. I inače imate provodnih motiva u pričama, no ovdje je jedna knjiga posebno u fokusu. O čemu je riječ?
– Postoji gomila knjiga o samopomoći, tu su, dostupne su, ali rijetko nas koja može čemu podučiti i učiniti nas boljom osobom, ako u nama nema iskrene odlučnosti za takvom promjenom. Doduše, meni je takva literatura vrlo inspirativna i priznajem da sam dosta takvih knjiga pročitao. Nađe se dobrih, bliskih duhovnoj literaturi, ali većina ipak pruža samo raznorazne oblike instant prosvjetljenja i navodi na krive puteve i prečace kojima se ne stiže daleko. Ali, kad malo razmisliš, nije nimalo čudno da takvih knjiga ima obilje.
Gori vatra...

Ima jedan slučaj iz vašeg života koji je primjereniji vašim pričama nego stvarnosti. Cijela jedna naklada vaše knjige izgorjela je u požaru. O čemu se radilo?
– Da, riječ je o samoizdanju, davno objavljenoj zbirci, tankoj knjižici s nekoliko priča. Nije to bila neka velika naklada, par stotina komada, mislim. Sjećam se, donio sam je iz tiskare i ostavio u šupi pokraj kuće. Tijekom noći dogodio se požar uslijed neispravnih instalacija i šupa je do temelja izgorjela, a s njom je doslovno planula i moja knjiga. Uspio sam spasiti svega nekoliko primjeraka. Sreća je u nesreći to što osim knjige nitko drugi nije stradao.
Volio sam se šaliti i govoriti da je izgorjela samo pisana riječ i nekoliko bezvrijednih uspomena. Eto, to je ta pomalo bizarna priča koja se iz nekog razloga ljudima prilično dopada.

Moderno društvo sa svojim sustavom izvrnutih vrijednosti pred čovjeka stavlja visoke zahtjeve i svi bismo mi odjednom htjeli biti pametniji, ljepši i uspješniji. Zato takve knjige i nailaze na plodno tlo i poslije, na bolno otriježnjenje nakon što uvidimo da većinom ne djeluju. U zbirci je u fokusu jedan pisac takve, takozvane self-help literature, izmišljen lik, nazvao sam ga Felipe-Domingo Gómez. Njega predstavljam kao autora fiktivne knjige »Kako postati sto posto zadovoljan svojim životom?«. Gómez se tu spominje više puta i, primjerice, od svojih čitatelja traži da crtaju grafikone dnevnih uspjeha i neuspjeha, a često koristim i razne njegove citate o smislu života i ostalim čudnim temama.

Na prvom predstavljanju vaše nove zbirke gotovo ste inzistirali da se manje priča o knjizi, a više o situaciji u izdavaštvu. Zašto?
– Iz jednostavnog razloga jer su u publici bili većinom ljudi koji dobro poznaju tekstove iz moje nove knjige, a i sami se bave pisanjem ili izdavaštvom, pa mi se činilo zanimljivim, kad smo već tu, malo popričati i o nekim drugim temama. Naprimjer o izdavaštvu ili o tome kako je teško pronaći izdavača. Znam da postoje mnoge tribine i okrugli stolovi o tome, ali to je ipak nešto što nas se svih tiče.

Tada ste rekli da ste zadovoljni izdavačem, koji je objavljivanjem vaše zbirke zakoračio u nesigurne vode objavljivanja domaće proze. Što očekujete od svog izdavača?
– Izdavači se silom prilika specijaliziraju, ujedinjuju, objavljuju naslove koje će moći prodati, prilagođavaju se tržištu koliko god je to u ovakvoj situaciji moguće. Kuća u kojoj je zbirka objavljena nije poznata po objavljivanju domaće proze, ali uređivački tim ima određenih planova vezanih uz to. A očekivanja? U situaciji kada svakodnevno slušamo o problemima u kojima se nalaze domaći izdavači teško je govoriti o očekivanjima. Ipak očekujem korektnu distribuciju knjige, zastupljenost u knjižarama i knjižnicama, mogućnost da ljudi mogu doći do knjige ako je žele nabaviti, jer vrlo često se knjige objave, a poslije ih nigdje nema. Još pogotovo kad se radi o autorima koji nisu visokotiražni. Zasad sam time zadovoljan.

Živjeti od pisanja

Mnogi se žale na niske autorske honorare u hrvatskom izdavaštvu, koji autore tjeraju da svaštare i književnošću se bave kao hobijem, no poznato je i da mnogi autori plaćaju da bi im se knjiga objavila. I vi ste jedan od njih. Mislite li da je to u redu?
– Rijetki su danas autori koji ne plaćaju. Ja ih poznajem svega nekolicinu, mada ni ti srećkovići u konačnici ne žive od pisanja. Situacija je takva: svi traže sponzorstva, šalju tekstove na raznorazne namještene natječaje, bore se za kakvu-takvu pomoć ministarstava, gradova i županija. Međutim, javnog je novca iz godine u godinu sve manje, a hrvatski je proračun za kulturu i dalje najmanji u Europi i tu jednostavno više nema pomoći. Ja sam osobno imao tu sreću da mi je općina Matulji platila troškove tiska ove i prošle knjige. A kad spominjete književnost kao hobi, da, to je tako.

Mislim da je dobro da mlađi autori koji objavljuju svoju prvu knjigu najprije dobro razmisle o tome što pisanje za njih predstavlja. Na taj će način izbjeći mnoge frustracije koje mogu uslijediti tijekom i nakon objavljivanja knjige. Neka razmisle radi li se u njihovom pisanju o neminovnosti tog čina, autoterapiji, potrebi za samorealizacijom ili o čemu već. Jer ako se radi o novcu i slavi, onda je možda bolje da se odluče baviti nekim drugim hobijem.

Treba li pisac biti sretan što se našao netko da mu objavi knjigu, bez obzira na sve, ili bi i on trebao imati neka materijalna prava?
– Pisac je čudan stvor koji nikada neće biti sretan, jer mu je nevolja utkana u samu prirodu bića. Ali vjerujem da će svaka knjiga, ako je vrijedna, uspjeti naći svoj put do onih kojima je suđena. A što se pisca tiče, taj u krajnjem slučaju, ako ne nađe nikoga tko će ga objaviti, uvijek može napraviti samoizdanje knjige ili je objaviti u sve popularnijem elektroničkom izdanju.

Ponavljanje loših vijesti

A materijalna prava pisaca? Postoji li to? Nadajmo se da će jednom zaživjeti ona inicijativa »profesija pisac«, pa možda u nekoj svjetlijoj budućnosti i bude nešto od isplata po posudbi knjiga ili tantijema. Tako bi barem pojedincima bilo lakše. U tom se slučaju možda više ne bi bavili pisanjem iz hobija. Nadajmo se i da ljudi koji sjede u foteljama na čelnim pozicijama društava pisaca još uvijek rade na tom pitanju i da koriste dobiveni novac za poboljšanje statusa pisaca, a ne za neke druge svrhe.

Što vi mislite da nije u redu s ovim sustavom? U čemu je problem i kako to promijeniti?
– Ovisi o kakvom sustavu govorite. Svi znamo i na svojoj koži osjećamo da je društvo i politički sustav u dubokoj krizi. U globalnoj financijskoj, ali istodobno i moralnoj krizi. Napustili smo jedan sustav vrijednosti, sada živimo u drugome kojem su, po svemu sudeći, dani isto odbrojani. A neki treći, pravedniji, još se ne nazire.

Čini se ponekad kao da živimo u zatvorenom krugu u kojem se iz dana u dan ponavljaju loše vijesti, uvijek iste besmislene informacije od kojih spas tražimo u sapunicama, kulinarskim TV dvobojima i bračnim razmiricama poznatih. Kome je u takvoj situaciji do čitanja? U Hrvatskoj je još i gore.


Neispunjena očekivanja od ulaska u EU, ogromna nezaposlenost i beznađe. Teško je gajiti nadu u ovakvoj situaciji i vjerovati u promjene, ali ne preostaje nam drugo. A vele da promjenu valja početi od sebe. Možda bi nam tu mogao pomoći onaj self-help priručnik kojeg sam ranije spomenuo?kraj teksta


-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Književnost


- 08:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.06.2014., ponedjeljak

Obilazak otoka lošinja

Obilazak otoka Lošinja

“Kovren” je 17-metarski drveni jedrenjak izgrađen 1945. godine u Piranu kao posljednja originalna “bracera” na Mediteranu, a svoj autentičan i originalan izgled zadržao je i do danas.
Upravo usredotočujući se na tu činjenicu, na svim našim izletima na živopisan način dočaravamo gostima bogatu tradiciju i važnost drvene brodogradnje u Hrvatskoj te koju je odlučujuću ulogu ista odigrala u razvoju naše zemlje.

Prekrasan dan 31.05.2014. godine i obilazak m.b.Kovren oko otoka Lošinja.

Sudjelovao sam sa Darivateljima krvi na Županijskom natjecanju u Malom Lošinju, tako iskoristio priliku da obiđem otok Lošinj brodom sa nas devedesak darivatelja krvi... Kapo broda raspoložen za druženje kao i njegov pomoćnik, uz dobru glazbu i piće, taj izlet protekao je brzo i zanimljivo... bio sam bez jakne i u početku bilo je jako hladno... primjenio sam jogu, tako sugerirajući sebi da mi je toplo i obliven toplinom ja sam se ugodno osjećao, - hladnoća je prestala... nagrada za ovo krasno putovanje i izlet bili su dupini koje smo zatekli i pratili nas neko vrijeme...

Umjetnica fotografija bila je Nada Pavelić, aktivistica Crvenog križa iz Malog Lošinja.



Link m.b. Kovren
http://www.kovren.com/kovren/index.php?option=com_content&view=article&id=48&Itemid=53&lang=hr

--------------

lp, borivoj

Oznake: Putovanja


- 08:22 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (21)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se