srijeda, 03.09.2008.
...pogled pun ljubavi...
...dodir pun strasti...
...duša uživa...
...napokon se nešto desilo...
...strah se mješa sa srećom...
...želja nadvaladava razum...
...požuda me hrani...
...gura naprijed...
...bojim se, ali uživam...
...volim ga,ali sumnjam...
...osjećam sekao stvar, materija...
...zrno malo, zeleno, tek spremno...
...ući u život koji joj slijedi....
sanjam ga, a ne smijem
želi8m ga, a samujem
trebam ga, a nema ga..
da li je moguće da on nije to...?!
- 14:34 -
utorak, 02.09.2008.
mozak mi radi sto na sat..
emocije me trgaju na komadiće...
a ja samo stojim na mjestu...
suze naviru na oci..
a ja sebi iznova obecajem da su zadnje..
no nikako nisu...
ide jos jedna...
ide druga...
ide treća....
ali od danas...
svećano obećajem...
spremam u kutiju sve što me podsjeća na njega...
kutiju ću maknuti što dalje u kut...
ne,neću baciti stvari..
jer dio su jednog mog razdoblja životnog...
koji mi je bio,skoro pa ni ne vjerujem sebi da priznajem,
ali jedan od najsretnijih u životu...
vrijeme liječi rane...
rekla sam to kad sam patila za bivšim...
ne shvaćajući da vrijem liječi samo one rane koje to ni nisu...
nego si si samo umislio da si shrvan...
jer sad sam sigurna da vrijem ne liječi rane...
bar ne tako brzo...
jednom ću svojoj djeci pričati o osobi...
koja je bila tu...
a ja sam bila slijepa...
o Korniju, o Grgi, o 21-oj ruži... o Anđeleku...
bit će im to bajka...
inache....
jedan prijatelj...davnih dana...napisao mi je pjesmu za rodendan....
ne moram niti pričati koliko me razveselio njome....
jer..ipak sam ja romantičan tip ....
evo je..
Dok prolaze dani, tmurni i sjetni
U svojoj sobi pišem stihove ove
Blaženo je vrijeme, čekaš darove nove
Rođendan od srca želim ti sretni.
A kroz prozor gledam ove studene dane
Vedro nebo i sunce nažalost iza nas
Kažem ti, sklopi oči, poslušaj moj glas
A tako mi je teško što ostale su rane.
Prolazne su suze i teški trenuci
A samo se junaci poznaju na muci
Lakše bit će sve kad razmislimo kratko.
A novo vrijeme dolazi, prijatelj pri ruci
I osjećaj sigurnosti kao brodovi u luci
Ćuti tvoj smijeh uistinu je slatko.
- 22:48 -
ponedjeljak, 01.09.2008.
tišina....
stanje u kojem možeš pogledati sebe najdublje kako možeš...
vidiš sve ono što zapravo ti jesi...
bez maske i prenemaganja...
nekada boli...
baš zbog toga nekad glazba trešti...
baš zbog togane želimo biti sami...
jer teško se suočiti sam sa sobom...
ni ja ne volim tišinu...
ni ja ne volim samoću..
a nekad ko da mi je suđena...
i teško je učiti iz svih pogrešaka...
baš zato jer su tvoje...
i nekad ispravaka nema....
ne ostaje ti puno...
samo digni glavu...
i vjeruj u bolje sutra....
jer na kraju krajeva...
dok god se ujutro dižeš..
dok god ranojutarnje zrake sunca ulaze ti u sobu...
do tad budi sretan...
imaš priliku...
nemoj ju propustili..
jer nije sram plakati..
nije sram tražiti oprost...
nije sram kajati se...
vjeruj i ostvarit će se...
živi za to..
i dogodit će se...
došla sam s treninga...
napokon naša trenerica...
toliko puna života...
toiliko da je to prenjela na mene...
toliko da mi nije niti sekunde bilo teško vježbati...
koliko samo jedna donekle nepoznata osoba može utjecati na tebe....
puna života...
vedra..
optimistična...
da....
takva i ja želim biti jednom...
do tada...
pasti ću par puta...
ali ću se i dići....
jer uvijek je tako...
- 20:52 -
