Bubamara šarena

11.10.2016., utorak

Porto Venere...


Obalni maneken


Gradić u kojem dominira na brijegu dvorac Doria


Crkva Sv. Petra


Pogled prema dvorcu


Pogled na zaljev Spezia


Stijene lijevo od Byronove špilje gdje je on dolazio meditirati i sakupljati inspiraciju za svoja djela


Majka Priroda gleda prema pučini


Pogled iz dvorca Doria

Oznake: italija, Putovanja, fotografija


- 12:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.06.2014., ponedjeljak

Košuta sa sjevera...

- 17:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.10.2013., ponedjeljak

Meraška jama...

Nakon tjedan dana odmaka od grada, brzine, gužve, kontinenta, ponovno sam u centru zbivanja.
No nedjelja mi je bila u istraživačkom duhu.
Da krenem ispočetka.



Dolaskom na otok Cres odmah upada u oči sjeverno od trajektne luke Merag velika rupa u brdu. Naziva se Meraška jama. Samo porijeklo se ne zna (ja ga bar nisam mogla pronaći i ne znam ga). Da li je to nekada bila velika spilja, pa je propadanjem krova spilje nastala jama ili je neka druga sila napravila rupu mogu samo nagađati.

Dolazim na Cres već trideset godina i nikada još nisam bila u njoj. Ove nedjelje je eto bilo vrijeme za njezino istraživanje.
Dolaskom u selo Merag, koje je tek izgradnjom trajektnog pristaništa bilo povezano s ostatkom otoka cestom, parkiramo u lučici auto, među barčicama. Zgodno se auto uklopio među ribarske mreže i sidra.





Gojzerice smo navukli na noge i krenula je četveročlana ekspedicija u nepoznato. Krenuli smo strmom cestom na suprotnu stranu od kuda smo došli kroz jedan do sela. Žive ljudske duše nismo vidjeli, ali su zato tri mačke uživale na podnevnom suncu izležavajući se na drvenom stolu.
Nismo baš znali gdje točno trebamo ići, a onom poznatom planinarskom, kartu čitaj, a seljaka pitaj nismo se mogli okoristiti, pa smo krenuli za nosom i mislima da nemremo fulati toliku rupu.





Nakon zadnje kuće lijevo je bio neki ugaženi puteljak. Hm, da li da krenemo tamo? Pa idemo pokušati. Odmah smo naišli na proplanak pun isječenih drvaca za zimu. Na "divlje" smo se popeli uz šumu desno i naišli na ugaženu stazu. Krenuli smo njome prema rupi koju još nismo vidjeli. Uskoro je stazica postala vrlo uska i na mjestima je jedva bila usječena u vrlo strmu padinu. Netko je zavezao crvenu tkaninu na drveće kojom nam je pokazao da smo na pravom putu. Uskoro se otvorio pogled prema gore, vrhu rupe, a i dubine jame su se bijelile od nabacanog kamenja.





Vrlo brzo smo došli do mjesta gdje se vidjelo da je Meraška jama ustvari rupa od dvije rupe. Prvo smo krenuli desno prema onoj dubljoj. Hm, dosta strmi silazak je olakšavalo drveće za koje se moglo hvatati. U dnu jame je bilo vlažno i zeleno. Mahovina je obrasla sve goleme gromade kamenja u dnu, a s drveća je padala "kiša" kada se maleni ovjesio o granje. A od tamo je pucao pogled na vrhove jame. Mogu pouzdano reći da je jama jako akustična i nepogrešivo vraća zvuk natrag pošiljatelju :-)











Nakon što smo se nas troje od četvoro izredali u fotkanju okolice, krećemo natrag, jer nas trajekt neće čekati ako zakasnimo na njega, a čeka nas još i druga jama za pogledati. Penjemo se van iz prve jame i djelomice silazim u drugu. Odmah na početku nas dočekala ogromna gromada breče, a malo dalje i više njih. Bile su pod čudnim kutem i vrlo lako je moguće da je to bio strop nekadašnje spilje.....ali što ja znam, nisam geolog, ja samo mogu ispričati svoju priču, onako kako je možda moglo biti.

Ta druga rupa nije bila baš tako zanimljiva kao prva, pa smo se okrenuli vraćati do auta. Usput smo naišli na jednu planinarsku markaciju koja se jedva vidjela, a koja je vodila drugim putem odmah dolje u prvu rupu, a koju nismo skužili kada smo dolazili. A pronašli smo i pravu stazu koja je izašla na onaj prvi ugaženi puteljak s početka priče. Znači da bi se došlo na pravi put treba nakon skretanja s ceste lijevo nakon zadnjih kuća, skrenuti nakon desetak metara desno oštro u brdo, prije onog proplanka sa drvima. To isto nije markirano, ali se može vidjeti da nekada ipak netko hoda ovdje.



Puni doživljaja spustili smo se do auta, skinuli gojze i požurili na trajekt koji je već čekao na pristaništu.
Doviđenja Meraškoj jami smo poželjeli još jednom s trajekta, od kuda je i najljepši pogled na nju.
Doviđenja Cresu do druge godine!

Oznake: Putovanja, cres


- 13:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (2)
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (9)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (6)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (10)
Studeni 2014 (14)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (10)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (12)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (16)
Listopad 2013 (11)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (7)
Lipanj 2013 (12)
Svibanj 2013 (13)
Travanj 2013 (14)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (13)
Siječanj 2013 (11)
Prosinac 2012 (7)

Dobrodošli...

Kontakt ...

Rado pogledam:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se