Bubamara šarena

30.09.2013., ponedjeljak

Ravna Slavonija...

Kažu, ravna kao Slavonija, ali nije ravna. Ravninu joj eto "kvari" Papuk.
Bilo je zanimljivo istražiti tu ravnicu na planinarski način :-)

Jankovac, Ružica, Stari Grad.....puno magle i dobrog društva, malo kiše, ništa sunca.....













Oznake: planinarenje, Papuk, fotografija


- 18:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

25.09.2013., srijeda

Inspiracije dom...

Duge ovogodišnje ljetne dane sam neki put s malenima kratila igrajući Pictionary. Ove godine smo prvi put uveli u igru onu dodatnu kocku. Onu koju baciš i možeš dobiti crtati zatvorenih očiju, crtati nedominantnom rukom, crtati u jednom potezu.....
E to crtanje u jednom potezu me vratilo u školska vemena kada mi je bilo dosadno na satu pa sam bezveze šarala olovkom u jednom potezu na rubovima knjiga i onda gledala koji oblik poprima prvobitna šarotina i onda nastavljala dodavajući još likova, stvari....Najčešće su nastajale neke vještice i vitezovi s perjanicom na šeširu ili neke čudne životinje :-)
Jel' se još netko time bavio?

Sada sam se poigrala crtanjem u jednom potezu, ali sam izabrala unaprijed što ću crtati - slonove.



Od svih ovih najviše mi se svidio ovaj slon i htjela sam nešto napraviti s njim.



Nije mi dugo trebalo da smislim :-)
Kako moji Ozanovci stalno nešto vezu, a jučer sam bila tamo, logično mi se nametnulo da tog slona izvezem...





...i napravim od njega podložak za šalicu.

Oznake: inspiracije (srije)dom, vez, slon


- 11:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.09.2013., ponedjeljak

Šareni selotejp...

Od projekata koje napravim nisu svi uspješni. Ti "ne uspješni" često ispadnu ok, ali mi se ne sviđaju ili ispadnu totalni promašaj ili....

Neke odmah prenamjenim, preobradim, druge jednostavno pustim da budu takvi kakvi jesu u nekoj kutiji, vrećici ili već negdje. Moram priznati da ima više ovih drugih i onda oni čekaju, čekaju....na nešto da me potakne, inspirira ili onaj kreativni aha-moment.
Pred kraj prošle godine sam napravila jedan lampion od papirnatih traka koji mi se eto nije svidio i stajao je tu iznad mog stola i skupljao prašinu. Do danas......

Izrezala sam trakice iz lampiona, uzela dvostranu ljepljivu traku i malo se igrala...



Na jednu ljepljivu stranu slagala sam trake na razne načine. Višak sam sa druge strane odrezala škarama.







Tako sam napravila svoj šareni selotejp. Mogu ga koristiti kao selotejp ili/i za ukrašavanje. Od papira za zamatanje poklona, koverata (iako si danas sve manje šaljemo pisma) ili pak ako ga zaljepim na komad kartona mogu ga koristiti kao bookmark. Mogućnosti su bezbrojne...



Oznake: uradi sam


- 19:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.09.2013., nedjelja

Prizemljena sunca...

- 11:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.09.2013., srijeda

Inspiracije dom...

Već sam pisala o utjecaju boja na nas. Neke nas potiču, a druge smiruju, a u sredini su one neutralne.

Uzela sam jedan moj crtež i u trenutku inspiracije pofotkala ga na pozadinama različitih boja. Od vatrometa boja, svaka boja drugačije odražava isti crtež.













Oznake: inspiracije (srije)dom, boje


- 13:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.09.2013., ponedjeljak

Od sunca rastem...

Biljke trebaju sunce da bi rasle.....a ja ga trebam ovih dana da me zagrije.



Čestitku sam napravila uz pomoć šablone i ručno rađenih žigova, običnih flomastera, suhih pastela i washi trake.

Oznake: čestitka


- 13:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.09.2013., subota

Alsace i Burgundija...

Strasbourg neću opisivati riječima, radije ostavljam da slika govori kako sam doživjela grad u par sati koje sam tamo provela.











Dijon je grad vina i senfa.Taj dan koji smo proveli u Dijonu je bio pakleno vruć i sparan. Zato nam je hladovina parkova popravljala raspoloženje i hladila zakuhane glave.
Moj pogled je stalno lutao prema gore u kuće koje su me totalno fascinirale svojim pročeljima, drvenim gredama i bojama. Centar grada smo više manje obišli cijeli, a vodila nas je sova.













Oznake: putovanje, fotografija, Francuska


- 19:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.09.2013., srijeda

Inspiracije dom...

Još je uvijek srijeda, iako pomalo na zalasku i ne, nisam zaboravila na današnju inspiraciju.

Razmišljala sam ovih dana što sve može poslužiti kao šablona od stvari koje su nam pri ruci bilo kod kuće ili ih svakodnevno koristimo ili gledamo.

Ove naljepnice za zaštitu papira s rupicama osim osnovne namjene ja koristim i za ukrašavanje papira za zamatanje ili im nađem neku drugu veselu ulogu.



Nakon što potrošim naljepnice, ostane mi ovo.



Ne moram niti reći kako je ovo odlična šablona za točkanje. Pogotovo jer je papir gladak, pa ne upija boju. Igranje žutom i crvenom akrilnom bojom uz dodatak mrvicu bijele može rezultirati ovako šarenom stranicom....a i šablonom :-)





Falilo mi je još malo krugova, pa sam uzela najobičniju rolu od wc-papira koja ostane kada više nema wc-papira. To nije šablona, ali u par poteza kistom punim boje po dnu kartonskog kruga postane odličan okrugli žig.





Unutrašnjost krugova sam ispunila razrijeđenom bijelom akrilnom bojom i suhim pastelama.

Tako napravljenu stranicu mogu upotrijebiti kao čestitku ili napisati neku lijepu misao u krugove i zalijepiti je na zid ili iskoristiti kao papir za zamatanje.......ili je jednostavno ostaviti tu gdje je.

Oznake: inspiracije (srije)dom, šablone, žigovi


- 21:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.09.2013., utorak

Fort de Mutzig...

Francuska, zemlja u kojoj sam bila po drugi put u pet godina. Nakon Švicarske smo se samo prebacili malo zapadno i sjeverno, u okolicu Strasbourga. Ako se pitate zašto baš tamo, odgovor je vrlo jednostavan....tamo nam žive prijatelji. I oni su bili razlog što smo došli u Obernai. Nismo bili sami kod njih, nego se tu skupile još dvije obitelji (jedna iz Belgije i druga iz Njemačke), pa nas je bilo poprilično. Mi smo ostali kratki za jednog člana obitelji, jer nam se maleni eto odlučio ostati još malo kod svog prijatelja u Švicarskoj.
Naš domačin se potrudio osmisliti čitav program za nas. Jedno od mjesta koje smo posjetili je bila utvrda.
Moram priznati da nisam bila baš oduševljena, ali ajde, da vidimo još jednu tvrđavu...Ali kako sam se samo prevarila.

Utvrda je bila pravo iznenađenje za mene, jer se nije radilo o srednjovjekovnoj utvrdi, nego o vrlo modernoj s početka 20.stoljeća. Neću puno o podacima koje se mogu naći na web-u, nego više o mojim dojmovima i onome što sam čula dok sam bila tamo.

Utvrda se zove Fort de Mutzig i nalazi se u blizini Strasbourga.





Iz teksta možete vidjeti koliku je površinu zauzimala i koliko je trebalo ljudi da bi ona funkcionirala.... 7000 ljudi?!?!
Gradili su je 20 godina......20 godina!!!!
Vodič nam je bio odličan, sipao je brojke kao iz rukava, od kojih sam ja zapamtila samo nekoliko najvažnijih (o njima ću na kraju) i vidjelo se da mu je stalo da ljudima prenese određenu poruku koji cijeli ovaj kompleks nosi u sebi i da se trudi da što više ljudi dođe ovo vidjeti i nauči nešto korisno iz prošlosti.

Ne mogu niti sada vjerovati da sam ja, osoba koju uopće ne zanima niti ratovanje, niti vojne taktike niti ništa što ima veze s naoružanjem, cijela 2,5h pozorno slušala što čovjek priča i čudila se stvarima i činjenicama za koje niti u ludilu ne bih rekla da imaju veze jedne s drugima i zbog čega je nešto nastalo upravo takvo kakvo je. Znam da zvuči komplicirano, ali postat će vam jasnije kada pročitate sve.

Mutzig je utvrda koja se nalazi pod zemljom i to dislocirana u više dijelova. Zašto? Jer su se pojavili avioni i topovi kojima je povećan domet i brzina paljbe. Iz zraka se lijepo može vidjeti gdje se što nalazi, pa tako i gađati, a i s topovima iz veće udaljenosti. Tako je podzemlje premreženo tunelima. Danas su svi tuneli isušeni u svrhu očuvanja, a samo je na jednom mjestu ostavljeno kako je, tako da posjetioci dobiju dojam kako je to bilo vojnicima boraviti u njima (blatnjavo, smrdljivo i vlažno)





Mijenja se građevni materijal od kojega je sagrađena utvrda, jer se izumom jačeg eksploziva od baruta trebalo osigurati da utvrda može podnjeti jaču eksploziju. Ovdje se prvi put koristio armirani beton u gradnji, a od vibracija nastalih pogotkom topovske granate padali komadi stropa i ranjavali vojnike. U tu svrhu su stropovi nekih prostorija prekriveni valovitim limom.

Kreveti im baš nisu bili udobni, a u spavaonicama su bili smješteni po dvadesetak njih i tu su provodili dosta vremena. Kako su kreveti bilo u tri nivoa na lancima mogli su se vrlo jednostavno premjestiti u klupe za sjedenje.
Utvrda je zapravo bila u funkciji i u njoj su vojnici boravili, ako sam dobro zapamtila oko dvije godine u francusko-njemačkom ratu. Vojnici koji su bili tu smješteni nisu bili mladići koji su bili potrebniji u rovovima, nego su novačili starije muškarce.
Sve te ljude je trebalo nahraniti. Postojalo je dvadesetak kuhinja. Meni nikada ne bi palo na pamet da se po danu nije moglo kuhati. Zbog toga što bi neprijatelj po dimu iz cijevi mogao otkriti lokaciju utvrde i tako točnije gađao. Zato su kuhali po noći, a onda kuhanu hranu prebacivali u spremnike koji zadržavaju toplinu. I pekli kruh. Imali su zalihu hrane za cjelokupnu posadu za tri mjeseca.
U 6 sati se ispekla količina kruha za sve (zaboravila sam koliko je to bilo) ovdje. Prvo je posuda za mješanje kruha, a drugo je peć.





Cijela utvrda je elektrificirana, prvi puta u povijesti. Vojnici su još bili strahu tome, pa se pribjegavalo upotrebom i starih načina, npr. slanja obavijesti po cijevima kuckanjem željeznom šipkom.
Za vrijeme opsade sve je trebalo funkcionirati bez dodira sa vanjskim svijetom, tako da se u jednom dijelu nalaze generatori za proizvodnju struje. A naravno važan dio je bila i alatnica.





Na toliko toga je trebalo misliti, usklađivati, zapravo da bi svi preživjeli trebali su znati svatko svoje mjesto i poštovati pravila. Kao i u svakom ratu, bilo je ranjenih, pa je tako bilo i nekoliko ambulanti. Nažalost većina ranjenih je umirala, a najbolja pomoć koju su mogli davati je amputiranje ozljeđenih udova i to najčešće na samom bojištu, jer je opasnost od iskrvarenja bila velika. Za uspavljivanje su koristili eter (nadam se da su ga imali dovoljno za sve).



Život pod zemljom je zahtijevao i inovativno riješavanje problema fekalija. Prije nisu postolaji unutarnji zahodi, jer je postojala opasnost od eksplozije od nakupljenih plinova u blizini otvorenog plamena u rasvjetnim tijelima. Dolaskom elektrike to se promijenilo. Postojali su zahodi, ali se njima moralo rukovati vrlo savjesno.
Ha-ha, muški su ovdje svi morali spuštati dasku i poklopac na wc-školjci, da plinovi ne bi ulazili u prostoriju, nego izlazili kroz otvore van.
Razlog zašto su pregrade tako male je u tome da se spriječi samoubojstva vojnika, jer im je tako oduzeta mogućnost osamljivanja. Sjećate se da su to bili stariji muškarci, a većina njih je već imala obitelj i to nisu bili profesionalni vojnici, nego obični građani koji su bili unovačeni..... a dugi boravak u izolaciji često dovodi do takvih misli. Jedino su zapovjednici imali wc sa vratima (netko od nas je bio postavio pitanje da li su i zapovjednici pokušavali napraviti samoubojstvo, a odgovor je bio da su to profići koji su se školovali i izabrali su sami da budu vojnici, pa to nije bilo uobičajeno).



Promjenom oružja mijenja se i način ratovanja. Od marširanja u linijama i borbu prsa o prsa, vojnici se sele u rovove. Zanimljivo mi je kako je to utjecalo na uniforme koje su nosili. Dok su bili blizu, važno je bilo da se lako raspoznaju zaraćene strane, tako da su uniforme bile u bojama, a kape na glavi su bile one štofaste ili ukrasne s metalnim dodacima.



U rovovima nije bitno koje je boje uniforma, pa tako boje postaju prigušene, uglavnom tamnije, a žarke boje ostajeu u linijama na hlačama ili samo u obliku oznaka pripadnosti vojske. Boja postaje nebitna, ali postaje bitno zaštititi glavu od gelera. Štofane ili ukrasne kape postaju nedostatna zaštita, pa se tako pojavljuje kaciga. Njemačka vojska ima duboke kacige koje pokrivaju dobar dio glave, dok francuske više lijepo izgledaju i nisu tako funkcionalne. Prema riječima našeg vodiča bilo je to dizajn inžinjera naprema dizajnu filozofa. Njemačka kaciga je dizajnirana prema uputama liječnika koji je ustanovio gdje su najčešće ozljede glave, dok je francusku dizajnirao sam general i koji je htio da izgleda lijepo u njoj.





Fort de Mutzig je bio uzor kako graditi moderne utvrde kasnije za Maginot liniju i sve ostale koje su slijedile. Veliki dio inovacija se upotrijebio kasnije, neke su promjenjene, ali u svijetu ratovanja ova utvrda je prelomnica.

Ja sam fascinirana svim ovime što sam ovdje napisala, ali sa stanovišta kako napredak automatski povlači i hrpu drugih stvari za sobom koje se mogu ili moraju promijeniti. I načine na koje se ljudi domišljaju kako riješiti novonastale probleme.
Ali nisam do sada znala kolika može biti ljudska glupost.
Nisam napisala kako je završila uloga utvrde u njemačko-francuskom ratu. Bilo je ispaljeno 281 topovskih projektila s njemačke strane i nakon toga su se Francuzi predali.



Ovo me totalno zapanjilo....20 godina se gradila utvrda, na 254 ha, 50 zgrada, 7000 ljudi ju je trebalo opsluživati da bi funkcionirala, potrošeno je brdo novaca, ljudi su radili sve ovo za što........za 281 ispaljen projektil.

Fort de Mutzig treba doći pogledati, čuti sve ovo i više od toga, da bi nam povijest prenjela poruku koja je to glupost ratovati i što se sve ulaže u tehniku kojoj je cilj ubijanje drugih ljudi.

Oznake: Francuska, Fort de Mutzig, utvrda


- 14:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.09.2013., ponedjeljak

Nastavlja se u šarenom tonu...

Obećala sam vam nastavak šarenih heklanih košarica......









Ovaj puta sam se poigravala dodacima...koncem, perlicama i gumbom.
Ove sve košarice su bile na prodaju na štandu Udruge Vestigium na ZeGeVege-u prošli tjedan :-)

Oznake: heklanje


- 13:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.09.2013., petak

Bubamarin vrt (5)...

Jesen je doba zriobe većine toga što se sijalo i sadilo tokom proljeća.
Vrt se zeleni naveliko, ali su sada ušetale i neke druge boje u njega. Žuta i crvena su prevladavajuće u mom dijelu.





Vesela sam što su moji pokušaji sijanja cvijeća uspjeli, pa se sada u jednom dijelu rozi kozmos, a vidim da su i pčele oduševljene njime ;-)
Susjedine tikvice su u nedostatku prostora došetale u moj dio i zahvalile mi za gostoprimstvo jednim lijepim žutim cvijetom....



Luk sam pobrala i napravila pletenicu kako me je baka naučila....doduše nisam to već poprilično dugo radila, pa su mi ispočetka lukovi stalno ispadali dok sam ih pokušavala dovesti u red.





I kao "točka na i" mi je bila misao dok sam miješala sos-paradajz za ručak, da mi je prekrasno što mogu skuhati ručak od povrća iz mog vrta.
Zahvalna sam svakoj biljci koja me obdarila ove sezone plodovima, lišćem, mirisima, bojama, hranjiivima za druge biljke..... i svim kukcima koji su ih oprašivali, te ostalim životinjama koje su svojim bivanjem u vrtu napravili lijepu malu oazu obilja.

Oznake: bubamarin vrt


- 12:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.09.2013., srijeda

Inspiracije dom...

Početak rujna, početak škole i ponovno u nekoj normalnoj rutini.
I tako nakon ljetne pauze ponovno ću redovito pisati srijedom o svemu što me inspirira.

Kako mi je još uvijek obrađivanje ljetnih fotki u nekom điru i čestom pregledavanju, slaganju i brisanju, tako sam za danas odabrala nešto s puta. Moram napomenuti da sam po putu svjesno tražila i nalazila meni fora motive baš zato da se sjetim toga što mi je bilo vrlo zanimljivo i što bih mogla upotrijebiti u nekom svom projektu, radu ili radionici.
Te fotke nisu možda umjetnički lijepe, nego samo bilježe ono što mi je privuklo pogled ili iza toga ima neka inspirativna priča, recimo kao ova današnja.

Riječ je o potpisima umjetnika. Na koji način ukomponirati svoj potpis, točku na i, u ono što si napravio. Slikarima je lako, jer se oni potpišu, a oni poznati se ustvari potpisuju svakim potezom kista, jer su motivi ili stil toliko prepoznatljivi.
A što je sa onim majstorima svoga zanata koji ne mogu to napraviti tako jednostavno i praktično iz bilo kojeg razloga?

Vjerujem da sama ne bih vidjela ovo da nije bilo našeg prijatelja Maria koji nas je vodio osobno i pričom kroz La Chaux-de-Fonds.



Za vrijeme renoviranja ove bivše zgrade konjušnice u centru grada, dali su slikarima da oslikaju zidove da izgledaju kao mramorni.
Hm, kako se potpisati na takav rad? Mislim da su njih šestorica smislili vrlo neobičan način za potpisati svoj rad.



Oduševila me ideja kako su sakrili svoje portrete u šare mramora (nisam baš sve uslikala).....a našlo se i mjesta za malog smajlića :-)

Oznake: inspiracije (srije)dom


- 18:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Svibanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (2)
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (9)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (6)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (10)
Studeni 2014 (14)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (10)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (12)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (16)
Listopad 2013 (11)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (7)
Lipanj 2013 (12)
Svibanj 2013 (13)
Travanj 2013 (14)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (13)
Siječanj 2013 (11)

Dobrodošli...

Kontakt ...

Rado pogledam:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se