Bubamara šarena

Noć vještica je uvozni proizvod, dotepenec u našim krajevima. Črčkati me je ipak privuklo na lijepoj narančastoj papirnatoj bundevi.





Jeste li znali da su ljudi u Irskoj i Škotskoj (otkuda potječe taj običaj) ispočetka dubli repu i stavljali unutra svijeću?
Bundeve su tek u 16. stoljeću postale popularne u Americi za dubljenje, kada su imigranti otkrili da su bundeve koje su tamo rasle puno lakše za dubiti od repe.
I tako se taj običaj proširio svijetom.

Za ispuniti vrijeme kada nešto čekate (recimo satima u doktorskoj čekaonici), pričate na telefon ili jednostavno da izluftate glavu od kaosa misli dok rješavate neki teški i zamršeni problem. Desetak minuta je dovoljno...za početak.

Vodenim bojama naslikati krugove, velike, male crvene, žute, šarene...mogu to biti i drugi oblici, bilo što. Umjesto vodenih boja mogu to biti i obične drvene bojice.



Crnim, tankim permanentnim flomasterom crtkarati unutar oblika, izvan, kako vam se svidi, sve dok vam ne dosadi ili kada vam ponestane mjesta na papiru :-)







I djeca će vam se vrlo rado pridružiti u črčkaranju, pa onda to možete raditi zajedno!

Šetala jednog dana gusjenica po zidu.
Prođe pored skakavca, koji je upita: "Kamo si krenula gusjenice draga?"
"Ne znam." odgovori gusjenica. Nato će skakavac: "Kada ne znaš kuda ideš, kako ćeš onda znati da si tamo stigla?"

U zadnje vrijeme po blogu bi rekli da nisam niš kreativno radila, ali u stvarnosti sam spremala meni nešto važno, svoju izložbu rukom uvezanih knjižica i blokova.

Ima tu svega, od već poznatih japanskih uveza različitih vrsta, koptski uvez, uvezi štapićima, ali ima i neobičnih stvari.
Kako tu uklopiti vijke i čajne vrećice, šivaću mašinu ili tramvajsku kartu bečkog prevoznika....ako sam vas zainteresirala, dođite pogledati izložbu:



Knjižnica Prečko, Slavenskoga 12
Izložba u izlogu knjižnice od 5.10.-20.10.2012.
Dobrodošli!

... ali uskoro mijenjam boju ;-)



Iz zelene u crnu ja.....nešto drugo iz zelene u crvenu......nešto treće iz zelene u žutu....

Ovih dana sam sišla na neku drugu planetu, u područje o kojem nemam pojma.



I tako ja s majstorima svojim jezikom, a oni meni svojim, pa se često desi da se osjećam kao vanzemaljka.



Nakon ovoga iskustva, ja i moja golema sjena znanja o čudnoj planeti nastavljamo svojim putem.