Bubamara šarena

Početkom ovog mjeseca su bili Dani otvorenih vrata "Ozane".
Ozana je udruga koja ima svoj centar u Zagrebu, u Vukovarskoj ulici 239. Njihov cilj je poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. U centar dolaze predškolci, mladi i odrasli Ozanovci, kako sami sebe nazivaju.
Ozanovci su napravili malu izložbu svojih radova i bogati program. Naravno, nije moglo proći bez radionica. Bile su ovaj put dvije: filcanje vune i šivanje kućica.
Ja sam se pridružila radionici filcanja. Dva sata je proteklo kao u trenu. Ruke su me boljele od dvosatnog kotrljanja kuglice među dlanovima.



Izvorno je filcanje postupak kojim se vlakna ovčje vune pomoću tople vode i sapuna isprepliću u čvrstu strukturu. Danas se koriste dva različita postupka: mokro i suho filcanje. Suho se radi iglicama, a mokro uključuje vodu i sapun.
Radila su se oba postupka na radionici. Ja sam radila mokro. Filcati se može satima da kuglica bude dovoljno velika i tvrda da bi se mogla prerezati.




Stavlja se sloj po sloj vune, moči, kotrlja, novi sloj, moči, kotrlja, novi sloj, moči, kotrlja, pa se promjeni boja vune, moči, kotrlja i sve opet ispočetka....sve dok nismo zadovoljni veličinom kuglice.
Ja sam prestala, jer više nisam mogla.
Nakon sušenja sam kuglicu prerezala. Kuglica je promjera 3,5 cm. Izgleda kao jedna mala rotkvica iz bakinog vrta.



Nemam još točno ideju što ću od nje napraviti...možda postanu naušnice ili dio ogrlice....pustit ću još malo da ideja sazrije...srećom će rotkvica ostati i dalje svježa... baš kao i prvog dana :-)

Pripremajući se za radionicu heklanja, malo sam se i ja više uhvatila heklice i naheklala ponešto.

Tražila sam tutorijale za cvjetove. Našla sam ih raznih, ali najljepši su mi bili oni najjednostavniji (video tutorijal).

Kako volim isprobavati spojiti razne stvari, došla mi je ideja da spojim heklanje i čestitku.
Odmah sam znala da će biti bijelo na nekoj tamnoj podlozi (kako sam napravila pozadinu u nekom idućem postu).
Evo kako je ispao kolaž konca, papira, akrilnih boja i bijelog markera.

Ne, nisam popila svoju današnju kavu....nisam kavopija....a obožavatelji kave više kod mene ne trebaju dolaziti sa svojom kavom ako je žele popiti...

Nabavila sam pravu kavu u zrnu...i kuham kavu....ponekad....ali ne za piti, nego za bojanje.
Čudno nešto pišem, čini vam se...možda i ne.

A što to bojam?



Papir!
Ovaj poklončić je zamotan u papir obojan ili "postaran" kavom. Točnije s dva sloja svježe kuhane prave turske kave...bez šećera.

Nisam zapamtila gdje sam pročitala upute kako se to radi. Tako je jednostavno da se vro lako zapamti.
Kistom se jednostavno prelazi ohlađenom kavom po običnom bijelom papiru i ostavi se sušiti. Kada je papir suh još jedan sloj i tako sve dok niste zadovoljni starošću ili obojanosti papira. Ako vam se ne sviđa nagužvanost papira, jednostavno ga speglate.

Ove tamne crte na papiru su posljedica mog brzog sušenja mokrog papira na radijatoru.

I da... ja nisam peglala, jer mi se sviđa ovako pomalo izgužvan izgled s vidljivo izraženim karakternim crtama ;-)

se složilo za praznike i marljivo su učile heklati djevojčice u Centru za kulturu Trešnjevka.



Znam, odavno su prošli praznici i djeca su već zaboravila desetodnevno uživanje bez škole. Eto, tek sada sam se uhvatila sređivanja fotki. Dijelić atmosfere sa samih radionica nažalost ne mogu podijeliti s vama, jer je fotić ostajao uporno doma, ali napisati mogu.

Radionice su bile za djecu osnovne škole koja su htjela i željela nešto novo naučiti i zabaviti se. Bilo je ukupno četiri različitih radionica: žongliranje, pantomima, šivanje i heklanje.
Radionice su trajale četiri dana, dvije su bile ujutro, a dvije popodne.



Ja sam vodila heklanje. Moram priznati da sam se malo bojala. Prvo, da neće biti baš interesa, iako su djevojčice na kraju radionica za zimske praznike same pitale da li će biti heklanje, da bi to one vrlo rado naučile. Znate kako to ide, dođu druga djeca s drugim interesima...Drugo, totalno suprotno, pribojavala sam se da će ih doći previše i da ja neću moći sama s toliko djece.

Dogodilo se da je došlo desetero djece na početku, jedna je zaključila da je njoj to preteško i otišla na šivanje, ali je zato došla, drugi dan, druga i ostalo je na njih deset.
To bila početna radionica, ali neka djeca su kod kuće od baka vidjela, nešto i sama isprobala heklati, pa su se vrlo brzo podijelile u dva tabora. I neke cure kojima je išlo bolje, pomagale su onima kojima je zapinjalo, kada je nisam stizala.

Imala sam i dvije ljevakinje i isprva ostala na sto muka, što s njima, ali vrlo brzo smo skužile princip. Ja pokažem, a ljevoruka me zrcalno prati. Ali je to bila škola za mene, jer sam sama probala heklati na lijevi način....i tada sam se spustila na njihov nivo, konac mi nije bio zategnut, sve mi je ispadalo, nisam dobro držala heklicu....i tada sam bila spremna njih podučavati na njihovom nivou.

Heklanje je radnja koju kad jednom naučiš uopće više ne razmišljaš o osnovama jer ih radiš automatski. Lančić, niski štapić, visoki štapić...
Heklanje je došlo iz njemačke riječi Häckeln i udomačilo se ovdje. Pravilno se hrvatski kaže kukičanje, jer igla s kojom se radi ima na vrhu kukicu. Meni je draže reći heklanje, pa ga i koristim ovdje.

Povijest heklanja nije duga, nema materijalnih dokaza starijih od 18. stoljeća. Prema jednoj teoriji potječe od tradicionalne prakse iz Arapskog poluotoka, Južne Amerike ili Kine. U Europi je heklanje zaživjelo u 19. stoljeću.

Za one koji ne znaju u heklanju se koristi samo jedna igla koju nazivamo kukica, heklica ili heknadl. Heklati se može s koncem i sa vunom. Zanimljivo mi je bilo pročitati da ne postoji mašina za heklanje, kao što postoji mašina za štrikanje. Sve heklano je stoga ručni rad.
Često mi neko kaže, pa ti heklaš, to ti je za bakice. Nije baš. U današnje vrijeme je opet popularno znati heklati. Ne treba to biti čitava vesta ili stolnjak. Recimo šal ili rukavice za zimu, a ljeti zgodna isheklana narukvica s perlicama ili šarena torbica.
U Waldorfskoj pedagogiji je heklanje dio školskog programa. Kažu da djeci koja heklaju ide bolje matematika.

Ja sama sam proheklala sa jedno 6 godina. Isto sam gledala svoju tetu Katicu kako s heknadlom hvata i niže lančiće i očice. I ponosno sam napravila svoj prvi heklani komad od ostataka njezine vune. Sjećam se krug sam započela sa svjetloplavom i kada mi je ponestalo nastavila sam s tamnozelenom. Heklala sam u spirali i kada sam završila, to nešto je najviše sličilo jednom velikom zelenom pužu sa plavom kućicom. Ticala su mu bila kraj vunice, a ja sam bila jako ponosna na svoj prvi heklani primjerak.

Sa djecom nisam radila puževe, nego su iz beskonačnih špaga lančića napravile lijepe cvjetove sa gumbima u sredini, opheklavale su komad umjetne kože koji može biti podložak za čašu i nakraju narukvicu s heklanim cvijetom u sredini.
Lucija i Sara idu u 2. razred, a sve ostale cure u 4. razred.
Cure su bile jako zadovoljne kada su na kraju na izložbi vidjele sve svoje heklarije na jednom mjestu...i pitale su dal će na ljeto opet biti heklanja, ali za napredne :-)







Ovdje bih htjela zahvaliti e-sidori na inspiraciji, jer me njezin gicin set toliko oduševio da sam ornamente sa njezinog seta iskoristila za ukrasiti rub kartica s imenima djece za izložbicu.

Prije dva dana su Leđa imala bliski susret s Kvakom od Vrata. Zanimljivo je da Leđa nisu nimalo osjećala posljedice bliskog susreta....do drugog jutra. A onda je bilo... Auuu, pa to boli!
Gospođica Kvaka je zbilja tvrd orah kada se ideš s njome nepredviđeno svađati.

Sada su Leđa oprezna, ne žure nikamo, okret polako na obje strane. Kada se zaborave, vrlo brzo stiže upozorenje u vidu šibajuće boli koja presiječe i izmami bolan jauk van.

Ovak je i sa ostalim stvarima u životu.

-Nepredviđeno otkrijem da sam ranjiva na mjestima za koja mislim da su neranjiva.

-Nakon što se opečem pušem i na hladno.

-Sve me ovo podsjeti da ne treba brzati, nego se kretati polako, stepenicu po stepenicu, a ne odmah željeti preskočiti cijelo stubište.

-Upozorenje da usporim ima i sasvim dobru posljedicu. Više pazim i gledam oko sebe... tako zamijećujem svakodnevne stvari koje mi inače promiču nezapaženo.


Shvatih da nema smisla sjediti ovdje za kompom jer mi je neudobno dugo sjediti...ode ja prošetati se.