brzkoshiba

09.07.2009., četvrtak

Wassup?

Vidim da je svekoliko orijentacijsko pučanstvo Hrvatske zahvaćeno ludilom zvanim JWOC 2009. O rezultatima sve već znate, pa se neću njih doticati, već samo sportski čestitati Matjažu, ali i ostalima na nastupu. Druga pak tema vezana uz juniore (ali i seniore), a koje bih se želio dotaći je slijedeća: Hrvatska u svjetskom vrhu, želja ili mogućnost? Zašto? Opisao bih konkretan slučaj: Matjaža. Proteklih nekoliko godina smo svjedoci da je vrtoglavo napredovao u fizičkom, ali i orijentacijskom smislu. Od najboljeg juniora postao je najbolji naš senior. Da li je on fenomen koji se rađa jednom u 15 godina? Pa ne bih baš rekao. Prije njega se godinama govorilo samo o Špeku. Da li je i on svojevrsni fenomen? Opet ne bih rekao. Njih dvoje su iskočili iz prosječnosti naše stvarnosti prije svega samo zato što su pravovremeno sustavno započinjali sa planovima za budućnost. Svi dobro znate da se određene fizičke kvalitete razvijaju u određenoj dobi djeteta (brzina, izdržljivost, snaga...). Izgleda da je njih netko baš u toj dobi usmjerio, te da su oni imali želje da to stvarno i naprave. Ne kažem da su oni bili jedini naši talenti i da su jedini nešto napravili (da se neki neopravdano ne bi našli uvrijeđeni, no hard feelings), njih sam uzeo samo za primjer (isto tako sam mogao spomenuti naše susjede Andraža i Jaku koji su unatrag 2 godine vrtoglavo napredovali, iako već duže nisu baš tako mladi). Zaključak svega ovoga: po mome mišljenju, mi imamo ljude za svjetski vrh, ali ne će oni sami niknuti, kao gljive poslije kiše. U 2-3 godine sustavnog rada sa juniorima i kadetima, može se puno toga napraviti. Dokazi su itekako vidljivi. Tu dolazimo do pitanja: pa zašto se onda ne radi? Osim individualnih aktivnosti po klubovima, izgleda da nitko nije spreman žrtvovati svoje vrijeme i živce na tako nešto. U jednu ruku mi je to potpuno razumljivo. Nitko on nas ne živi samo za orijentaciju. Svi mi radimo po 8 sati dnevno, imamo svoj život i obitelji. Imamo i ovako milijun svojih problema, pa tko će se onda posvetiti radu s kadetima/juniorima/seniorima i njihovim problemima i tvrdoglavosti. Razmislite malo. Samo bih molio da se oni koji se nađu uvrijeđeni ovim tekstom ne javljaju. Ne trebaju nam raznorazni neukusni komentari. Tnx.

Nego, kako sam se definitivno odlučio za kupnju tenisica, a ne kopački, danas nakon posla idem pogledati jedne tenke. To su La Sportiva. Idem vidjeti koje modele imaju, pa napišem dojmove. Ako pogledate letak od Iglu športa vidjet ćete da na jednoj fotki frajer ima orijentacijski dres na sebiyes.

Poslije toga 2x7 km u Maksimiru, pa po mješalicu za beton zubo.

A sad jedna jako vesela objava: druge godine obitelj Bijelić dobiva novog člana party. Pa eto, da ne velite da nisam rekao. Trenirajte, gubite se. Kissy -kissy

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.