Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 16.11.2014.

ATLANTIDA NOVOG IMENA

(16.11.1999.)

duboko, atlantida
otok bez obale
sa svih strana opkoljen
nigdje da se pobjegne
samotnost, ja
hodam da ne stanem
a želim da nestanem
vlaga sa svih strana pritišće
magla, voda
gradovi u podzemlju
gradovi u oceanima
sve se slijeva
sve se topi
i planine su potonule
duboko, daleko
udah bez zraka
sam od sebe poražen
poput stiha ponižen
tama, beskrajno
lica bez obraza
nitko nikog ne gleda
nitko nikom ne treba
sve je poput poraza
čak i slavna pobjeda
ako nikom ne treba
duboko, ja
atlantida novog imena
puna blaga a bez vlasnika
i nitko je neće pronaći
strah, misli
samog sebe proždirem
u novi oblak propadam
u novom snu se utapljam
glasovi vode me
vode me u progone
progonjen progonim
u novoj propasti opstajem
sjaj, sljepilo
sve je lažno, prolazno
sve je kao istina
malo boli ali proći će
šume, šumovi
valovi i kamenje
kipari koji vječno stvaraju
a nakon mene ništa ne ostaje.

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.11.2014.

ZNAM DA NEĆEŠ DOĆI

(12.11. 1999.)

znam da nećeš doći, znam da nema te
više ne postojim u tvome dijelu sudbine
a ipak slušam ritam svih tih koraka
tražim te u svakoj sjenci pred vratima
u svakoj spodobi koja mi se prikrada
a znam da nećeš doći, znam da nema te
sada sam samo bol koji se u tebi ugasio
tek točka dalekih horizonata koje si ostavila za sobom
i ka kojima više nećeš poći
svjetionik sam tame u tvom blještavom filmu
a ipak još ponekad osjetim da si tu
dok u tami neki me miris u strast mami
dok me topli dah izvlači iz ledenih okova
to kao da je dah tvojih usana
kao da koža još nosi ožiljke tvojih dodira
a znam da je to obmana, znam da je laž
kao i cijeli ovaj svijet kojim sam se opkolio
samo da od još jedne laži ne bih obolio
lažući opet samog sebe
znam da nećeš doći, znam da nema te
to ja samo opet želim te

- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2014.

TEK KAD UMREM

(11.11.1999.)

tek kad umrem možeš uzeti moje srce jednom zauvijek
i ostale djeliće moje male povijesti
sad bih bio sretan da čuvaš to što imaš
prije no što me jednom zauvijek zaboravu predaš
ako još ičega od mene ima
u ovom svijetu prevarenih nada i opljačkanih snova
u ovom svijetu kojeg svi žele a nitko ga htio nije
tek kad umrem možeš plesati pobjednički ples
na mom grobu, ako će ga uopće biti
briga me što će bilo tko reći ako te to veseli
i nije mi stalo do tvog lijepog sjećanja
samo me još koji tren poštedi
da pred kraj mogu lagati samog sebe
i reći tipu u ogledalu da i mene su nekada voljeli
ako je to bilo iskreno a ne još jedna farsa
u ovom svijetu izmišljenih uloga i ukradenih lica
u ovom svijetu koji stoji na staklenim nogama
tek kad umrem i ja ću ti reći pravu istinu
tek svojim nepostojanjem ti pokazati tko sam
i ako me prepoznaš u nečemu pljuni mi u lice, zamisli ga
zgazi prvu sjenku i mrzi je kao mene
to lažljivo, gnjusno, nedodirljivo biće
i vrisni svim svojim bijesom sve što misliš o meni
udri me svom mržnjom i prezirom kud god želiš
samo pričekaj da umrem, obećajem, neću dugo
daj da još malo lažem samog sebe

- 09:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.11.2014.

ZAISTA SAM

(10.11.1999.)

sada sam zaista sam
tu više nema nikoga
iz hodnika prošlosti više nema ritma koraka
više nitko ne dolazi
baš kako sam želio a ipak sam žalio
već istog trena kad sam objavio
više nema njenih mirisa
više nema njenih stidljivh pogleda
uplašenih očiju osuđenih da vole
sada sam zaista tu
u moru potonuo poput brodova
opljačkanog blaga i pobjeglih štakora
tu više nema ničega
od svjetla sa površine više nema ni traga
možda sam ovaj put potonuo preduboko
ili je vani mrak?
nema sjaja njenih sočnih usana
nema straha njenih grešnih dodira
nema nježne kože vrata pod mojim usnama
sada je zaista mrak
proždrljiva usta me gutaju
zatvara se stakleno zvono tišine
hladno je u ovoj pustinji kada sunce pobjegne
nakon topline samo su misli ostale
da me još više bole svojim hladnim sjećanjem
sada sam zaista led
tu sve je sad ništa
i ja sam samo nitko koji ne postoji
sa vrhova planina više nema novih vjetrova
novi udah prazan je kao prethodni
nema njene snage da je upijem
nema tihog šapata pa da usnijem
nema nas pa da se pokrenem
sada sam zaista sam

- 09:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.11.2014.

BIJEG

(09.11.1999.)

ko košute što bježe u tamna skrovišta
i moja bi duša k vječnom svjetlu pobjegla
još jedna me noć guta poput vakuuma
još jedan mi je život uz smiješak otela
ko svjetla što me prate iznad grada mog
i ja bih htio bar prividno letjeti
a ne mogu ni proviriti iz ponora dubokog
osuđen da tu ću do kraja ostati
pa zašto se taj kraj već jednom ne završi
kad stalno tuče nek me dokrajči
nisam ni lud ni slab već samo jedan od njih
što htjeli bi cijeli svijet a bore se za stih
ko snjegovi što padnu pa nestanu
i ja bih tako želio nestati u toplini
nek samo slučajne snimke ostanu
o meni se i nema što pamtiti
ko sjenke koje mi prijete svojim dodirom
i ja bih se jednom želio stopiti s tminom
i ja bih se želio spojiti sa tišinom
bar jednom biti jak a okovan prazninom
pa kako onda da prihvatim te lažne darove
svaki minut dalje meni novi je uteg
kako onda srušiti te nevidljive zidove
a da jedan udarac ujedno postane i bijeg

- 09:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.11.2014.

KORAK ZA KORAK

(08.11.1999.)

još korak za korak u dublji mrak
još hvat za zrak da bih se vratio u zrak
to je nova igra postanka gotova prije no što je počela
izbezumljen od tolikih vraćanja
isprepadan od prepadnutih pogleda
neželjen od želja ne želim ništa željeti
pogažen od ljubavi ne želim nikog voljeti
baz lanaca ostavljen da bih probao pobjeći
da bi me bez presude mogli streljati
svi ti njihovi samilosni pogledi
svi ti njihovi uzvišeni razlozi
svi ti moji zaludni pokušaji
sva vraćanja pa ponovni bjegovi
odsanjani snovi i spušteni stjegovi
zgaženi tragovi u blatu i pepelu
bačeni pogled u još jednu prošlost
od sada počinje novi krug uzalud
kao već mnogo puta do sada
nova igra postanka gotova prije no što je počela
bez strasti i bez korijena
bez ljubavi i bez imena
ni novi se san u tom ne krije
neispavan i umoran od odmora
već odavno odkartan a još se kockam
tko li to stalno traži ausmeš
meni to ne treba
priznajem poraz prije no što je partija počela
nije to kukavičluk već uzbuna
označena prije no što je nova opasnost počela
a svi znaju da će sigurno doći
možda već ove neprospavane noći

- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 07.11.2014.

NI ŽIVOTA, NI SMRTI

(1999.)

ne želim se ubiti ali ne želim ni živjeti
zamisli tu prazninu između krajnosti!
što kada se sve iznutra isprazni, što ostaje?
samo mulj ko nakon poplave
dno dna do kojeg je tako lako stići
a tako dugo se putuje
svaki korak kao da sam već tu
a svaki pogled prepoznaje samo daljinu
ničeg što bi me privuklo
ništa da me zadrži
nikog da me ugrije
ni slamke da se uhvatim
ni sna da zaboravim
ne želim da čuju moje uzdahe
niti želim da vide moje nemolitve
u njima ja ne tražim dalje, ja molim kraj
meni je već dosta padanja
zamisli tu vjeru u nevjeri
da li bar to netko gore čuje
kada sve ovozemaljsko prešućuje
meni je svejedno, samo da ne potraje
ta vječnost koja se ponavlja
a uvijek kao da je druga sapunica
ničeg da me zarobi
ništa da me pomakne
nikog da me zavoli
ni života pa da se iživim
ni smrti pa da se smirim
zamisli taj besmisao u mojoj ludosti

- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30