Bruno Šantek - brutek

utorak, 13.05.2014.

KIŠE

(1995.)


sve će to postati stvarno
a baš stvarnost mi ne treba sad
kad baš ništa mi ne ide sjajno
a tako je daleko moj voljeni grad

kiše će ove padati vječno
nebo nema ni početak ni kraj
tek umornoj ptici kažem: sretno
nek bar netko od nas odleti u raj

i kuda sad poći kad svuda je more
kada svuda se je vlaga navukla na nas
više ne znam što je dolje a što gore
nema zaklona u kojem pronaći spas

a sve tužne priče već su izmišljene
tako bar kažu, a opet prijete mi
ponekad stvarni ljudi a ponekad sjene
i više ne znam odakle sve to dolazi

borovi šute pod pritiskom kapi
nitko mi ne govori gdje moram poći
hoće li ovaj bol ikada stati
hoće li barem sa kišama sve proći

još uvijek se nadam da sve sanjam
samo stvarnost me plaši da sve je san
jer ja živim i onda dok spavam
i nije bitno dal noć je il dan

a more je, kažu, nestalo u trenu
i sunce se više nikad vratiti neće
stvarno će biće opet progutati sjenu
samo kiše ne staju, samo one su veće



- 13:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.05.2014.

ZRNO ŠEĆERA I MORE GORČINE

(12.05.1995.)


sva ta patnja, sav taj bol
ko kišne kapi – uvijek ponovo
i kad pomislim: kraj je, ovo je zadnji put
neka me kemija izvuče
samo da bih ponovo patio
i kad misli se pomire sa sudbinom
kad uz smrt više mi ne dolazi strah
jedina želja je da patim što kraće
ali, sudbina već odavno kruta
ko varljiva žena me muči
daje mi tren nade
a onda opet stoljeća boli
ko zrno šećera i more gorčine
vjetrovi donose svježinu da bi je potom odnijeli
moje umorne grudi nemaju snage da je zadrže
sve tako je kratko i prolazno u mojoj praznini
samo sam zraka pun i baš on me guši
baš on me siječe kao mač u duši
dok prolazim životom kao pustinjom
zagubivši budućnost, i nadu, i put
u trenu jednom, bez imali straha
samoćom u sebi do samoće izvana
još jedna od mojih smiješnih priča
ko nalog za samoubojstvo, prekasno potpisan
i tisuće stvari u glavi
a ni jedna da me izvuče iz tame
samo očaj, mnoštvo praznine
zrno šećera i more gorčine
kao pješčana oluja – uvijek ponovo
i dođe mi da odem zauvijek
jer, ako opet bude kraj
znam da bih se ipak vratio
samo da bih ponovo patio


- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.05.2014.

IZBLIZA

(1995.)


izbliza, sačuvaj me bože, rat
tu život u smrti čudan je svat
jer u vrtlogu krvi ne prepoznaješ lica
tek imena i broj sutrašnjih osmrtnica

kriv si, ne poriči, ionako nema nade
tvoje sretnije sutra netko drugi krade
uz isukane sablje spremne na juriš
ili metak u čelo ako se buniš

ne pitaj ništa jer tako je bolje
odgovori gase i zadnji trun nade
ostaješ bez snova, bez svjetla i tmine
tek saznaješ samo kako lako se gine

i živjet ćeš vječno, živeć u sebi
bježeć od svih da ti pomogli ne bi
misleć da bog si i da sve možeš sam
a kasno je kad shvatiš, ja to dobro znam

kreni ka vodi i hodaj po njoj
podijeli sa svima taj teret svoj
ti nisi svet al čudan je svijet
i sa tvoga dlana moguć je let

ne pitaj ništa i znat ćeš više
mučni glavom i idi korak dalje od svih
svaka već mudrost u nekoj knjizi piše
a ti samo se pravi da znaš više od njih

izbliza, sačuvaj me bože, ja
pucaju ogledala, lome se korijeni
jer u vrtlogu misli toliko je žrtava
ni ratovi ih silni nisu toliko odnijeli

- 09:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.05.2014.

PLAMEN POD VODOM

(1995.)


imaš li izbora kada dođeš pred zid
a neki te vjetar s leđa pritišće
imaš li snage tada srušiti sve
slomiti lance koji stežu te
pustiti suzu umjesto molitve
i biti jači nego ikad

čuvaš li nadu skrivenu u sebi
kada svi misle da je kraj
kao neki plamen koji gori pod vodom
kao toplina skrivena u ledu
ono što nitko ne vidi mada je tu
ta divna misao koja te predaje snu
taj divan san kojeg mnogi bi htjeli

ne kloni, ne stoj, ne očajavaj
i u ovoj se priči krije sretan kraj
i u ovom se svijetu nalaze oaze
gdje ljudi su čisti u riječi i djelu
gdje duša se nalazi u svakome tijelu

prepusti se vjetru neka te nosi
hodaj kroz kišu i budi čist
napregni um i vrati se u život
to nije priča koju već znaš
ti možeš učiniti nešto više
ne daj da ti otmu toplinu

ne skrivaj suze ali ni bijes
i budi jak kad stisnu oluje
kad svi pomisle da je kraj
ti poslije svega izroni iz snijega
nek gori taj plamen što nosiš u sebi
nek svijet se tad klanja tebi


- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2014 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se