Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 16.09.2013.

JEDINI

(1992.)

ne postoji ni jedan sličan meni
i nema šanse da me s nekim zamijeniš
još samo korak bliže ka sjenci kreni
i pazi da se u moje riječi ne zaljubiš

samo kreni i ne boj se
ove ti se noći zlo neće desiti
oslobodi se te blještave odjeće
i do jutra je nemoj tražiti

povuci me k sebi i čini to jače
primi me duboko i uživaj u tome
ne pitaj što li ti ožiljci znače
nek tišinu samo uzdasi lome

nije važno tko sam ja a tko si ti
ujutro ćemo ionako opet stranci biti
putujem na dno i ne možeš me spasiti
samo mi možeš još malo sna pokloniti

a kada te toplina preplavi iznutra
još jače se privij i ne puštaj me
sakrijmo se od svjetala što donose sutra
u njemu naše duše više ne postoje

i ne pokušavaj me ponovo pronaći
jer već sa zorom ja ću nestati
ne postoji nitko da te na mene podsjeti
jer ja sam jedini i to ću i ostati
- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.09.2013.

PROŠAPTANO

(11.09.2008.)

preslab sam na tu tvoju ljepotu
i preslab da je budem vrijedan
naučen da uvijek ostanem sam
ja za drugačije ni ne znam
da znam zadržao bih te
da znam, išao bih s tobom
da znam, znao bih što sanjaš
da znam, možda ne bi samo sanjali?
to izgleda tako lijepo napisano
a šteta je, trebalo je biti prošaptano
ali ja sam ja a ti si ti
i zajedno mi ne bi mogli
ne želim se gušiti gušeći te
ne želim te gušiti svojim gušenjem
ne želim biti sjećanje koje boli te
ne želim ni zaborav u kojem ostajem
prejak u borbi protiv samog sebe
i preslab da se borim za tebe
jer ja sam sam a ti si ti
i tako će zauvijek ostati
- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 07.09.2013.

VAKUUM

(2009.)

jutro, doručak, kava
sasvim običan dan
ona se pravi da spava
a ja joj ne kvarim san

ona bi da sam netko drugi
a ni ja ne želim biti tu
dani su postali predugi
otkad se nalazimo u vakuumu

ljubav je nestala odjednom
ne znamo kako, kada, ni gdje
svatko u kutu je svom
a do jučer smo dijelili sve

tišina, praznina, nemoć
kada si ni reći nemamo što
hoćemo li uopće dočekati noć
ili ćemo do tad već biti daleko

ona bi da sam onaj stari
a i ona je starija sve više
vrijeme ne liječi već kvari
i ni jednu boru ne briše

još jedino drži nas strah
da nikog drugog nećemo naći
i kao da pod vodom držimo dah
zaboravljajuć da smo iskusni plivači

večer, samoća, čaj
ni vino više ne grije u tami
bojimo se proglasiti kraj
samo da ne bi ostali sami


- 09:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme