Bruno Šantek - brutek

subota, 07.09.2013.

VAKUUM

(2009.)

jutro, doručak, kava
sasvim običan dan
ona se pravi da spava
a ja joj ne kvarim san

ona bi da sam netko drugi
a ni ja ne želim biti tu
dani su postali predugi
otkad se nalazimo u vakuumu

ljubav je nestala odjednom
ne znamo kako, kada, ni gdje
svatko u kutu je svom
a do jučer smo dijelili sve

tišina, praznina, nemoć
kada si ni reći nemamo što
hoćemo li uopće dočekati noć
ili ćemo do tad već biti daleko

ona bi da sam onaj stari
a i ona je starija sve više
vrijeme ne liječi već kvari
i ni jednu boru ne briše

još jedino drži nas strah
da nikog drugog nećemo naći
i kao da pod vodom držimo dah
zaboravljajuć da smo iskusni plivači

večer, samoća, čaj
ni vino više ne grije u tami
bojimo se proglasiti kraj
samo da ne bi ostali sami


- 09:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se