Bruno Šantek - brutek

SAMOĆA I MIR

(27.12.1990.)

svijetli mi križ nad glavom
plamen gori u peći
sat kao da žuri ka jutru
božićne lampice su pregorjele
isuviše praznine se uvuklo i u njih
bježim od pića i dima
izlazim na ulicu i smrzavam se
tako želim taj zagrljaj hladnoće
tek da osjećam svu snagu zime
bježim od svjetla što otkirva prljavštinu bjeline
koraci škripe kroz snijeg
tragovi ostaju ali uzalud sve
želim samo otići dublje u mrak
pronaći potpunu samoću i mir
pronaći potpunu tišinu i slomiti je svojim vriskom
bojim se zloslutnih ljudi koje mimoilazim
kazaljke govore o vremenu koje teče
ne osvrćem se za ničim
rastajući se s dušom svijet klizi niz dlanove
i dok plačem za njom znam, ovo je posljednji put
konačno posljednji put
zastajem zaleđen
svod nadamnom je zatamnjen
kao da poziva u propast i privlači me
došla je noć putujući sa snjegovima
s mojom će se dušom stopiti u snovima
i već ujutro me neće biti
bit ću istopljen u porama zemlje
bez želje da se vratim u oblake
još samo ova noć me razdvaja od sna
još možda dan il dva
ovaj put stvarno se bojim
nikoga drugog do samoga sebe
više ne želim te lažne prijatelje
više ne želim lagati samog sebe
ove suze su teške ko život cijeli
svi snovi, nada i bol teku u njima
ovo je posljednji put
konačno posljednji put