Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 29.11.2012.

LAŽ

(2009.)

kažeš lijep dan, a sivo je
kažeš da si sama, a nisi
kažeš mi ime, a zapravo drugo je
kažeš da me voliš
ali sorry, nakon onakvog početka baš sve je laž
i možda si mi bila draga
možda sam želio nešto više od tebe
ali na vrijeme shvatih da sve to više bila bi laž
i da svakom bi novom bili sve dalji
što više bliski postajali
jer na kraju priče bih znao da to i nisi bila ti
a možda više ni tko sam ja
jer sve što si stvorila oko sebe
sve što si rekla o sebi
sve bila je laž
i kako onda vjerovati u išta
ako mijenjaš priče ali ti ostaješ ista
u toj slici koju si stvorila o sebi
a u kojoj zapravo i ne postojiš
jer to nisi stvarna ti
samo sam poligon probnih balona tvojih laži
i smiješno je i jadno u isti tren
da sam nekome samo za to dobar
toliko naivan i toliko podoban
da baš ja sam taj poseban od svih
koji je zaslužio da me tako nagradiš
pa koliki još kreten moram biti
da zadovoljiš apetit za lažima
i sve to samo na mojim leđima
sve to samo zato jer sam ti posebno drag


- 09:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.11.2012.

OPSESIJA

(2009.)

on ti se smije u lice, on ti okreće leđa
ali ti si tu uvijek uz njega
ti činiš sve baš onako kako treba
baš onako kako on to želi
on je tvoja ljubav, on je tvoja sreća
samo uz njega ti se osjećaš ženom
i drugi te žele, i drugi te vole
ali samo njegove riječi ti stvarno čuješ
samo njega ti vjerno isčekuješ
da svrati do tebe kad vremena ima
kad nije sa ženom il nekom drugom
to te ne smeta, smatraš ga svojim
sve drugo su samo usputne priče
čvrsto vjeruješ da baš tebe voli
i nije ti stalo što drugi kažu
tebi baš takva ljubav prija
a nije ljubav već opsesija
i svaka gruba riječ za tebe je šapat
svaki šamar tek njegov šarm
kompliment i ono što drugima se gadi
da samo si mu krpa kojom se briše
da samo si broj i ništa više
a svejedno drhtiš kad god ga čuješ
osjećaš ljubav i kada ga psuješ
i kada te baca u zaborav
i kada te zametne po putu
za tren te opet kupi jeftinim trikom
bocom vina ili blještavim satom
il nečim sjajnim što visi za vratom
a to ti je zapravo omča
koja se svakim danom sve više steže
ni ne osjećaš koliko te zapravo guši
i da si sve više mrtva za svijet
dok samo za njega živiš
a ne vidiš da sve je samo laž
da budućnost sa njim je utopija
jer to nije ljubav već opsesija
- 09:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2012.

GROZNICA 40.2°

(1991.)

zašto siromašne zovu pokvarenim lopovima
dok traže milostinju umirući od hladnoće i gladi
a bogate nazivaju uglednim građanima
a toliko su već ukrali i svak to i dalje radi

treba već jednom nazvati stvari njihovim imenom
otvoreno reći da ovaj pusti život je prevara
ne zatvarati oči pred očitom istinom
neka nas viša sila u svoje marionete pretvara

svjetla se pale i gase dajući skrovište strahu
svakoga trena očekujem da se sirene oglase
da sa njima zavrištim te da u istom dahu
prizovem svevišnje vode koje sve vatre gase

da ugase plamen mržnje koja se krije u ljudima
da svi jednom budu jednaki u dobru i zlu
a ja da se mirno predam svojim tajnim čudima
koji ću potražiti u jednom beskonačnom snu

zašto se ne ponosim svojim umom i mislima
već ludilom koje prikriva sve promašaje
kad glupane i kukavice proglašavaju kraljevima
a pametne hrabrost u smrt kao robove šalje

zašto se stvari ne nazovu pravim imenom
da se glupost i strah nasred svijeta objese
a ako će i tada laž vladati nad istinom
ma nek tada nestane napokon sve

dobivam zanos zbog prijezira prema svima
izgubljen u labirintu još neotkrivenih boli
još jedna je tu i kao suza sjaji u očima
gledajući kako dijete za mrvu mira moli

mogu li postati čovjek u ovoj masi idiota
jer samo sam jedan sićušni kutak svemira
da sam uopće dostojan vlastitog života
mijenjam tlo vodom daveći se u mislima

guše me iznutra svi oni stihovi iz snova
nikada zapisani jer su prelijepi za stvarnost
a još se kriju u meni i u svakom snu iznova
proriču sudbinu u kojoj postoje i nada i radost

ne želim razum jer razumni nisu slobodni
a sloboda mi sada treba više i od ljubavi
a ipak želim nekog da ovu samoću prepolovi
da me iz ove groznice misli napokon izbavi

- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.11.2012.

KIČ

(2009.)

već sam odavno svima pročitana priča
samo put ka svome dnu uporno slijedim
ja sam vam nešto poput jeftinog kiča
sjajno bliještim ali ništa ne vrijedim

uzalud me tješite tim svojim viđenjima
ili i sami sebe sa mnom zavaravate
naivno vas dovedoh u zabludu riječima
al se bojah da ono iznutra ne upoznate

a bez ukrašenih riječi ja sam prazan list
baš nikakve mistike i strasti nema u meni
kad prestanem disati bit ću potpuno čist
posljednji znaci živosti su davno potrošeni

stalno ponavljam jedno te istu priču
kad je to jedina istina koju imam
i baš nitko od prve ne povjeruje u nju
uvijek čekaju da im nešto više dam

tek na kraju svega shvate da je istina
tvrdeći da sam ih baš tom istinom prevario
još ne vjerujuć da postoji takva sudbina
da čovjek ne živi, ali ni umrijet nije htio

a kad i drugi napokon priznaju da je tako
tada i završni čin moje drame slijedi
jer jeftini kič uvijek odbacit je lako
kad samo bliješti, a ništa ne vrijedi
- 10:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.11.2012.

VJEČNO NIŠTA

(2008.)

ne, ne želim to znati
mada me grize iznutra
peče i boli, srce će stati
bit će bolje, možda već sutra
ali dok te gledam sa strane
bojim se riječi koja mogla bi reći
te tvoje zlobe koja prelako plane
bojim se istine koja će najgore peći
i spoznaje koja bi me dotukla
da opet sam nitko, da opet sam ništa
ili još gore, da me ni ne primjetiš
da ni riječi na mene trošit ne želiš
da zaboraviš da sam postojao
da sam ti baš išta dao
da postanem podsmijeh u pričama
posprdna šala zbog darovane rime
i gorak okus sjećanja
ili ni to - tek usputno ime
tek uspuni grijeh koji se je zbio
ili sam i to samo snio
kao da sam samo ja dio te priče
a druga strana više ne postoji
kao da samo moje sjenke se tiče
što neka druga mraka se boji
i sama bez strasti na svjetlu stoji
dok ja i dalje tek želim znati
da li išta još na svijetu postoji
jer ničeg u praznu dušu da svrati
ni riječi ni prijezir, ni dio sna
mrva topline da zagrije moj svijet
tek osuđen na vječno ništa
i nitko da budem baš svakome opet


- 13:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2012.

PRAZNINA

(2008.)

postoji li praznina dovoljno duboka
da sakrijem sve svoje praznine
da sve oceane maknem iz oka
i zaboravim čak i svoje ime
da me ne progone više te sjene
da me ne plaše više ti zvuci
zar zaista nema nikog za mene
zar opet u takvoj sam muci
da ostajem sam pred svim tim vjetrom
da ne vidim obale sa svoga splava
zar je zaista sve u meni lom
zar samo tuga u meni spava
pa se budi s vremena na vrijeme
tek toliko da šapne da uvijek je tu
da osmijeh slučajno niz dušu ne krene
sve to dobro treba zakopati na dnu
kako da napokon pronađem tu prazninu
za spas i zaklon te praznine moje
ma makar sa time sve nade mi zginu
pa makar se odreknem i duše svoje
ne nije mi stalo i nije me strah
samo kad bi bol mogla zauvijek stati
pa makar to značilo posljednji dah
nek tako bude, i smrti ću se dati
- 10:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2012.

KRALJ KLAUNOVA

(1992.)

svi uzimaju ono što im pripada
a ja samo dajem dobivši bol zauvrat
jurišajući protiv vjetra, svih vlasti i vlada
protiv svog zla vodeći svoj privatni rat

svi govore o svjetlijoj budućnosati za sve
a sve nas na kraju jedino smrt čeka
samo tražim mjesto da ispunim svoje sne
da ličim samo na najobičnijeg čovjeka

uvijek čekajući samo smrt sit sam svega
zašto je svijet tako uzak u svojoj beskonačnosti
i da me sad raspore u meni nebi bilo ničega
tek gomila praznine koja mi spaja kosti

vječno tražeći odgovore zaboravljam pitanja
a netko s vrha piramide sve to gleda i smije se
taj netko krade putokaze za sva moja skitanja
i u vlastitoj orbiti pijanstva polako gubim se

gušim se pri samoj pomisli na maglena jutra
tražeći u mraku noći skloništa od stvarnosti
a svaka me nova noćna mora baca u sutra
da bi u njemu nestao i posljednji trag radosti

prisiljavam se na ljubav ne znajući želim li to
glumeći sreću još jednom sam samo kralj klaunova
pokušavam iz sebe izbaciti to prikriveno zlo
a svaki novi pokušaj se gubi u predvorju snova

javno govorim da mi je muka od politike
briga me za strah koji nam demokracija poklanja
na vlasti su oni koji su proganjali i sanjare i hipike
a sada na isti način samo rade još veća sranja

vjetrovi kriomice raznose poruke novih snova
moja kruna kralja klaunova je negdje u tom vrtlogu
u svim tim bezvremenim smrtima rađa se nova nada
da sa novim ću vjetrom i ja promijeniti ulogu

- 11:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2012.

ROĐEN DA BUDEM JA

(05.11.1992.)

prazna čaša pada i lomi se
ništa zato, kažu, i daju mi drugu
ali jednom tako i za mene reći će
jer i ja sam prazan ispirući tugu

kažem da ne podnosim hladnoću i bijedu
svi se slažu a ne shvaćaju što želim reći
a mislim na njih i proklinjem ih sve po redu
jer nije ih briga tko su već samo što će steći

zašto se svaki dan žrtvujem zbog tuđih zakona
zatvoren u samnicu tuđe slobode i ideala
dokle će zločinci od mene praviti lopova
ne želim više biti takva lakvjerna budala

trebam dokaz da postojim i da sam živ
a ne da izigravam scenografiju za tuđu biografiju
ne želim da me osude jer za to nisam kriv
protiv njihove ću volje zadržati svoju filozofiju

rođen sam da budem ja, ne nečija loša kopija
želim napraviti nešto po čemu će me se sjećati
pa nek pričaju da sam lud i da sam opasna škorpija
ne bojim se tih duhova i neću od njih bježati

ostavit ću trag koji će jednom netko pratiti
možda na putu za pakao ali briga me za to
moram se pokrenuti i ne mogu se opet vratiti
samo da bih bio izgovor za neko novo zlo

svi žele biti u centru pažnje a ja im se smijem
misle da im se divim ali ne čitaju mi misli
odmah poželim da ih sa novom čašom razbijem
kao da svi su se problemi u malo stakla stisli

svi to očekuju od mene ali odustajem od toga
ne želim biti njihova loša kopija
nisam sužanj ni vlasti ni vraga ni boga
ja rođen sam samo da budem ja

- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2012.

VJEČITI ROMANTIK

(1992.)

umrijeti je lako, živjeti me plaši
zbog magle i smoga, zbog mržnje i zla
zbog dvoličnih ljudi, čas njihovi čas naši
na čijoj je strani pravda i gdje je tu istina

gotovo ništa više na ovom svijetu ne razumijem
kud god se okrenem nova pitanja i zagonetke
nekada smiješnim stvarima više se ne smijem
a smijem se tišinama, jer su tako rijetke

nigdje ne nalazim nešto za što bih se borio
sve prave su bitke već daleko iza mene
ali još nisam toliko slab da nekog bih molio
nepostojećeg boga, trule zakone, lažljive žene

nisam našao ni veliku ljubav koju sam čekao
više i ne vjerujem u nju i sladunjave osjećaje
i odavno već ništa lijepo iskreno nisam rekao
više nisam vječiti romantik koji se ne predaje

da li me je to vrijeme toliko promijenilo
da li je to zbog bola koji me je toliko puta rušio
zašto uopće pokušavam zaboraviti sve što je bilo
zar samo da bih se uvijek kao prvi put gušio

možda me i nije strah laži već istine
koliko li se možda još bola krije u njoj
hoću li možda u ime svoje praznine
morati krenuti u još jedan sveti boj

a sve manje je mirisa i boja oko mene
glasovi i zvuci sve su više krici i buka
u meni postoje samo praznina i sjene
i pokoji stih koji ispiše ova drhtava ruka

ništa me više ne veseli kao nekada
ni alkohol ni žene, ni lutanja ni tulumi
osjećam potrebu pobjeći iz grada
sakriti se od svijeta u vlastitoj osami

a gdje li je onaj vječiti romantik kakav sam bio
za kojeg su rekli da takav zauvijek ću ostati
da li biti tužan ili sretan jer sam se promijenio
ili je to sam san iz kojeg ću se ipak probuditi

niz moje usne i sada prođe poneki čudan stih
niz moje lice i sada suze teku i peku do boli
ali idem dalje i sve manje se osvrćem na njih
možda u ovoj pustinji postoji netko tko me voli

- 11:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme