Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 27.08.2012.

MOŽDA, ZAMISLI...

(2007.)

volio bih čuti tvoje posljednje misli pred san
možda, zamisli, postoji način za to
svaki tren bez tebe je uzaludan
svaki tren bez tebe je promašen
i što duže odgađaš naš susret
toliko još trenutaka postaje besmisleno
a mogli bi gledati svijet
i snove što sad zaludno u nama plove
kad ni ti ni ja ih nemamo kome dati
možda bi se samo nasmijali na sve to
i uz pozdrave se razišli zauvijek
a možda bi samu vječnost našli u nama
i dijelili to zauvijek bez rastajanja
nikada to nećemo znati ako se bojimo probati
upoznati jedno drugo i sami sebe kroz dvoje
spoznati sve strasti i misli koje ih se boje
upoznati želje i duboko potisnute tuge
a tuge manje bole, kad se tuguje u dvoje
možda, zamisli, to nije tako teško
oboje smo odrasli i čuvamo djecu u sebi
zašto ne zaigrati tu igru do kraja
da vidimo tko si ti a tko sam ja
postoji li mjesto za nas u onom drugom
svaki tren bez pokušaja je promašen
samo strah ostaje od novih promašaja
ali odavno smo navikli na katastrofe
zašto onda ne probati još jednom
možda se baš iz našeg ničeg nešto stvori
možda naši sni i nisu zaludni
možda smo zapravo sanjali nas, zamisli

- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.08.2012.

ZALUDNE RIJEČI

(2007.)

pokušavam sastaviti riječi
kojima bih napokon nešto rekao
no može li se to izreći
ili sam već previše čekao
da oružje to pobjegne iz mene
tu moć koju sam nekada imao
i misli su se pretvorile u sjene
u zvuk koji je odjednom stao
i sad samo tišina vlada u meni
samo muk je vladar te nutrine
svi drugi su osjećaji izgubljeni
sve je iznutra stvoreno od praznine
kad nikoga nema kom bih se dao
kom bih otvorio svo svoje biće
jer sve sam otjerao a sad mi je žao
kad nemam s kime čak ni na piće
a riječi još davne kruže u sobi
kad nikoga nije bilo da ih čuje
i svaka se od njih kao prah drobi
kad shvati da zalud svijetom putuje
pa čemu onda tražiti neke nove
kad i dalje tu nema nikog kraj mene
tek poneke žudnje još u meni plove
tek poneki miris zaboravljene žene
i samoća što vrišti duboko iznutra
tom tišinom svojom koja me boli
i zalud mi nada u neko bolje sutra
kad neće biti nikog da me u njem voli

- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.08.2012.

STVARAJMO SVEMIR

(2006.)

ne, ne spominji mi boga
ne vjerujem u tu bajku, pa nismo djeca
ne tražim spasenje od bilo koga
samo dah koji će me oživjeti
ili napokon do kraja slomiti
ne tupi s pričama o nečem višem
prije će se svemir raspasti nego bog biti na mojoj strani
jer strane niti ne postoje
postoji samo moje i tvoje
ako to ne učinimo jednim
ako ne spojimo sve svoje snage i strasti
i budemo svemir i sve ono u njemu
tu bog nam ne treba
ni bilo koja druga izmišljotina
tek samo stvarnost koja nas spaja
i stvarnost koju stvaramo spajanjem
stvarajmo svemir
pa nismo djeca

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.08.2012.

LJETNE OLUJE

(1992.)

sklapam oči ne želeći da taj bol vidiš
a još gore je tada, i ti to znaš
iskoristiš to i nove laži mi govoriš
a moje sitne grijehe mi opraštaš

sklapam oči ne želeći vidjeti tvoj lik
ali tada si najljepša i tvoj osmijeh me slijedi
bježeći od kiše shvaćam da sam gubitnik
u ljetnim olujama od kojih i mrak blijedi

smiješ se sklopivši ruke kao da moliš
utapajući me u očima planinskih jezera
nisi iskrena kada kažeš da me opet voliš
previše mi je bola ta tvoja ljubav nanjela

ne gledaj u mokro lice, tu ničeg nema više
ništa ti neću reći i ništa me nemoj pitati
ne pokušavaj razlikovati suze od kiše
ni sam to ne znam, niti želim saznati

buka gromova kao lavina kotrljajućeg kamenja
munje kao svjetlo koje tražim u tvojim očima
to si ti izgubila dok si gore visoko letjela
zašto si se samo vratila mojim bolnim dubinama

kroz prozor vidim tebe i dio tvog sjaja
sivo nebo i svijetle kapi koje razaraju tminu
bljesak za bljeskom kao vatromet očaja
i moji glasni urlici koji paraju tišinu

u ovoj ljetnoj oluji ipak pronalazim osmijeh
toliko me toga tjera naprijed i moram nastaviti
kraj bola i očaja nema vremena za grijeh
jer toliko je još stvari koje želim zaboraviti

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.08.2012.

MULJ

(2009.)

kažeš da se ponavljam, da sam dosadan
u pravu si, nema se tu što više pričati
priznao sam već odavno da sam prazan
izvukoh iz sebe sve što se je dalo zapisati

možda je tek poneki mulj ostao na dnu
pa ispliva s vremena na vrijeme na površinu
ništa se ne mijenja ni time što si tu
tek sam ti zabava dok se ne vratiš u rutinu

kao da me od nekud znaš, baš svaku riječ
ili sam to samo ja toliko potrošen
jer svaku reakciju na sebe vidio sam već
ničim od tebe ne mogu biti iznenađen

više ne razlikujem tuđu misao od svoje
sve izgleda ponekad isto, kao deja vu
kao da moje misli više uopće ne postoje
postajem statist u vlastitom životu

ne želiš mi dati ni trun svoje topline
a hladnoće ionako imam i u sebi previše
ne znam zašto te onda moja praznina brine
sve što osjećam već odavno negdje piše

kao da te je tu svakim trenom sve manje
ovo za tebe ipak nisu predstave prave
ostat će nova praznina i zalud mi sanje
vrijeme je za predat se pognute glave

- 09:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.08.2012.

NITI

(2009.)

nevidljive ruke povlače niti
i oči iz mraka nam bijesno prijete
a mi se pitamo što dalje će biti
kad nismo svoji već marionete

ovaj jeftin život zapravo ne postoji
to je samo još jedna vješta obmana
prisustvo nam se tek statistički broji
da imaju čiste račune na kraju dana

sva naša stvarnost je čista iluzija
zapravo smo marionete velikih lutkara
svaki od nas i svi kao civilizacija
samo smo igračka svjetskih manipulatora

preteške mijene su uništile i vrijeme
sunce je prejako a oluje nas ubijaju
i niti na kojima visimo su nagrižene
ako se previše otimamo lako pucaju

i dok se trule niti pretvaraju u prah
u vrtlogu tih naših propalih predstava
tonući na dno još uvijek hvatamo dah
ne shvaćajući da nema daljnjih činova

na našem su mjestu već druge lutke
i nove niti da se njima lakše upravlja
novi broj za manipulatorske statistike
čim pukne nit nas se već zaboravlja

- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.08.2012.

PUSTITE ME

(2006.)

pustite me da vrištim.
samo danas.
pustite me da trčim,
otvorite sva vrata,
maknite sve ograde.
samo danas.
dajte mi da razbijam,
da se opijam,
da padam,
da krvarim.
samo danas.
dajte mi da budem lud,
da se samog sebe oslobodim,
da poludim i da se ne osvijestim.
samo danas.
i ostavite me nasamo.
zauvijek...

- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	kolovoz, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31