Bruno Šantek - brutek

MOŽDA, ZAMISLI...

(2007.)


volio bih čuti tvoje posljednje misli pred san
možda, zamisli, postoji način za to
svaki tren bez tebe je uzaludan
svaki tren bez tebe je promašen
i što duže odgađaš naš susret
toliko još trenutaka postaje besmisleno
a mogli bi gledati svijet
i snove što sad zaludno u nama plove
kad ni ti ni ja ih nemamo kome dati
možda bi se samo nasmijali na sve to
i uz pozdrave se razišli zauvijek
a možda bi samu vječnost našli u nama
i dijelili to zauvijek bez rastajanja
nikada to nećemo znati ako se bojimo probati
upoznati jedno drugo i sami sebe kroz dvoje
spoznati sve strasti i misli koje ih se boje
upoznati želje i duboko potisnute tuge
a tuge manje bole, kad se tuguje u dvoje
možda, zamisli, to nije tako teško
oboje smo odrasli i čuvamo djecu u sebi
zašto ne zaigrati tu igru do kraja
da vidimo tko si ti a tko sam ja
postoji li mjesto za nas u onom drugom
svaki tren bez pokušaja je promašen
samo strah ostaje od novih promašaja
ali odavno smo navikli na katastrofe
zašto onda ne probati još jednom
možda se baš iz našeg ničeg nešto stvori
možda naši sni i nisu zaludni
možda smo zapravo sanjali nas, zamisli