Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 23.07.2012.

ANĐEOSKE VISINE

(1992.)

sklapajući ih pokušavam odmoriti oči
pokušavam zaboraviti baš sve
jer u ovoj prevrućoj noći
meni se samo umire

ona je sada daleka
između nas i svjetlost i tmina
njeno lice umiva rijeka
skriva je šum voda i tišina

a u mojoj su glavi ratovi
jeke bivših bitaka i poraza
misli teturaju ko pijani svatovi
ko slane suze dok klize sa obraza

njeno me tijelo još priziva kroz tamu
te nježne ruke i pune joj grudi
svaki put vrisnem kad zamislim je samu
duša zaboli a srce poludi

a tek oči, ko sjajna jezera ljeti
samo sjećanjem u meni čuda čine
tad tijelo živne i kao da poleti
tražeći je tamo gdje su anđeoske visine

al nova me misao spušta sa tih oblaka
kao suza klizim i topim se kao svijeća
ona ne treba takvog sanjara i luđaka
i ni jedna je misao na mene ne sjeća

i svaka njena riječ čak u šali izrečena
ko odjek poznate pjesme budi mi nadu
grizem si usne zamišljajući njena koljena
mrzeći sve oči koje je sada možda kradu

udišem miris noći kroz otvorene prozore
osjećam njen parfem mada znam da nije tu
ako poludim od toga bolje da me zatvore
da stanu na put nekom budućem zlu

a ja sam samo umoran, lud i zaluđen
možda ljubav svoje žrtve ovog ljeta ubire
a ja ne mogu više jer skroz sam iscijeđen
od ovog bola iznutra meni se samo umire


- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.07.2012.

TAKO DALEKO

(1992.)

tako daleko od istine
svi tvoji pokreti i sve moje riječi
sve dok me opet tjeskoba ne pritisne
tada ću opet od svega pobjeći

možeš li mi barem pokloniti nadu
tim tvojim smiješkom koji me rastapa
još jedino čistim u ovom prljavom gradu
sve je pusto kao nakon potopa

trudimo se pronaći ljubav u sebi
tragamo za njom kao da se je izgubila
i svaki trag kao da me vodi k tebi
baš kao kad si me prvi put poljubila

ne vjeruješ mi i svaki put ispočetka
kao da je moje lice s neke potjernice
kao da pokušavam pobjeći od zalutalog metka
kao da mi pišu ime u prazno mjesto osmrtnice

tako daleko od svega što volim
bolestan od bijesa i bijesan od bola
preslab da se borim, preponosan da molim
i svaki dah kao da me prelama na pola

a ti i dalje glumiš lažnu sveticu
želiš biti nedodirljiva i sve ti se gadi
a sve ti se tako dobro vidi na licu
jednom ćeš naučiti da to tako se ne radi

tražimo barem mrvu ljubavi i istine
a ni sami ne znamo da li to želimo pronaći
samo smo sanjari a gubimo i sne
sve dok ne shvatimo što svaki od njih znači

- 10:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.07.2012.

MORA SLOBODE

(1991.)

evo, sad ja želim poći tamo gdje vodi se rat
i briga me za sve, jer ničeg nema ako hrvatska poklekne
ne želim ni krv ni smrt, samo zaustaviti bezumlje
i znam da sam slab za takve pothvate
i kud god pogledam, kog god pitam, svi isto govore
nitko ne želi slavu i lovore
već samo mrvu mira i mora slobode
i briga me za tuđe strahove i i riječi morbidne
kad i u sebi živim mnoge potrese i poplave
pune bijesa i čudnih ideja za juriš na tenkove
a svijet se i dalje okreće
tamo ljudi na nas ne misle
mi smo ti koji se hranimo bijesom i mržnjom
i skupljamo u sebi sve terete zla
čak i ja, nekad miran i tih, miroljubiv i plah
pretvaram se polako u suludog borca koji čeka rat
kao da sam oduvijek sa njim i živio
kao da se sjećam svih starih bitaka svijeta
a možda sam u nekom bivšem životu i ratovao
i što sad da mislim o ovome kad je mržnja jača od ljubavi
i zlo pokriva sve dobro
gdje je tu mjesto nekom svemogućem bogu
ili se to oduvijek svemirci igraju sa nama
što li će ostati od sazrelih žitnih polja pregaženih tenkovima
do kada će gorjeti sela smrvljena i opljačkana od bijesnih osvajača
koji kao da ne vide sutra u odrazu prošlosti
i kao da ne znaju da će im se sve jednom vratiti
i njihov dom može gorjeti i oni će glavom platiti
sav taj bol starica u crnini
sve te suze djeteta u koljevci
uspaničene kolone koje bježe sa svog u prazninu suvislosti
što li će ostati od njihovih ideala u sretnije sutra
do kad će se čuti lelek njihovih duša
i dok avioni šalju pakete smrti ka zemlji
i dok vojske stoje na granicama pameti
sve me još više steže u grudima
nikada nisam želio mnogo a dobio sam ništa
i ovu mrvu mira ću riskirati za mora slobode
želim poći tamo i natopiti krvlju isušenu zemlju
bez želje za bezumnim i očajničkim ubijanjem
samo se želim spasiti od vlastitog pritiska bombe u grudima
samo još mislim na snove kojima prijeti kataklizma
a zapravo me briga za sve
jer ničeg neće biti ako hrvatska poklekne

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.07.2012.

PREDGRAĐE PAKLA (SLOVENIJA ’91.)

(1991.)

evo me tu, u predgrađu pakla
svi govore samo o ratu, svi misle mržnjom i bijesom
i štogod da doživim slike slovenije '91.
ostat će mi pred očima
sve one uzbune i avioni koji traže krv
hrpe željeza koje tutnje cestama
uplakane majke na trgovima heroja
prozirne maske generala i cinizam krvopija
osjećam toplinu eksplozije, osjećam vrisak u sebi
tako bih rado krenuo na juriš
i baš me briga hoću li se vratiti
u ovim mladim godinama osjećam se tako starim
gledajući žrtve tenkova na mostu mladosti
i dok gaze oklopnjacima, tutnje puškama i mlažnjacima
doleze oluje u očima tisuća i već vidim oganj pakla
i pakleni krugovi kao krugovi mete
u čijem smo središtu kao žrtveni janjci
i svaki put se pitam da li je to samo san
a kada zatvorim oči opet samo krv i očaj
uplakane majke i dječaci s puškom u ruci
strah i sramota uništene zemlje slavena
vidim gradove koji urliću bježeći u zaklon
dok sunce navlači svjetlosne zavjese na te mračne prizore
dok ljetna kiša ispire istinu o sloveniji '91.
kuda da pobjegnem iz ove surove svakodnevice
koja kao da nema kraja i kao da je oduvijek tako
liježem i budim se s mislima na rat
hoću li se sutra probuditi između tenkova
i hoću li imati snage za juriš na njih
hoće li se predgrađe pakla pretvoriti u deveti krug
već osjećam toplinu vatre i bježim ka suncu
trčeči izoranim ulicama i zgaženim poljima zrelog žita
još samo da uključe detonatore u svojim šupljim glavama
pa da i atome bez vlasti puste na goloruku mladost
još samo da zapale fitilj i da zemlja se razgori
da mi je znati što li će sutra biti
hoće li se slobodno pjevati i voljeti
hože li se pronaći linije iz predgrađa pakla do centra slobode
i hoće li to biti zauvijek

- 15:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.07.2012.

KRALJEVSTVO LAŽI

(2010.)

predobro me znaš
a tko si ti
baš ništa mi nedaš
da bih te mogao upoznati
znam samo tvoje maske i uloge
predstave tek za moju naivu
a svejedno i dalje trudim se
bar da dokažem da sam u krivu
jer samo sebe zavaravam tim trudom
tebi je svejedno, tebi je presmiješno
valjda si me zamijenila sa dvorskom ludom
a laži su onda tvoje kraljevstvo
i bolje da sam sve sačuvao za sebe
da ne dijelim sa svijetom taj svoj jad
jer pokopao sam i dušu i ponos zbog tebe
al nije ti dosta i još osjećaš glad
a mene je sve manje u svakom danu
i svakom novom spoznajom tko si zapravo ti
igraš po nekom meni nerazumljivim planu
kao da si me od prvog trena željela uništiti
a ne znam što zapravo imaš od toga
i čime sam sve to ja mogao zaslužiti
da baš mene si odabrala za klauna svoga
koji više se ne može ni nasmijati

- 13:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.07.2012.

JEDNOKRATNA STRAST

(2010.).

toliko trenutaka za podijeliti
toliko dana za ukrasiti
a sve to je propalo jer nedostaješ ti
toliko novih zvukova za čuti
toliko pjesama baš na tebe sluti
al nema te i osuđen sam šutjeti
zle kobi su me počele pratiti
i karte su me prestale služiti
a bez tebe mi nema ni ljubavi
zalud je svo vino popiti
kad više nemam što utopiti
sve tuge, sve nade, svi bijesi
sve lažne ljubavi i osmijesi
sve bez tebe ću proživjeti
samo vječna samoća mi prijeti
kad nema tvoje milosti
nikog da mi grijehe oprosti
za sve će mi se jednom suditi
a ti se zbog tog nećeš ni probuditi
nećeš ni znati da netko takav postoji
netko tko pred vješalima zbog tebe stoji
kome je sve uzalud bez tvoje ljubavi
kome je kasno da te zaboravi
a samo si se željela malo igrati
i baš mene si odlučila izabrati
a nemam se zbog čega ni žaliti
znao sam da sve baš tako će biti
sam sam se prepustio tvojoj pakosti
i postao žrtva jednokratne strasti



- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme