Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 30.04.2012.

JA LUDUJEM

(1988.)

kao vozač do pakla i natrag
ja ludujem
putevi dižu prašinu
kamenje udara i siječe stopala
gledam horizonte
u očaj zore i rađanja
niz južne vjetrove
vidim oblake
vidim otoke
sanjam brodove
u tvojim očima čekam stari sjaj
sva slast dodira me obuzima
kao valovi
tražim cvijet u kamenju
u vatrama led i u tebi žar
moj ponos gubi oslonac
lanci me progone
ponovo me žele vezati
gledam u prazninu punog
u očaj sumraka i umiranja
vidim pustinju niz liniju magle
vidim pijesak i karavane smrti
u meni je sve manje sunca
očaj je sve što osjećam
u tvojim očima tražim vatre iz sna
ali one više ne postoje
sva slast pogleda me obuzima
kao valovi
tražim ljubav u sebi
u vatrama led i u tebi žar
plačući tražim spas
ni suvišan bol ne pomaže
kao da nikada nisam bio jak
bježim do pakla i natrag
ne pomaže
ja ludujem
koliko još dana do zaborava?


- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.04.2012.

ZABORAVLJAŠ

(1988.)

zaboravljaš
kao ruža na snijegu
kao srna u bijegu
sve ostavljaš
odlaziš bježeći od sna
od uspomena bez prošlosti
traćiš novo rame za plakanje
moje je ostalo bez snage
lutaš ulicama i daješ se svakom
svakom tko te želi braniti od mene
ništa ti ne mogu dati
zaboravljaš
dane ludila i nemira
lude noći bez dodira
snove o snu koji će doći
jedne uzaludne noći
nešto kao sada, samo bez tebe
gori vatra bez plamena
prepuna podsvijesti u mojoj svijesti
bio sam i rugoba i luda
budala, gad, stranac i zastranjen
bio sam ti princ i san
sada sam sam
s uzaludnom nadom
s uzaludnim osmijehom
prepun snage samo za smrt
jednim korakom do zaborava
zaboravljaš
kao ptica bez leta
kao lađa bez mora
zaboravljaš
bježeći od očaja mojih osjećaja
i sjećanja bez ljubavi

- 10:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.04.2012.

KURVA SUDBINA

(2006.)

sudbina je kurva koja me proganja
zbog svih bivših zločina,
zbog svih strahota iz prošlih života.
sudbina je zmija koja se svija oko mene
kad mi samoća zatreba,
ona je ta koja mi daje dubine oceane,
a ja bih samo komadić neba
sudbina je ta koja mi određuje sudbinu
koje me sudi na još veću prazninu
i baca u novu dubinu a nema joj dna
nema svjetla za moj tunel tmine
niti nade za moj bunar praznine
sve sudbina je drugačije htjela
na tom putu od praha do pepela
i čak se ne okrećem više
niti se bojim tih koraka što me gone
sve znam i jasno mi je sve
to opet sudbina sa mnom igra se
i jeke što dolaze iz moje dubine
samo su igra kurve sudbine
što žele mi reći da još glasova ima
koji me želi izvući iz svega
al sve samo je varka i zalud sve
od sudbine ionako nema bijega


- 08:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2012.

SLIKA O TEBI

(1994.)

godinu dana nakon što sam sam
stvaram sliku o tebi
i sada mnogo više znam
tražeći razloge u sebi

tražila si nešto više od lutanja do zore
a ja sam bježao
kao jedrenjak otpušten na moru
pa bih ti se vraćao

toliko dugo si čekala čuvajući nadu
možda se ipak smirim
i da ostanem u ovom našem gradu
da tebi se divim

još uvijek si lijepa, žudnja mnogih snova
ali svima si daleka
kao otok sa blagom, bez mapa i znakova
što svoga kapetana čeka

no ja nisam bio kapetan već brod što plovi
nošen od morskih sila
a kad bi nemirno srce moglo nekog da voli
ti jedina bi bila

- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.04.2012.

SKOK U AMBIS

(2010.)

porušeni mostovi i prijateljstva se više ne grade
ostaje samo pustinja iza mene i ništa naprijed
tek buka unutrašnjih glasova koji se na glas svade
čekajući da na mjestu za vrisak i njihov dođe red

iza mene su samo moje pustinje a ne pustinje svijeta
nikoga moje nestajanje ne brine, to odavno znam
i kad se sruši moj svijet to nije sveopća šteta
sve drugo postoji ko da nikada niti živio nisam

čak i sport je nepravedan prema nama luzerima
postoje utrke brzine, i skokovi u dalj i u vis
al da mi je znati ko bi nas dobio u drugim mjerilima
da se računa stajanje u mjestu ili skok u ambis

sve što sam ostavio za sobom nije vrijedno spomena
jer nitko se već ni za života ničega ne sjeća
tek će se u balansu sudbina desiti sitna promjena
kada moj osobni križ više neće biti ničija nesreća

moje su grudi promrzle od hladnoće sitnih duša
ni proljetni zrak ne pomaže da mi bude bolje
više mi se ni vlastita škripa iz dubine ne sluša
a ni za prekinuti to nemam nimalo volje

što onda da činim slobodan i odlobođen od svega
kad tu svoju slobodu ne mogu slobodan živjeti
kad ne postoji svetski rekord za duljinu bijega
a ni odustajanje od svega neće mi medalje donijeti


- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2012.

MAČ OD SOLI

(1994.)


ispod morskih valova
samo sjenka nebeska
šapat olova iz ratova
kao ti i ja

kao stari soneti
koji nemaju kraj
kao da mi prijeti
još jedan oproštaj

okus soli i jakog vina
uz jecaje gitare
osjećaj boli i praznina
u zvuku pjesme stare

sada samo stijene stoje
u uzburkanom moru
kao da se novog vala boje
čekajući zoru

između nas samo planine
i nova mora u nama
kao mač od soli koji se sakrije
da peče godinama

ispod morske površine
samo tama naših duša
ljubav stvorena iz prašine
kojoj prijeti nova suša


- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2012.

ZAPIS DUŠA U PROSTORU

(2009.)

postoji li zapis duša u prostoru
postoji li trag da nekada bili smo tu
pamte li zidovi, pamte li podovi
pamte li prozori kroz koje smo gledali
pamti li drveće uz koje smo šetali
dal bar u njima mi još smo ostali
pamte li staze, pamte li livade
postoji li trag koji od nas ostaje
postoji li znak u zraku tom
da duši je našoj tu vječni dom
pamti li kiša kada isparava
nosi li gore i naša sjećanja
postoji li naš odsjaj u reskim munjama
postoji li naš glas u glasu gromova
naša tišina u trenu nakon toga
dal u drhtaju zemlje dio je drhtaja moga
pamti li zemlja kada je dotaknemo
pamti li voda kad njom se umijemo
putujemo li s njom ka velikom moru
postoji li taj zapis duša u prostoru
postoji li trag da i mi smo svijet činili
da i mi smo tu bar na kratko bili
postoji li išta što od nas će ostati
dal će nas bar neka druga duša pamtiti


- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.04.2012.

NA STRIJELJANJU

(2010.)

ispražnjen od misli jer ionako ne valjaju
a dani se stisli baš kao na strijeljanju
ničega u meni, a prazno je i izvana
snovi su ugašeni, i tako svakog dana
praznine se nižu u beskrajnoj ogrlici
porazi stižu već kao po navici
a čak ni ne igram te prljave igre
i nije me sram kad netko me prestigne
većina njih ionako ni ne zna gdje ide
sve gledaju olako a sami sebe ne vide
al ništa ne pomažu te tuđe manjkavosti
kad u meni se slažu samo nove slabosti
nikako da oguglam na taj svijet praznine
kako kad znam da i moje ga praznine čine
ponekad poželim i nešto više iz nutrine
da s nekim djelim bar malo topline
al prokletstvo moje me vraća u stvarnost
između svega u dvoje sad je srušeni most
nisam stvoren za veze ni ljubavne priče
zašto onda bez veze rastužiti neko biće
kad nikome zlo svoje praznine ne želim
rađe sve to sam sa sobom dijelim
dok lome me sjećanja na promašene dane
lažna obećanja da jednom nestat će rane
no duša je tvrda i ne zacijeljuje lako
to cijela su brda i boli još jako
i možda me nikada to proći neće
ne vjerujem u čuda koja sve liječe
jednom srce će stati a sve bit će isto
ni trag neće ostati, sve bit će čisto
ispražnjen od života koji nije ni valjao
al usprkos svih strahota dugo je i trajao

- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2012.

CVJETANJE

(1989.)

glava je moja teška zbog sna
koji me želi odvojiti od tebe
svjetla grada uvijek su ista
u istom se ritmu pale i gase
niz usne tvoje klizi očaj
za promjenom mjesta ili bar ljudi
jer uvijek te iste sjenke muče
progone te i ne daju ti zrak
u tvojim očima svjetla su reska
pomalo tužna zbog zbunjenosti silne
i bojiš se reći da li me želiš
ili si još premlada da znaš što li se to događa u tebi
vidim da tražiš pomoć kroz bol
pokušavaš plakati bježeći od ludila
ne shvaćaš da je to strast
bojiš se da se ne izgubiš ako odemo dalje
da će mrak postati isuviše jak
za tvoje svijetle oči
svaki moj dodir unosi nemir
u tvoje čisto mlado tijelo
drhtiš od strepnje koju osjećaš
ali ne znaš želiš li je
ne shvaćaš da je to u tebi
da osjećaš ono što još nikada nisi
ono od čega se vrti u glavi
i čega se bojiš da ne eksplodira u tebi
ta žudnja nalik na drhtaj
nalik na želju za mnom
ali pokušavaš odglumiti grešku
zbog koje si zapala u nesigurnost
pričaš o borbi razuma i srca
i pitaš se zašto uvijek pobijedi srce
kao da žališ zbog tog
samo ti želim pomoći
jednom ćeš morati shvatiti što želiš
hranim se tvojim ludim mirisom
prodirem mislima u tvoje oči
ali ne vidim ni jedan odgovor
pobijedi samu sebe
reci mi što želiš
inače će ti sve pasti teško
ionako ćeš proći kroz to
cvijet koji ne procvjeta i nije bio cvijet
samo obična travka koja vene
dodirni me riječju koja budi vulkan
misliš da sanjaš
misliš da misliš
ali sve je to samo proljeće u tebi
cvijete nerascvjetali
zamisli ono što sanjaš
kako doći do toga ako ne naučiš način
sve će jednom doći na svoje
pazi da ne bude prekasno
kada te već bace niz nasip
reci što pokušavaš shvatiti
objasnit ću ti taj osjećaj
ako odustaneš od igre
pokušavajući svezati latice kao ruke
i ruke kao latice
ne želeći zrelost
poljubi me samo ako ništa drugo
daj da osjetim tvoje meso
pusti me da klizim
kao što zvijezde padaju
nebo se igra grada
i grad se igra neba
zvijezde i svjetla kao da se spajaju
tamo negdje gdje želiš pobjeći
gladan sam te
na tvom vrelom vratu pronalazim sklonište
od oluja koje me progone
sakrij me u sebe
ja sam izgladnjela ptica na tvojim grudima
tražim zaborav za sve prošle zime
tražim mir koji mi možeš dati
raširi svoje ruke kao latice
obuzmi me svojim mirisom
procvjetaj i sazrij
upije me kao cvijet pčelu u sebe
jer cvijet koji ne procvjeta ni nije bio cvijet
samo obična sjenka mlade žene


- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme