Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 27.02.2012.

NAJLJEPŠE GODINE

(1991.)

sa 16 je otjerana od kuće u vrtlog života
proglažena kurvom, a nije ni znala što se zbiva
što je to izjelo njeno naoko sretno djetinjstvo
zašto je alkohol ocu draži no ona
zašto se majci gadi i sam spomen sexa
zašto je onda ona zbog njih morala na liječenje

sa 17 je upoznala strast i izgubila tlo pod nogama
mislila da je pronašla sreću i digla se visoko
stavila masku na lice i nitko nije znao tko se krije u njoj
nije činila prave korake, jer uvijek je htjela više
a ni sanjala nije da raj na zemlji ne postoji
i nije znala kuda će sve za njime lutati

18 je godina nosila u istoj zabludi
s licem punim modrica i vjerom da tako mora biti
i kada se dugo nije vraćao
i kada je znala da je s drugom
ni danas još ne vjeruje da je to istina
nije znala da je samo igračka kojoj se smiju
i otimaju novac za život na visokoj nozi

sa 19 je izgubila ono što je sanjala
izdana od svih, i opet ponovo
i od roditelja, i od njega
pao joj je mrak na oči, tamo kod mora
daleka i sama, bez imena i imetka
vezana sponama koje nitko nije priznavao
a za nju su bili svetinja
nije ni znala da pakao postoji, a već je bila u njemu
zašto baš onda opet još jednom pada
zašto je sreća zaobilazi baš sada
i da li je to baš sreća bila

a sa 20 je ponovo stala na noge
bez imalo šminke i bez ijedne lažne krinke
shvatila krive korake i gorke zablude
samo se pitala gdje su nestale njene najbolje godine
dok drugi se bezbrižno vole i uživaju
i pita se zašto svi su je izdali
i zašto nitko ju ne voli
zašto u grudima je bol, dok drugima toči alkohol
zašto je ludilo sve bliže njenim mislima
dok još jednu godinu zalud prosipa

- 10:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.02.2012.

ASTMA KAO ŽIVOT

(1990.)

kako da zaboravim, kako da prebolim
dok ova noć šalje mi signale sa kišom
kao snijeg se topim
toliko sam bola oduvijek nosio sa sobom
i bio sam siguran da znam sve igre
bio sam čvrsto na zemlji
ali ova me bol prizemljuje još više
ruši me i padam na koljena
tonem u blato i kao da sve nestaje
osim ovih suludih sjećanja
osim ove nestvarne stvarnosti
zar da proklinjem sudbinu
zato što mi je dala astmu kao život
kamenje se gomila u grudima
kapi znoja kotrljaju se niz leđa
hladno je i ne postoji dovoljno vatre za toplinu
mažda samo u paklu
ljudi me zaobilaze dok tresem se od groznice
sve kao da je sabijeno u glavi
bol koji je jači od svijesti
čudni glasovi probijaju granice
život kao rijeka teče iz mene
samo sjećanja se ne uklapaju u ponor
ali više ne mogu protiv svega
moje vrijeme je prošlo
dosta mije ovog života punog strahota
dok drugi me pljuju i udišu moj dio zraka
a ja se cijelog života samo gušim
i stalno me nešto poput lanaca veže
i sada se kajem što se odavno nisam predao
što sam se uvijek nekoj novoj nadi nadao
a sada nosim ovaj život kao astmu
dok me astma guši kao život
kao bol koja neće nikada nestati
i kako da zaboravim, kako da prebolim
kad ova bol me podsjeća na sve
dok i ovu noć gušim se u astmi života

- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2012.

ŠTO MI JE SVE TO TREBALO

(1989.)

mene progone još od rođenja
govore mi da sam lud
znam da su u pravu
ali ne znam što mi je sve to trebalo
da samo još niže potonem
da zao postanem
rođen osakaćen, pa onda gubio po malo
glup i bolestan, lud i nesretan
sve zbog tog ludila koje me zabavlja
a vodi stalno u nove slijepe ulice
nema puta natrag
udarat ću u zid sve dok ga ne srušim
sve dok me neće biti
znam da sam ispao iz sloga
znam da me nitko ne može pročitati
ali ne znam što mi je sve to trebalo
plačem li to baš ja
ubijajući slučajne prolaznike pogledom
psovat ću sudbinu
otimati im zrak i opijati se vječno
i živjet ću zauvijek
a tada možda zaboravim
scenarij sna koji je postao stvarnost
genije se je ulovio u vlastitu mrežu
muzika urla, kao i krici u meni
mali sadist želi pobjeći van i živjeti
kao veliki ja
želi žrtve, želi moju krv na pločniku
ovaj put sam zaista pretjerao
samo ne znam što mi je sve to trebalo
nisam si mogao priznati
nisam mogao reći da volim
kazni me sudbino
pokloni mi barem ispraznu smrt
to je jedino što mi treba

- 09:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.02.2012.

ŽIVOT LEPTIRA

(1988.)

crkvena zvona zovu
ili je to ludilo u mojoj glavi
kao leptir lebdim kroz noć
tražim te iza sakrivenih prozora
zašto baš noćas da budem sam
nakon svih godina u svili baš noćas da postanem leptir
gledam u prazne jastuke i zamišljam da spavaš
kosa rasuta niz meko uzglavlje...
ali tebe nema
čujem bat nečijih koraka
čujem jeku vlastitih pokreta
zli ljudi me smatraju strancem a još jučer smo skupa pili
kažu da s drugim si otišla i da si se zaljubila
kažu mi: muškarac si, ne plači
ali kako da suze zaustavim, kako da te zaboravim
pričaju da si sretna i da me ne želiš
kažu da si se smijala govoreći o meni
ali to su zli ljudi
lavež pasa me progoni
ili je to moja sjenka
kao leptir bježim ka svjetlu
ubijam kraljeve noćnih tuluma
rušim mostove za sobom želeći se dokopati vode
plašim se vračeva ali pred njima neću bježati
jer već bježim od sebe
blatnjavi putevi vode u propast
razlog za očaj je isuviše jak
zašto baš noćas da postanem leptir
rijeka me zove na dno
voda je jača i moja se krila tope
nestajem kao crv
prvog i posljednjeg dana života

- 11:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2012.

STVARNI OSJEĆAJ

(13.02.2010.)

pucao bih si u srce
samo da ubijem taj osjećaj
kad tako jasno je sve
moj je život čisti promašaj

razbio bih sva ta ogledala
s kojih me gleda ovo umorno lice
makar to izgledalo kao predaja
ionako se rezultat nikog drugog ne tiče

život je sveden na epizode
koje kao da su već davno emitirane
sve teže se nove ideje rode
znaju da neće dočekati bolje dane

a još me iznutra ždere i guši
to nešto nalik na stvarni osjećaj
to nešto nalik prastaroj duši
s kojom sam već odavno imao oproštaj

kako to skriti, kako to ubiti
pa da ne razmišljam više o tome
zašto još živjeti a nitko biti
zar samo čekati da me ponovo slome

izvrištao bih sve to iz sebe zauvijek
kada me ne bi plašile jeke iznutra
možda protiv svijesti i ne postoji lijek
osim da se jednom ne probudim sutra


- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2012.

KORAK KA MENI

(1994.)

pobjegni noćas od svojih strahova
ovlaži usne i poljubi me
trebam zaklon od svih potjera
na svoje grudi sakrij me

smisli bar jednu toplu riječ
a onda mi je nikada nemoj reći
dodirni me i u raju smo već
nauči me kako da postanem veći

kreni korak ka meni a onda poleti
nebo je tako blizu, takni ga
nek sjaj ti u očima zasvijetli
i nek se u tami među nama prosipa

jedino što želim je ljubav tvoja
ovlaži usne i zavoli me
zvijer sam koja bježi iz boja
ne daj mi da mislim na rovove

ne daj mi da odem i od tebe
zadrži me strašću i toplinom
tražim samo malo ljubavi za sebe
noćne more zamijeni mi sa snom

kreni korak ka meni a onda potoni
biseri mora te čekaju duboko u meni
nek stakleno zvono ljubavi zazvoni
cijele noći pod njim budimo zatvoreni

- 10:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.02.2012.

DANI RAKIJE

(1992.)

ne kontroliram više svoje pokrete
ali još za sebe znam i svega sjećam se
razbijam sliku zime i bojim se osvete
snijeg počinje a zemlja se i dalje okreće

govore mi da sam lud, izopčenik, čudak
popio sam više no što običan čovjek smije
a gotovo sam trijezan i kao pero lak
letim i plutam kroz ove dane rakije

rakija klizi niz grlo i pali me
kao i žena koja se privija uz mene
kao da pijem vodu a s vatrom grlim se
vulkan strasti budi se iz ove žene

ne znam više ni sam što mi je draže
pijanstvo i rakija, ili žena i postelja
dok lutam kroz masu njene oči me traže
kao da bi me sad i do pakla pratila

nisam svetac, a ni ona svetica nije
ima za sobom već mnoštvo ovakvih priča
ali je ipak anđeo mojih dana rakije
kada je strast bila jača od pića

govore mi da sam pijan mada znaju da nisam
samo im nije jasno kako toliko mogu podnjeti
ali živi se samo jednom a ja to dobro znam
ljubit ću i piti sve dok me vrag neće odnjeti
- 11:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.02.2012.

SMIJEH

(1990.)

smijem se stvarima zbog kojih nekad sam plakao
sve bivše boli zbrajam pod dobro
ali nove suze nadilaze moje snage
i možda jednom i njima smijat ću se
a možda to jednom i neće doći
i kako da objasnim svim tim ljudima
da ne postoji način da i ja pobijedim
svaki način i rješenje tjera me u očaj
i kome da vjerujem kada svi imaju svoju računicu
svi misle samo na sebe
ovo beznađe kao da dolazi s neba
kao da kruži oko mene
kao vatra koja blista iznad mora
mirisne zore koje odavno nisu takve svanule
ponovo me vraćaju ka snu
ali zalud kada svaka riječ ponovo me podsjeća
i što da kažem osim da odlazim
neće me više biti kraj kartaških stolova
ni rumene djevojke ni zadimljeni barovi
ni vino i sva prokleta pića
ništa me više ne zanima
ostat ću zauvijek sam i zatvoren
opasan sam sam za samoga sebe
bolje ostati u mraku no da ugrozim druge
sve ću spaliti i sve ću ostaviti
i svoje pjesme i svoju dušu
tijelo je ionako propalo u svim tim olujama
zaliveno suzama moje lice napušta strast
ispušta snagu i mora samoće
i kako da priznam svim tim strancima
jer, svi smo mi samo stranci
kako da priznam da ne mogu više izdržati
tu bol u glavi i grudima
tu bol na duši i u žilama
kako da priznam ikom ako ne mogu ni sebi
znam da nije istina ali sve je stvarno
znam da nemam razloga ali smirujem paniku
dok ona preuzima me
možda ću se opet jednom svemu smijati
jer život je smijeh sam po sebi, jer počinje plačem
ali kako preživjeti do jutra ili druge granice
kad suze i bol su šala koju ne razumijem

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme