Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 20.02.2012.

ŠTO MI JE SVE TO TREBALO

(1989.)

mene progone još od rođenja
govore mi da sam lud
znam da su u pravu
ali ne znam što mi je sve to trebalo
da samo još niže potonem
da zao postanem
rođen osakaćen, pa onda gubio po malo
glup i bolestan, lud i nesretan
sve zbog tog ludila koje me zabavlja
a vodi stalno u nove slijepe ulice
nema puta natrag
udarat ću u zid sve dok ga ne srušim
sve dok me neće biti
znam da sam ispao iz sloga
znam da me nitko ne može pročitati
ali ne znam što mi je sve to trebalo
plačem li to baš ja
ubijajući slučajne prolaznike pogledom
psovat ću sudbinu
otimati im zrak i opijati se vječno
i živjet ću zauvijek
a tada možda zaboravim
scenarij sna koji je postao stvarnost
genije se je ulovio u vlastitu mrežu
muzika urla, kao i krici u meni
mali sadist želi pobjeći van i živjeti
kao veliki ja
želi žrtve, želi moju krv na pločniku
ovaj put sam zaista pretjerao
samo ne znam što mi je sve to trebalo
nisam si mogao priznati
nisam mogao reći da volim
kazni me sudbino
pokloni mi barem ispraznu smrt
to je jedino što mi treba

- 09:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se