Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 29.12.2011.

ZEMLJA GOVORI

(1997.)

prodri duboko, pa još dublje
toplo je pod nogama, ali ne boj se
to samo vječne vatre putuju
tamo gdje vulkani stanuju
oslušni tišinu i čut ćeš sve
stara plemena opet pjevaju
pjesme su tužne ali takve duže ostaju
čut ćeš krikove i lomove
čut ćeš molitve za spaljene domove
i ritam srca će ti davati ritam bivših koraka
od kojih se je tresla planina
sve izumrle vrste i drveće
do kojih ni jedna kula ne dopire
osjetit ćeš drhtaj preplašenih životinja
kotrljanje teškog kamenja
i ledenjake što se tope u srcu europe
hodat ćeš kroz beskrajne prašume
tisuće zvukova prati te
ptice koje više ne lete
huk vjetrova s drugih planeta
snježne oluje i kontinent koji putuje
mora i valove koji gutaju obale
samo oslušni i ne boj se
milijuni godina tada čuju se
sve ti to zemlja govori
u njoj još i slike se skrivaju
u njoj svi bivši počivaju
spusti se na koljena i poljubi je
ma kako izgledalo zemlja voli te
u ime svih bivših zvukova
ona i tebi je to poklonila
sve pjesme još i sad se pjevaju
i bit će tako za sva vremena
u ime svih starih plemena
samo se opusti i uživaj

- 09:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.12.2011.

Božićna sjeta

(2007.)
Jethro Tull - Another Christmas Song

nek svatko danas zove one koje stvarno voli
nek svak se danas sjeti svojih najdražih
starac, sjedi sasvim sam
starac, opet sanja san
starac budi se i kaže
danas zvat ću sve, da mi se pridruže

nek svi večeras plešu i neka se vesele
nek božić im donese baš sve što požele
starac predati se neće
opet isti broj okreće
zove svoje sinove i kćeri
da dođu bar ove večeri

zvončići čuju se, i bude sjećanja
mnogi tada sjete se svoga djetinjstva
svatko ima svoje mjesto
makar ne vraća se često
stani na tren pa osluhni
možda i tebe netko zove sad

koliko ljubavi ti treba da bi sretan bio
može li ti božić dati ono što si htio
starac sada tužan sanja
da su djeca oko njega
sanja sinove i kćeri kako
se smiju usred snijega

foto by lonch

- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.12.2011.

PROPADANJE U CENTAR SVEMIRA

(1992.)

dublje, u svakom trenutku
ali još uvijek iznad tebe
zatvoren u maglovitom kutku
što li sam to učinio od sebe?

mučnina me tjera na povraćanje
kada bih mogao povratiti cijeli život
nema tu ničega za sjećanje
sve je kao neki jeftini reklamni spot

vrtoglavica mi pomućuje pogled na stvarnost
svijet se konačno jednom okreće oko mene
zašto se ne vrati unatrag da ponovim mladost
zar sve su bajke već odavno izmišljene?

izmičem kontroli svojoj vlastitoj ravnoteži
sve je kao u nekom usporenom filmu
pokušavam zapisati stih ali stalno mi bježi
moje misli kao da se guše u dimu

za samo jedan tren pomišljam da sam u redu
ali to je samo privid i ponovo počinje
slabost iznutra i ledeni kristali u pogledu
dok mi tlo pod nogama lagano uzmiče

razmišljam o svakodnevnim glupostima poput smrti
čudni zvukovi i svjetlo, ništa mi više ne smeta
zatvaram oči a i dalje se sve oko mene vrti
eto, i ja sam napokon bar malo centar svijeta

čak se i radujem kraju želeći samo malo mira
kao da vidim sve ispod sebe a sve bliže sam dnu
svijet postaje malen i kao da sam centar svemira
što li će tek biti kada potonem u svom snu?


- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.12.2011.

Pada snijeg na Zagreb

(2007.)
(First Snow On Brooklyn - Jethro Tull)

došao sam kasnim vlakom
ima li smisla opet biti tu
ledni dah dok siječe zrakom
a djeca se vesele božiću

tramvaji, kolodvor, sve to znam
al zalud sve, božić je a ja sam tako sam
dok sjećanja u oku blistaju
moje lice topi prvu snježnu pahulju

i dok pada snijeg na zagreb i moj kaput već je mokar
ti me ne vidiš u tami s druge strane ulice
ne znam tko je ona sjenka iza znanih prozora
nosi li na sebi miris tvojih jastuka

vjetar me udara – skrivam se
za topli čaj bih sada dao sve
al nikog nema da me dočeka
samo sam sjenka davnog čovjeka

i dok pada snijeg na zagreb, božićne pjesme posvuda se čuju
srce lupa ritmovima baš kao u snu
a snijeg guši jeku u mom tihom koraku
kad se probudiš ni znati nećeš da sam bio tu

došao sam kasnim vlakom
ima li smisla opet biti tu
ledni dah dok siječe zrakom
a djeca se vesele božiću

i dok pada snijeg na zagreb i moj kaput već je mokar
ti me ne vidiš u tami s druge strane ulice
ne znam tko je ona sjenka iza znanih prozora
nosi li na sebi miris tvojih jastuka

sad sve je opet jasno, samo ista tužna priča
nikog nema pokraj mene i ovog božića
i dok pada snijeg na zagreb ja ću mirno poći dalje
korakom na stazi gdje ni trag ne ostaje


- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.12.2011.

VIRTUALNA PIJANKA

(2008.)


kažeš da zvučim kao da trebam razlog za piće
zar mi je ikada razlog treba
uz odraz u ogledalu
uz škripu u plućima
uz posrnuli korak
uz prazninu u glavi
uz istinu?

kažeš da bi mi htjela pomoći
zaboravi, ne misli, a ja ću piti
ko da me nikada nije ni bilo
i ko da me nikada neće ni biti
sve sa tobom samo mi se snilo
kažeš da mi se želiš pridružiti
al lakše je piti sam, nego s nekim
tko je tu samo iz samilosti
lakše se čovjek tad pomiri s tim
da žrvanj života mu lomi kosti


kažeš da je danas polako u prošlosti
tko je bio bio je, tko je ostao je ostao
zar i ja sam dio svega toga
uz privid sa ekrana
uz riječi bez smisla
uz misli bez strasti
uz prazninu u sebi
uz virtualu

- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.12.2011.

SAMOĆA UBIJA

(1988.)

opet plačem
sada stvarno znam: samoća je bolna, samoća ubija
želim izaći ali kasno je
moje šanse su minimalne a očaj prevelik
pokušavam slijediti misli i dolazim na rub vriska
ne želim probuditi usnule a ne mogu zaspati
treba mi netko
misli luduju
opet me progoni svijet kojeg se bojim
u meni promiču slike i sada znam što sam trebao učiniti
ali lako je kada je tako teško
sve mi je glupo pa kuda da pobjegnem
da li je ovo vrhunac ili može i gore
ni papir ne podnosi moj bol
strah me nagriza
postoji li način koji ne boli
da ne osjetim a da umrem
kuda da krenem, kako da utrošim tu moć
koja me tjera da plačem od suvišnog bola
more me progone iako znam da ne sanjam
iako znam da ne mogu sa svim tim teretom
bilo je glupo između mog malog svijeta i svijeta u kojem sam bio
nisam znao što je stvarno a sada bih tamo samo da pobjegnem
možda i od sebe
tražim poruku, tražim oružje
samoća ubija i želim skratiti priču
bojim se, samoća je stranac vlastitom biću
razbio bih sve ali bol me sputava
da bar umrem, da bar zaspim
ni molitva ne pomaže jer ne pripadam nikome
nitko me ne želi
ni partija, ni crkva, ni karte ni žene
svi mi polako okreću leđa
a mogao sam imati sve
i imao sam sve, i izgubio
da sam barem zaljubljen, da barem imam razlog
nepomična sjenka čeka pokret ali nemam snage
pokušavam udahnuti ali udišem prazan zrak
a htio sam mnogo više
živci, sve tanji, traže lijek ili neki dodir
koji će rastrgati sve i zapaliti fitilj koji će postati eksplozija
mladi mjesec upija zvijezde
želio bih nazvati nekog ili primiti poziv
ali nitko ne čeka moj poziv niti me želi zvati
pjesma o ponosu raznosi uši
a ja ga proklinjem jer je prejak
i nije dozvolio da me slome
sada si to činim sam i to načinom bez slasti
ali sada je kasno
želio bih istrčati van ali nikoga više nema
ni umjetne slike ne pomažu, sve je uzalud
nasilje nad sobom ne vodi nikuda
ako je samosvijest nasilje

- 11:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2011.

NAVIKA

(1990.)

govoriš mi da me voliš
da ne možeš živjeti bez mene
i svaki put se kuneš u vječnu ljubav
a ja već napamet sve znam
polako vodimo ljubav
tvoj miris u mojim nosnicama
navikao sam na njega i treba mi nešto više za strast
tvoje kretnje su klasika
i nikako da te na nešto drugo pokrenem
a ipak ne bih znao kuda sa sobom
gdje da odem, kuda da svratim
u ova šugava vremena
postala si moja navika
znaš da te ne volim niti mariš za to
pokušavaš me promijeniti samo ponekad
jer znaš da uvijek biti ću isti
promjenjiv i nestalan kao vjetar
i ti si se navikla na to
sve ide svojim tokom onako kako želimo
pališ me svojim izgledom
imamo sve dok smo tu
i sutra će možda biti tako
da lagat ćemo ljude svojom srećom
jer nitko neće znati za naše ratove
ali više nas ništa ne zanima
sve nam je postalo navika
i skupe večere
i jeftina mjesta za ljubav
začuđujući pogledi stranaca
možda tek kada se izgubimo i probudimo
i tada će sve biti prazno
sa kim li ću onda piti
sa kim li ću onda biti
tko će znati moje tajne želje
jer uvukla si mi se pod kožu
postala moja dobra navika
sve dok me vjetar ne odnese
u neko drugo šugavo vrijeme

- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.12.2011.

TKO BROJI

(2008.)


s jednom nogom u grobu
ili obje, ali tko broji
tek, ne puštam svjetlo u sobu
jer duša svjetlosti se boji

ali pijmo, šutite, napijmo se
u toj tmini koja nas guta
iza oblaka i zvijezde su zgasle
nema nam više ni tog kažiputa

sad ćete reći: eto ga opet
puko po šavu i nema mu spasa
glumi da je ko isus razapet
i samo tone u blato bez glasa

a strasti su neke sad već daleke
nestale u meni i sad ih tražim
pa sanjam jastuke tople i meke
i samog sebe tim sjećanjem gazim

bolje pijmo, da sjećanja ne bude
odlutajmo od stvarnosti prijatelji moji
napijmo se noćas jer i to je za ljude
popijmo jednu il više, ma tko broji

- 14:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.12.2011.

DEMOKRACIJA

(1993.)

prljave me ulice tjeraju u zaklon
prljave me face žeste i straše
u jutarnjim vijestima opet novi zakon
da još manje znam što je moje a što naše

dok magla diže se ja se privikavam
da mutna slika svijeta i dalje će ostati
i u tome uvijek nešto novo otkrivam
nekog novog glasnika naše propasti

a sa ekrana se kese kao klaunovi
ko holivudske zvijezde osuđene na statiranje
briga ih što se ruše i moji snovi
ja nisam izabran i nemam pravo na biranje

uzmi što dobiješ i ne traži više
smiješi se da izgledamo sretana nacija
zajebi pravopis jer crno ti se piše
ako na vrijeme ne shvatiš što je demokracija

ne viči i ne buni se, jezik za zube
pa imaš svoj život i što bi još htio
ti ionako si od onih što vječito gube
pomiri se sa tim da opet si popušio

mičem se u stranu da prođu limuzine
one idu na put da bi meni bilo bolje
nisam stvoren da dosegnem te visine
ni za svoje revolucije više nemam volje

stavljam ruke u prazne džepove i hodam
zatvorenih očiju tražeći prve tonove tišine
makar na kraju svijeta, i makar ostao sam
ili do prvog bljeska ognja i udarca mine

ne pitaj za cijenu to nije tvoja briga
napravi mjesta za nas, ovo je racija!!!
želimo svijet iz već davno napisanih knjiga
pa nek drugi od nas uče što je demokracija

ne gledaj nas u oči, nisi vrijedan toga
nismo ti ni rod ni društvo iz tvoje birtije
past ćeš nam u šake i vidjet ćeš svog boga
naučit ćeš svoje prve lekcije demokracije

- 11:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme