Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 29.09.2011.

ODUSTAJEM

(2006.)

odustajem od borbe
o, hvala na pitanju, dobro sam
ne, nikud me ne odvode
ma ne, nije to zato što sam sam


sad još sam tu samo dok čekam
da dođe moj red u toj gužvi
guraju se preko reda i nije ih sram
samo da bi za neke postali sveti

nemam se za što boriti
pa čemu onda zalud trošiti vrijeme
ma ne neću vam više govoriti
i vlastite riječi su se zasitile mene

sad samo još čekam obračun
da bez dugova odem zauvijek
duša je prazna a kofer mi pun
nemam vam utjehe čak ni za lijek

ma pustite mene i živite svoje
moj život nikada život bio nije
i sad kad mu se zadnji sati broje
veliki lutkar mi se posprdno smije

odustajem od života
i to je cijela jeftina priča
nema me čega biti sramota
sretao sam i čudnija bića

- 18:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.09.2011.

SADA ZNAM

(1997.)

sada znam što donosi jesen
i zašto je ne volim
znam zašto sam ostavljen
i zašto me ne voli

jer kada magle se spuste
i izbrišu ulice
prozori i dalje šute
ničije oči me ne vide

a gradovi i dalje traju
svoju djecu zaboravljaju
njima uvijek najmanje daju
a sve što imaju otimaju

sada znam zašto ne volim ljude
ljude koji ljude ne vole
jer sve po sebi sude
a sebe kao da ne vide

jer kada vijesti se nove čuju
za zaglupljene idiote
svi i dalje mirnu snuju
ne brinuć se za živote

a gradovi i dalje traju
usprkos kolonama s kamenjara
tek u dubini osjećaju
to više nije ona ljubav stara

- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2011.

ČISTA DUŠA

(22.09.2007.)

toliko je zla pod maskama anđela
toliko je praznine u našim očima
previše je oko nas prašine i pepela
i slabo se vidi od svog tog dima

zato bježi dok za tebe još ima nade
nek duša ti čista još svijetom luta
nek neki ti pošteniji tat srce ukrade
dok iz ove naše priče još ima puta

korak po korak ko da hodamo unatrag
jer svakim danom samo smrti smo bliže
i zaludno se pitamo koji nam je vrag
svaki račun kad-tad na naplatu stiže

ima li smisla onda uopće tražiti više
i od ovog života i od naših sudbina
kad jednom riječju sve naše se briše
i od ljubavi tad nastane samo praznina

toliko je laži iza slatkastih riječi
kome još uopće vjerovati osim sebi
u stroju posrnulih tko je slijedeći
volio bih da se to ne desi barem tebi

zato bježi dok još osjećaš išta
okrutni svijet baš čistu dušu traži
stroj posrnulih ide put stratišta
ti dušama čistim novi put pokaži

- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.09.2011.

TAJNO SKLONIŠTE

(1991.)

sirene me bude iz obamrlosti
trka i vrisci, prazne se ulice
stampeda u potrazi za spasom od progona
umorna žena vuće svoje stare kosti
grimase straha prekrivaju joj lice
panika u suznim očima
žene koje rukama traže slamku spasa
svi koji su se spremali danima i noćima
sada su ipak preslabi i bez glasa
osjećam drhtaje i u sebi mada se ne bojim
da li je to bijes
ma hajde, povedi me u neko tajno sklonište
samo da ove potištene ljude oči ne vide
daleko od očiju i pustih ratišta
daleko od optike smrtonosnih snajpera
kuda nas to sirene odvode
sve naše snove i živote budućnosti
malena djeca vrište, žene plaču
samo moja duša umire i živci ljudi pucaju
dok neki drugi pronalaze nova čuda
mi tek sada otkrivamo pravi strah
sve do sada su bile samo dječije igre
puste priče, bajke i legende
znam kako me steže i drhti, kako me hladi i guši
dok učim kako pobijediti sve u meni ludilo navire
polako mi postaje ravno baš sve
pa i to da me više ne bude
ma hajde, povedi me tamo gdje se krije tama
a gdje se svjetla ne guše zbog straha od racije
tamo gdje misli drhte od istine
svi snovi o ljudskosti sada su umrli
sa one strane, iznad očaja, tražim te
kraj toplih obala, s prekrivačem osjećaja, trebam te
pokaži mi gdje si i kuda se gubiš
ti, smirena i tiha, u zvuku sirena
kuda nestaješ iz mene i stvara uzbune i boli
ma hajde, povedi me tamo gdje sirene se ne čuju
gdje grmljavina tihne i tuge ne putuju
prisili me da se sakrijem od svijeta
da te volim, da me voliš
da zaboravim sve ratove i uzbune
sve znance i sve životinje
čitajući s uplašenih lica i nemirnih ruku
zar je ovo ono što zvali smo kraj
ili to zvijerima posljednji trzaji tijelom bježe
ma hajde, povedi me u neko tajno sklonište
tamo gdje me radari ne love
i gdje ću biti sam uz tebe
daleko od očiju i duboko u očima tvojim
duže od zvuka suludih sirena

- 15:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.09.2011.

SAMI U SEBI

(2007.)

nema se vremena, i nema se volje,
da prema drugima se postupa bolje,
previše je straha kad maske se skinu,
tako da svi samo za sebe brinu

sami sebe izjedamo, sami sebe gušimo,
pod sobom jame kopamo i sebe rušimo
i ma koliko sveg dobrog bilo u nama,
trudimo se biti što gori, bez srama

nema se strpljenja za slabije
nema se razumijevanja za drugačije
u njima se bojimo vlastite nutrine
svih onih strasti i želja iz dubine

sami sebe sprječavamo da budemo svoji
naša maska se istine ispod boji
tražimo izlaz u ponižavanju drugih
samo da mi ne bi bili zgaženi od njih

nema se vjere za vjerovanje u dobro
lakše je puno kad u svemu vidi se zlo
tu nema mjesta za drugačiju nijansu
sami sebi da damo neku drugu šansu

sami u sebi smo stvorili neprijatelje
u trenu smo u duši ugušili sve želje
da volimo dobro, i dobro da nas voli
ni pred sobom više se ne skidamo goli

nema tu više ničeg od nas u nama
sami sebe smo izgubili s godinama
još samo na papiru smo zapravo ljudi
naša nas sramota na neljudskost sudi

- 11:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2011.

REINKARNACIJA

(1991)

ovo je noć kada želim sve srušiti
sve sumnje i istine u trenu
i mada znam da ću se opet gušiti
pokušavam u tebi probuditi ženu

znam da bliži se kraj mojih lutanja
sva ova zla pritišću me i plaše
nekada smo se rastajali uz slatka šaputanja
a sad odlazimo uz zvuke lijepe naše

čak ni ovaj rat nam ništa neće odmoći
sve će te sudbine jednom doći na svoje
ljudi su samo poput preplašene divljači
bježe i svoje se vlastite sjenke boje

a ti uvijek pamti naše stare staze
svojim ponosom operimo tuđu sramotu
ne daj da te lažu i ne daj da te gaze
i čisti ćemo se sresti u idućem životu

hodaj zemljom, kroći kroz vodu, poleti
ne bježi od zlih ali se drži po strani
ne brini jer njima se vlastita pohlepa sveti
svi misle da su baš oni odabrani

prođi prstima kroz kosu i osmijehni se
zamisli da sam to ja, tu uz tvoje jastuke
pa vjetrom mi pošalji sve tvoje mirise
barem na tren da zaboravim na svoje muke

a ako je sve ovo laž učini mi uslugu
sklopi oči i budi sretna sa svakom promjenom
udahnu ljubav i stavi novi život u koljevku
nek se i nakon mene netko zove mojim imenom

bit ću ti anđeo čuvar s one strane jave
uvijek uz tebe, samo ako ćeš to htjeti
zato ne plači i ne brini kada ti jave
da više se s ove strane nikada nećemo sresti

samo stisni zube i reci da ti govore laži
bit ćeš u pravu, zato čuvaj tu svoju ljepotu
ponovo ćemo se ljubiti, samo me potraži
da ponovo budemo skupa u idućem životu

- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.09.2011.

CRNO VINO

(1990.)

pijan od vina, opijen od tebe
što li mi više treba, osim sna
kada se probudim znat ću da li te volim
ili je to samo puka potreba
noćas me je crno vino vratilo u život
ne kajem se što sam puno pio
što život sam trošio ko da sam ga na lutriji dobio
jer ne vrijedi spasiti svoju dušu
ako pritom izgubim cijeli svijet
kao što jedan pjesnik reče
onaj isti kojem su svi zavidni
a da svi ti ljudi znaju koliko je bola potrebno
za samo jednu pravu, iskrenu pjesmu
nikada zavist više nebi bila u njima
ti kao da sve to znaš
te tvoje usne mi oduzimamju riječi
te tvoje riječi mi oduzimaju razum
tvoj razum mi oduzima dah
ogoljen sam tu pred tobom
i sve dok ćemo se sjećati odakle smo
gledat ćemo svijet kao sateliti
naše duše više nikada neće dodirnuti zemlju
samo ako je istina to što mi govoriš
samo ako to nije još jedna ženska laž
tako bih te rado ukrao samo za sebe
ali ti pripadaš svim tim ljudima
volio bih postati nešto više
dok pijem i tražim spas u tvojim očima
želim sa njima pobjeći
želim putovati, koračati, disati, pisati
želim gledati nove slike, krajolike, lica
uz tebe
s vinom na usnama koje ćemo dijeliti
to me čini takvim sanjarom
dok konji ne vrisnu u uzavreli mrak
dok bol me ne potraži kao putokaz
za još jednu pjesmu prelivenu vinom

- 08:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.09.2011.

SUTRA

(2006.)

imam neki osjećaj da sutra neće doći
ili bar ja više neću biti tu
sve postaje prazno kada sklopim oči
čak nema ni traga puta ka snu

neke me nutarnje sile straše
drhtim i strepim, a ne znam od čega
možda i od dubine ispijene čaše
i od hladnoće davno otopljena snijega

ne vidim ništa, ni lica ni vrijeme
baš ništa kao da me sutra ne čeka
ni mrki dželati da omču mi spreme
samo ova tuga sad mi nije daleka

i suze me guše, al ne žele izaći
znaju da je uzalud sad vlažiti tlo
kad u njemu neće zrno dobra pronaći
jer sve što tu raste samo je zlo

sad sve je nemir, sve navješćuje kraj
i otpalo lišće, i oblaci sivi
sve se stapa u taj isprazni osjećaj
da od sutra ovdje jedan manje živi

- 12:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.09.2011.

KUT

(2007.)

nikome ne trebam
nitko me zaista ne želi
samo sam usputni drug
draga igračka za mirne večeri
i klaun kad nema bolje zabave
a čim se druge igre pronađu
čim se druge face pokažu
ostajem zameten prašinom u kutu
čim se dublje strasti nametnu
postajem teret kojeg ne žele
i udaram stalno o te zidove
u te granice koje stavljaju pred mene
samo pred mene
jer ovo je područje za priproste i slabe
a tamo dalje za bolju gospodu
ja nisam za to, ja nisam taj
svi drugi mogu, ali ja ne
kućni ljubimci nisu dopušteni
niti im je dopušteno da ikoga vole
sterilizacija kao najbolja opcija
samo da sam tu kad me požele
i ne željeti ništa više od svijeta
a kad me odbace samo šutjeti
samo se sklupčati u svoj kut
između novih zidova koji me lome
jedino mjesto koje je moje

- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme