Bruno Šantek - brutek

TAJNO SKLONIŠTE

(1991.)

sirene me bude iz obamrlosti
trka i vrisci, prazne se ulice
stampeda u potrazi za spasom od progona
umorna žena vuće svoje stare kosti
grimase straha prekrivaju joj lice
panika u suznim očima
žene koje rukama traže slamku spasa
svi koji su se spremali danima i noćima
sada su ipak preslabi i bez glasa
osjećam drhtaje i u sebi mada se ne bojim
da li je to bijes
ma hajde, povedi me u neko tajno sklonište
samo da ove potištene ljude oči ne vide
daleko od očiju i pustih ratišta
daleko od optike smrtonosnih snajpera
kuda nas to sirene odvode
sve naše snove i živote budućnosti
malena djeca vrište, žene plaču
samo moja duša umire i živci ljudi pucaju
dok neki drugi pronalaze nova čuda
mi tek sada otkrivamo pravi strah
sve do sada su bile samo dječije igre
puste priče, bajke i legende
znam kako me steže i drhti, kako me hladi i guši
dok učim kako pobijediti sve u meni ludilo navire
polako mi postaje ravno baš sve
pa i to da me više ne bude
ma hajde, povedi me tamo gdje se krije tama
a gdje se svjetla ne guše zbog straha od racije
tamo gdje misli drhte od istine
svi snovi o ljudskosti sada su umrli
sa one strane, iznad očaja, tražim te
kraj toplih obala, s prekrivačem osjećaja, trebam te
pokaži mi gdje si i kuda se gubiš
ti, smirena i tiha, u zvuku sirena
kuda nestaješ iz mene i stvara uzbune i boli
ma hajde, povedi me tamo gdje sirene se ne čuju
gdje grmljavina tihne i tuge ne putuju
prisili me da se sakrijem od svijeta
da te volim, da me voliš
da zaboravim sve ratove i uzbune
sve znance i sve životinje
čitajući s uplašenih lica i nemirnih ruku
zar je ovo ono što zvali smo kraj
ili to zvijerima posljednji trzaji tijelom bježe
ma hajde, povedi me u neko tajno sklonište
tamo gdje me radari ne love
i gdje ću biti sam uz tebe
daleko od očiju i duboko u očima tvojim
duže od zvuka suludih sirena