Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 30.05.2011.

OBLACI BOLA

(1991.)

iza ne postoji ništa, samo konfuzija riječi
zašuti već jednom zamorna tmino
zaustavi te teretnjake koji me bude
želim spokoj tražeći istinu
želim mir u osvitu ratova
ne pitaj o čemu to razmišljam
ne znam ni sam
samo se puštam niz struju i putujem
praznih džepova i duše
okovan ljudskim normama i zastranjenošću
nestalo je stare hrabrosti u meni
sada sam samo silueta samoće
oblak iz kojeg ni suze ne mogu izaći
mrak je i dobro je da me ne vide
zašto im dati novi povod za podsmijeh
načini taj pokret koji će zaustaviti zvukove
ili mi zabrani da čujem
mrak učini tišinom, tišinu spoji sa tminom
uvedi me u svoje tijelo i progutaj me
otvori svoju svemoćnu šaku i zdrobi me
prodri u moj bol
izravnaj račune sa starim vračevima
skupi sve vradžbine i karte sa stola
uništi moje oblake bola
i ne pitaj me ništa
ništa ne želim znati
ništa više nemam za reći
jer budale ne znaju a pametni šute
sve je ionako nevažno u toj tmini
samo me pusti da odmaram u vječnoj tišini

- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.05.2011.

NEPRILAGOĐEN

(1991.)

poljubi me, noćas želim više od sna
noćas me ponovo strašne misli progone
sakrij me u svojim njedrima
ne daj me tim zlim ljudima
pomozi mi da pobjegnem
noćas, dok se osjećam tako star
a govore mi da tek počinjem živjeti
ja, koji sam odrastao u bolnicama prepunim smrti
koji sam smrti bježao toliko puta
i kao mačka se ponovo budio
preživio sam susrete s paklom
sudare licem u lice s vječitim mrakom
i oči u oči s beskrajnim svjetlom
ja, koji sam trčao kroz vatru
bio genije među mnoštvom
ljubio mnoge
šetao s anđelima uz obale mora i u dubinama šuma
koji je patio i platio dugove naive
isti onaj koji je lagao i varao
padao i dizao se
onaj koji je šutio dok su ga pljuvali
koji se je bunio dok su drugi šutjeli
sada sam tako umoran kao da sve sam proživio
ne znam što da želim i nemam sveti cilj
opet vidim samo smrt i tamu
ti budi moje posljednje svjetlo
zakloni me pred osvetničkim pogledima
budi moja obala spasa
nauči me plivati kroz ovo more zla
otvori mi svoju luku i daj da uplovim u nju
noćas ne želim usnuti jer i u snu me čekaju
ne mogu ti reći ni tko ni zašto, samo se bojim ove noći
zagrli me i ugrij me, ne tražim ništa više
samo malo milosrđe za uvelog mladića
ili mladolikog starca, kako ti milo
jer ja sam oduvijek neprilagođen
samo noćas to ne mogu podnijeti
spasi me, možda i od samog sebe
reci mi način kako da se snađem u tvom sjaju
u tvojoj svetosti i ljepoti
kako da barem uz tebe budem prilagođen
pamtim sve stare igre bez granica svijesti i savjesti
svoju krv i tuđe hladne poglede
svoj znoj i boju zraka koji me je gušio
licemjerne ljude koji su se smijali polumrtvom pajacu i pijancu
kako bih im rado sve to vratio
ali više nemam snage ni vremena
zavoli me, noćas želim više od snivanja u dvoje
nek to bude i bijeg sa ovoga svijeta
samo ne daj da me sustignu i zarobe
ako već nemam drugog izbora onda me barem ti oslobodi svega
- 19:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.05.2011.

FARAON

(23.05.1991.)

pokraj sigurnosnih bedema trčim lutnjama bivših kraljeva
miris krvi na mojim rukama i ružne sjenke koje me udaraju
bude me iz ograničenosti snova
pritišćem okvir slike i cvilim pod pritiskom vlastite snage
okus suza na suhim usnama
krijesovi koji pokazuju put
tunel posut svijećama kao staza do grobnice
da li sam ja to opet u vatri
gledam u mrak i vidim plamen koji me vuče k sebi
jedan pogrešan pokret i rušim krunu
tu, usred vatre, kao izgubljeno dijete okrećem se i plačem
vidimk lik koji se gubi iza kamenja
koje me zatvara zauvijek
kao faraona u vječnu grobnicu u tunelima piramida
zatvaram oči i očaj me pritišće iz tmine
ponovo vidim lica suosjećanja i milosrđa
vidim kako se brodovi negdje tamo u daljini probijaju kroz pustinju
vidim ljude koji odlaze sa mog pogreba
više mi nitko ne može pomoći
svi bogovi na zemlji su mrtvi ili pobjegli u svemir
sve milosrdne sestre postale su bludnice tuđih ideala
sve slobode su osvojene i opkoljene bodljikavom žicom
a ja sam hodam minskim poljima iza pješčanih zavjesa
moj zlatni kovčeg ukrali su borci za vlast
oni koji imaju sve nudeći laži za povjerenje
o, kako mrzim sve vlasti svijeta
i svoju krunu faraona koja me steže u plućima
zbog njih ne žalim što sam zarobljen
umirem u tunelima piramida okružem pijeskom i pepelom
što gorim kraj hladnoće njihovih duša i hladnih pogleda
ne želim više ni tren ostati, želim samo lutati
i gdje da krenem kad svijet je tako mali u mojim mislima
a i svemir je sve manji u poređenju sa nabojem u mojim grudima
- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.05.2011.

POSUĐENI ZRAK

(2008.)

kuda sad
kad više nemam izbora
kad sav žar iznutra izgara
i nemam kome sve to da dam
kad sivim svijetom hodam sam
kiše su donijele nove depresije
i kosti bole od prošlosti
tako se čovjek najlakše razboli
kad stignu ga neke davne boli
a nema lijeka poput osmijeha
i nema nekog tko će sve to čuti
kad grlim nekog kao da grlim posuđeni zrak
jer znam da sve to drugom pripada
i kad imam vremena za sve
kao da je posuđeno od vječnosti
koju ja nikad neću doseći
posvetio sam život uzaludnosti
koja me krade od stvarnog života
i sve ove bajke koje me kriju
i sve ove priče kroz koje živim
sve je to samo tamna mrlja
koju će jednom netko pronaći
kad ujutro krene iz parkova snova
- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.05.2011.

BAR MALO LJUBAVI

(1994.)

koliko godina zamorna traganja
a ništa nisam našao
koliko ljudi toliko i laganja
i jedva sam se spasio

a onda došla si kao iz nekog sna
pokazala mi novi svijet
nisam vjerovao da je sa moga dna
još uvijek moguć let

sve prazne godine sada su mi vraćene
više te neću pustiti
samo nek tmina svoj valcer započne
da mogu te poljubiti

nek tijela zaplove našim morem
nek ispune se snovi
pokaži mi sve što imaš pa da potonem
u dubinu tvojih tajni

a onda pruži ruke i dotakni tminu
tu naći ćeš dio mene
pa kreni korak dalje u moju dubinu
tu nema druge žene

još nikada nisam imao snage dati
bar malo ljubavi svoje
svaki dio mene sada zbog toga pati
treba mi sklonište tvoje

ne tražim više ništa jer imam tebe
nek nose nas vjetrovi
konačno i ja mogu iz dubine sebe
izvući bar malo ljubavi




BAR MALO LJUBAVI II

zaboravi da si vidjela moj smijeh
zaboravi sve tajne sna
ja sam kriv za tvoj grijeh
i tat sam bijedni baš ja

sve će proći za dvije-tri duge noći
ja ću ostati samo trag
koji nestaje kad netko će drugi doći
da bude tvom srcu drag

ne spominji me više u klevetama
više me nema u tebi
dokaži svima da ipak si dama
kao što meni nikada nebi

ja sam samo tražio bar malo ljubavi
ali želiš li dobiti moraš i dati
u meni samo tonu brodovi
i tek mrva duše koja samo pati

nisam žudio za vjetrom da bih patio
bar malo ljubavi mi treba za let
ne nisam ti se zbog toga svetio
ti svjetlo si donjela u moj svijet
- 10:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.05.2011.

DAVANJE

(2008.)

glupo je davati onima koji to ne žele
koje to smeta i daru se ne vesele
al ko da me neki izazov za to veže
kad misli mi stalno ka tome bježe

da dajem svog sebe i preko mjere
trudeć se i onda kad znam da je zalud
a imajuć u ljude još toliko vjere
čak i kad svi mi govore da sam lud

teško je gurati to kamenje uz brdo
kad kod mnogih je srce isuviše tvrdo
pa ne vide ni kad im se dobro daje
lakše je kad se u lažima traje

al ja ne želim biti kao svi drugi
da sudim svijet kroz vlastiti očaj
pa makar se u tome ponekad gubi
makar to značilo i moj osobni kraj
- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.05.2011.

NEVIDLJIVO

(2005.)

nevidljive bombe padaju
nestaje svijet koji oduvijek znam
i ponovo samo nedužni stradaju
pa kroz srušene snove hodam sam
ni ti nisi tu

nema tu pitanja ni odgovora
sve se već odavno dobro zna
kao da živimo posuđene živote
sramimo se zbog tuđe sramote

nevidljiva tuga se prikrada
nevidljiva sila me napada
sve se je svelo na održanje
glava iznad vode, i disanje
i sve to bez tebe

nema tu izbora ni promišljanja
samo nagrizanje sebe i davanja
kao da je sve unaprijed određeno
kao da nam je baš ovako dosuđeno

nevidljivi lanci nas okivaju
plaćamo dugove iz prošlih života
sve manje je onih koji snivaju
sve manje je prirodnih ljepota
ni ti nisi tu
- 13:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.05.2011.

IZGUBLJENI GRAD

(1988.)

dok ruše se zidovi
moje oči tonu s tminom
ruke teške su
nogama prodirem u asfalt
dodirujem kamenje
meka zemlja vuče u ponor
razmičem more
hodam kroz dno
svjetiljke gase se
shvaćam razlog za sve
opet sam samo malo pijan
opet svijet raste u meni
putevi odlaze
tražim izgubljeni grad
obale bježe
valovi guraju boce
umiru leptiri
samo jedan dan je premalo
dok zvijezde plaše me
shvaćam razlog za sve
samo sam stariji za jednu noć
pogledom ubijam strah
i tražim izgubljeni grad
- 09:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.05.2011.

SANJAO SAM TE

(1992.)

sanjao sam te na proljetnom suncu
bila si tako blizu i želio sam te dotaći
tvoj osmijeh miješao se je s cvrkutom ptica
poziv na grijeh nije ti silazio s lica
kao da se je sva požuda skrila u tebi
kao da će te baš ta strast spasiti
dok sam drhtao
sanjao sam te pokraj mirisnog jorgovana
tvoj miris obuzeo mi je misli
prolazili smo ulicom kao stranci
izvukla si me iz mase i spasila od zla
tvoje riječi šapatom izrečene još su u meni
tvoji prsti na mom dlanu još imaju trag
dok si čitala moje stihove
stihove o sebi
i dok si me pogledom punim nježnosti pogledala
znao sam da si ono što želim
dodirnula si mi obraz mekim usnama
pomislih da želiš isto što i ja
ukrasti ovoj ružnoj stvarnosti i zadnju mrvu sna
poljubio sam te
sanjao sam te u buci popodnevnih nemira
sjala si poput nekog novog sunca
oči su zračile neke nove zrake
kosa zapljuskivala je lice poput valova
a lice je postalo sva tvoja svjetlost
ko da su sva svjetla svijeta uprta u tebe
i širila si odsjaj svakim pokretom
ko da ga želiš pokloniti svima
i svakim mi korakom bila sve bliža
kao da želiš samo mene
i bilo je sjajno
sanjao sam te sa dušom željnom lijepih snova
bila si ljepša no ikad
ljepša i od samog sna punog tvojih osmijeha
tvoje ruke, nježne i meke, vratile su mi mir
plešući uz moje tijelo izazivajući nemir
kao da si mi željela dati sve
i kao da si mi uzimala sve
tvoje vrele usne su me ljubile
tijelo se izvijalo u plesu ljubavi
punom strasti i požude
tvoj me dodir pali poput šibice
ko da te sva toplina svijeta grije
i ja sam gorio
sanjao sam te i želio da to traje vječno
i ne bih se probudio da vjetar nije šapnuo
da i u stvarnosti sni su mogući
i od tih snova novi sni su se stvorili
- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme