Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 28.03.2011.

STATISTIKA

(28.03.2007.)

istina je sve što mislite o meni
ne lažite sami sebe lažući mene
ja zaista mislim da svi ste kreteni
nema smisla na laži trošiti vrijeme

čemu maske i sva ta amaterska gluma
pa svi sve znamo i sve se zna
samo vrijeđamo i ono malo zdravog razuma
jedva preostalog iz davnih dana

sve drugo je prazno, baš kao i mi
sve drugo ne postoji i mi smo roboti
kao da netko drugi povlači te niti
kao da to su nečiji tuđi životi

i koga briga što je to dobro
a koje je to zlo što vlada nama
kad u trenu sve tone na dno
a ne može se popraviti godinama

briga me onda za sve vaše laži
ja ostat ću gad ako tako mora biti
ionako nitko ovdje istinu ne traži
i ja ću se s tim savršeno uklopiti

sve drugo je privid, baš kao i mi
mi zapravo više i ne postojimo
naša su mjesta zauzeli klonovi
a mi se samo u statistici brojimo

- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.03.2011.

SATELIT

(1992.)

krivudavom ulicom prolaze pijani stranci
kud god pogledam neonske reklame sjaje
iz automobila mašu već zaboravljeni znanci
glupo je biti sam dok u gradu tulum traje

kraj ciganske vatre grijem promrzla stopala
uz gitare i rakiju zaboravljam na glad
pričam sa djevojkom koja me slučajno zna
tražim neku skitnicu da joj poklonim svoj jad

sitne kapi kiše vlaže kosu i klize do vrata
hlade me i trnci prolaze kroz bolesno tijelo
gledam nadobudne mladce pokraj poker aparata
dok znoj im se od strasti igre slijeva niz čelo

u oblijepljenom izlogu gledam svoju siluetu
kao da gledam stranca koji je tek danas stigao
koji nema gdje prespavati i sam je na svijetu
svoju moć da letim nekom drugom sam dao

iz noćnog lokala smrde dim i alkohol
pa nastavljam dalje tražeći dah svježine
možda rijeka sa sobom odnese moju bol
i očisti od smrada moje duševne ruševine

gledam u mokri dlan i prisjećam se cigana
rekli su da sam sretan i da ću to vječno biti
pa samog sebe lažem da u meni nema očaja
ali kako i suze od samog sebe skriti

ne pomaže ni piće, pa zato više ne pijem
ništa me ne zanima i ne čujem muziku grada
djevojke misle da su slatke a sam sebi se smijem
koliko sam samo puta zbog takvih glumio gada

kao da čujem klepet kopita ciganskih zaprega
kao da me svirači prate u mom lutanju
znam da nemam snage ali ne znam zbog čega
i kao satelit pokušavam se vratiti u svoju putanju

kurve me gledaju kao da sam iz svemira
kasno je i daju u pola cijene, kao, samo za mene
a u meni je toliko bola i unutrašnjih nemira
da sve što imam dao bih bez ikakve cijene

grad prosipa svoj srebrni sjaj u noći
ostavljajući trag za sobom dok zemlja se vrti
a ja hodam i znam se da negdje ću doći
jer svaki taj korak ionako vodi k smrti

niz izlizane pločnike prosipaju se oblaci
i moje presahle suze koje nitko ne vidi
kao satelit kružim dok me svemir ne odbaci
samo jutro zna gdje će me noć ostaviti

- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.03.2011.

STAV

(1994.)

gradovi slave svoje prošlosti dane
a ti pognute glave pratiš sudbinu
ni primjetiti nećeš kad vrijeme stane
i baš te briga što ljudi ginu

ljut si na svakog tko želi ti bolje
strahuješ od sramote a već si u njoj
ni za korak naprijed ti nemaš volje
pa kada ćeš već jednom postati svoj

daj digni glavu i stisni zube
riskiraj bar malo jer život je takav
heroji su i oni što znaju kad gube
za bolji život treba imati stav

kradeš sam sebi sve najbolje snove
bojiš se da te neki glupan ne ismije
tvoja karta za sutra ponos se zove
i od nijednog drugog on slabiji nije

sramiš se slobode kad drugi je nema
pa dokle ćeš za druge ispaštati kazne
probudi tu buru što u tebi drijema
jer tuđe su duše još više prazne

daj podigni glavu i čvrsto stisni šaku
nek sve boli sad postanu zaborav
pronađi to svjetlo u vlastitom mraku
jer za ponosni život treba imati stav

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.03.2011.

PRVI PUT

(2000.)

prvi put sam je vidio ispod mosta
padala je prema meni poput zvijezde
bila je kao anđeo u letu
dok je u zraku radila piruetu
dok je njen vrisak stizao poput sirene
i njene su oči prodirale u mene

prvi put sam je vidio samo niti vezanom za život
dok se je bacala u provaliju tek iz zabave
kao dijete koje još nema spoznaje o strasti
onoj običnoj i predivnoj strasti života
i bila je kao san u tom snu o padanju
kao san o stvarnosti koju sam gledao

prvi put sam je vidio prije no što sam je znao
prije no što sam tu stvarnu ljepotu upoznao
bilo je to samo čudno predskazanje
slika padanja i vriska i neba iznad toga
čudna potraga za nečim večim i jačim
za nečim što će stvarnost učiniti boljom

prvi put sam je vidio duboko u sebi
i još uvijek vjerujem da je to samo prvi put
da jednom ću je sresti kako pada prema meni
dok je čekam raširenih ruku i srca
jer još je toliko praznine u meni
da je samo zvijezda može ispuniti toplinom

- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.03.2011.

ISPIJ ME

(2007.)

kada pomisliš da više ne mislim na tebe
ja možda baš tada ponirem u sebe
i tražim bar trag tvoje topline
da me spasi od ove varljive zime
kad nisam uz tebe ja nisam svoj
i nisam sretan dok nisam tvoj
samo sam kap koja pada sa kišom
samo kap što žuri ka gutljaju tvom
ispij me naiskap pa da dotaknem dno
nije važno kako samo učini to ponovo
možda nisam ocean koji tražiš
ali bih mogao biti kap koju trebaš
zalud je život koji bez tebe živim
bez tvoje ljepote da joj se divim
tek poneko piće snagu mi daje
da to slabo srce i bez tebe traje
i opet ponovo točim u čaše prazne
led mi ne treba, ruke su dovoljno hladne
al tvoja čaša još netaknuta stoji
jer ti ni ne znaš da takva žeđ postoji
u kojoj je jedino što želim prestati piti
pa u piće pretvoren na tvojim usnama biti
želeći bar tako da me uz sebe sačuvaš
da grijem te na tren dok opijeno snivaš
ispij me do posljednje kapi u to ime
sobom me spasi ove varljive zime

- 15:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.03.2011.

RATOVI PRED NAMA

(2007.)

iza zatvorenih vrata nečije podsvijesti
krije se ordenje iz rata koji tek će početi
ni hrabrost, ni strah, tek loša sudbina
dok zadržavam dah da me ne napusti tišina

mrgudna lica na prolaz sam stao
a nisam ni pokvaren ni imalo zao
tek nemoći radi tuđom mukom se sladim
ne dajuć da vide da to iz očaja radim

sirovi vrisak duboko iz nutrine
odjednom iz grla ko bljesak sine
dal to je za tuđi il moj osobni strah
il samo način da povratim dah

i dok gutam zrak kao da izranjam
tlo gubi masu i ponovo propadam
još čuvajuć nadu da to sve je san
a znam da je sretan kraj već odsanjan

trube zovu u vrstu nove vojnike
za vježbu iz zabave ruše spomenike
sve je to uvod u rat za verziju povijesti
još jedna od vječnih neizlječivih bolesti

a tjeskoba me guši od svega toga
dok oružje nose i kunu se u boga
još jedan vrisak, tek da sledim im lica
tih budućih zvijezda s plavih osmrtnica

iz vlastite mi se podsvijesti smiju
gubim se u masi zakrvavljenih očiju
to ratovi pred nama već imaju odjek
i budućnost nam je opet dvadeseti vijek

- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31