Bruno Šantek - brutek

RATOVI PRED NAMA

(2007.)

iza zatvorenih vrata nečije podsvijesti
krije se ordenje iz rata koji tek će početi
ni hrabrost, ni strah, tek loša sudbina
dok zadržavam dah da me ne napusti tišina

mrgudna lica na prolaz sam stao
a nisam ni pokvaren ni imalo zao
tek nemoći radi tuđom mukom se sladim
ne dajuć da vide da to iz očaja radim

sirovi vrisak duboko iz nutrine
odjednom iz grla ko bljesak sine
dal to je za tuđi il moj osobni strah
il samo način da povratim dah

i dok gutam zrak kao da izranjam
tlo gubi masu i ponovo propadam
još čuvajuć nadu da to sve je san
a znam da je sretan kraj već odsanjan

trube zovu u vrstu nove vojnike
za vježbu iz zabave ruše spomenike
sve je to uvod u rat za verziju povijesti
još jedna od vječnih neizlječivih bolesti

a tjeskoba me guši od svega toga
dok oružje nose i kunu se u boga
još jedan vrisak, tek da sledim im lica
tih budućih zvijezda s plavih osmrtnica

iz vlastite mi se podsvijesti smiju
gubim se u masi zakrvavljenih očiju
to ratovi pred nama već imaju odjek
i budućnost nam je opet dvadeseti vijek