Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 03.01.2011.

PAJAC I LUDA

(2007.)

ta sklonost ludilu me baca u očaj
o da, ta sklonost, to ludilo, taj očaj
i ne, nije još kraj
to još nije izrekao kralj
s vrhova kula svog prividnog mira
ja se još uvijek smijem na sve to
dok dvorska mi luda u grudima svira
i žonglira sa mnom ko da sam pero

ne želim više te zaludne bitke
i ja bih u rat koji ima smisla
a ne tek žrtve i rijetke užitke
sa ljudima koji su stvoreni od zla
taj lik pajaca napamet znam
samo se boja lažnog osmijeha topi
i šarene tragove za sobom ostavljam
gubeći se u priči o lažnoj ljepoti

a onda zbogom i nema više
ta luda i pajac više ne postoji
tko zna da li još uopće diše
i tko mu sad jadnu sudbinu kroji
ma kog je i briga, kom je i stalo
tek još jedan u nizu zabavljača
kom se je moglo nasmijat bar malo
a sve na račun njegova plača

i nema smisla sad tražiti razlog
da baš sam kriv zbog tog i tog
već samo kako iz svega izaći
kako bar jedan pravi put naći
pa makar to bio i put za nigdje
zadnja predstava za naivne i gladne
i naklon za kraj, ako se još stigne
prije no što zavjesa padne

- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se