Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 30.12.2010.

NE ŽELIM BITI NORMALAN

(1987.)

nema smisla bježati
dani su sve hladniji
zašto tražiti razlog
kada se uvijek vratim na početak
priviđenja me tješe
kao da postoji nada
za sve što želim učiniti
ludilo je jače od mene
ne želim biti normalan
biti kao svi drugi
kretati se između okvira
pokušao sam se spasiti
sve što sam čuo sam pljuvao
led obara s nogu
sve ceste vode u pakao
zašto tražiti povod
on nadolazi sam
priviđenja me progone
ludilo je jače od mene
ne želim biti normalan
biti kao svi drugi
biti sputan lancima
pokušao sam, ali srećom, nisam imao sreće
nemam kuda otići
ledena kiša udara
zašto tražiti razlog
kada se uvijek vratim na početak

- 14:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.12.2010.

PRESUŠENI BUNAR

(2006.)

promjenjvo je oblačno, očekujem kišu,
iako bih rađe da me snijeg zatrpa
mrak je svuda oko mene
i tek samo slova udaljene žene
riječi nisu dovoljne
nacrtani osmijesi ništa ne donose
čak ni suze ponekad ne govore sve
pa što da činim da se oslobodim
da se malo ispušem s ovim košmarom u glavi
koji nije ni za papir, ni za vrisak
zvijezde kao da su ugasnule
ni jedna ne ulijće kroz moj otvoren prozor
samo hladnoća nadolazeće zime
još jedne koja neće ličiti na ime
falit će baš snijega i njegove čistoće
kao što i sada meni ono najbitnije fali
a čak ni ne znam što je to
dok tamo iz daljine poruke stižu
dok tehnologija vlada svijetom
a meni je to sve odjednom prazno
poput dubine presušenog bunara
baš tako se osjećam dok vičem u njega
ovim svojim bešumnim glasom
kad ne znam što zapravo nosim u sebi
dal to je za papir, ili za vrisak


- 09:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.12.2010.

SLIJEPE VIZIJE

(1992.)

tako blizu jutru, plaši me svjetlost
sakriva me mrak pritisnutog u kut
drhteći od najmanje pomisli na strast
u snovima se spremam na novi put

škripa guma i tutnjava teških kamiona
pokušavaju me vratiti u ružnu stvarnost
ali već sam daleko i čujem crkvena zvona
iza svojih misli ostavljam tek srušeni most

ni korak za prošlost ni pogled unaprijed
briga me za precizne formule sigurnih rezultata
slijepe vizije u mojoj glavi čekaju na red
dosta mi je instant misli iz bučnih automata

pravim se da ne čujem urlik vijesti sa radija
broj mrtvih u porastu, temperatura u padu
od ove nedodirljive vlasti vlada samo anarhija
isti ljudi za druge ideale jednako kradu

žurni koraci gutaju asfalt pod okriljem tmine
u red za crni kruh, u novi dan pun neizvjesnosti
praznih džepova, gladnih usta u korist domovine
živeći u svetoj zemlji u kojoj se svaki dan posti

u ritmu potpetica ne prepoznajem poziv na ljubav
sve se svodi na igru preživljavanja po cijenu laži
svojim slijepim vizijama samo želim očuvati stav
čuvajući ga u snovima kao na mrtvoj straži

sakriven u tami švercam se još jedan dan
kontrolori sudbina ionako zaboravljaju na mene
svaki put kada ih čujem pobjegnem u san
krijući se od njih kao od vlastite sjene

hladni zidovi dovoljno govore o vanjskom svijetu
želim sačuvati barem malo topline iznutra
ne želim više prepotentnih glupanima glumiti metu
zatvarajući oči ne želim gledati rađanje jutra

- 10:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.12.2010.

KADA KRENEŠ LICEM U VJETAR

(1988.)

kada kreneš licem u vjetar
oči se napune suzama i usne osuše
kao da sjenke prodiru kroz tebe
smijeh zastaje, padaju zastave
kada kreneš licem u vjetar ne čuješ ništa
samo lupanje srca, ako ga imaš
kao da ulaziš u ponor, kao da sjenke postaju žive
i bol je stran, bol je suvišan
ako znaš način razbijaš zidove, kradeš poglede
sve misli su suvišne
stvari postaju drugačije od svojih imena
vrisak nije dio tvog glasa već dio tebe
duša se prazni kao po kazni
puštaš da nosi te osjećaj i ništa ne osjećaš
samo bubnjevi divljine negdje iz dubine
i kao da te zovu
propadaš kroz bezličnu masu koju zovu granicom svjetova
sjenke žele te odvesti
kada kreneš licem u vjetar
kosa postaje vihor a lice mrtvo
pitaš se koliko do kraja kao da oči vide kroz mrak
bez imalo slasti prepuštaš se strasti
kao da sjenke žele tvoj život u igri mrtvila
ne čuješ korake, samo putovanje krvi ako već nije postala led
zaustavljaš dah
kao da probijaš zvučni zid vriskom iznad glasa
nebo se otvara pred tobom kao more iz biblijske priče
ne osjećaš dodir koji te lomi
propadaš kroz tunel vrtloga i kao da sjenke pale svijeće
bol je stran, bol je suvišan
ako znaš cilj koji će ti vratiti moć
slamaš okove, poklanjaš poljupce
sve laži su potrebne
kada kreneš licem u vjetar
zvijezde iz očiju se ruše i suze se suše
tražeći vino sa usana, kao da sjenke piju za tebe
ostaci imperija se vraćaju iz ratnih pohoda
u tvojim rukama rijeke mijenjaju vječni tok
više ne znaš što želiš, samo trk u prazno
sve dok osjećaš prividnu čvrstinu a onda propadaš u nemir
mirisi ne postoje, nemaš vremena da ih raspoznaješ
sjenke su sve što vidiš ali o njih se spotičeš
kada kreneš licem u vjetar
ruke postaju lepeze a noge stroj
kao da sjenke prose uz cestu
princeze su zaspale, misli su zastale
ne mogu te ničim uzbuditi
možda samo sirenom uzbune, ako te probude
kao da sjenke nisu san
i bol je stran, bol je suvišan
ako znaš kad bacaš stihove
osuđuješ zlo koje izaziva zla
kada kreneš licem u vjetar
oči više ne postoje
usne nisu pijane i kao da sjenke kradu prostor
smijeh zastaje, padaju zastave
tišina para glas i bol u ušima je jak
ako osjećaš, ako još imaš tu moć
kao da sjenke iazivaju kraj i kao da probijaš svjetlosni zid
tim viškom tame u sebi
bol je sve što imaš i bol je suvišan
ako znaš sa čime pucaš u sebe
bojiš se straha a hladnoća je saveznik
i misli su suvišne u ovoj borbi svjetova
kada kreneš licem u vjetar

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.12.2010.

NA RUBU SAMOUBOJSTVA

(1988.)

noćas bih stavio svijet na dlan
i komad mokre zemlje
samo da si tu
razbio bih gradove
prognao bih gadove
upio svo vino kao more
ljubio bih nevino kao dijete
ali uzalud
davno ispijeni alkohol teče venama
kao da je oduvijek tu
sjenke postaju ljudi i ljudi postaju sjenke
osjećam te
ti si još tu, u meni
pomišljam na samoubojstvo
toliko daleko odavde čujem zvona kako zovu
ne želim otići
tisuće dana bez povratka guraju me dalje
u mom oku iskre bez topline
govorim da uzet ću otrov i raznjeti tvrdu glavu
ali isuviše me zanima kako je
da bih pustio da ode bez mene
znam da mi nedostaješ
otvorit ću vrata i vidjeti maglu
mrak zatvara pogled
plešući i gaseći sjećanja koja postaju pepeo
želim dodirnuti napon ali već unaprijed se tresem
gromovi nikako da me pogode
ili to samo ne želim otići
tamo negdje čeka me pakao
ali, ni ovdje nije drugačije
ti me još progoniš
osjećam te
podrhtavaš u mojim prstima ili to samo drhtim od hladnoće
noćas bih...., sve bih, samo da si tu
bilo tijelom ili s riječima
jer osjećam te
ti si još tu, u meni
ne postoji misao koja bi mi pomogla
na rubu samoubojstva
na rubu samovanja
ali isuviše me zanima kako je
da bih pustio da ode bez mene

- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.12.2010.

TUGA

(2007.)

tu je, unutra
tako se čvrsto stisla
tek poneki trag u oku
u njeno ime zablista
al ne dam da krene
da se pokaže svijetu
ta lavina iz mene
kad znam da je tu
nek ne znaju drugi
to što u meni gori
to što grize me polako
što novim očajem zbori
sad krenut ću dalje
još jednim korakom unatrag
i nitko me pratiti neće
nikome nisam dovoljno drag
tek usputni poznanik
čak i kao stariji brat
al sve te puste riječi
samo su poziv za novi rat
u kojem se bore tuga i sjeta
u kojem gubim kako god bilo
iznova ponižen čak i dobrotom
kad i tim su me bacili na dno
kad nitko ne želi više od mene
nikome nije dovoljno stalo
nema tu ničeg, baš ničeg za mene
a tražio sam bar samo malo

- 10:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.12.2010.

VRISAK U LUDILU SNA

(1988.)

razbijam čašu i pijem krv
pokušavam plakati
vrisak sna u stvarnosti
pokrivam uši ali čujem
lupam glavom u ogledalo i vrištim od bola
smirujem se na tren ispraznivši okvir
a onda opet vraćam film
govorim da se bojim i osjećam da ludim
bježeći iz tvojih ruku jer nisi željela shvatiti
nisi se htjela predati
iako si samo to sanjala, iako si gorjela
ali razum je tražio nemoguće a ti sada žališ
bježeći u nepoznato padam
kiša me udara
moj vrisak je jači od gromova koji me progone
ulice su preuske za tenkove koji me gaze
tutnjava brodskih motora zaglušuje misli
cijel armija protiv mog ludila
ljudi u uniformi me prate i odvode
budim se u ćeliji i tek tada svhvaćam da je stvarno
ponovo bježim kroz snijeg uz vrisak sna
osjećam ono staro ludilo i znam da je pravo
ne spavam, jer bol je stvarna
pokušavam srušiti napuštenu crkvu
dignuti plinom mašine u zrak
napuklim čamcem klizim niz rijeku i budim se pred potop
hladno je i mokar sam
vrisak ludila prodire do sna
vraćam se autostopom
ljudi me gledaju kao pijanicu koja ne zna kuda ide
bojim se svog lika u ogledalu
a onda me opet hvataju i tuku pod pritiskom svjetla
sude mi za zločin za koji ni ne znam
eksplozija me razara
spreman ubiti zabijam nokte u vrat
ubijam bez svijesti o sebi
bježim praveći rusvaj na cesti, kao na filmu
sirena mi odstranjuje bol primivši moj vrisak u sebe
a onda opet stajem i čekam da me vrate u san
moje misli nisu spremne
kako je strašno kada je stvarnost gora od sna
plačem kao dijete sakriven tminom
a onda me opet ti progoniš i želiš
ali nisam spreman za ponovni pokušaj ljubavi
pokušavam kroz prozor uhvatiti sunce
pokušavam kroz vjetar poletjeti u nebo
mrzim te zato što te možda i volim
niz moje lice putuje bol i nemam snage za dvoje
vrisak je jači i bježim uz jauk
bol me proganja, ovo nije san jer boli me
ili je san postao stvarnost
reci da je kraj dok me gledaš u znoju
nakon svih dana ludila u kojima nisam sanjao
pomozi mi da se više ne vrati
ili je još tu
tako sam blizu ponora koji me želi progutati

- 09:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.12.2010.

OGLEDALA

(1987.)

bježim niz planine
trčim preko polja
samo da razbijem ogledala
ali još uvijek ne znam želim li to
svijet iza ogledala me ubija
nestvarne slike kradu stvarnost
bježim kroz šume
želim ljubiti zemlju
želim se roditi ponovo
samo da razbijem ogledala
ali još uvijek ne znam želim li to
suđeno mi je da vjerujem
da vjerujem da sam jedini
i još uvijek trčim
preko svih tih svjetova
moje podsvjesti
samo da razbijem ogledala
ali još uvijek ne znam želim li to

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.12.2010.

VEČERAS

(2007.)

večeras
večeras bih volio biti uz tebe
gledati te kako dišeš
kako se smiješ
večeras bih volio mirisati tvoju kožu
netom okupanu mirisnom kupkom
osjetiti na daljinu okus meda na usnama
i usnama dotaći med
večeras bih volio dodirivati ti kožu
kliziti prstima niz nju
upijati u sebe svaki tvoj drhtaj
i drhtati uz tebe
večeras bih volio šutjeti
slušati tebe kako mi pričaš vesele priče
slušati smijeh između riječi
i šapate između redova
i uzdahe
večeras bih volio tihu glazbu
negdje u pozadini naših misli
koja će nas uspavljivati, i uspaljivati
koja će nas gurati u snove
koje ćemo budni sanjati
večeras bih želio vidjeti kako me gledaš
očima koje gledaju ljubav
očima koje me zovu k sebi
u dubine koje nas griju
večeras bih želio biti netko
netko tko je dostojan svega toga
netko tko je dostojan tebe
koga ćeš zaista htjeti
kome si spremna dati
jednu večer zauvijek

- 10:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme