Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 20.12.2010.

KADA KRENEŠ LICEM U VJETAR

(1988.)

kada kreneš licem u vjetar
oči se napune suzama i usne osuše
kao da sjenke prodiru kroz tebe
smijeh zastaje, padaju zastave
kada kreneš licem u vjetar ne čuješ ništa
samo lupanje srca, ako ga imaš
kao da ulaziš u ponor, kao da sjenke postaju žive
i bol je stran, bol je suvišan
ako znaš način razbijaš zidove, kradeš poglede
sve misli su suvišne
stvari postaju drugačije od svojih imena
vrisak nije dio tvog glasa već dio tebe
duša se prazni kao po kazni
puštaš da nosi te osjećaj i ništa ne osjećaš
samo bubnjevi divljine negdje iz dubine
i kao da te zovu
propadaš kroz bezličnu masu koju zovu granicom svjetova
sjenke žele te odvesti
kada kreneš licem u vjetar
kosa postaje vihor a lice mrtvo
pitaš se koliko do kraja kao da oči vide kroz mrak
bez imalo slasti prepuštaš se strasti
kao da sjenke žele tvoj život u igri mrtvila
ne čuješ korake, samo putovanje krvi ako već nije postala led
zaustavljaš dah
kao da probijaš zvučni zid vriskom iznad glasa
nebo se otvara pred tobom kao more iz biblijske priče
ne osjećaš dodir koji te lomi
propadaš kroz tunel vrtloga i kao da sjenke pale svijeće
bol je stran, bol je suvišan
ako znaš cilj koji će ti vratiti moć
slamaš okove, poklanjaš poljupce
sve laži su potrebne
kada kreneš licem u vjetar
zvijezde iz očiju se ruše i suze se suše
tražeći vino sa usana, kao da sjenke piju za tebe
ostaci imperija se vraćaju iz ratnih pohoda
u tvojim rukama rijeke mijenjaju vječni tok
više ne znaš što želiš, samo trk u prazno
sve dok osjećaš prividnu čvrstinu a onda propadaš u nemir
mirisi ne postoje, nemaš vremena da ih raspoznaješ
sjenke su sve što vidiš ali o njih se spotičeš
kada kreneš licem u vjetar
ruke postaju lepeze a noge stroj
kao da sjenke prose uz cestu
princeze su zaspale, misli su zastale
ne mogu te ničim uzbuditi
možda samo sirenom uzbune, ako te probude
kao da sjenke nisu san
i bol je stran, bol je suvišan
ako znaš kad bacaš stihove
osuđuješ zlo koje izaziva zla
kada kreneš licem u vjetar
oči više ne postoje
usne nisu pijane i kao da sjenke kradu prostor
smijeh zastaje, padaju zastave
tišina para glas i bol u ušima je jak
ako osjećaš, ako još imaš tu moć
kao da sjenke iazivaju kraj i kao da probijaš svjetlosni zid
tim viškom tame u sebi
bol je sve što imaš i bol je suvišan
ako znaš sa čime pucaš u sebe
bojiš se straha a hladnoća je saveznik
i misli su suvišne u ovoj borbi svjetova
kada kreneš licem u vjetar

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se