Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 29.11.2010.

SAN SA CIGANIMA

(1989.)

sobe bez prozora
sobe bez vratiju
cigle još padaju u blato
stare krpe čuvaju od hladnoće
ruke su stegnute poput leda
bježim pred gradom
ali da li sam ovdje pronašao spokoj?
sve kuće liče jedna na drugu
a sve manje liče na kuće
cigani sviraju moju stvar
i svi je pjevaju kao himnu dok mene progone
pomozi mi ciganko, moje noge su umorne
dodirni me i reci mi da sanjam
blještave oštrice traže me
psi čuvari prepoznaju me, mada nikada nisam bio tu
tvoje crne oči žele me sakriti
tako bih rado potonuo u njih
vi cigani još znate živjeti
u vašim pjesmama nema bezdušnosti
a ja kao da sam sve izgubio
kao da je nekada sve bilo drugačije
kao da sam i ja imao dušu
zato su me zvali vašim imenom
a sada sam tu kraj vaših ognjišta, u kući bez krova
nema ničeg osim starog rasklimanog kreveta
zaštiti me od zla
progone me ljudi bez lica
pričaj mi o svojoj sudbini
poljubi me usnama bez leda
kreni ka meni i uđi u tijelo stranca koji te tako želi
čujem ih kako dolaze
čujem njihove korake
požuri i spasi me
dođi i reci mi da sanjam
ovo cigansko naselje uz rijeku
sobu bez prozora i vrata
sve je pomalo magleno
cigani lete u nebo i nestaju
povedi me sa njima ili me probudi što prije
blještave oštrice lete ka meni
bol je jača od stvarnosti
osjećam ljepljivu krv
daj da te barem poljubim za kraj
ako sada umirem
ili samo sanjam
i nije važno što dolaziš prekasno
samo me zapamti kakav sam bio
i sjeti se da sam se osjećao kao jedan od vas

- 09:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme