Bruno Šantek - brutek

subota, 30.10.2010.

SUNCE S KOJIM SAM SE RODIO

(30.10.1992.)

kažu da je bio lijep i sunčan dan kada sam se rodio
vrišteći uletjevši u svijet bez nade i zraka za mene
zarobljen zlom kojeg se još nisam oslobodio
i baš ništa dobrog nije mi donijelo vrijeme

srebrno nebo plače umjesto mene danas
ni sunce više nije kao nekada na mojoj strani
lutam pogledom očajno tražeći spas
umorno tijelo nema više želje da se brani

listopadske kiše pokušavaju mi razbistriti misli
pitam se gdje sam, što sam i tko sam
izbubljen kao suza koju skrivaju obrazi pokisli
ništa mi nije jasno i ništa više ne znam

a možda je to samo ovaj dan kriv za sve
kada bih se trebao veseliti i radostan biti
ali ne vidim ni jedan razlog za lude provode
ni očaja ni tuge nema da bih mogao piti

osjećam se tako praznim kao da ne postojim
u pokisloj praznini ne pronalazim ni jad
od svih tužnih rješenja se samo zaborava bojim
dok mi stranci govore kako sam prokleto mlad

a ja više ni ne vidim početak već samo kraj
pravim račune za prošlost a sutra ni ne ne čekam
srebrno nebo plače kao pred zadnji oproštaj
čak se ni sunca za rođendan više ne sjećam

a možda mi zapravo samo to sunce nedostaje
sunce s kojim sam se rodio one davne godine
pri samoj misli na njega toplije mi postaje
njegov sjaj još krije se sred moje mračne praznine

- 15:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se