PREKASNO
(1988.)
samo stranci u ovoj ulici bez izlaza
u ovoj ulici bez povratka
uzalud svečanost, parada i ples
sada je prekasno da uhvatim korak
njene oči sve manje zovu
uvijek kasnim
moje polje je usko
tek toliko da orem svoje brazde
u ovoj tmini ne vidim međe
pomalo me je sram
ali sada je prekasno da uđem u igru
njeno tijelo više nije za mene
drugi je love u gustoj magli
uvijek kasnim
poznanstva su krhka
kao svijet se lome
brzina i svjetlost u pijanoj glavi
vino je krivac za ravnodušnost
a možda bih plakao kada bih shvatio što gubim
ali sada je prekasno da ubijem stvarnost
i za moje riječi da pronađu zvijezde
kraj njenog lika drugi se bore
uvijek kasnim
jurim punom parom u propast
uvijek krećem sa starta kada trka već završi
i tad trčim u krivom smjeru
samo su zidovi u toj slijepoj ulici
u mraku koji grize oči
znam da je kasno
jer uvijek stižem prekasno
možda bih i zaplakao ali preslab sam za to
volio bih da je tu
možda jednom...
možda negdje...
uzalud se nadam
znam da je nikada više neću sresti
nisam ja te sreće
|