Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 30.08.2010.

POMOZI MI

(2003.)

koliko još koraka da napravim
dok ne stignem do tebe
pomozi mi
reci mi gdje je granica
i da li ona postoji
između naših želja
ti, koja me prizivaš tamom
ja, koji se bojim svjetla
ti, koja prikupljaš žrtve
ja, koji želim međ mrtve
jer ovog me života sramota
iako je ponos jedino što imam
što onda ne valja u toj priči
pomozi mi
daj mi odgovore
ili nek se tvoja vrata otvore
nek se otkrije granica
između naših želja
ti, koja se odupireš sjaju
ja, koji veselim se kraju
ti, koja se pakosno svetiš
ja, kojem već odavno prijetiš
koliko još udaha preostaje
dok ne izdahnem za tebe
pomozi mi

- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.08.2010.

LUTANJA DO SMRTI

(1987.)

zatvaram oči i vidim daljinu
koja me priziva i bježi od mene
znam da je nikada neću stići
užareni asfalt prži stopala
otvaram srce i osjećam divljinu
ona me razdire i baca na stijene
a njima je teško prići
put do njih prepun je budala

slamam okove i čujem zvuk
koji prodire do podsvijesti
teško je pronaći lutanja
koja ne vode u pakao
spajam okove i otkrivam muk
koji me želi nekuda odvesti
u njemu sva ona šaputanja
zbog kojih sam nekada plakao

lutam kroz duboku noć
kao dno jezera ili očiju
noć stvorena za porok i alkohol
ili provod s lakim ženama
uzimam zrak kao ispomoć
ceste i putevi se smiju
u meni i vakuum i prošlost i bol
adrenalin više ne teče venama

zatvaram oči i vidim sjaj
jezero sna sve je pliće
usne se miču al srce je nijemo
kao i hladne, nevjerne oči
osjećam da dolazi kraj
netko me zove i viče
veži se, polijećemo
smrt je jednom morala doći

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.08.2010.

DRUGA

(2007.)

oprosti, al danas mi treba bilo tko
da me smiri, da mi razum vrati
i ništa mi nemoj uzeti za zlo
sve dok me ovaj nemir prati

znam da te s ovim pomalo i vrijeđam
što samo zbog druge ti sada si tu
al više ni tren ne mogu biti sam
kad cijelo bi biće bilo uz nju

pričaj mi priče, stvarno te slušam
jer zaista ne želim svoje misli
i cijelog bih sebe sad da ti dam
pa sve što poželiš ti iskoristi

čak nije mi stalo ni dal ti se gadim
udaraj me, vrijeđaj, čini što želiš
čak i ako misliš da to stalno radim
ko ti što me sada sa drugom dijeliš

neću ti reći ni dal je volim
niti ću to sebi slagati u oči
samo mi pomozi da nju prebolim
možda će to zbog tebe zauvijek proći

zatvori me grubo u svoj svijet
i ne daj mi da vidim baš ništa vani
oduzmi mi krila da ne pomislim na let
čvrsto između mene i iluzija stani

oprosti još jednom, ako ti to što znači
zagrli me snažno i zadrži uz sebe
možda zbog toga postanem jači
možda na kraju ostanem uz tebe

- 09:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.08.2010.

IMA LI KOGA

(1992.)

dva pucnja kroz čemprese u mrak
ima li koga sa one strane
odnos snaga se mijenja i konačno si jak
da li će to zaliječiti sve tvoje rane

oluje ratova kao da imaju novu katarzu
miris baruta preseljen s ratišta na ulice
prema prijatelju se odnosiš kao prema strancu
pucaš dok ne opravdaš svoje krvavo lice

uz brdo alkohola psuješ nebo i boga
kao da tamo ima nekog tko će te spasiti
želiš slavu i ordenje kraj imena tvoga
ali dušu ti više nitko ne može vratiti

još jednom, i ponovo ti ne znaš za sebe
pokušavaš sve pretvoriti u labirint nasilja
naviknut na rat misliš da nema drugog za tebe
drugi su se u međuvremenu domogli izobilja

samo gledaš kroz bijes i očaj gubitnika
samo u borbi pronalaziš strast da te nosi
neobrijan, pijan, svi se plaše tvog lika
samo šapatom govore jedni drugima tko si

udaraš u stakleno zvono u koje si zatvoren
udaraš u zidove očaja tražeći izlaz
ne želiš biti dio mase i zaboravljen
nisi se ti borio da tek sada osjetiš poraz

razbijaš i bacaš čaše makar ti to brane
ne poznaješ nikog sem svog svijeta ludila
i nikada ne pitaš ima li koga sa druge strane
nekog zbog čega bi ti se savijest probudila

ali ti odavno ne sanjaš nježne djevojke
ne pratiš utakmice i ne pamtiš sretne dane
pretvoren u masu bijesa grliš samo oružje
i baš te briga ima li koga sa one strane
i

- 08:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.08.2010.

ŠARENE BOJE SNA

(1991.)

ti nosiš zaborav kao zarazu
stalno u meni vidiš veliku nevolju
i sve što sam gradio sada ratovi ruše bez duše
čak se i ti pretvaraš u neko čudno oružje
koje nanosi bol a rane se ne vide
ni mrak kišne noći ne pomaže da osjetim snagu
probudi me i reci mi istinu
gdje je luna koja je nekada bila na nebu
gdje je san koji sam nekada sanjao
da li to mrak sve guta i sakriva u sebi
i kiše ispiru sve mirise i šarene boje sna
zar su sve duše okovane zlom i mržnjom
zar svi žele samo ratne trube i zastave
gdje li se skrila ljubav u ova teška vremena
ni tvoje oči više ne kriju zagonetke i toplinu
a ja znam da ti možeš pokrenuti lavinu u meni
i svjetlo koje sjajit će u mojim očima
kad pomislim na nešto lijepo, to si ti
mažda baš zato što znam da nikada nećeš biti moja
zato što oboje volimo samo slobodu
zašto i dalje tvrdiš da život je divna stvar
kada od njega sam dobio samo kazne i bol
kad me gaze oni s visina svojih nadutosti
a samo ti me možeš uzdići visoko
to možeš od prosjaka stvoriti princa
možeš obrisati znoj i suze sa mog lica
samo kad bi to htjela, mogla bi me spasiti
ali tvoja sudbina ne prolazi sporednim stazama
ti dijeliš svoje vrijeme kao milostinju
ti ne daješ ljubav već samo pokoru
i prekrivaš tminom moje šarene boje sna
ne želiš mi pomoći da zaboravim rat
ni pokazati mi izlaz iz beznadne stvarnosti
u ovoj mračnoj komori jedini izlaz si ti
i samo jedan tvoj osmijeh bio bi dovoljan
u ovo vrijeme mržnje, osvete i smrti
da osjetim nešto potpuno drugačije od svega
nešto što bi me uputilo na pravi put
i možda bih napokon otkrio i saznao
zašto ni sunce više nema dovoljno svjetla da pobijedi mrak
gdje su tragovi koje sam ostavljao za sobom
i koliko će još snova biti bez boje
utopljenih u moru praznine, očaja i tame
ili će to vječno trajati
i ni tvoja mi ljubav neće pomoći
samo ćeš mi zaborav pokloniti

- 17:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.08.2010.

TUGA U MENI

(2006.)

koja se tuga u mene stisla!
i suze same žele pobjeći niz lice,
oči peku od siline bola....
bez razloga,
bez imena,
bez ijednog šapata da me iznutra proganja.
samo sivilo dana,
kiša koja daje ritam očaju,
i - samoća.
ni glazba s radija ne pomaže,
ni bijes na samog sebe,
ni glasovi džungle iz daljine.
koja se tuga u meni stisla!

- 13:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se