Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 08.03.2010.

PREZIMLJAVANJE

(1994.)

nemam snage više ni za sebe
kako onda mogu tebi pomoći
svako malo netko mi snove sjebe
od svega želim samo pobjeći

a gdje si tu ti, hajde reci mi
pokušaj se u toj zbrci negdje pronaći
gdje da čovjek kao ja sigurno prezimi
tvoja toplina samo mi noću nešto znači

ne osluškuj te zvukove iz mene
to samo se u grudima opet bitke vode
stara tuge me lome na smjene
i često poželim da sve već jednom ode

što god da kažeš, što god da činiš
ne prodire duboko, mada si mi draga
bolje bi bilo da me samog ostaviš
da ne budeš tu kada sve pošaljem do vraga

jer u meni je bijes, i očaj, i jad
sve tuge odjednom nanose mi bol
vrisak samoće koji bi probudio grad
dok bacam te prazne karte na stol

sada idi od mene, polako i bez buke
pusti da tišina završi priču o nama
nek ne grle me više tvoje tople ruke
ne psuj me i ne plači, ostani dama

i zima će proći, puna hladnoće i ludila
bez nas, kao što nas ni bilo nije
nek ostane samo spomen da si me ljubila
da me bar to sjećanje zauvijek grije

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se