Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 14.12.2009.

PRVI SNIJEG

(1988.)

bijelo je vani
opet je prvi snijeg probudio nemir
opet se hladnoća skuplja u meni
i sva sjećanja jača od zaborava
kao da snijeg prekriva moje tijelo
i plavetnilo koje sanjam
drhtim
bol u grudima je jača od svega
želim izaći iz ove ćelije
poći negdje gazeći po snijegu
moj poremećeni um plače
nevina bjelina pali plamen
grudi se napinju i stenju, jauk je jači od zvuka
tako bih želio nekoga tu
djevojku koja bi me mogla smiriti
ili vino da me uspava
pjevajući tugaljive pjesme mojim glasom
više nema odsjaja sunca, samo mećava
samo odsjaj bjeline i hladnoća koja dolazi
ni tamnog neba nema
neko potmulo sivilo je mjesto mraka
sjenke promiču, zatrpani automobili ne pružaju otpor
svjetla su veličanstvena i igra pahulja u njima
djeca vrište od sreće
i ja bih da mogu izvući zvuk iz sebe
prvi snijeg me pali, razlozi me ubijaju
cilj i dalje bježi
samo se vjetar bori sa mnom ne želeći biti rob
kako bih želio da je netko tu
da me netko voli
ili barem da osjetim miris vina
da lakše umrem
smrznut i sam
pod svijetlećim plaštom prvog snijega

- 10:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se