Bruno Šantek - brutek

srijeda, 05.11.2008.

OVDJE JE KRAJ

(2005.)

ko da se kamenje
kotrlja na mene
ko da me sudbina
lupa po prstima
i kliče: nema dalje
ovdje je kraj i sve staje
baš sve odjednom
i toliko o tome
tu sva se nadanja lome
nema žalbi i priziva
zalud se viša sila doziva
sve se je skupilo u jednom danu
i sve se je srušilo baš na mene
sve kiše i suše
svaka oluja u meni puše
sa svih stana, odasvud
ukopan ko spomenik ne znam kud
ko da me već oplakuju
prekrivaju zemljom i nestaju
još jednom bez zraka
još jednom sred potpunog mraka
ne želim se boriti
tu nema pomoći
sad ću zauvijek otići...
- 09:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.11.2008.

NI TRAGA

(2007.)

šutjeti, skriti se negdje
tek iz daljine gledati svijet
zaboraviti, ugušiti želje
pa u tišini spokojno mrijet

neće ni arka tu više pomoći
sada su to drugačiji potopi
toj se oluji ne može pobjeći
kada led se zauvijek otopi...

oblaci silni pokorili su nebo
sivilo duša se ogleda u svemu
spušteni zastor na varljivo ljeto
ni malo topline ne nađoh u njemu

željeti, pa makar dotaći dno
potonuti u tu mutnu rijeku
plakati, da ne vidi nitko
suzama koje samo iznutra teku

zaboravit laži jer ne služe ničem
iz dana u dan samo sebe lažem
dosta mi je da pred svima uzmičem
da nitko ne sluša ono što kažem

tuga je stisla i ovo malo nade
boli svaki novi uzdah za strašću
sve mi se više sva ta lica gade
na svakom mi koraku za vrat dahću

pobjeći, stati, nevidljiv biti
pa nek to sve ode do vraga
zaboravljen, nitko neće suze liti
od mene neće ostat ni traga

- 10:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 01.11.2008.

OTKARTAT ĆE ME

(1990.)

muka mi je
toliko stvari mi ide na živce
sama pomisao na njih stvara mučninu
gubim se sred zamagljenih puteva
moje ime progutat će cesta
jeftine djevojke postaju više od igre
sve se okreće protiv mene
zlo mi je i od karata i od vina
a to je znak da kraj je
povraća mi se od pomisli na dan
tako bih želio jednom zaspati zauvijek
mučeći oči pod lošim svjetlom
šaram rukama igrajući se sjenkama
remetim ritam svjetlosti
gazim prstima po zidu
hladnim dlanom pokušavam rashladiti uzavrele oči
sve mi se gadi
a dio sam igre koja je gora od svega
tako nisko sam pao
mirišem na ljetne farme
glumim da sve je u redu a trulež se taloži kao pepeo
osjećam težinu u glavi
što li je to odjednom ušlo u nju
cijeli život na ništa ne mislim
osim na san i kako da prespavam dan
kako da noćima ukradem svjetlo
i stopim ga u svoju tminu
kako da sakrijem mrak
i cijeli svijet dignem u zrak
sve mi se gadi
ovaj život je tako prazan i tužan
a kad odem sve će biti smiješno
kraj mog odra će pričati šale
nakon što niz lice proleti sav bol u trenu
na nečijim će usnama zatitrati krik
nečiji će uzdah pojačati maglu
a svijet će se i dalje okretati
ni na tren neće stati da me u svemir isprati
zemlja će me vući k sebi i tražiti da se izgubim u njoj
al ja bih ipak rađe neki plamen svoj
muzika će treštati u ritmu misli
samo će u mojoj sobi carovati tišina
skupit će se rodbina i prijatelji
pit će i jesti na račun moje smrti
uz alibi da sam živio
a onda će me otkartati i kao da me nije ni bilo
svi će nastaviti po svome putu
a kocka će se i dalje okretati
- 11:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme