Bruno Šantek - brutek

subota, 13.09.2008.

POŽAR

(2006.)

bistrinom me uvlačiš u sebe
i vlažnim mi očima kazuješ put
sanjivim glasom raspoznaješ zvijezde
i mjesec blijed, napola otrgnut

malo je hladno, ali dah me tvoj grije
ko topli vjetar, ko strast života
dok buja u meni, dok glasno se smije
i ničeg ga pred tobom nije sramota

proždirem zrak ko najveći gurman
apetit za tobom me čini jačim
sav svijet oko nas je najednom stran
sve maske sa sebe bezbiržno svlačim

silinom me svojom stapaš sa sobom
lomeći u meni i posljednje barikade
dok sve se oko nas pretvara u lom
ovdje tijela naša novi svijet grade

koraci iz daljine nam donose jutro
ali jedno uz drugo smo skriveni od svjetla
pripijeni, spojeni, baš kao jedno
još jedan smo požar ovoga ljeta

ne želimo nikog da nas ugasi
nek traje dok posljedni atom ne izgori
možda baš pepeo na kraju nas spasi
da se iz njega jednom bolji svijet stvori


- 11:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se