Bruno Šantek - brutek

srijeda, 23.07.2008.

BINARNI POREMEĆAJ

(2007.)

zbogom
i ne pitajte više za mene
ja ne postojim
ja samo sam virtualni lik
taj trun sumnje što sam budio u vama
tu želju da možda postanem i stvaran
to bio je tek trenutak slabosti
binarni poremećaj
nula je na tren poželjela postati jedinica
ali je ipak ostala samo ništica
dani prolaze u istom ritmu
i sve će ostati isto kao i prije
to moje mjesto naoko prazno
već je u biti nadomjestio netko
ni tragovi nisu bitni u priči
taj lik koji ste znali više ne postoji
te riječi sad su bez podloge
kad ugasim svjetlo više se ne vide

- 12:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 18.07.2008.

TU

(1998.)

u tren sam izašao iz vode
i korakom jednim stupio u nebo
hodao sam tim beskrajnim morem
bez umora i umornih misli
osjećao nisam ni samoga sebe
tek samo vjetar što oblake nosi
tu bio sam ja
a dolje bila su polja
i vode su mirne tekle
tu duboko dolje ispod krovova
iza prozora gdje tama se krila
tu ona je bila
a ne znam da li sama
i da li s mislima o nečemu što znam
poneki bljesak kojeg sam dio
ili sam i za nju već odletio
dok netko je drugi tu
sa moje strane na jastuku
dok ovdje vjetrovi i dalje pušu
dok more me neba sve više guta
gdje sad da stanem
kud da me novi korak odnese
svaki korak dalje od nje
bol je kojim kažnjavam sebe
jer ona je tamo gdje mi je srce
ali ja više nisam tu

- 12:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.07.2008.

UMJETNO

(1994.)

u mojoj sobi sve je umjetno
umjetne statue
umjetne slike
i moj osmijeh
samo bol zaista osjećam
zato bježim van
koračam usnulom ulicom
odavno gluhom za tvoje korake
uživam u ratu sa sobom
dok brojim sjene i pločnike
i sve što radim je uzalud
uzalud bijes
uzalud san
uzalud tražim te
samo ti me stvarno ne voliš
nikada me nisi voljela
sve sam to umislio
sve je bilo umjetno
tvoji poljupci
orgazmi i dodiri
umjetni pogledi
samo sjećanja su stvarna
kuda od njih da pobjegnem
kroz umjetne parkove
na umjetne trgove
uz umjetne građane
samo stari grad je pravi
a i on sve manje
čak me ne prepoznaje
sve zbog moje umjetne pojave
plače mi se a smijem se
ionako samo bol ostaje
uzalud
i on umjetan postaje

- 11:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 12.07.2008.

PJEŠČANI SAT

(1995.)

pijesak spremljen u vrijeme
sipa svoja posljednja zrna
čekam da zadnji vlak krene
na putu do vječitog sna

pješčana dina raste polako
gube se dani uz mirise kiša
sve što me guši guši me jako
u svijetu punom lutaka od pliša

vjetar će jednom raznjeti sve to
pješčani sat razbit će netko
i što će ostati sasvim je svejedno
svijetom ionako vlada zlo

doći će jednom i velika plima
zaustaviti zauvijek taj prokleti rat
i donijeti ljubav, ako je još ima
svo vrijeme će postati tek pješčani sat

koračam pustinjom kroz more vremena
svako zrno iza predobro znam
svejedno što nigdje nema mog imena
ionako u ovoj pustinji ostajem sam

- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.07.2008.

UČINI PRVI KORAK

(1997.)

učini prvi korak
ja ne mogu
ja ne znam kako
učini nešto
pomozi
ja ne mogu više tako
ja sam sam
i više nisam radostan
vrijeme me je zgazilo
osjećam okus blata
sakrij me u mraku
pokrij me svjetlošću
prepoznajem potjere
u svakoj novoj buci u gradu
u svakom tamnom oblaku
kao da dolaze po mene
kao da dolazi vrijeme plaćanja
ukradi me od njih
učini prvi korak
ti znaš što treba reći
što treba učiniti
ja ne znam
ja nemam snage za to
učini bilo što
pomozi
ja ne mogu više tako
ja sam sam
a s tobom bih bio radostan

- 15:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 08.07.2008.

KAKO BORITI SE SAM

(1998.)

gradovi su puni
a ipak pustinja
sve je manje ljubavi
a sve više prevara

oko mene ljudi
a nigdje čovjeka
vidim samo prazna tijela
a gdje je duša nestala

sad je došlo takvo vrijeme
nemam što izgubiti
i dok svi su protiv mene
ja se neću predati

kako boriti se sam
opkoljen od prevara
dok mi lica s naslovnica
žele reći tko sam ja

kako boriti se sam
u tom svijetu punom zla
i to što jesam nije važno
ionako sve je prevara

- 21:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.07.2008.

NEMA TE

(1995.)

nema te iznad polja, gradova
iznad oblaka od žutih kiša
sve se je skupilo u meni
kao da me pritišće sve, samo ne ti
samo miris izgubljenih ljubavi
suho lišće bivših pjesama
ostaju otisci na staklu
od mojih pogleda u mrak
ostaju zgarišta od bitaka
tko gubi a tko dobiva
kad samo zemlja će ostati
a zemlja je krvava
nema te ispod cijelog svemira
u mome moru nemira
sve je istopljeno kao sunce
ali ništa me ne grije
ništa da ovu tamu razbije
samo miris potrošene strasti
par kaplji znoja kao pokora
a ti čak nisi ni prisutna
ostaju izgubljene rime
par ruža osuđenih da venu
ostaju porušene duše
kao sela koja više ne postoje
samo pepeo će ostati
nešto malo da sa mnom zemlju nahrani
a ti ćeš me ponovo gaziti
na krvavoj zemlji od pepela

- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 04.07.2008.

PUT ZA MENE

(1995.)

moja je postelja prazna
u njoj još samo spomen na tebe
tvoj miris kao kazna
i riječi za kraj što me slijede

u sobi se igraju bezlične sjene
u mraku nastaju neka nova lica
dok svijet se okreće i bez mene
kao igračka lopova i propalica

tu nema mjesta za nas
mi više nismo što smo bili
teško je tu pronaći spas
svi su se već u taj mrak zbili

moja je sudbina znana
i ja ću nestati u moru ljudi
kao lik iz starog romana
kojem se za tuđi zločin sudi

u sobi topi se svjetlo
nevidljiva ruka mrak mi pali
ostajem nijem na sve to
za nešto više tu netko fali

možda ti svjetlo mi možeš naći
u svijetu koji bez tebe pratim
pokaži mi vrata gdje mogu izaći
pokaži mi put da tebi se vratim

možda ti odgovor znaš na sve
tko me to gura niz ove stijene
vrati mi svjetlo, vrati mi sne
pokaži mi put koji je za mene

- 11:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 02.07.2008.

POVIJEST JE KUČKA

(2001.)

povijest je kučka koja me progoni
svaki put kada pomislim na tebe
i tvoj miris me podsjeća na nas
i tvoj glasni smijeh
i tvoj goli struk
i naš muk
a ti si prošla ratove
ti si prošla druge svjetove
i sve to bez mene
od obale do obale
od stijene do kolijevke
sve se je promijenilo u nama
ma koliko željeli biti isti
nema načina da se vratimo sami sebi
sve su to tuđe priče
sve su to tuđi snovi
mi više nismo isti
mi više nismo mi
i svejedno je koliko je još dana pred nama
i koliko li je priča iza nas
i koliko li je još snova u nama
baš ništa od toga nema smisla
sve potrage su uzalud
pogotovo ako tražimo unatrag
a toliko toga me progoni
svaki moj osmijeh je nova tuga
koja će me sutra boljeti
a danas te hrani vedrinom
kao i mene tvoj stari miris
tvoj blagi dodir i pogled
smijeh koji još topi led
i šapat samo za mene
makar više ne govori isto
ali nije to ni presudno
povijest je ionako prevrtljiva kučka
a ja sam smiren jer to znam
dobro je dok smo još tu...

- 11:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se