Bruno Šantek - brutek

subota, 31.05.2008.

S ONE STRANE GRANICE

(1997.)

snovi troše me
više od požude
više od tebe
ali valjda nešto postoji
s one strane granice
sva ta lica iz podsvijesti
sva ta neba i gradovi
stepenice i uski stanovi
pustinje i puni trgovi
draga lica što su otišla
ljubav koja me je prevarila
tvoj smijeh i nesreća
tvoja bol i tvoja pomama
moja vrućina i izgužvana postelja
sav taj znoj i umor poslije sna
ustajem kao mučenik
liježući kao izgubljeni ljubavnik
snovi guše me
više od prašine
više od tebe
ali i tamo sloboda je prekratka
tek novi most
tek stari provod
kao deja vu
duboko u tom bunilu
sanjaš li kao i ja
valjda nešto postoji
s one strane granice

- 22:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.05.2008.

LOVE STORY

(1990.)

kao prognana djeca borimo se protiv sebe
beskonačan kraj nam prijeti
ovaj put je ozbiljno
osjećam da želiš otići
idi onda, ali vratit ćeš se
nema te stvari koja je jača
siguran sam da si pogriješila za mene
ja sam tvoj
ja sam onaj koji te najviše voli
i lud sam što te volim
tako mi barem kažu
ali zidovi nisu važni
srušit ću ih ako treba
i ovo malo ljubavi što sam čuvao za sebe
poklonit ću tebi
jer cijeli život sam te volio
a možda i duže
i kad demoni povjeruju da ne postoje
kad ludilo u njima polako nestane
priđi mi tihim korakom
s onim divljim uzdahom
i sjeti se svoje prošlosti
poželi da vrijeme ne teče
već tvoji sokovi umjesto njega
rekla si: život je čudo!
pa, pokaži mi kako to čudo nastaje
pokušajmo zajedno
polako i strasno
čvrsto me stegni i izgubi se u meni
i ja ću ući u tebe
daj mi sve
poželi me
vratimo osjećaje među nas
bilo koji put
bilo koji način neće nas razdvojiti
ne brini za mene kada pokušavam promijeniti vrijeme
mi smo cvijet koji ne vene ako to poželimo
tišina je sve što preostaje
nema velikih ljubavi, ali pokušaj
moja posljednja misao bit ćeš ti....
iako znam da je kraj
sve ovo je samo očajnički pokušaj
topiš se pred mojim očima
još jedna love story bez happy enda

- 10:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.05.2008.

SCENOGRAFIJA RATIŠTA

(1997.)

boreći se za dah
grabeći zrak za gušu
svejedno je postojim li
svejedno je što kažeš
znam što govorim
da li uopće postojim?
zar to igdje piše?
gdje su iscrtani tragovi
gdje su vječni zapisi
ni u tebi neću trajati
ljubav nije vječna
slagali su te tvoji tati
zanesenost je još kraća
poput daha kojeg tražim
tu na dnu ispod oblaka
dok prašina se nije slegla
od mojih davnih frka
svejedno je što kažeš
znam što govorim
više nikada ponovo
u tom svijetu više ne postojim
a i ti se pretvaraš
tako lako te je otkriti
loše su te učili tvoji tati
gluma je jedino što daješ
u ovoj predstavi bez likova
jer tu nema moga imena
jer tu nema tragova
samo scenografija ratišta
gdje bore se zrak i praznina

- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.05.2008.

SJEĆANJA II

(2006.)

svoj toj praznini ja dodajem slike
i sjećanjima davnim vraćam oblike
mnoge se od njih protiv zaborava bore
pa opet se iz dubine penju ka gore

ljubavi mnoge tad opet me bole
al i one me žene na tren ponovo vole
i ko da ih nikada izgubio nisam
i ko da zauvijek neću ostati sam

i strasti se jave poput neke plime
u vrtlogu uzdaha čujem svoje ime
ko da me doziva stara požuda tijela
svaka od njih predivna, uzavrela...

stare dobre se igre u meni miču
za svaki gol puni stadioni kliču
bezbrižno veselje mase dok uživa u igri
toga više nema, drugi klinci su stigli

putovanja, mjesta, mirisi, zvuci
ulje na vodi u svakoj trajektnoj luci
hlad dubokih šuma, planina iznad mora
sve je svježe ko svaka neprospavana zora

i mrtva mi lica dolaze u misli
svi su se na raport u njima stisli
meri i dražen, pero, sino, nacek
sve predivni ljudi, al kratak im vijek

- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.05.2008.

POKUŠAVAM PREVARITI SNOVE

(1997.)

pokušavam prevariti snove
i sve činim da te tamo ne bude
ali zalud
iskra u meni neda se
mada znam
mi nismo mogli zajedno
ali, da li je ovo bolje
da svak sad sam boluje
krive riječi, krive stvari
sve je stalo među nas
čak ni snovi nas nisu voljeli
lažne nade, lažna djela
srušili su grad od karata
sakrili naš dio svemira
sve je stalo
ali brod u boci neda se
ko da plovi da me k tebi odnese
a ja sam slab
pokušavam prevariti snove
zar još jedna noć sa tobom bez tebe
ali zalud
sudbina je prokleta
zašto da prođe kada može boljeti
a nema tebe da me ljubav izliječi
zar zauvijek ja ću snove tjerati
i sve je stalo
samo mrak se okreće...

- 10:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 21.05.2008.

NEMA DUŠE

(1990.)

još jedna noć uzalud
izlazak u prazno i povratak u ništa
vrisci na ulici, ponoćna svađa
još jedan kraj prve ljubavi
nema duše u nama više
sve se je pretvorilo u lov na novac
stare krize su prošle a nove došle
u jednom danu stariji stotinu godina
misli jure tisuću na sat
brže od vjetra, jače od kiše
gubim se u gomili zatupljenih ljudi
samo zato što postajem dio njih
moje rime su smiješne, a šale romantične
sve se je okrenulo naopačke
eh, da mogu zaustaviti svijet
da sve stane na tren
da udahnem zrak samo za sebe
da osvojim mir i postanem jak
ostale su samo pijane riječi
a sada kad ni ne pijem više
sve veći je vakuum u mojoj duši
grudi su prepune zraka koji ne želi natrag u prljavi svijet
jednom ću nožem napraviti otvor
slomit ću vezu između svjetova
svoju karmu pokloniti nekom tko je bolje sreće
kad već mene karta neće
pričaju se priče unaprijed znane
kristalne kugle ne isplate se više
leševi sami izlaze iz zemlje
i u očaju opet traže novu smrt
kao da je meni živom lako birati stazu kojom ću proći
a samo se pravi odgovor traži
u iskrenoj svađi stvarnosti i sna
kao i ponovni pjev pijanih dječaka
što u ponoć ko veliki teturaju ulicama
praveći se važni pred maskiranim djevojčicama
koje pod šminkom skrivaju lice
ako im išta ostaje poslije
škripa guma i vrisak daljine
daje mi nove vijesti pred san
još jedan je život odveo u smrt
ovu prokletu noć i predivni mrak
a ja bih želio biti dio tame
da i izvan mene caruje tmina
da svo moje crnilo stopi se sa svijetom
možda se tad lice istopljenog sela povrati u negdašnje stanje
ali uzalud nada kada umire sve
sve manje je duše čak i za najljepše sne
i kud onda da krenem
i što li da sanjam
bez imalo svjetla u svojoj praznini

- 11:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.05.2008.

IZA VELEBITSKIH PLANINA

(1990.)

razbijaš proljeće igrom po staklu
tvoji prsti unose nemir u mene
šum vjetra i zvuk gitare vraćaju me unatrag
eh, da je more sada tu
dodirnuo bih ti kosu
skočio iz mrtvila i potrčao
zaplivao ka pučini kroz pjeneće more
gledao bih tvoju sjenku na obali
dok te obasjava krvavo sunce
u još jedan jedinstveni sumrak
miris borova punio bi mi pluća
cvrčci bi cvrčali bez prestanka
a mi bi samo ponovo osjetili osmijeh
jedan od onih koji dolazi sam i ne vara
pa bih te poljubio
a ti bi me još voljela
tamo negdje iza velebitskih planina
s ove strane sve je prazno
samo crno vino mi govori sve
koračam kroz rashlađene ulice
u gradu bez sna
ko osamljeni stranac
tvoj korak sve više bježi od mene
kao da time želiš reći da je kraj
i svatko na svoju stranu nek krene
ja sa tobom a ti bez mene
zauvijek će tako biti
eh, a da je more sada tu
trčao bih plažama dok suze ne presahnu
skakao s opasnih stijena
davao svjetlo izgubljenim brodovima
sakrivao se iza kamenih zidina
gušio se slašću smokava
utopio bih se i zauvijek ostao na dnu
kad ti kao da nisi tu
više ljubavi u vinu no u tebi ima
osjećam to u pogledu tvom
otići ću zauvijek i sagraditi dom
s one strane velebitskih planina
možda tek tamo započnem pravi život
a možda mi i smrt ukaže milost
sve je bolje no praznina s tobom

- 14:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 17.05.2008.

DVA KONTINENTA

(1997.)

mi smo kao dva kontinenta
tako daleki i različiti
a nekada smo bili skupa
nekada smo bili jedno
i samo ocean je između nas
ta mora oluja i olujno nebo
i to je sve što nas spaja
kao da smo vječno osuđeni na to
tek poneki trag tebe u meni
tek poneki san zbunjujuć i strašan
i moj dio olujnog mora
valovi koji me bez milosti tuku
kao da ti ih sa svoje obale šalješ
tek poneka slika i riječi
kao oslikane stijene za sva vremena
ako poželim potražiti dokaz
bilo što da me uvjeri u prošlost
kao da nas dijeli milijun godina
kilometri povijesti i nevremena
kao da smo dva kontinenta
i briga nas što je s druge strane
kao da tamo ništa ne postoji
i kao da nikada se nismo sreli
kao da nam kora nije prepukla
ispod ostali smo tako slabi
strah nas je valova, bilo kakvih poruka u boci
dok u nama još lutaju zvijeri
tako slične i tako bliske
a ribe koje plivaju od obale do obale
svejedno je s koje strane
našom se smiješnom sudbinom hrane
jer nekada smo bili skupa
nekada smo bili jedno
a sada ko da nas dijeli milijun godina

- 10:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.05.2008.

ZRAK NA SLAMKU

(1990.)

i ja sam ko isus noćas hodao vodom
u snu
zvao sam tvoje ime
tražio tvoj ples u igri sjenki
tražio spasenje ili pribijanje na križ
ali ništa nisam našao
ni milosrđe, ni miran san
samo javu i mučninu
milosrdne sestre došle su spasiti moju dušu
zrakom na slamku
i opet mi utvare ulaze u san
šareni anđeli i ti
niz moje lice, osjećam, kliziš
dok tvoje ruke dodiruju mi tjeme
kao da želiš prodrjeti u mene
na neki svoj poseban način
tragovi na nebu kovitlaju slike
koje bih htio zadržati vječno
u mojoj ruci kora praznine
sve se je negdje rastopilo sa smijehom
šuštanje lišća, igra u vjetru
pritisak snova u punim grudima
pokušavam uhvatiti pticu
ispustiti zrak i ponovo disati
ali za jecaj sam svaki put preslab
kao da netko sve gura od mene
arena traži novog junaka
ali zar je sloboda toliko prazna
a i ja sam ko vrag noćas palio pustinje
u ime neba
tražio sam tvoju utjehu
ali kao da si nestala
ostao je samo bol i suosjećanje
spas života kojeg ne želim
milostinja od koje bježim
a onda su me kao logoraša pred mučenje skinuli
golog me pred svima izboli
i dali mi da još malo živim
zrakom na slamku
nikada neću biti tvoj
samo zato što ni meni ne daju da imam dio sebe
crveno sunce odlazi od mene
i moje oči crvene poput neba
drhtim pred naletima slabosti
tvoj lik mi iskače pred oči
govoriš mi kao anđeo s visina
da je dobro i da sve je u redu
ali ja sam oduvijek trčao ka suncu
a ono sad bježi od mene
a i ja sam ko josef k. noćas shvatao prevaru
pred vratima pakla
znao sam da sve je laž
sva obećanja su odjednom nestala
ostala je samo bijeda, i slika blijeda
trag očaja u očima dok sam gubio svijest
a onda su stigle potjere
sirene i plave prikaze
koje su me vezale kao bjegunca iz života
i umjesto dželata i omče oko vrata
milosrdne sestre vratile su strast u mene
zrakom na slamku
da li je bilo vrijedno truda
kad opet kao da sam blizu ruba
i uvijek će tako biti
zar cijeli život se u smrt vraćati
da li sam zaslužio to milosrđe koje ne želim
već samo jednom mirno zaspati
bez slamke za spas
bez misli o snu
bez misli o tebi
bit će bolje kad utihnu aparati
kad zazvone zvona
kad napokon umrem

- 11:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2008.

A ZAGREB JE PLAKAO

(1990.)

slomili su ograde
iskočili iz kaveza kao životinje
krenuli su gladni krvi
a drotovi su gledali
poneki se i smijali
a zagreb je plakao
mučne slike kroz stoljeća
za trenu su u svima proletjele
a trebalo je samo stisnuti zube
„nikada više rob u svom gradu“
ni krv ih neće spriječiti
kroz pognute glave proći uzdignuta čela
slomiti smisao ispraznog života
slomiti staklo nedodirljivog sna
samo da nas ostave da živimo kao mi
jer mi nismo ništa zgriješili
i krenut će na „nevine“ anđele
slomiti im krila
za sve njihove povlasti ih skinuti sa vlasti
i kad je poletjelo kamenje
krenula je lavina
nastao je pakao
a zagreb je plakao
rat na travnjaku
stampedo na ulici
plamen u očima i bolni jauci
grad kojeg gaze vlastiti čuvari
a djeca ga brane
ta djeca koja napokon imaju ime
ti purgeri koji se ponose time
svojim gradom
čitav život u jednome snu
svijetla blijede
oblaci dima i oči koje peku
suze bez nade i bez osjećaja
a zagreb je plakao

- 12:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.05.2008.

TKO SAM JA DA SE BUNIM

(1997.)

teško je sad
kad rijeke očajanja stižu
a brana popušta
svaki dan je isti
svaki dan je prazan
ali, tko sam ja da se bunim
novo vrijeme, isti ljudi
obruč stežu oko mene
zahrđale lance donose
sada kad sam slobodan
slobodu tako teško branim
ali, tko sam ja da se bunim
sam sam birao slobodu....
sam sam potonuo u vodu
a brana popušta
srce kuca neke lude ritmove
kao da bježi ispred potjere
umjesto da traži sklonište
teško je sad
sve se više-manje zna
tko je zao a tko dobar
a ipak, pravda je daleka
prašina se diže i teško je čekati
da se slegne prije no što opet poleti
svaki dan je isti
svaki dan je prazan
i moj teret sve je teži
ali tko sam ja da se bunim
sam sam birao slobodu...

- 13:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.05.2008.

SASVIM SAMI

(1990.)

evo me, dolazim pred tvoja vrata
netko me udara
a nema nikoga
sam sam
poput olujne zore
poput izgubljene ptice
sam... sam... sam...
vidim ognjene kiše kao sudbinu
koja me tuče
koja me ubija svojom snagom
ponirem ka ulicama straha
čekaj me
još korak il dva
čitava sudbina
čitava noć me podsjeća na život
koji mi promiće pred očima
kao lavina kotrljajućih laži i lažnih istina
čujem miris, vidim zvuk i osjećam slike
koje me stežu svojim prljavim rukama
blato strasti u meni stvara nemir
mržnja prema svijetu je tjera iz tijela
a ti me čekaš
gledaš kroz prozor, mislim
misliš o meni, ili me se sjećaš
ulice pokrivene mrakom vode me
sam sam
kroz korak čujem godine
uz mene ljudi prolaze
čitave gomile me ne vide
osjećam strah
osjećam sjećanje na nešto što sam osjećao
i sada ne znam da li mi je žao ili bih želio ponovo
makar pred olovo
evo me
dolazim u tvoje ruke
još samo tren
možda i godine, duge godine
ali znam da ću ti doći
možda i ove noći
kada mi sude za sve snove lude
sam, sasvim sam
poput zemlje u svemiru
čekaj me
budi moj mjesec
i dotaknut ćemo zvijezde
sav taj sjaj
sami, sasvim sami

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.05.2008.

GORE

(1997.)

popni se gore na planinu
možda tamo ćeš me naći
ispod kamenja i leda
očiju hladnijih od snijega
ispod zastave zabodene u srce
tko li još do toga haje
tko se još zbog ičega kaje
ja ne – pokazuješ na krivoga
ja sam iznad oblaka
ali ipak preduboko da bih letio
smisli nešto bolje, malena
neki novi trag do mene
ako ja još uvijek zapravo i postojim
kreni gore prema brdu
korak po korak, polako
ne daj suncu da te zaslijepi
tamo gdje se prošlost ruši
možda ispod starih blokova
tamo sniva moja spodoba
kraj bazena bez plivača
stara crkva bez ikona
znaš li kakav li je svijet odozgo
kada ti je kao na dlanu
tamo blizu zmija, guštera
i škorpion jedan leži
pronađi me ako želiš
ne nadaj se ničem dobrom
nisam onaj kakvog vidiš
netko sam drugi, netko drugačiji
uzmi ili ostavi
gore će se opet tresti gore
opet će se spustiti lavine
snijeg prekrit će ledine
a oblaci će nestati
ni ja neću ostati
nikada me nitko neće pronaći
ne žalim


www.dugoselo.com

- 11:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 03.05.2008.

ANĐELI PODREZANIH KRILA

(1990.)

izgubljen u strasti
ko klonuli pjesnik u pustinji
pišem nesuvisle riječi na ionako išaran stol
ustajem, hodam kroz mrak
tvoje tijelo me zaustavlja
tvoje mi riječi oduzimaju dah
s usana ti iskri sjaj
želim upiti te sokove s njih
želim ti dodirnuti lice
a ti možeš trčati
ali nikada nećeš pobjeći
ti možeš otići
ali zauvijek ćeš ostati u meni
ne pitaj me zašto
sve se vidi u očima koje te preklinju
ostani i priđi mi bliže
želim upiti tvoj miris
ti si savršenstvo sna
ti si moj poklon koji ću uzeti od neba
više mi ništa ne treba
zato ne odlazi
oluje nadiru u meni
otpuhat će me tebi u zagrljaj
želim da budeš tamo gdje ću tražiti milostinju
udjeli mi cjelov uz šapat
potraži snove koje još nisi sanjala
jer bila si princeza
a sada samo anđeo podrezanih krila
slični smo po tome, i borimo se zajedno
za nešto kao raj za skitnice
jer stvarnost i san su braća
a ti si njihova sestra koju želim ljubiti
povedi me u tajne odaje i zarobi me
ne želim slobodu u svojoj praznini
dok ti podižem rukavicu s poda
promatram tvoje promrzlo tijelo
teško je pomisliti da bi san mogao prestati
priđi još bliže i zaroni u mene
toplije je kada smo zajedno

- 12:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.05.2008.

SAV TAJ SJAJ

(1990.)

to kao da je novi svijet
u koji gledam prateći tišinu u mislima
vidim nezasitost i nasilje na ulici
i kao plamen raja
kao eksplozija na nebu
te tvoje oči – sav taj sjaj
daju mi nadu za danas
s tobom bih mogao šetati uzburkanim morima
unatoč svim ludim strujama
unatoč lošim i opasnim stazama
skini svoje praznične cipele i bježimo
nema vremena za slavlje
samo me odvedi daleko
osjećam da tvoja ljubav je život
a život mi baš noćas najviše treba
treperim kao prut, pijan kao rijetko kad
zar sve nevolje mogu u jedno veče da se stave
baš noćas da vidim tvoj lik, i možda nikada više
ne vjerujem ti da se bojiš
prigrli me i vodi dalje
kakva šteta za nebo
ukrala si mu sve zvijezde – sav taj sjaj
pogledaj u moje oči – samo praznina
pogledaj moje usne – osušena mora
pogledaj obraze moje – to su bojna polja
pogledaj u moju kosu – tu ratuju vjetrovi
a tvoje lice kao voda s izvora
njegova čistoća me opija
ne shvatam kako se ne rastopi od tog osmijeha
i grudi poput valova plešu mi pred očima
sakrivene iza svilenih odaja
tako te želim zagrliti
tako se želim utopliti
neki slatki okus tvojih usana
neko čudno izbavljenje tvojih ruku
sve me odjednom čini jakim
i vruće je
osjećam vatru u tijelu
budi moja voda i ugasi me
pa me nauči kako se plamen opet uspinje
a onda ćemo sve ispočetka
daj mi sav taj sjaj

- 10:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme