Bruno Šantek - brutek

subota, 17.05.2008.

DVA KONTINENTA

(1997.)

mi smo kao dva kontinenta
tako daleki i različiti
a nekada smo bili skupa
nekada smo bili jedno
i samo ocean je između nas
ta mora oluja i olujno nebo
i to je sve što nas spaja
kao da smo vječno osuđeni na to
tek poneki trag tebe u meni
tek poneki san zbunjujuć i strašan
i moj dio olujnog mora
valovi koji me bez milosti tuku
kao da ti ih sa svoje obale šalješ
tek poneka slika i riječi
kao oslikane stijene za sva vremena
ako poželim potražiti dokaz
bilo što da me uvjeri u prošlost
kao da nas dijeli milijun godina
kilometri povijesti i nevremena
kao da smo dva kontinenta
i briga nas što je s druge strane
kao da tamo ništa ne postoji
i kao da nikada se nismo sreli
kao da nam kora nije prepukla
ispod ostali smo tako slabi
strah nas je valova, bilo kakvih poruka u boci
dok u nama još lutaju zvijeri
tako slične i tako bliske
a ribe koje plivaju od obale do obale
svejedno je s koje strane
našom se smiješnom sudbinom hrane
jer nekada smo bili skupa
nekada smo bili jedno
a sada ko da nas dijeli milijun godina

- 10:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se