Bruno Šantek - brutek

utorak, 13.05.2008.

A ZAGREB JE PLAKAO

(1990.)

slomili su ograde
iskočili iz kaveza kao životinje
krenuli su gladni krvi
a drotovi su gledali
poneki se i smijali
a zagreb je plakao
mučne slike kroz stoljeća
za trenu su u svima proletjele
a trebalo je samo stisnuti zube
„nikada više rob u svom gradu“
ni krv ih neće spriječiti
kroz pognute glave proći uzdignuta čela
slomiti smisao ispraznog života
slomiti staklo nedodirljivog sna
samo da nas ostave da živimo kao mi
jer mi nismo ništa zgriješili
i krenut će na „nevine“ anđele
slomiti im krila
za sve njihove povlasti ih skinuti sa vlasti
i kad je poletjelo kamenje
krenula je lavina
nastao je pakao
a zagreb je plakao
rat na travnjaku
stampedo na ulici
plamen u očima i bolni jauci
grad kojeg gaze vlastiti čuvari
a djeca ga brane
ta djeca koja napokon imaju ime
ti purgeri koji se ponose time
svojim gradom
čitav život u jednome snu
svijetla blijede
oblaci dima i oči koje peku
suze bez nade i bez osjećaja
a zagreb je plakao

- 12:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se