Bruno Šantek - brutek

SASVIM SAMI

(1990.)

evo me, dolazim pred tvoja vrata
netko me udara
a nema nikoga
sam sam
poput olujne zore
poput izgubljene ptice
sam... sam... sam...
vidim ognjene kiše kao sudbinu
koja me tuče
koja me ubija svojom snagom
ponirem ka ulicama straha
čekaj me
još korak il dva
čitava sudbina
čitava noć me podsjeća na život
koji mi promiće pred očima
kao lavina kotrljajućih laži i lažnih istina
čujem miris, vidim zvuk i osjećam slike
koje me stežu svojim prljavim rukama
blato strasti u meni stvara nemir
mržnja prema svijetu je tjera iz tijela
a ti me čekaš
gledaš kroz prozor, mislim
misliš o meni, ili me se sjećaš
ulice pokrivene mrakom vode me
sam sam
kroz korak čujem godine
uz mene ljudi prolaze
čitave gomile me ne vide
osjećam strah
osjećam sjećanje na nešto što sam osjećao
i sada ne znam da li mi je žao ili bih želio ponovo
makar pred olovo
evo me
dolazim u tvoje ruke
još samo tren
možda i godine, duge godine
ali znam da ću ti doći
možda i ove noći
kada mi sude za sve snove lude
sam, sasvim sam
poput zemlje u svemiru
čekaj me
budi moj mjesec
i dotaknut ćemo zvijezde
sav taj sjaj
sami, sasvim sami