Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 07.04.2008.

ŽIVOT U MRAMORU

(1992.)

sanjam – mramorna prašina oko moga imena
moje ime sred mramora, uklesano zlatnim slovima
i moja slika od prije nekog vremena
i više nisam siguran dal je to samo u snovima

svijeće se gase i sva svjetlost nestaje
oko mramora je trava i staza za svetište
gaze me magle i kamen svjetionik postaje
pod zemljom sam, a nije ni rov ni sklonište

gledam – ptice pjevaju na mokrom kamenu
kao da su tužne pa pokisle umiru
i više nisam siguran dal to je u snu
ili stvarno živim život u mramoru

mrak guta smjesu magle i dima ugaslih svijeća
oko mene starci i oni koje je progutalo ratište
miris tamjana me omamljuje i staza postaje veća
a njenog kraja se boje kao da vodi na stratište

znam – ovo je možda priča koja će se tek zbiti
a ipak drhtim i ipak ne vjerujem snu
ne mogu odagnati misli da sam trebao manje piti
možda zbog toga sad ove slike nastaju

a možda je mrak kriv za sve ružne sne
i sve će biti bolje i ljepše u zoru
a možda me to zaista stvarnost prestiže
možda zaista živim život u mramoru

- 15:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se