Bruno Šantek - brutek

utorak, 22.01.2008.

NESANICA

(1990.)

polako ispuštam riječi koje lebde kroz promrzli mrak
bjelina koje steže drveće nije snijeg
već čvrsta slika ove jalove zime
muzika lebdi svemirom skupa s mojim nemirom
i stiže u otrcani radio
zvuk se miješa sa signalima kosmosa
i pomoću njih zamišljam kraj
koji mi uvijek oduzima snagu
jer pokazuje da je sve uzalud
i još tisuću misli struji mojom glavom
čak i nostalgija za nesuđenom dragom
čak i stare ludosti
a sve samo da pobjedim nesanicu
klasika raznosi moj smrznuti dah
ne znam koji orkestar svira
ali zar je to i važno u ovoj mori
noćne sjenke se prikradaju vatri
svatko traži svoj dom
a toplina donosi još i više
pokušavam spasiti oči uzavrele od gledanja u plamen
zatvaram ih a iza tame u njima opet iste sjenke
sve se miješa s ludilom
i prolazne iskre usnulosti brzo se gase i blijede u tami
oči su tako navikle na mrak da se bojim upaliti svjetlo
ovo nije noć moje poetske snage
ali riječi same bježe i komešaju se
kao regruti u slijepoj ulici
mirišem na hladnoću sobe koja podsjeća na smrt
tako da od te slasti poželim i umrijeti
u mraku se izgubiti
a sve je moglo drugačije biti
možda ne bih morao ni piti
da sam zaspao kao i svi
a sve bih sada razbio
možda i poletio
i možda bih se vječno svetio
samo da pobjedim nesanicu

- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se