Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 31.12.2007.

KORAK DO KRAJA

(1997.)

samo korak do sna
kao da je prvi put
i ti i ja
mi više nemamo kud
tišine niotkud
kao da se budi novi rat
svatko svoj nosi jad
svatko baš želi prestići sat
a noć, nimalo čarobna
s tako nas malo tmine dijeli
ja sam, a ti usamljena
samo to priznati ne bi smjeli
jer previše je premalo dobrog bilo
u godini koju buka odnosi
a preteško bi se zaboravilo
predobro znam tko si
mira ni za lijek
svi žele da baš oni preskoče svijet
kao da je baš taj doček
pista za njihov nebeski let
a u hladnoći, nimalo svečanoj
tako smo blizu u svojoj daljini
i plamen koji vidim kao da je tvoj
kao da želiš da nađem te po toj toplini
nijedno od nas snage za istinu nema
ja izgubljen a ti sakrivena
svak u svome okovu sjena
a znamo da vječnost još nije izmišljena
samo korak do kraja
i tako sve do novog kruga
i ti i ja
mi smo nestali, a ostala je tuga

- 11:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.12.2007.

LABIRINT

(1997.)

samo još jedan dan ostaje
pa da zauvijek napustim ring
bez ijedne pobjede iz ove godine
tek poneki udarac u pravi tren
i osmijeh u lice oholosti
jer, još me nisu slomili
bez uzvrata od svih računa
i ono što sam donio u njoj sam ostavio
a dobio sam premalo
tek nove potopljene brodove u dubini
i razloge za priznanja svih poraza
koje sam do sada skrivao u sebi
ali neki me vrag drži da ne potonem
neki me vjetar gura da ne odustanem
pa makar i vječno sam ostanem
na kraju ko mnogo puta do sada
a nisam došao sam, i zato je malo čudno
nakon toliko toga sad pomalo i boli
okus vina čudan je nakon toliko suzdržavanja
i praznina sobe plaši nakon svakog opijanja
a još samo korak treba mi
da izađem iz labirinta u koji sam ušao
a tek na pola puta se zapitao ima li izlaza
i hoće li me ovaj izlaz samo u novi labirint uvesti
ti krugovi beskonačnosti su mi poznati
ali poznanstva ne vrijede u tom svijetu
u kojem je samoća sve što imam
i osmijeh u lice oholosti
otkrivanje istine nakon toliko laži
ali istina je zaludna kada nema je tko čuti
tad ona zapravo i ne postoji
a samog sebe je najlakše lagati
tad ni pobjede ništa ne znače
- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 29.12.2007.

JOŠ JEDAN KRAJ SVIJETA

(1999.)

još nam jedan kraj svijeta dolazi
već sam malo umoran od toga
samo će se kazaljke prebaciti
i vidjet ćemo više svjetla na našim satovima
sve drugo će biti isto
tako različito svakog novog trena
a uvijek ponovo i mrtvo od dosade
tek svaki put kad mi zaprijete krajem
iskoristim priliku i ukradem te podsvijesti
i onda te kao prisilni tat nosim skrivenu pod kožom
dok ne vidim da li će me uhvatiti u laži
hoću li te moći zadržati zauvijek
ili ću pronaći priliku da te neopaženo vratim
mada sve odgovore unaprijed znam
još nam jedan kraj svjetla dolazi
bez tebe ja sam osuđen na tminu
ali na ovom sudu ja sam i sudac i tuženi
i sam sam kriv za sve dokaze i svjedoke
a ti si samo kazna koju plaćam
za sve bivše krajeve i njihove početke
za sve slomove snova i potonuća nada
za sve premokre suze i presahle duše
već sam jako umoran od toga
još jedan veliki prasak je pred nama
- 11:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 28.12.2007.

SAMO DA NE ZAPLAČEM

(1997.)

samo da ne zaplačem
a ionako je svejedno
ništa me neće spasiti
ništa te neće vratiti
sad sam osuđen na prazninu
mjesto tebe klanjam se vinu
nema više ludih provoda
ni tuluma sve do jutra
nikome ne treba ovakav JA
tek poneki poziv iz sažaljenja
a samilost je ono što ne želim
bolje da me puste pa da odem
nek probuše čamce pa da potonem
jer sve puteve zemaljske ja već znam
toliko sam ih puta već prošao sam
pa nek me onda te vode potope
prije nego me suze uguše
samo da ne poludim
mada to nitko neće primjetiti
i nikome nije stalo
nema nikog da me voli bar malo
i ničija me ljubav ne može spasiti
svejedno je ako to nisi ti
ni samome sebi se ne sviđam kao JA
i ne treba mi život darovan iz sažaljenja
neka me bar samilosti poštede
kad moram živjeti bez tebe
a ionako je svejedno
samo da ne zaplačem...
- 11:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 26.12.2007.

MORA LUDILA

(1998.)

mora da je ludilo
kada mase za tobom polude
spuste se na koljena
i tebi se pomole
kada svi kliču tvoje ime
od tebe traže spas i malo topline
a ti samo stojiš i uživaš

mora da je ludnica
kada te svaki dan slikaju
prate u stopu i ispituju
ti znaš sve odgovore svijeta
jer ni mala laž od tebe im ne smeta
ti si taj koji daje oprost
ti svugdje drag si gost
a samo si svoj

mora da je ludo
kada slava te opije
oblaci nad svima te nose
nitko ti ništa ne smije
ti si jak, ti si visoko
misliš da znaš letjeti
ti znaš sve dok mole te
izbavi me, izliječi me, zagrli me, ubij me
sve od tebe dobro je
i misliš da vječno trajat će

ali nova ludila dolaze
nose nova sunca i oblake
da ti kiša i snjegovi krila rastope
da ti od svega postane prevruće
gdje ćeš se tada skloniti
čiju ćeš masku staviti
kojem se bogu tad ti možeš moliti
na dnu vrijede drugi zakoni
tu ti laži neće pomoći
tu te nitko neće čekati
tu te nitko neće pratiti
ovo more nema milosti
- 10:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.12.2007.

MRŽNJA

(1997.)

i iskrena mržnja mi je draža
od odglumljene ljubavi
svejedno je ako si sretna
to je jedino što za tebe želim
sad, kad mirna su sva mora naše ljubavi
sad, kad ulice ne pamte naše korake
barem znam da nešto osjećaš
makar to bila ta mržnja koju nosiš
mjesto strasti nekada za mene
mjesto sjaja koji mi treba barem za odgovor
postoji li zaista potpuni mrak?
ili je to samo praznina između nas
svejedno je ako to zaista želiš
samo da si napokon iskreno sretna
kada to već sa mnom nikada nisi bila
jer sve mi je draže od prevare
sve sitne laži kao velike nevjere
i od glume koja me zbunjuje
čak i sad kad znam sve rasplete
sad kad hladna je tvoja strana postelje
sad, kad mjesto ljubavi pokrivaju nas snjegovi
znam da ti je barem malo stalo
jer i mržnja je jača od ravnodušja
i loša sjećanja jača su od zaborava
barem nešto da mi još poklanjaš
mjesto osmijeha za sve naše susrete
mržnju mi daruješ, poput utjehe
dok mjesto nas ostaje samo pitanje
postoji li zaista potpuni muk?
ili je to samo tišina između nas...
- 11:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 22.12.2007.

NIKADA VIŠE

(1997.)

rekla je: gotovo
i nikada više ponovo
eto, to je to
sorry što sam volio

a tamo gore iznad krovova
oblaci prijete poput ratova
ne nikada više ponovo
neću trčati pred olovo

rekla je: odlazi
sve ionako prolazi
eto, sve prestaje
prije ili kasnije

a tamo gore iznad oblaka
zvijezda je naša zgasnula
ne nikada više ponovo
zbog žene ne bih plakao

rekla je: zaboravi
nikada više ja i ti
eto, to je sve
a što nakon ljubavi ostaje ?

a tamo gore u dnu svemira
moja se duša sakrila
ne nikada više ponovo
voljeti ne bih mogao
- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.12.2007.

NADA

(1997.)

sve je srušeno, sve je slomljeno
i ljuske oraha pucaju pod nogama
nema sjećanja u tvojim očima
samo lutanja i bezbroj poraza
pa kuda pobjeći kad nema istine
takve djevojke ljudi ne vole

sve je svršeno, sve je spaljeno
i draga pisma gore u plamenu
sve je prevara osim tog bola
a nema spasa u moru alkohola
samo nada još u tebi gori
samo nada mjesto tebe se bori

sve je smiješano, sve je zgaženo
darovano cvijeće suši se na stolu
slike sa zidova, bat starih satova
tisuće koraka a nema pomaka
kako se domoći bar nove prilike
za takve djevojke nema isprike

sve je smiješno, sve je svejedno
i pjesme stare ti više ne voliš
previše zabluda a nigdje izlaza
zar još postoji noć bez očaja
samo nada još nije pokopana
samo nada te vodi do dana

sve je smušeno, sve je sleđeno
ni iznutra toplinu ne osjećaš
ne želiš voljeti jer opet će boljeti
a novi snijeg ponovo prijeti
kad bi bar cijeli svijet mogao prekriti
jer u tebi sve manje nade je
a takve djevojke ljudi ne vole
- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 18.12.2007.

NE ŽELIM ZASPATI

(1997.)

ne želim zaspati dok svjetla gore
dok ratovi još donose svoj odjek
govoreći da i nisu tako daleko
i vatra u peći staroj gori
i sve me podsjeća na nju
miris jastuka i zgužvane plahte
slike na zidu i figure sa stola
toliko tišine i toliko bola
a i da upalim radio - uzalud
opet ću čuti neku dragu stvar
i da otvorim knjigu neću čitati
ona između redova zna se sakriti
i da sklopim oči pa da ne vidim
sve će me samo k njenom liku odvesti
svim svađama oko glupih uloga
svim strastima izraslim iz očaja
i miris mandarina na mojim prstima
vino koje prolijevam
snijeg u kojem uživam
ne, ne želim zaspati dok grad se ne ugasi
dok tama sve ne proguta
tako snažno da nema ni njenih obrisa
ni jednog pogleda u mojim snovima
jer sve će me opet tjerati ka njoj
sve te potjere u mojim grudima
sve me vraća ponovo na nas
pogled na vozila s mog prozora
daleka svjetiljka treperava sjaja
i miris sapuna i njene kože
toliko tišine i toliko svjetla
a i da odem nebi pomoglo
gdje god bio sa sobom bih je nosio
samo bi zalud za mir prosio
a ratovi još donose svoj odjek
govoreći da nije gotovo
- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.12.2007.

ARMAGEDON

(1999.)

kolone klonova kruže gradom
gradovi bez ljudi gube prestiž
sve je slupano u istoj smjesi
kao neka tajna formula propasti
kao neki čudesni gumb za armagedon
dok hodam sam praznom ulicom
dok iza prozora ne postoje životi
ne postoje priče koje mi prijete
još korak... još korak... još korak...
sve je to isti put
isti korak istog bespuća
sve ionako vodi ka kraju
gomila lopova mole za oprost
njihova žrtva svečanom trenutku
dok krajičkom oka prate otvorena vrata
svijet se ruši samo jednom
tako je valjda sve i nastalo
samo kao smiješna igra viših dimenzija
nije važno volim li ili sam osamljen
nije važno želim li ili samo sanjam
ni misli više se ne računaju
u ovoj beskrajnoj neuračunljivoj igri
jer kraj je tu - bez kraja
ne žurim jer ne treba mi ni dom
ovo je, kažu vijesti - armagedon

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 15.12.2007.

IGRA

(1997.)

nije važno
prekasno je ionako
zrak ponekad ne pomaže disanje
neke igre nemaju pravila
a svi ih moramo igrati
tu bolji nekad ne pobjeđuje
ni za slabije nema podrške
nije važno
uzalud me sunce tješi kada ne grije
zalud svo to svjetlo, u tami lakše je
da me barem ne vide kako drhtim
od praznine i od zime
a prenapuhan sam i gorim
protiv vjetrenjača se borim
taj rat je za mene lak
ni poraz tu nije loš
i med je gorak ponekad
nije važno
nema uzvrata
takva je igra koju igramo
- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2007.

SVE JE ISPRANO

(1999.)

sve je isprano
na mom licu ničega nema
moje lice je prazno
moje lice je šema
protekli ratovi nisu imali šanse
jer već prije su vjetrovi
odnjeli sve one sitne nijanse
koje bili moji su osmijesi
sve se vraća u korijen
sve se pretvara u prah
i ja sve više sam lijen
a sve manje me je strah
na mojim leđima putuju tone
u mojim rukama mrve se sni
a nikako da me slome
dok svi misle da baš oni su ti
čemu čuđenje onda
zbog tog mog pokislog lika
vječno korak do dna
zaustavljen ko u mrtvilu slika
ni boje tu više se ne vide
samo sivo i crno, tek neki blijesak
i moje oči boja se stide
moje oči više bi voljele mrak
sve je spaljeno
u meni ništa ostalo nije
moje lice je kameno
nek netko drugi se smije
ni budući ratovi me neće dotaći
kraj svih ovih oluja u meni
sve je uzalud, nema pomoći
svi moji snovi već su potrošeni
- 16:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.12.2007.

POBJEĆI, SANJATI

(1996.)

pobjeći, otići s tobom
zauvijek, samo riječ za zbogom
i sve dok nas smrt ne rastavi
dok se vrijeme ne zaustavi

sanjati, uživo, uz tebe
u tami, bez ijedne sjene
jer naše je svjetlo jače od tmine
i nije nam potrebno služiti se njime

pobjeći, daleko od svega
što dalje od prevarene mase
za nas tu nema ničega
sva blaga već na druge glase

sanjati, skupa, samo nas dvoje
tišina, tmina, samo srca se čuju
baš njih se oni najviše boje
jer ona jedan novi svijet snuju

pobjeći, otići tamo gdje si ti
i ti da odeš tamo gdje sam ja
i nije bitno dal ćemo se vratiti
jer svijet bez nas samo je pustinja

sanjati, pa makar nam bilo i posljednje
samo se namoj sada predati
ne tražeći ništa mi imamo sve
a toliko si toga još možemo dati

- 13:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.12.2007.

IME ZABORAVA

(1987.)

vidim ludilo u očima
znam da dolaziš
ti koja imaš ime
ime zaborava
kroz zemlju osjećam vatru
i čekam da stigneš
više nemogu bez tebe
vidim ponor ispod leda
ruke su umorne
tražim dah za tvoju dušu
nikada neću pobijediti
a gubitnicima je suđeno da te sretnu
zato se tebi predajem
tebi koja imaš ime
ime zaborava
u tebi ću pronaći vječnost
barem kap od svega što postoji
jer znam da dolaziš
ti koja imaš ime
ime zaborava
- 12:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.12.2007.

DOSTA ČEKANJA

(1996.)

meni je već dosta čekanja
na sutra, na danas, na bolju budućnost
na napokon rasvjetljenu prošlost
hoću li ikada dokazati pravicu
nisam kriv i ne znam zašto mi sude
zaista ne mrzim te ljude
samo zato što mogu i bez njih
ne želim se boriti bez cilja
ionako sudba svih već odavno je napisana
a ja nikada nisam bio odabran i izdvajan
na ovim kolodvorima bez vlakova
bez oznaka i bez tračnica
samo bezbroj putnika i skitnica
ja više ne mogu biti jedan od njih
meni je već dosta čekanja
ne pomaže ni laž ni maska vedrine
ni sušeni most na obilaznici do istine
nitko mi sigurno neće doći
ni sunce ni mjesec
i sretne zvijezde već su rasprodane
vatrene kočije odavno su raspregnute
ni zore više jednako ne plamte
briga me što će onda donijeti dan
jer bolja budućnost nije za mene
ni novac, ni sreća, ni divne žene
tek omča se neka zloslutno sprema
da zagrli me snagom tuđih laži
hoću li ikada dokazati pravicu
i dali je to još uopće važno
na kraju se ionako samo pobjede pišu
- 14:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 05.12.2007.

?

(1996.)

sam razbijen kao svijet
tuđe oči, glas divljine
stotine milijuna
milijun stotina
nevidljiva masa maršira
u pravcu barikada
gdje se je sakrio silnik?
gdje su pognute glave i rumeni obrazi?
gdje stanuje sloboda?
kažite istinu da vas ne osude
pokažite putokaze za pitanja
pravda će ionako jednom doći
galop oluja putuje podzemljem
tresem se od topline
čija je to duša nastala od laži?
čiji se to prikrivaju porazi?
prozirni ljudi kupuju ogledala
zar će u njima tražiti sebe?

- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.12.2007.

PRAZNO PLATNO

(1997.)

ispod iznošenog lica ne prepoznajem sebe
hrpe zgužvanog papira
cijeli prljavi svijet
sve je sad tu i briga me za sve
prazan sam
kao i legendarne slike velikih majstora
ispod boja prazno platno stoji
moje oči daju nadu nepoznatom strancu
ali ja je ne vidim
kao moja suha koža koja trne u samoći
bez dodira da je ožive
samo skriva sve oluje koje iznutra ruju
kao snijeg što skriva zemlju
hladnom ispraznošću i bjelinom
a ispod kora gore vatre
i od vulkana žešće i od pakla gore
cijeli prljavi svijet na lomači
kako da vratim sve boje
sve što mi treba da opet budem ja
da pogledam u svoje oči i ugledam dugu
i naslikanu cestu što vodi do nje
da odem od prijatelja okrenutih leđa
samo zato jer im više ne trebam
samo zato jer prazan sam
samo mrlje su ostale
iscijeđene tube bijele i prozirne
i hrpa zgužvanog papira
cijeli prljavi svijet
- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.12.2007.

PUSTI ME

(1997.)

ne proganjaj me
ništa tu ne pomaže
sve bivše utjehe
svi lijekovi tu ne mogu pomoći
pomalo ludim ali ne boj se
lako se čovjek na to navikne
pogledaj samo svijet oko nas
zar po ičemu tu se ističem
ne, nemoj, molim te
ne čini i ti glupost zbog mene
ne traži mostove koji više ne postoje
sa moje strane obale je drugačije
nema sunca ali ne žalim se
ostani tu i raduj se
to je sve što možeš učiniti za mene
ništa drugo mi neće pomoći
sve laži ja već znam
na sve lijekove već imun sam
tonem, ali pusti me
lako se čovjek na to navikne
opet sam, samo praznina je drugačija
ništa tu ne pomaže
pusti me
- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 01.12.2007.

OPROSTI

(1997.)


oprosti, mada je prekasno
oprosti, mada je gotovo
ionako nikada nećeš znati razloge
i nitko ništa neće vidjeti
sve one dane propasti
tko sa koje strane barikade
tko je za što bio kriv
oprosti, ali nije sve na meni
sada znam da te ne zanima
dio tereta i ti si nosila
mada znam da nećeš priznati
to nam ionako neće pomoći
i nitko više ništa ne može vratiti
ni maglena jutra ni vatrene noći
ni krajeve života ni početak smrti
samo se bol vraća i vrtlog se vrti
tu gdje smo potonuli mi
a na kraju izronili ja i ti
oprosti, nisam ti mogao pomoći
mada znam da ti to ništa ne znači
nit si ti mene mogla spasiti
nit si imamo što opraštati
ali puno teže je zaboraviti
spaliti sve a u tami se kriti
zato, jedino što mogu reći je: oprosti
i živjela ti meni...
- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme