Bruno Šantek - brutek

nedjelja, 18.11.2007.

NEKAD

(1994.)

svaki korak u mrak samo novi je znak
da sam te izgubio
i opet ponovo sam
kao što to već predobro znam
bolje da nisam ljubio

a nekad su vatre gorjele
i lile su kiše bez oblaka
nekad su me tvoje ruke voljele
nije bilo ni bola ni mraka

svaki ispijen dan samo me vodi u san
i tamo samo si ti
znojan budim se
utopljenik sam sred pustinje
više ne želim zaspati

a nekad je i stvarnost bila san
kada smo je zajedno sanjali
nekad sam volio bit sam
kad i tu samoću smo dijelili

svaki moj novi bol tone u alkohol
a ne mogu se napiti
jer i kad nisam znao za sebe
tad bio sam pijan od tebe
i nisam se želio trijezniti

a nekad su sijale zvijezde samo za nas
i ludi je mjesec svijetlio nam puteve
nesretne su priče u nama tražile spas
a sada samo su ružne misli ostale

svaka ispisana riječ znana mi je već
toliko sam već puta patio
kao kazna za kraj
naš vječno izgubljeni raj
taj račun još nisam platio

a nekada su nas i vjetrovi nosili
svi znali su kuda smo krenuli
nekada smo divan san sanjali
zašto smo se uopće budili?

- 22:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se