Bruno Šantek - brutek

srijeda, 31.10.2007.

BOLI ME RT

(2000.)

zatvaram vrata za još jednim danom
za još jednim rođendanom
bez bespotrebnih tuga
bez bespovratnih laži
već odavno u rutini samotnjačkih dana
bez pogleda prema telefonu
znam da nema tko nazvati
do mog otoka nema veza
sve sam mostove sagradio da bih ih rušio
ni hladno mi nije
ni strah me nije
i svejedno mi je za sve
sutra je tek ideja i misao
ali ne i stvarnost u ovaj kasni sat
možda neće svanuti
i možda se neću probuditi
ali zašto time razbijati glavu
gomila urliće sasvim druge stvari
ja sam otok i boli me rt za sve

- 21:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 30.10.2007.

XXVIII

(1997.)

boli me glava
umoran sam
hladno je
umirem
ne predajem se ali jače je
jednom ipak moram izgubiti
ionako mi nije puno ostalo
bez poziva na rođendan
bez poklona i poljubaca
bez balova i pijanki
čak i bez radosti
učinit ću još korak
pa još jedan
sve dok ne stanem
ili dok put nestane
jednom će i to doći
ovo je hladan svijet
a led na tom jezeru puca
hoće li me pronaći ledolomci ?
da li će me se netko sjetiti
ili će biti isto
bez poziva za kraj
bez cvijeća i vijenaca
bez spomena
a živim
tu, na svom otoku sred svijeta
i tu sam, samo nema me
svejedno
ovako je lakše
samo da me ostave na miru
jer umoran sam i boli me....
i hladno je
- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.10.2007.

RECI MI

(1998.)

ti koja si me znala dok bio sam na vrhu
ti koja znala si me dok sam na dnu
ti koja znala si me kada me nama
i imala me dok bio sam tu
reci mi tko sam
ja ne znam to

ti koja gledala si me očima sreće
ti koja si me vidjela prepuna bola
ti koja si me gledala iz srca ljubavi
i koja me gledaš kroz oganj mržnje
reci mi kakav sam
ja više ne znam

ti koja govorila si da sam tvoj
ti koja se odričeš i spomena na mene
ti koja si me vidjela u srži života
koja si me zatekla pred vratima smrti
reci mi što sam
jer svoj više nisam

ti koja si me znala dok bio sam jak
ti koja znaš koliko sam jadan
ti kojoj sam bio cijeli svijet
kojoj sada sam nitko i ništa
reci mi tko sam
ja ne znam više
- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.10.2007.

TOPLIJI KRAJEVI

(1988.)

svaki tvoj pomak ja unaprijed znam
isuviše je jasno da bih se zanimao
razumom ubijam sve što je strano
a nemoguće stvari uzimam u san
i razlog za sutra nosi svoj rok
tek, ubij ili ukradi od boga
čuješ zvuk dalekih vlakova?
ne, poslušaj tišinu koja ih prati...

mirisi svijeta sve manje su stvarni
umjetna aroma vuče u propast
ptice bježe od smrada i smoga
tek pokoja čaša, prazna do posljednje kapi
dok pokušavaš se priljepiti uz mene
ali, ja sam samo za sebe jak
ne želim biti tvoj lažni junak
dok kraljevi ostaju bez kruna
ljepotice bez zlatnih haljina....

razumom kradem tuđe ideje
čudljivo vrijeme proglašavam ljetom
tražim inspiraciju za put u svemir
koševi opet puni papira
bačene misli u smjesi sa smećem
sve manje je svjetla
sve manje je toplijih krajeva
- 21:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2007.

MOGAO BIH, ALI....

(2000.)

mogao bih napisati da bih te želio
a želim te
mogao bih napisati da si predivna
a jesi
mogao bih napisati da si me opčinila
a opčinjen sam
ali dobro znam da to ti nikada nećeš saznati
nikada ti ništa od toga neću pokazati ni reći
previše bi boljelo
previše bi lažnih dana ponovo progovorilo
nije pošteno prema tebi
jer, ti ne znaš sve moje bivše ratove
nisi čula za žrtve koje još uvijek traže se
nisi osjetila plač bez suza
prelijepa si da ti to priuštim
da taj tvoj osmijeh makar na minut uništim
a ja sam jedino u tome prokleto dobar
i jedino dobar prokletnik
ništa više
znam da moje riječi ponekad varaju
znam da ne izgledam tako opasno
ja ni ne udaram jako
samo boli mnogo godina
vjeruj mojim bivšim ranama
misliš li da to što sam sam ništa ne govori
zaboravi ideale, mnoge su baš zbog toga pale
nisam vrijedan tog truda
znam da bih mogao
ali...
- 11:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 24.10.2007.

KAO NA FILMU

(1988.)

te večeri, dok su me pratili
znao sam da nema povratka
prozori su prodirali duboko u kuće
savršena igra sjena
kao na filmu
kurve i svetice
ubojstvo s predumišljajem savršenstva
kristalne čaše lome se u rukama žrtve
osjećao sam dah smrti na vratu
koraci obrasli u strah
mirisna magla sakrivala je lica
savršena igra sjena
kao na slici
kurve i svetice
priča koja ne zna kraj jer tek počinje
znao sam da nema povratka
svijeće dogorjele do zemlje grijale su tabane
krv je hladila vodu
savršeno ubojstvo s predumišljajem
pepeo sakriva sječiva
oštrice cvile u krvi
nisam žurio u bijeg
znao sam da nema povratka
suze su gubile značaj
gola tijela u prozorima
savršena igra sjena
kao u snu
kurve i svetice
ubojstvo s predumišljajem savršenstva
- 12:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.10.2007.

I TI

(1997.)

još jedna teška noć
još jedan san
ti
sve se prelama zrakama sunca
maska svjetla na tminu
ali kako zaboraviti ?

zašto me more ne ostave
kao što sve odlazi od mene
i ti
boje, zvukovi i mirisi
sve je još tu
suze, riječi i tišine
previše laži i istine
što li je peklo više ?

sad je ostala samo pustinja
ja
ti
vakuum u glavama
bol u grudima
nemoć u tijelima
tama u očima
ludilo u snovima
i ti
- 10:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 20.10.2007.

PUSTI ME DA GORIM

(1994.)

pusti me da gorim
ovo nije tvoj rat
sumorne misli me stišću
kao valovi što tuku o stijene
a tako sam malo htio
sada dok se polako spremam
sa ovog mjesta u paklu
ne želim svjedoke novom lomu
ne želim da itko me zna
želim i dalje padati sam
a tako sam kratko letio...
ne prati me na putu uz stijene
neću skočiti dolje
nikome ne želim pružiti tu radost
ni moru ni nebu
svoj posmrtni marš odsvirat ću sam
note i riječi već odavno znam
ne, ne gasi moje vatre
nitko ih vidjeti neće
dok gore ispod leda
u kamenu što ga stišće
idi dalje svojim putem
i ja ću sutra svojim
u neke nove daljine
u stari dom duša
ne želim da prate me na tom putu
jer moje lice plamti
oči peku
neka gorim, nek izgorim
jer na ovom pustom svijetu
tako hladno mi je bilo....
- 11:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.10.2007.

ISPRED MOGA MORA

(1994.)

ispred moga mora obala je jada
trebam jaki vjetar da me pokrene
preko oceana, sve do izgubljenog grada
gdje skriveno blago čeka na mene

ostajem sam sa svojim dijelom slobode
i pogleda u daljinu koja nikome ne pripada
tamo gdje ratovi svih svjetova se vode
a ipak se na kraju samo ljubavlju vlada

a more ne bi bilo more da ne pokaže
koliko još ima snage da me razbija
tom svojom olujom kao da mi kaže
da u ovoj su igri pravila drugačija

i ja sam drugačiji, ali na svoj način
cinični su zakoni stvoreni za druge
kad svi misle da gubim osjećam se jačim
i svoju tajnu snagu izvlačim iz tuge

a moje more i dalje suludo pjeni
tražeći kraj svojih lutanja bez kraja
tama dubine traži svoje svjetlo u meni
a ja sam već odavno ostao bez sjaja

ispred moga mora više nema stijene
samo suha zemlja željna prave strasti
poput od svih ostavljene žene
što htjela bi u nečije naručje pasti

ostajem sam dok svijet se utapa
u očaju i bijedi vlastite laži i zla
i oblak i more postat će samo dio slapa
koji će taj svijet potopiti do dna

a ja samo želim da računi budu čisti
tek sam obični igrač koji bježi sa borilišta
ne želeći biti prvi na njihovoj listi
medalje tih cinika ne znače mi ništa

ispred moga mora more je praznine
ne želim kraj svijeta dočekati sam
moje tvrde stijene željne su dubine
da bar jednom nekom sve od sebe dam
- 21:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 17.10.2007.

GOTOVO JE

(2000.)

praznik za oči
stotine njih, tisuće
a ni jedna od njih nije moja
niti će to više ikada biti
gotovo je
isteklo je moje vrijeme posuđenog življenja
istekla je moja slava lažnog ljubavnika
ni sebe više ne mogu prevariti
sve manje je snage u žilama
sve više se predajem strujama
premalo je zraka u plućima
iscijeđen sam poput limuna
ostala je samo kisela slika lica
i sanjiva sjenka u očima
tek zalutali trag negdašnjeg sanjara

predivna tijela
ludilo njihove mladosti
a sve to tako daleko od mene
i nikada više neće biti bliže
nema više mostova
isušenih mora niti letova
preslab sam čak i za kraj
dok mi se oči pune suzama
od tolike ljepote u njima
kad bih to mogao barem sačuvati
poput fotografija ili poput slika
sve te linije i boje
tek, spoznaja da nisu moje
i nikada to više neće biti
gotovo je
- 14:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 16.10.2007.

KRAJ SVIJETA

(1994.)

ispred mene oblaci spojeni sa morem
kao da me kraj svijeta doziva k sebi
kao slijepac lutam od lošeg ka gorem
i više ni sam ne znam gdje bi

pregažen sljepilom blagdanskih dana
zatvoren u školjku dok valovi tuku
osjećam okus soli svih starih rana
jer ratnički mač je težak za ruku

ciganske čerge me zovu na gozbu
na zalogaj prašine dalekih puta
ni stari cigan nema volje za glazbu
ko kamen je duša postala kruta

magla me skriva od noćnoga tata
ali me odmah tjera u očaj bez zraka
pa koja da onda otvorim vrata
da ne padnem u ruke totalnog mraka

a tako blizak obzor i dalje mi prijeti
oblak pruža ruke da zgrabi me odmah
kao da mi se i on odjednom sveti
što i za sebe ponekad otmem koji dah

te prijeteće slike vlastitog kraja
skrivaju i ono malo što nadu mi daje
oštri bodež misli više nema sjaja
kao da se zbog svih svojih žrtava kaje

moj mač je preslab da probode tu tminu
ja nisam ratnik za ratove svete
ostajem i sa gradom tonem u dubinu
gdje samo još svjetla sjećanja svijetle

nikada više neću tražiti kraj svijeta
sada gledam u njega kako me zove
ko crna rupa sred ovog planeta
nevidljivom silom me uvlači u snove
- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2007.

TAJNI GRAD

(1994.)

dok vjetrovi daleki na obale
šalju valove pune opojne pjene
iz kanđi orla kraj tebe su pale
te sjenke koje samo liče na mene

a oči ti duboke, baš kao more
igrom boja me zovu da potonem
val i stijena u meni se bore
nauči me kako da uz tebe ostanem

i uvjeri me, dokaži mi
da još uvijek postoji nada
povedi me, pokaži mi
sakrivena svjetla tajnoga grada

a mirisi prošlosti kao po kazni
svi me sjećaju na livade djetinjstva
sad svi su gradovi isti i prazni
stare su livade sad samo sjećanja

nemam svog sjaja, samo tmina
gdje se je sakrio grad iz snova
i u meni ništa, samo praznina
čuješ li jeku mog nečujnog zova

i stisni me, pokrij me
tako sam umoran od lažnih nada
razvedri me, povedi me
u zlatne riznice tajnoga grada
- 11:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.10.2007.

PREMALO ZRAKA

(1994.)

pitaš me zašto odlazim sa zorom
dali znam da želiš nešto više
a ja slomljen bivšim bolom
znam da se ujutro preteško diše

premalo je tu zraka za nas dvoje
nisam stvoren za život sa nekim
ne, nisam od onih što toga se boje
samo se moram pomiriti s tim

pitaš me dali doći ću noćas
u nadi da ću jednom ipak ostati
a više ni ne prepoznajem ti glas
u masi onih koji su me isto pitali

težak je zrak sobe nakon grijeha
tvoj pohotni dah pretvara se u jecaj
bilo je možda i previše smijeha
tako blizu do vrha ja priželjkujem kraj

pitaš me dali te ipak volim
bar na neki svoj suludi način
i vječno u našim tijelima golim
tragaš za nečim dubljim i jačim

a ja sam samo opijeni pjesnik
kome su i stihovi prestali cvati
možda u jednom prepoznaš svoj lik
više ti zaista ne mogu dati
- 13:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.10.2007.

OSTAVLJEN

(1987.)

silazeći s hramova slobode
stazama vatrenih posveta
ostavljen od svih istina
osjećam neku snagu u sebi
bez pomisli na jednostavnost
koja me čini drugačijim
bez razloga i ideala
koji će me pokrenuti u sutra
razbiti snove i pokloniti stvarnost
ne pomišljajući na maglena jutra
koja me guše i uspavljuju
samo sam umrtvljeni plesač
na oštroj žici zaborava
usred vatre i usred leda
koji steže moje srce
lancima praznine duše
i razbistrenim potocima
koji su upili moj dio sunca
moj dio sreće i sjaja
i srušili moju zvijezdu
koja je padajući
ostavila mene
kao posljednji, tužan trag

- 15:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

ODLAZIŠ

(1994.)

odlaziš bez suza u očima
odlaziš bez riječi i pozdrava
odlaziš samo od mene

odlaziš ne tražeći skrovište
odlaziš bez nove adrese
odlaziš samo od mene

odlaziš bez posljednjeg poljupca
odlaziš bez sjaja na usnama
odlaziš samo od mene

zaboravljaš sve nebeske letove
zaboravljaš otkrivene svijetove
zaboravljaš samo zbog mene

zaboravljaš noći i rosne zore
zaboravljaš naše šetnje uz more
zaboravljaš samo zbog mene

zaboravljaš kako si postala žena
zaboravljaš razigrani ples sjena
zaboravljaš samo zbog mene

ne opraštaš mi brzoplete riječi
ne opraštaš moje ruganje sreći
ne opraštaš jer ne možeš više

ne opraštaš mi bježanje u snove
ne opraštaš dok društvo me zove
ne opraštaš jer ne možeš više

ne opraštaš mi zatvaranje u sebe
ne opraštaš moje sumnje u tebe
ne opraštaš jer ne možeš više

ne opraštaš za svo propalo vrijeme
zaboravljaš sve nedosanjane snove
odlaziš samo od mene

- 21:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 09.10.2007.

NEODSANJANI SNOVI

(1994.)

danas ja sam svetac bez svetilišta
izgubio sam sve
zamečem trag svog doma i ognjišta
ne mogu bez tebe

prepoznajem tvoje tragove u pijesku
i osjećam tvoj dah
još jednom ću probati prehodati rijeku
i nije me strah

jer ti si mi bila i zaklon i utjeha
moj zavičaj novi
ostale su tek rane i mirisi grijeha
neodsanjani snovi

u tebi sam našao i val i stijene
brod što ka meni plovi
sad ostaju samo tmina i sjene
neodsanjani snovi

u pola koraka za tren sam stao
da vidim što ostaje
sve što imam za tu ljubav sam dao
i sad sam bez nje

koga da krivim za prolaznost svega
možda to samo sam ja
kad ne znam kako, zašto, zbog čega
ostajem bez sna

jer ti bila si moja obala spasa
a ja samo brod što plovi
i čim si otišla bez slova i glasa
ostali su samo neodsanjani snovi
- 20:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.10.2007.

MORE BEZ OBALE

(1997.)

kao stranac u stranoj zemlji
u kojoj nema praznika
nedjelja i ponedjeljak su isti
a druga obala je daleka

kao cvijet u beskrajnoj pustinji
svako zrno prašine poput planine
i kad tišina u snu zatutnji
moje latice u trenu su uvele

slab kao more kojem oduzmu obale
ni jedan val tu nema odjeka
nema ni stijena da me zavole
sigurno tlo samo je želja daleka

plah kao tamna strana mjeseca
ne vidim zemlju već samo pola svemira
netko drugi uvijek ciljnu traku presijeca
i u svoj toj buci samo moja stvar ne svira

što sam još zapravo želio učiniti
kad sve sam šanse i sne iskoristio
upropastio ih sve i više ih neću imati
manje bi peklo da ni to nisam dobio

slab kao more kojem oduzmu obale
tek sjećanje osta na otoke i luke
i sve oluje kao da u meni su stale
i one su od mene već digle ruke

kao prolaznik u vlastitom tijelu
tek ponekad pomislim da pokušam živjeti
a ne mogu se skrasiti u pravom odijelu
da bih se u masi mogao utopiti

kao stranac u stranoj zemlji
bez svetinje i politike
nešto u meni vratiti se želi
ali na slici kraj mora više nema obale

foto by gdajevic
- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

KAMEN

(1994.)

ko zapušteni mol tragam za smislom
svog ovog jadnog, prolaznog života
okupan suncem ja čeznem za kišom
dok vjetar prašinu u vrtlogu mota

gledam u kamen i ko da smo braća
otvrdli od silnih valova i bura
a prošlost nikome dugove ne vraća
i sve više se bojim nadolazećih ura

više me nitko omekšati ne može
samo slomiti nekim udarcem bez duše
ali tvrdo je tkivo ispod ove kože
naviklo da ga stalno ranjavaju i guše

ne, neću se dići na ustanak svijetu
ne znam ni koga ni zašto da krivim
tek pratim pogledom ptice u letu
u istom i tužan i sretan što živim

i što onda želim, rekli bi mnogi
a i sami znaju kako živjeti boli
kad noć me ostavlja a dani su strogi
i nema nikog da me bar malo voli

kuda da onda pobjegnem od svega
u nebo visoko il duboko more
znam za strah al ne znam od čega
dok beskonačne vatre i dalje gore
- 11:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 03.10.2007.

RAJ

(1997.)

izgradit ćemo svijet posebno za nas
i onda se zauvijek pretvoriti u prah
kud god da pođemo mi smo zajedno
nema vremena da nas rastavlja
nema pitanja da nas zavade
ni lažnih puteva u prave zablude
sve postat će san u tmini beskraja
crnilo bit će moć u istini bez sjaja
i noć i dan bit će samo riječ
i svaka slika kao da je naslikana već
korak naprijed ili natrag – svejedno
sve će staze k istom voditi
sve će se jednom u istom stopiti
i ljubav i bol, i kruh i sol
i ja i svi moji bivši drugovi
sve će biti potpuno
kao savršenstvo i kao praznina
potpuna ljubav u tijelu i duši
i potpuno tijelo i potpuna duša
sve u jednom i jedno kao sve
u ime povijesti koja će trajati
za sve grke i rimljane
za sve politike i religije
san bez snova prepun istine
što god činili bit će ispravno
nema zlobnika da nas zavade
nema lopova da nas potkrada
bit će to sve što činit će raj
a onda nek i dođe kraj
- 11:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.10.2007.

POČINAK

(1994.)

sanjivi nemir me zarobi plačem
ko bezdušni vojnik samotne tišine
drhtav i znojan posegnuh za mačem
al šake mi bjehu pune praznine

čeznutljivi pogled me obuze strahom
nasukan na pjenu olujne bure
a otok u daljini ko posut prahom
skri sunce za sebe u večernje ure

i sve odjednom; i sunce i bura
sve se u meni buni i jeca
u sjećanju mome tek priča štura
u kojoj sam predugo glumio sveca

ne pristajah na ucjene i nagovore
za tuđe ideale meni se ne umire
a to što se za iste stvari mnogi bore
kriva je podjela na ovce i pastire

i opet tonem, i opet se vraćam
plima i oseka ko da se šale sa mnom
stare račune po stoti put plaćam
tek da bi se vratio barem još jednom

čudni su snovi što gospodari su moji
nose me svijetom i već svugdje sam bio
tamo gdje vječnost sekundama se broji
ni siguran nisam dal to samo sam snio

jer, otkud baš mač da tražim u znoju
i te suze koje kao da sa planina teku
i sav taj svijet ima drugačiju boju
kao da sam vraćen u prošlost daleku

kao da hodam kroz stoljeća u jednom dahu
svaki put drugo a ja svaki put isti
izgorio u pepelu pa se digao u prahu
tek da bi računi na kraju ostali čisti

gdje onda da podvučem crtu za kraj
koliko još bitaka mora kraj mene proći
da i ja odem u taj beskonačni sjaj
da i moja duša može na počinak poći

foto by Gdajevic
- 21:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme