ISPRED MOGA MORA
(1994.)
ispred moga mora obala je jada
trebam jaki vjetar da me pokrene
preko oceana, sve do izgubljenog grada
gdje skriveno blago čeka na mene
ostajem sam sa svojim dijelom slobode
i pogleda u daljinu koja nikome ne pripada
tamo gdje ratovi svih svjetova se vode
a ipak se na kraju samo ljubavlju vlada
a more ne bi bilo more da ne pokaže
koliko još ima snage da me razbija
tom svojom olujom kao da mi kaže
da u ovoj su igri pravila drugačija
i ja sam drugačiji, ali na svoj način
cinični su zakoni stvoreni za druge
kad svi misle da gubim osjećam se jačim
i svoju tajnu snagu izvlačim iz tuge
a moje more i dalje suludo pjeni
tražeći kraj svojih lutanja bez kraja
tama dubine traži svoje svjetlo u meni
a ja sam već odavno ostao bez sjaja
ispred moga mora više nema stijene
samo suha zemlja željna prave strasti
poput od svih ostavljene žene
što htjela bi u nečije naručje pasti
ostajem sam dok svijet se utapa
u očaju i bijedi vlastite laži i zla
i oblak i more postat će samo dio slapa
koji će taj svijet potopiti do dna
a ja samo želim da računi budu čisti
tek sam obični igrač koji bježi sa borilišta
ne želeći biti prvi na njihovoj listi
medalje tih cinika ne znače mi ništa
ispred moga mora more je praznine
ne želim kraj svijeta dočekati sam
moje tvrde stijene željne su dubine
da bar jednom nekom sve od sebe dam
|