Bruno Šantek - brutek

utorak, 16.10.2007.

KRAJ SVIJETA

(1994.)

ispred mene oblaci spojeni sa morem
kao da me kraj svijeta doziva k sebi
kao slijepac lutam od lošeg ka gorem
i više ni sam ne znam gdje bi

pregažen sljepilom blagdanskih dana
zatvoren u školjku dok valovi tuku
osjećam okus soli svih starih rana
jer ratnički mač je težak za ruku

ciganske čerge me zovu na gozbu
na zalogaj prašine dalekih puta
ni stari cigan nema volje za glazbu
ko kamen je duša postala kruta

magla me skriva od noćnoga tata
ali me odmah tjera u očaj bez zraka
pa koja da onda otvorim vrata
da ne padnem u ruke totalnog mraka

a tako blizak obzor i dalje mi prijeti
oblak pruža ruke da zgrabi me odmah
kao da mi se i on odjednom sveti
što i za sebe ponekad otmem koji dah

te prijeteće slike vlastitog kraja
skrivaju i ono malo što nadu mi daje
oštri bodež misli više nema sjaja
kao da se zbog svih svojih žrtava kaje

moj mač je preslab da probode tu tminu
ja nisam ratnik za ratove svete
ostajem i sa gradom tonem u dubinu
gdje samo još svjetla sjećanja svijetle

nikada više neću tražiti kraj svijeta
sada gledam u njega kako me zove
ko crna rupa sred ovog planeta
nevidljivom silom me uvlači u snove


- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

Blogovi

Pjesme

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se